Čelnik Vojno-sigurnosno obavještajne agencije Ivica Kinder, kolokvijalno govoreći šef vojnih špijuna, u svom radu prekršio je zakon, u tome je uhvaćen, ali ga čelnici države, predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, još izgleda ne namjeravaju razriješiti dužnosti. Kinder je prekršio zakon jer je neovlašteno prisluškivao i dao tajno pratiti jednu vojnu osobu koja je prvo javno upozorila na kriminal u VSOA-i, a Kinder je posumnjao da je potom to učinio i anonimno.

Umjesto da provjeri te navode, Kinder je odobrio da ga se nezakonito prisluškuje i prati, a to je upravo ono na što su hrvatski građani najosjetljiviji jer takvo ponašanje pripisuju mračnim špijunskim manirima iz nekih totalitarnih režima. Nezakonito prisluškivanje hrvatskih građana, bilo da se radi o civilima ili vojnim osobama, u više navrata je u suvremenoj hrvatskoj povijesti proizvodilo prvorazredne skandale i dovodilo do osnivanja saborskih istražnih povjerenstava. Skandali tog tipa, a Nacional ih je otkrio nekoliko, znali su odvesti i do samog državnog vrha, a čelnici službi koji su se nalazili pod takvim sumnjama u pravilu su morali odstupiti.

Ovaj je slučaj drugačiji, a samim time i još skandalozniji jer državni vrh za taj kriminal zna, ali ništa ne poduzima. Nacional je dobio na uvid izvješće o radu Vijeća za građanski nadzor sigurnosno obavještajnih agencija za 2020. U tom izvješću koje je pisano suhim činovničkim jezikom, među ostalim, piše i sljedeće:

“Vijeće je u izvještajnom razdoblju povodom jednog zahtjeva postupilo u skladu s člankom 113. stavkom 3. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu, dok kod preostalih zahtjeva nisu utvrđene nezakonitosti ili nepravilnosti u radu sigurnosno-obavještajnih agencija”.

Drugim, riječima Vijeće je ustanovilo da je jedna od agencija prekršila zakon. Radi se o VSOA-i.

U članku 113. stavak 3. tog zakona stoji i sljedeće: “Ukoliko se izvršenim nadzorom utvrdi postojanje nezakonitosti, predsjednik Vijeća izvijestit će o rezultatima nadzora Predsjednika RH, predsjednika Hrvatskog sabora, predsjednika Vlade i Glavnog državnog odvjetnika.”

To je i napravljeno. Međutim, ni premijer ni predsjednik već tri mjeseca nisu poduzeli ništa da na odgovornost pozovu ravnatelja Vojno-sigurnosne agencije (VSOA) Ivicu Kindera iako su sve nadležne institucije ustanovile da je ta agencija kršila Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu i to u više slučajeva, jednom nedavno, ali i dva iz 2018. i 2019. godine.

No umjesto da spriječi daljnje kršenje zakona, Vlada premijera Plenkovića o ovom je slučaju čak lagala javnosti kada je na upit Nacionala još početkom siječnja navela da “nisu konstatirane nepravilnosti koje bi bile razlog traženja smjene ravnatelja VSOA-e” te da “nije bilo zlouporabe sustava VSOA-e”.

Da su osobe koje su u premijerovo ime sastavljale odgovor na upit Nacionala lagale, najbolje potvrđuje članak 66. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu. U njemu, među ostalim u stavku 4., piše da ravnatelji sigurnosno-obavještajnih agencija mogu prijevremeno biti razriješeni zbog povrede zakona, zloupotrebe položaja ili prekoračenja ovlasti. Taj postupak mogu pokrenuti predsjednik ili premijer države, a prije donošenja rješenja mogu zatražiti mišljenje Sabora. Što je u hrvatskom slučaju zbog stvarnih odnosa moći u državi ipak malo vjerojatno. Ali u stavku 5. istog člana Zakona piše i sljedeće: “Kada postupak razrješenja pokreće Hrvatski sabor, zbog u postupku nadzora utvrđene nezakonitosti rada sigurnosno-obavještajne agencije ili njenih djelatnika predsjednik ili premijer donijet će rješenje o razrješenju ravnatelja sigurnosno-obavještajne agencije.”

U Zakonu doduše piše da premijer ili predsjednik mogu, što ne znači da i moraju smijeniti špijunskog šefa u slučaju da on krši zakon. Ali nigdje nije propisano kada i kako se to arbitrarno procjenjuje je li neko kršenje zakona koje je počinio špijunski šef, a u ovom slučaju radi se o nezakonitom prisluškivanju, razlog za njegovu smjenu ili ne.

Konkretno, Kinder je potpisao najmanje jedan nalog za provođenje nezakonitih mjera tajnog nadzora – to jest nezakonitog tajnog praćenja i prisluškivanja i to zbog obračuna s osobom iz vojnog sustava koja je upozoravala na klijentelizam i nepotizam prilikom zapošljavanja i napredovanja. U međuvremenu, na adrese Banskih dvora, Pantovčaka i saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost stigla je i predstavka anonimnih “zabrinutih djelatnika VSOA-e” koji su tu agenciju usporedili ni manje ni više nego s – mafijaškom organizacijom. Međutim, budući da su prijavili vrlo konkretne nepravilnosti u toj agenciji, to stavlja pred sve institucije u najmanju ruku obvezu da te navode ozbiljno provjere.

Nacionalovi izvori iz vojnog sustava tvrde da i bez predstavke i Plenković i Milanović imaju dovoljne zakonske osnove pa čak i obvezu smijeniti Kindera, ali i jedan i drugi svojim nedjelovanjem zapravo prešutno štite Kindera i ne žele ga smijeniti – Plenković zato što je s njim pohađao postdiplomski studij na Pravnom fakultetu u Zagrebu krajem 90-ih, a Milanović zato što je njegov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić blisko s Kinderom surađivao za vrijeme svoje karijere u MORH-u. Kako tvrde vojni izvori, Lozančić i Kinder radili su zajedno u Vojno-tehničkom savjetu MORH-a, a šef im je bio general Krešimir Ćosić kojem pripisuju velik utjecaj nad njima.

Za Plenkovića se navodi da se poznanstvom s Kinderom sam pohvalio još krajem 2016. kad je s ministrom Damirom Krstičevićem i članovima saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost obilazio vojarnu Croatia, gdje je i sjedište VSOA-e te su se tom prilikom Plenković i Kinder susreli i vrlo srdačno pozdravili, a Plenković je sam spomenuo da se njih dvojica znaju još s tog postdiplomskog studija. S druge strane, predsjednik Milanović moguće ne želi još ništa poduzimati jer, kako je poznato, ima neizmjerno povjerenje u Dragana Lozančića koji je bio šef Sigurnosno-obavještajne agencije u vrijeme kad je on bio premijer, a morao je otići zbog inzistiranja bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. No u Lozančićevu slučaju nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, dok su u slučaju Ivice Kindera službena tijela utvrdila da je VSOA kršila zakon. Da je Vlada o slučaju Kinder lagala javnosti, sugerira odgovor koji su poslali na pitanja Nacionala još početkom siječnja, kada je Nacional prvi put upozorio da se saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost bavi problemom kršenja zakona u VSOA-i. Nacional je tada kontaktirao Ured premijera s upitom jesu li upoznati s odlukom saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost o nezakonitom postupanju VSOA-e, a odgovor je glasio ovako: “Upućujemo Vas da se obratite nadzornom saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Ured predsjednika Vlade nije zaprimio obavijest o odluci saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Ured predsjednika Vlade zaprimio je izvješće o provedenom stručnom nadzoru VSOA-e od strane UVNS-a. S obzirom na sadržaj izvješća o provedenom stručnom nadzoru VSOA-e te dodatna dokumentirana saznanja koja je predsjednik Vlade zaprimio s time u vezi, nisu konstatirane nepravilnosti koje bi bile razlog traženja smjene ravnatelja VSOA-e. Iz izvješća o provedenom stručnom nadzoru VSOA-e te dodatnih dokumentiranih saznanja koja je predsjednik Vlade zaprimio s time u svezi, razvidno je da nije bilo zlouporabe sustava VSOA-e”. Posve suprotno odgovoru iz Vlade, saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost donio je jednoglasnu odluku da je grubo prekršen zakon i proslijedio je svim nadležnim institucijama. Ured premijera protumačio je, dakle, da kršenje zakona nije razlog za smjenu ravnatelja VSOA-e te da nije bilo zlouporabe sustava. Čime je premijer zapravo jasno demonstrirao da nema namjeru smijeniti Kindera.

Upućeni izvori tvrde da o smjeni ravnatelja VSOA-e može odlučiti i Sabor i to ako predsjednik Sabora Gordan Jandroković uputi takav prijedlog, a on bi ga imao osnove uputiti jer ga je o svemu izvijestio saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Taj Odbor će ove srijede raspravljati o izvješću o radu VSOA-e, a prema najavama Nacionalovih izvora, ta agencija za svoj rad od njih neće dobiti pozitivnu ocjenu, što bi mogao biti uvod u smjenu Ivice Kindera.

Saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost još je početkom prosinca prošle godine, prije puna tri mjeseca, donio jednoglasnu odluku o tome da je VSOA u najmanje jednom slučaju prekršila Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH. Tu odluku Odbor je donio nakon što im je dostavljeno izvješće drugog nadležnog tijela – Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost koje je krenulo s postupkom utvrđivanja nepravilnosti u VSOA-i temeljem zahtjeva Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Nacionalovi izvori objašnjavaju da se u svemu striktno poštovala procedura i da su institucije ovaj put odradile posao, ali nakon toga državni vrh sve nastoji zataškati:

“Vijeće za građanski nadzor je utvrdilo nepravilnosti i zatražilo od Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost da provede nadzor, oni su ustanovili i ono što je bilo prijavljeno i dodatno kršenje zakona, odnosno da je VSOA nezakonito primjenjivala mjere tajnog prikupljanja podataka i praćenja. A onda oni koji su trebali reagirati, a to su premijer i predsjednik, ništa ne poduzimaju već tri mjeseca. S tim da bi oni trebali znati da je Ured vijeća za nacionalnu sigurnost kršenje zakona u VSOA-i utvrdio i 2018. i 2019., ta izvješća morala su i njima doći na stol. Ako predsjednik Vlade i predsjednik države misle da to nije ništa, onda oni izravno urušavaju instituciju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost koja je jedina mjerodavna i koja je utvrdila kršenja zakona, a saborski Odbor, koji je tu kontrolni mehanizam, potom ih je potvrdio.”

Sve je počelo, pričaju izvori, sa slučajem jednog visokog časnika koji je kao perspektivan kadar poslan na dodatno školovanje, ali umjesto da ga je, kad se vratio, čekala nova pozicija, poručeno mu je da za njega nema mjesta. Naime, taj je časnik završio tri stupnja vojnog školovanja – redovnu školu, naprednu školu i zapovjedno stožernu i sva tri puta je proglašen najboljim polaznikom te je mu je kao nagrada dva puta uručen samokres, a jednom sat. Po povratku sa školovanja taj se visoki časnik prijavio za odlazak u jednu međunarodnu mirovnu misiju, ali je, po svemu sudeći, netko njegovo mjesto naumio dati drugom, lošijem kandidatu. Kad je to doznao, taj je časnik napisao predstavku pod imenom i prezimenom i time “stao na žulj” vrhu vojnih struktura. Kako je nedugo nakon njegove predstavke upućena još jedna, ovaj put anonimna predstavka, vojni šefovi iskoristili su to da njega osumnjiče kao autora obje predstavke i stave pod tajni nadzor, iako za to nisu imali zakonske osnove. Sadržaj te druge predstavke, u kojoj se upozorava na nepotizam, narušene međuljudske odnose i kadroviranje podobnih u VSOA-i, Nacional je ekskluzivno dobio na uvid. U navedenoj se predstavki navodi i slučaj tog časnika, ali i brojni drugi slučajevi degradiranja kvalificiranih kadrova kako bi se mogli progurati kadrovi po nepotističkom ključu, što podrazumijeva da je vojni sustav, slično kao i kompletni segment javne uprave izgubio bitku s klijentelizmom i nepotizmom, a cijeli je sustav predan u ruke “rođacima i ljubavnicama”. Oni koji su pristali na takvo urušavanje sustava, trebali bi znati da su time ugrozili i nacionalnu sigurnost.

Po svemu sudeći motiv za takvo nezakonito ponašanje bio je da umjesto kvalificiranog čovjeka kojem je država platila dodatno školovanje, u dobro plaćenu međunarodnu mirovnu misiju putuje netko tko ima lošije kvalifikacije, ali bolje veze. Nacionalovi izvori tvrde da taj slučaj, na žalost, nije iznimka, već pravilo te da su perspektivni kadrovi često slani na školovanje onda kad su ih se njihovi šefovi zapravo htjeli riješiti, a kad bi se vratili, onda bi im bilo rečeno da za njih nema mjesta te bi ostali negdje nisko u sustavu, iako je država u njih uložila ogroman novac.

“Pošalješ nekog na školovanje u SAD i drugdje kao perspektivan kadar, a kad se vrati, kažeš mu da za njega nema mjesta u sustavu”, opisuje izvor. U slučaju ovog visokog časnika zato je najprije stopirana njegova pozitivna sigurnosna provjera, bez koje nije mogao ni putovati u misiju.

“Redovna procedura sigurnosne provjere u takvim slučajevima traje od 30 do maksimalno 90 dana. U njegovom slučaju probijen je rok za čak 230 dana. On je čekao sigurnosno provjeru jer je trebao ići u međunarodnu misiju, već je kupio kartu i uzeo akontaciju, nije bilo razloga da sumnja da neće proći provjeru, da bi mu javili da ima problema sa sigurnosnom provjerom. Na to se on žalio i tako je taj slučaj došao do Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost koje je utvrdilo da je prekršen članak 37. Zakona o sigurnosnoj provjeri. Čim se to doznalo, taj je časnik dobio pozitivnu sigurnosnu provjeru, ali je misiju već dobio netko drugi. Međutim, Ured vijeća za nacionalnu sigurnost je također utvrdio da su nad tim časnikom bile primijenjene i nezakonite mjere tajnog praćenja i prisluškivanja. Naime, koincidencija je bila da se nedugo nakon njegove žalbe pojavila i anonima predstavka, a on je u očima nadređenim bio glavni sumnjivac pa su ga, osim što su mu onemogućili napredovanje, dali i tajno pratiti.”

Za takav nalog, kako je utvrdio Ured vijeća za nacionalnu sigurnost, nije bilo zakonske osnove, a taj je nalog mogao potpisati samo ravnatelj VSOA-e Ivica Kinder. Nacionalovi izvori tvrde:

“Ravnatelj VSOA-e potpisuje sve naloge za primjenu mjera tajnog nadzora i on je za ovo odgovoran. Riječ je o osobi koja nije nikada smjela ni biti imenovana na poziciju ravnatelja VSOA-e jer za to ne samo da nema kapaciteta, nego je svojim ranijim radom Ministarstvu priskrbio milijunske štete. Kinder je kao nekadašnji šef personalne službe podijelio najviše rješenja o otkazima ili preraspodjeli u MORH-u temeljem koji je MORH kasnije morao platiti milijunske odštete. Naime, sva ta rješenja pala su na sudu u radnim sporovima koji su pokrenuli djelatnici MORH-a i samo u jednoj godini njegove su odluke MORH stajale oko 100 milijuna kuna. Riječ je bila o jednoj praksi rješavanja ljudi jer ljudi koji su tada bili na čelu vojske, željeli su se silom riješiti nekih ljudi, nije ih bilo briga ni je li to zakonito ni hoće li se ti ljudi vratiti u MORH za nekoliko godina kad MORH izgubi spor na sudu, bilo im je bitno da ih maknu odmah. Kinder nije jedini koji je potpisivao takva nezakonita rješenja, potpisivali su ih i drugi nakon njega, ali u njegovu mandatu u personalnoj službi potpisano ih je najviše. Kad se zbroji koliko je odšteta MORH morao platiti temeljem takvih nezakonitih rješenja, mislim da smo bez problema za taj novac mogli kupiti novu eskadrilu vojnih aviona jer riječ je o stotinama milijuna kuna.”

Kad je riječ o Ivici Kinderu, Nacionalovi izvori tvrde da je njegovu karijeru zapravo pogurao “lobi s Pravnog fakulteta”:

“On je bio vojni izaslanik pri UN-u, tamo ga je ‘prepoznao’ Ivan Šimunović, to je ta ekipa s Pravnog fakulteta. Od tuda se znaju i on i Plenković.”

Iz javno dostupnih podataka može se vidjeti da je premijer Plenković išao na postdiplomski studij iz međunarodnog javnog i privatnog prava i magistrirao 2002., dok je Kinder magistrirao 1999., prema navodima izvora, također na međunarodnom pravu. Iako su magistrirali u različito vrijeme, izvori tvrde da su njih dvojica jedno vrijeme studij pohađali zajedno. Prijateljstvo Plenkovića i Kindera spominje se i u predstavci: “Kruži priča o poznanstvu, čak prijateljstvu, između Plenkovića i Kindera koje datira još sa studija prava u Zagrebu. Zanimljiv je i događaj kada je na bini u vojarni Croatia Plenković frendovski zagrlio Kindera u povodu otvaranja novog restorana u vojarni.”

Inače, Kinder ima zavidno školovanje. Prema podacima koje je objavio MORH, završio je intergransku Zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro”, Ratnu školu kopnene vojske SAD-a, gdje je stekao i magisterij studija strategije te Međunarodni tečaj na školi za obrambene studije Sveučilišta nacionalne obrane Narodnooslobodilačke vojske NR Kine. Također je završio Vojno-diplomatsku školu Ministarstva obrane RH i jednogodišnji studij na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH. Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1990., magistrirao 1999. i doktorirao 2011. Hrvatski je branitelj od 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a i Središta za obuku HV-a te nositelj nekoliko državnih priznanja.

Nacionalovi izvori pak navode da je nakon povratka iz UN-a Kinder postao šef vojnog kabineta Ive Josipovića:

“To je bilo u vrijeme kad je Josipović smatrao da ne dobiva dovoljno informacija iz VSOA-e, odnosno da Milanović kao tadašnji premijer dobiva više informacija od njega. Zato su Drago Lovrić i Josipović htjeli Kindera za šefa VSOA-e, a Lovrić je tu imao i dodatni motiv jer se htio obračunati s bivšim šefom VSOA-e Zdravkom Klancem.”

Brigadni general Kinder prvi put je imenovan ravnateljem VSOA-e 10. srpnja 2015., u mandatu premijera Milanovića i predsjednika Josipovića, a drugi put 11. srpnja 2019., u mandatu premijera Plenkovića i predsjednika Milanovića.

Drugi Kinderov mandat teško je narušen predstavkom zaposlenika VSOA-e. U tom se dokumentu, među ostalim, tvrdi kako je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost u godišnjem izvješću za 2019. naveo “da je nezakonito praćena, motrena i tajno snimana pripadnica OS RH“. “Za ovu radnju čak nije ni postojao službeni nalog, iako je bio potreban. Kinder je za postupanje znao jer su mu bili dostavljeni rezultati”.

U predstavci se na nekoliko gusto kucanih stranica detaljno opisuju navodno nestručno kadroviranje, samovolja, mobing nad sposobnim djelatnicima pa čak i “rad koji je poprimio zabrinjavajući oblik mafijaške organizacije”. Nacional je od upućenog izvora koji nije želio biti imenovan dobio potvrdu da je barem jedan slučaj u predstavci vjerno opisan. U njemu se spominje kako su nadređeni jednoga izrazito sposobnog djelatnika VSOA-e izložili stručno neprofesionalnom i osobno ponižavajućem odnosu, zbog čega je bio prisiljen napustiti agenciju i Ministarstvo obrane pa je taj iskusni i vrlo obrazovani čovjek dao otkaz i posao našao u jednome uglednom inozemnom sigurnosnom sustavu. Zbog tog, ali i drugih svjedočenja Nacionalovih izvora, predstavka zaposlenika VSOA-e, premda nepotpisana imenima i prezimenima njezinih autora i potpisnika, može se smatrati vjerodostojnim dokumentom koji vjerno opisuje stanje u kojemu se u VSOA-i “gomilaju nepravilnosti, pa i najteže nezakonitosti”.

Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA) jedina je vojna tajna služba u Hrvatskoj, osnovana 2006. na temelju Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu, kao jedna od dvije sigurnosno-obavještajne agencije u Republici Hrvatskoj. Nasljednica je ratne Sigurnosno informativne službe (SIS) koja je postojala od 1993. do 2002. te Vojno sigurnosne službe (VSA) od 2002. do 2006. Prema službenoj definiciji VSOA je “ustrojstvena jedinica Ministarstva obrane za planiranje i provođenje potpore Ministarstvu obrane i Oružanim snagama za izvršenje zadaća obrane opstojnosti, suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.” Ona “prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o vojskama i obrambenim sustavima drugih zemalja, o vanjskim pritiscima koji mogu imati utjecaj na obrambenu sigurnost te aktivnostima u inozemstvu koje su usmjerene na ugrožavanje obrambene sigurnosti zemlje”. Na području Hrvatske, pak, “prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke o namjerama, mogućnostima i planovima djelovanja pojedinih osoba, grupa i organizacija u zemlji kojima je cilj ugrožavanje obrambene moći države te poduzima mjere otkrivanja, praćenja i suprotstavljanja ovakvim aktivnostima.”

Jasno je kako je riječ o osjetljivome poslu podložnom zloupotrebama i kršenjima ljudskih prava, za koji se u nekadašnjim vremenima bio uvriježio opis “potrage za unutrašnji neprijateljem”. A kad je tako, slika kojom je VSOA opisana u predstavci iz prosinca uistinu može biti uznemirujuća. “‘Novo normalno’ postala je selektivna primjena internih propisa, mobing, dovođenja na dužnosti – uglavnom šefovska mjesta s plaćom većom od 15-16 i više tisuća kuna – podobnih, rođaka, prijatelja i ljubavnica, osoba bez rezultata i iskustva koji ne ispunjavaju minimum propisanih uvjeta za radno mjesto, ali, što posebno zabrinjava, postupanje izvan propisa i zakona ‘bez da trepneš’…”, to je samo jedan od navoda iz predstavke, u kojoj se na nekoliko stranica gusto tipkanog teksta opisuju konkretni slučajevi, imenom i prezimenom, nepotizma, kršenja pravila, samovolje i nestručnosti, ali i otvorenih nezakonitosti i kršenja ljudskih prava prisluškivanjem i neovlaštenim praćenjem. Na primjer: “Krajem prošle godine prisilno su iz VSOA umirovljena tri brigadira (…) Stručni, sa svim formalnim uvjetima, svi starosti 51-54 godine, a obrazloženje je bilo da imaju previše radnog staža (??). Čudno, jer više radnog staža valjda znači više znanja i iskustva, svi su u zreloj životnoj dobi… Bili su prepreka, i to je jedino bitno. Sva trojica su pokrenuli sudski spor. Ako dobiju spor, hoće li država od K. namiriti štetu, troškove, kamate…?” pitaju autori predstavke. Ili kažu ovako: “Kako se miče sve koji svojim znanjima i sposobnostima mogu ugroziti K. ili K. autoritet, ili možda zasmetati u radu koji je poprimio zabrinjavajući oblik mafijaške organizacije, govori i podataka da su u VSOA samo tri osobe koji imaju Ratnu školu (…). Ali, školovani i stručni su nepoželjni, jer ugrožavaju autoritet. Kako objasniti da su sva trojica ‘smaknuti’?”.

Autori predstavke nisu ni krili da odgovornima za takvo stanje smatraju ravnatelja VSOA-e Ivicu Kindera i njegova zamjenika Ivicu Komljena. “Nezakonitosti dobivaju zamah nakon dolaska Ivice Komljena za zamjenika. I traju”, tvrdi se u predstavci. “Ravnatelj Kinder ponaša se kao da on nema ništa s tim. Zapravo, prezentira se kao da je on taj kog treba žaliti, jer, eto, na njega se vrše pritisci. Međutim, radi osobnog interesa provodi prema unutra zastrašivanje a prema van uhodanu praksu na sve strane uljepšavanja stanja, ne zazirući od nepotpunog i iskrivljenog izvješćivanja čime se autoritete dovodi u zabludu”, tvrdi se u dokumentu.

No još i više nego protiv Kindera, predstavka zaposlenika VSOA-e otvoreno je uperena protiv njegova zamjenika Ivice Komljena. O profesionalnim, stručnim i karakternim osobinama drugog čovjeka VSOA-e, kojemu je 15. siječnja istekao mandat pa je tri dana kasnije razriješen supotpisom premijera i predsjednika Republike, u predstavci su napisane mnoge porazne ocjene. Politički je među njima najzanimljivija ova: “Tko nije u toj grupi ne može ništa očekivati, ni mjesto ni promaknuće, može čekati da ga potjeraju i da dovedu sebi odanog i podobnog člana. Najveća Komljenova odlika ipak je prijateljstvo s Milijanom Brkićem Vasom i tom grupacijom koja ga je i dovela na trenutnu poziciju (…) I tako ‘Vasin’ duh u agenciji i njihova sinergija traju…”

Nacional je Uredu premijera i Uredu predsjednika postavio konkretna pitanja o tome što planiraju poduzeti u vezi kršenja zakona u VSOA-i te planiraju li smijeniti Kindera, a također smo i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića pitali planira li on predložiti Saboru Kinderovu smjenu. Glasnogovornik Vlade Marko Milić poslao je u ime premijera Plenkovića sljedeći odgovor iz kojeg proizlazi da premijer i dalje izbjegava poduzeti išta konkretno u slučaju Kindera:

“Ured predsjednika Vlade zaprimio je u prosincu 2020. godine predmetnu predstavku, koju je odmah i proslijedio na postupanje Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost. Vezano uz Vaša ostala pitanja o postupanju upućujemo Vas na nadležni Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora.”

Na pitanje je li premijer o slučaju VSOA razgovarao s predsjednikom Milanovićem, Milić je odgovorio da nisu.

Kad je riječ o poznanstvu i povezanosti premijera Plenkovića s Ivicom Kinderom iz vremena kad su bili na postdiplomskom studiju, poručio je: “Odbacujemo zlonamjerne insinuacije o privatnoj povezanosti predsjednika Vlade i ravnatelja VSOA-e, a koja bi utjecala na postupanje u vezi s anonimnim navodima o događanjima u VSOA-i.”

Iz Ureda predsjednika Milanovića na ista je pitanja glasnogovornik Nikola Jelić poslao vrlo birokratski odgovor:

“Predsjednik Republike je upoznat s izvješćem o provedenom nadzoru Ureda vijeća za nacionalnu suradnju (UVNS) nad radom Vojne sigurnosno-obavještajne agencije. Kako izvješća nadzora UVNS-a predstavljaju klasificirane podatke, oni nisu javno dostupni i s njima se postupa sukladno propisima koji uređuju područje informacijske sigurnosti. Sukladno članku 3. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH, Vijeće za nacionalnu sigurnosti će utvrditi mjere koje poduzimaju Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske u svezi s rezultatima nadzora nad radom sigurnosno-obavještajnih agencija.”

Pitanje o povezanosti savjetnika Dragana Lozančića i Ivice Kindera te mogućnost da predsjednik Milanović zbog toga ne poduzima ništa u vezi Kindera, iz Ureda predsjednika su ignorirali. Kad je pak riječ o predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, on se odbio izjasniti o tome hoće li on staviti na dnevni red ostavku Kindera, već je “lopticu prebacio” nazad na saborski odbor.

“Kao i u odgovoru na Vaš upit iz siječnja ove godine, podsjećamo na članak 66, stavak 5 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske te Vas također upućujemo da se za ostale pojedinosti iz upita obratite Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora”, poručili su iz Jandrokovićeva ureda.