Ni predsjednik Milanović ni premijer Plenković neće odstupiti od svojih pozicija u pitanju izbora novog predsjednika Vrhovnog suda, ali taj bi se problem mogao elegantno riješiti ako Milanović od Državnog sudbenog vijeća zatraži raspisivanje novog javnog poziva. No on želi da to zatraži HDZ

Sukob predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića oko imenovanja novog predsjednika odnosno predsjednice Vrhovnog suda dodatno će eskalirati, vjerojatno sve dok netko ne odluči zatražiti od Državnog sudbenog vijeća raspisivanje novog javnog poziva kandidatima za tu funkciju da se ponovo prijave. Nacional je koncem protekloga tjedna razgovarao s dvama izvorima iz neposredne blizine predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Izvor blizak Plenkoviću ponovio je nedavno već iznesene izjave da bi se taj problem mogao elegantno riješiti samo ako predsjednik Milanović zatraži da se ponovi sporni javni poziv na koji se u prvom pokušaju nije javio nijedan kandidat kojeg je on bio spreman podržati.

Taj izvor o tomu je za Nacional rekao:

„Trenutno se čini da nitko neće mijenjati svoje ranije iznesene pozicije. A to znači da Hrvatska plovi prema ustavnoj krizi. Ali opcija da se to izbjegne leži u tome da Milanović zatraži da se ponovo raspiše taj javni poziv. U tom slučaju DSV bi ga morao poslušati i to učiniti. To bi bio put izlaska iz ove pozicije. Što god tko mislio o tome, to bi se moralo tako napraviti. Ako bi se to dogodilo i ako bi se tog puta prijavila Zlata Đurđević, vladajuća većina također je ne mora izabrati. Ali tada bi Milanović u legitimnoj proceduri predložio svog kandidata, a Plenković bi morao javnosti objašnjavati zašto zaoštrava tu situaciju. Ovako to sada mora raditi Milanović.“

Izvor blizak predsjedniku Milanoviću navodi da njemu ne pada na pamet to učiniti jer smatra da je posve pravilno adresirao problem povezan s imenovanjem buduće predsjednice Vrhovnog suda. O tomu taj izvor navodi:

„Neka o toj proceduri razmišlja onaj koji je donosio taj manjkavi zakon. Po Ustavu Državnog sudbenog vijeća u toj proceduri naprosto nema. Milanoviću ne pada na pamet pisati DSV-u. Jer bi tada DSV praktički određivao što bi trebao raditi Ured predsjednika, da ne idemo u detalje te smiješne procedure koju su iskonstruirali geniji koji su napravili bespotreban zakon. To je naprosto pokušaj promjene Ustava zakonom. I na tome će Milanović ostati. Milanović smatra da bi HDZ trebao inicirati ponavljanje tog javnog poziva. A hoće li se tada na taj poziv prijaviti i Zlata Đurđević, to ostaje na njoj samoj iako je najavila da će se boriti za tu poziciju.“

Izvor blizak Uredu predsjednika navodi kako Milanović drži da je predsjednik Sabora Gordan Jandroković stavljanjem u ladicu pa vraćanjem predsjedniku Milanoviću njegova prijedloga da Zlata Đurđević postane nova predsjednica Vrhovnog suda, zapravo doveo HDZ u prilično neugodnu situaciju. Štoviše, smatra da je Jandroković u toj situaciji doveo neke saborske zastupnike iz kvote njihove koalicije u situaciju da glasaju protiv HDZ-a. Predsjednik Milanović ne misli da će HDZ ubrzo povlačiti neke poteze vezane uz tu temu.

S druge strane, premijer Plenković također ne pomišlja trenutno dodatno zaoštravati taj sukob. O tomu njemu blizak izvor navodi:

„Plenković ni ne pomišlja na iniciranje opoziva predsjednika Milanovića. O tomu je li Milanović u toj situaciji prekršio Ustav trebalo bi glasati dvije trećine zastupnika. Pa to potom odlazi na Ustavni sud. Takve situacije priželjkuje desnica i desnica unutar HDZ-a. Ali to će se pitanje zaoštriti tek sredinom srpnja, po isteku mandata aktualnog predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse.“

Dotad bi se trebao razriješiti drugi otvoreni spor između Plenkovića i Milanovića – onaj vezan uz izbor ambasadora i konzula, o čemu moraju suodlučivati. O tomu izvor blizak Plenkoviću navodi:

„Milanović očito želi raspoloviti kandidate i za sebe osigurati polovicu svih kvota. To tako nije bilo u prošlosti, uglavnom je većinu kandidata predlagao premijer. Ali tu je Milanović po Ustavu ipak u snažnijoj poziciji od Plenkovića, jer je predviđeno da suodlučuju o svim kandidatima, što sugerira da svatko može predložiti jednak broj kandidata. Plenković u takvoj situaciji predlaže da zajednički raspravljaju o svakom kandidatu pa da odluče koji je kandidat za koju poziciju kvalitetniji. Ali Milanović može blokirati tu inicijativu, a to je već dao i naslutiti da će napraviti.“

Milanović o tomu ima vrlo čvrst stav, njemu bliski izvori navode da u tom Plenkovićevu prijedlogu naziru pokušaj manipulacije da za sebe izvuče više nego što mu po ovlastima pripada. Milanović želi imenovati polovicu svih kandidata i o tomu ne želi diskutirati s Plenkovićem, o čemu je već javno i istupao. Milanoviću blizak izvor o tomu navodi:

„Sve to kod Plenkovića stoji u nekoj ladici već više od pola godine. Tražio je od Milanovića da se o tomu raspravi, ali Milanović to nije htio dizati na tu razinu, nego ostaviti na razini njihovih bliskih suradnika. Milanović zapravo ne želi stati ni iza jednog Plenkovićeva kandidata, i to iz više razloga. On generalno smatra da HDZ na te pozicije često imenuje prilično nedostojne i nekompetentne kandidate. Primjerice, on sigurno ne bi podržao Miru Kovača, kako zbog njegovih desničarskih političkih stremljenja tako i zbog nekih drugih razloga. Pa mu je jednostavnije načelno naznačiti da Plenkoviću neće stvarati probleme oko njegovih kandidata. Ali želi i da o svojim kandidatima uopće ne raspravlja s Plenkovićem, nego da ih on jednako podrži. Dijelom jer je uvjeren da će generalno predložiti puno kvalitetnije kandidate nego Plenković.“

Sve to pokazuje da se i u sljedećim mjesecima može očekivati nastavak tvrde kohabitacije dvojice čelnih ljudi u državi.