Hrvatski predsjednik Zoran Milanović u subotu je sudjelovao na obilježavanju 80. obljetnice oslobađanja zatočenika iz bivšeg talijanskog fašističkog koncentracijskog logora Kampor na otoku Rabu.

“Ovaj događaj ovdje, ovih strašnih godinu dana koji su završili, ne oslobođenjem nego kapitulacijom Italije, podsjetnik je na sve ono na što je spremna banalnost ljudskog zla – stalno prisutnog, rezidentnog i rezidualnog u čovjeku – koja vreba cijelo vrijeme. A ovih 15 tisuća ljudi koji su ovuda prošli treba nas na to podsjetiti”, rekao je Milanović na mjestu bivšeg talijanskog fašističkog koncentracijskog logora Kampor.

Milanović je na obilježavanju sudjelovao s predsjednicom Republike Slovenije Natašom Pirc Musar. Na Spomen-groblju žrtva logora, koji je bio jedan od najozloglašenijih talijanskih fašističkih logora u Drugom svjetskom ratu, dvoje predsjednika položili su i zajednički vijenac.

Goran Kovacic/PIXSELL

U prigodnom obraćanju predsjednik Milanović rekao je da je govoriti o broju stradalih najveća klopka te je, u tom smislu, kazao: “Bio je Jasenovac, bili su veliki logori, tisuću i petsto ljudi je poginulo u nekoliko dana borbe u osvajanju Monte Cassina, jednog sporednog vojnog cilja u Italiji koji nije promijenio tijek rata, a toliko je dnevno ginulo i u obrani ili napadima na tvornicu traktora u Staljingradu na Volgi. Toliko ljudi ili nešto manje i dan danas gine i u Ukrajini, na obje strane. I mi to gledamo i polako se navikavamo. To također nema veze s ljudskim dobrom, to je postao način života, a kada se ljudskost pretvori u analitiku, u puko raspolaganje i objašnjavanje brojki, to znači da čovječanstvo treba duboko udahnuti, razmisliti i pitati se kamo idemo”.

Milanović je govorio i o vječnoj dilemi i raspravi o zlu u čovjeku za koje je kazao kako je ono konstanta danas isto kao i prije osamdeset ili sto godina. “Snaga kontrole i samokontrole da ne dopusti da prevlada to zlo koje postoji u svakom čovjeku, to je zapravo jedini zadatak s kojima se ljudska zajednica i moderna politika u svojoj biti jedino i nose – kontrola zla u čovjeku. Sve drugo je dekoracija”, istaknuo je.

Goran Kovacic/PIXSELL

“Tko su bili ti talijanski oficiri, školovani vojnici Kraljevine Italije i o čemu su razmišljali, kako je taj super ego funkcionirao kada su pred sobom gledali kako ljudi umiru? Umirali su tu pred njihovim očima. Koje su to pripreme koje su kao vojnici prošli da tako nešto gledaju i na tako nešto ostanu nijemi?”, zapitao se predsjednik govoreći o fašistima koji su osnovali logor u Kamporu.

“Onog trena kada su ljudi počeli umirati, žene i djeca, tog trena to je postao logor smrti“, dodao je te istaknuo da je to ta banalnost zla o kojoj je govorio. “Slaveni su ovdje tretirani kao stvari zato što su, među ostalim, svoje ljudsko ostvarenje tražili i kroz pripadnost naciji – slovenskoj i hrvatskoj – pa su na kraju završili tretirani kao stvari”, poručio je.