Predsjednik Zoran Milanović u velikom intervjuu za RTL televiziju komentirao je aktualnosti u Hrvatskoj. Glavne temu su rezultati lokalnih izbora, nabava borbenih aviona, temperamentni odnosi među državnim dužnosnicima, na kraju i odnos prema medijima.

O rezultatima lokalnih izbora

Uvijek je nešto novo. Ne bih rekao da je nešto specijlano novo. Sve je to u nekakvoj ravnoteži, u nekakvom balansu, a da tijelo previše ne pati.

Ne govorim o strankama. Stranke uvijek imaju razloga za brigu jer se ne smiju opustiti. Ja govorimo o nekoj orijentaciji društva, a to je uvijek neki centar. Kao što je bio i na predsjedničkim izborima.

O pobjedi Tomislava Tomaševića

Nisam se čuo s njim. Ja se nadam da će krenuti iskreno i pošteno. To je već nešto, ali sigurno neće ostvariti sve, nikad nitko nije ostvario sve. Očekujem energičan bijeg od onoga što je bilo do sada.

Može li nabava aviona ubrzati put prema Schengenu?

Ne. Mislim, uvijek ima nekakve male veze, ali mi smo za Schengen spremni odavno kao i Bugari i Rumunji. Njih već mrcvare od 2007. godine. U početku je ta odgoda imala smisla, već godinama nema, dakle recite i Bugarima i Rumunjima, a posebno Hrvatskoj koja je ušla nešto kasnije u EU, ali je spremna za to. Ako su spremni Mađari i  Slovaci i Poljaci koji graniče s Bjelorusijom i Ukrajinom, onda su spremni i Hrvati.

Što možemo očekivati od obljetnice u Kninu? Je li i tamo moguć odvojen protokol?

Ne znam, ne vjerujem, to je protokolarno puno teže izvrdati da tako kažem jer onaj tko to bude pokušao će zbog konfiguracije samog događaja, masovnosti i lokacije sebe dovesti u komičnu i jadnu poziciju. A kad ste me već to pitali, ja bih predložio da ove godine, a to mi je reklo dosta generala i ljudi iz rata, raznih političkih opcija, više HDZ-ovih čak, ako o tome možemo uopće govoriti kada je vojska u pitanju…a možemo jer je vojska u prvih deset godina bila visoko politizirana. Dakle, da bi u Kninu ipak trebalo gledati da se organiziraju nekakve okrugle obljetnice, svakih pet godina recimo. Jer, podsjetit ću vas, u Knin se uopće nije išlo zadnje tri godine života predsjednika Tuđmana. U Kninu su se naši okupili na Dan pobjede nakon godinu dana, ’96. i onda ’97., ’98. i ’99. ništa. Knin je vratio Ivica Račan, paradoksalno. Dakle, da odemo recimo u Glinu ove godine, tamo se predao corpus vojske takozvane Republike Srpske, odnosno našoj vojsci. To je tamo slučajno bio Petar Stipetić, mogao je biti netko drugi.

Glina i Petrinja kao prijedlog za obljetnicu Dana pobjede 

Evo, to je prijedlog. Ja sigurno neću tamo odvesti svoju feštu, svoju kolonu i svoje prijatelje, moglo bi ih se skupiti dosta. Ja to neću raditi, ali predlažem dakle da zbog toga jer se borba nije vodila samo u Kninu. Ginulo se i oko Petrinje i Gline i tamo je došlo i do jedine masovne predaje, odnosno sve drugo je pobjeglo, praktički direktnih borbi nije bilo na dan Oluje, ali kod Gline i Petrinje je bilo borbi. Tamo je sto i više naših momaka izgubilo život. Zar to nije razlog da se tamo bar jednom obilježi…i uz to, naravno Zagreb je glavni grad Hrvatske, nije Knin. Svaka čast Kninu, ali Knin nije Berlin. Mi slavimo pobjedu negdje gdje nije bio ni centar novca, pameti, organizacije, ničega ustvari…jedan željeznički ranžerni kolodvor s malo većom kasarnom u Jugoslaviji gdje se gojio i stvarao Ratko Mladić i slični ljubimci naroda. Kninu svaka čast, ali nije nužno da budemo tamo svake godine. Nema nitko materijala svkae godine tamo držati jedne te iste ili nove epohalne govore. To se pretvori u čistu formu. Da se ne bi pretvorilo u formu, idemo obilaziti druga mjesta u Hrvatskoj.

O razlici kad medije kritizira Milanović, a kad Plenković

Je, pa to je nebo i zemlja. To nije isto. Kad ja to radim, ja to radim bez ikakvih stvarnih materijalnih ovlasti. Kad on to radi, on to radi kao čovjek koji vam teoretski može dovesti u pitanje koncesiju.

Svaki ministar je moćniji od mene kad je u pitanju novac. Nije moćniji kad je u pitanju uvjerljivost i povjerenje građana. To vidim. Ali ta moć je fluidna. Kad ja kritiziram javni servis koji se financira iz paraporeza i gdje političkim programom drma jedna klika, obrt, politički kombinat jedne obitelji već 20 godina, a na vrhu je Plenković, to je jedna stvar.

Kad ja kritiziram neke postupke komercijalnih televizija, što sam radio, neke ljude, tako da sam rekao, gledajte ti ljudi ne mogu biti nikakva moralna vertikala, ne mogu biti niti moralni tobogan, jer su radili u životu to, to i to. To je sve što ja mogu. Ja im nauditi ne mogu. Kada premijer kaže da na televiziji gostuju plaćenici, to je utuživo od strane onoga kome je takva poruka upućena. Drugim riječima, to su neki lopovi koji dolaze na televiziju reći ono za što im je plaćeno, u pravilu ono što se Plenkoviću ne sviđa. Ja to nisam nikada rekao ni za koga da je plaćenik.