EKSKLUZIVNO: Bivši rektor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci Nacionalu priznao zlostavljanje 13 maloljetnika i otkrio licemjerje iza suza riječkog nadbiskupa
Dvije godine je riječki nadbiskup Mate Uzinić znao da njegovi svećenici čine grozne pedofilske zločine te da su upropastili živote više desetaka maloljetnika, ali je sve to uporno prešućivao. Nikada Uzinić ne bi na hitno sazvanoj konferenciji za medije pustio te lažne suze da nije shvatio da će ga Nacional svojom istragom raskrinkati pa je to želio preduhitriti. Donosimo izjave svjedoka i objave bivših bogoslova koje pokazuju da se isto događa i u Zadru i u Splitu
Na laički stalež sam sveden nakon što sam sam zamolio Svetoga Oca da mi to učini jer se više nisam osjećao dostojnim biti svećenik budući sam u mladosti, kroz kratko vrijeme, počinio one zločine koji su u posvemašnjoj suprotnosti s tim zvanjem. Nitko za moja zlodjela nije ni krivac niti sukrivac. Ja sam ih počinio i strašno mi je žao za žrtve mojih zlih čina. Ne preostaje mi drugo nego ih iz dna duše moliti da mi oproste i oni i njihovi najbliži, ako ikako mogu, za sve rane koje sam im zadao te okajavati, činiti pokoru i žaliti što sam to počinio i moliti Boga da, prije svega, izliječi sve one rane koje sam im ja nanio, a i Crkvu moliti za oproštenje što sam bio nedostojan nje, njenoga povjerenja u mene i svećeničkoga zvanja.“
Ovo povijesno priznanje krivnje, šokantnu pokajničku izjavu o višestrukoj pedofiliji, tijekom koje je izvršio bludne radnje prema trinaest dječaka u dobi između šest i 13 godina, Nacionalu je u subotu 20. svibnja e-mailom poslao Milan Špehar, bivši visoki crkveni velikodostojnik i bivši rektor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Rijeci.
Špehar je to učinio suočen s Nacionalovim otkrićem o novim, puno širim razmjerima pedofilije i homoseksualnog uznemiravanja u riječkim, splitskim i zadarskim crkvenim krugovima na koje upozoravaju svećenički i bogoslovni izvori s neposrednim saznanjima. Radi se o otkriću skandala bez presedana u hrvatskoj Crkvi, baziranom na svećeničkim izvorima čija su neposredna saznanja takva da uključuju informacije o kanonskim postupcima vođenim protiv većeg broja Crkvenih velikodostojnika, o iskazima svjedoka u tim postupcima, kao i o brojevima spisa pod kojima su neki od tih predmeta zavedeni u Vatikanu. Nacional je do tih šokantnih informacija o masovnom višedesetljetnom homoseksualnom uznemiravanju i na području Riječke nadbiskupije došao svega nekoliko dana nakon što je prošli tjedan Nacionalu nekoliko svećenika Riječke nadbiskupije otkrilo šokantne i uznemirujuće informacije o više slučajeva pedofilije i seksualnog izrabljivanja ministranata i bogoslova u Riječkoj nadbiskupiji, a u prvom planu pojavio se slučaj u kojem je crikvenički župnik Stipetić zlostavljao bogoslova M.L. Ti su izvori izričito naveli da ih sistemski i hladno administrativno pokušava zataškati riječki nadbiskup Mate Uzinić, koji je zbog ozbiljnosti optužbi tijekom proteklog tjedna Stipetića udaljio s dužnosti.
Mate Uzinić sazvao je tiskovnu konferenciju u ponedjeljak nakon što je shvatio da će Nacional otkriti razmjere pedofilije u crkvi. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO
Nacional je sa svojim otkrićima sredinom proteklog tjedna suočio riječkog nadbiskupa Matu Uzinića i zatražio ga da se o njima očituje. Radi se o toliko dramatičnim i šokantnim informacijama da su isključivo one, nakon što je iz redakcije Nacionala primio set pitanja, motivirale Uzinića da u ponedjeljak u podne sazove tiskovnu konferenciju i progovori o onome što je osobno sistematski i potpuno svjestan toga što čini skrivao od hrvatske javnosti sve dok nije bio pritisnut upitom Nacionala. Bio je to gadljiv pokušaj kontrole štete.
U tom svom performansu, popraćenom priopćenjem nastalim na bazi upita poslanog iz redakcije Nacionala, progovorio je i o slučaju Milana Špehara, koji je dva dana prije toga sve priznao Nacionalu. Nacional je razotkrio da se Špehar dvaput našao pod optužbama. Prvi put to se dogodilo 29. rujna 2016., a drugi put 6. lipnja 2018. Slučajeve su proveli Milan Simčić i Tomislav Kutleša. Svetoj Stolici slučaj je prijavljen pod brojem 502/2016-66-499. U lipnju 2018. slučaj je prijavljen i papinskom nunciju u Hrvatskoj.
Milan Špehar (desno) počinio je grozna zlodjela, a jednim dijelom za njihova prešućivanja odgovoran je i Ivan Devčić (lijevo). FOTO: Riječka nadbiskupija
Uzinić je i u ponedjeljak dozirao informacije hrvatskoj javnosti. Nije bilo ni riječi o tome kakvu su ulogu homoseksualni zlostavljači i pedofili imali u crkvenoj hijerarhiji. Štoviše, suzdržao se i od objave njihovih punih identiteta. Ali je taj njegov javni istup ipak u jednom slučaju pomogao ilustrirati koliko monstruozni počinitelji tih zločina mogu biti. Naime, jedan od njih, Milan Šimunović, višestruko optuživan za seksualna zlodjela, u razgovoru za Nacional je negirao da se protiv njega vodio ikakav postupak i lakonski je otklonio sve optužbe iznesene na njegov račun.
Izvor Nacionala iz svećeničkih krugova detaljno je opisao kako je Špehar homoseksualno uznemiravao bogoslove. On tvrdi da je Špehar uvijek imao dva do tri bogoslova koje je „držao blizu sebi“. Njegovo ponašanje opisao je ovako: „Radilo se o osobama obično uzornog ponašanja i šutljivima, koje bi pozivao na putovanja i sebi u stan na Trsatu, posuđivao im osobni auto, vodio u izlaske i slično. Jedan od takvih bogoslova na kraju je završio kao alkoholičar te je život nastavio u teškim psihičkim uvjetima i nema više kontakta s Crkvom. Nakon uništenog bogoslova, na prijedlog hrvatskih biskupa, Papa Benedikt XVI. ga imenuje voditeljem Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj. Na kraju mandata imao je vezu s još jednom osobom, nakon čega navodno biva poslan u Nizozemsku na liječenje, a na kraju biva suspendiran i sveden na laički stalež. O suspenziji i svođenju na laički stalež ništa – prema pričama svećenika – nije objavljeno u službenom glasilu Riječke nadbiskupije, pa niti nakon dolaska nadbiskupa Uzinića u Rijeku. Trenutni status poznat je samo nadbiskupu Uziniću i generalnom vikaru Tomljanoviću, koji je gajio prijateljske odnose sa Špeharom, dok je ovaj još bio predsjednik Teologije u Rijeci.“
Slučajeve protiv Špehara proveli su Milan Simčić i Tomislav Kutleša. Svetoj Stolici optužbe su prijavljene pod brojem 502/2016-66-499. U lipnju 2018. slučaj je prijavljen i papinskom nunciju u Hrvatskoj
Špehar je svoj status razjasnio spomenutim priznanjem. Milan Špehar Nacionalu je poslao pokajničku izjavu s priznanjem da je počinio seksualne prijestupe, dodajući kako je zbog toga, pritisnut teretom savjesti, od Pape tražio da ga razriješi svećeništva, odnosno, da ga „svede na laički stalež“, što se i dogodilo. Riječ je, po svemu sudeći, o presedanu u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj jer se ne pamti da je ikada ijedan svećenik, a naročito ne visoki crkveni velikodostojnik, vlastitom voljom, pod vlastitim imenom, javno i uz kajanje, priznao vlastite seksualne prijestupe. To neočekivano, važno i jedinstveno priznanje Milana Špehara jedan je od dosad najčvršćih dokaza da u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj postoji višegodišnje sistematsko prešućivanje seksualnih prijestupa pripadnika crkvene hijerarhije, koje ne ovisi o imenima biskupa i nadbiskupa, nego traje neovisno o tome što se oni mijenjaju.
Uzinićevo priopćenje od ponedjeljka dodatno ilustrira o kako se odvratnom Špeharovu ponašanju radilo. Evo što stoji u njegovom sažetku Špeharova slučaja, koji su u ponedjeljak prenijeli i neki drugi hrvatski mediji: „Optužen je 2016. da je 1992. seksualno zlostavljao maloljetnika. U vrijeme podizanja prijave optuženi je predavao na Teologiji u Rijeci. Otvorena je prethodna istraga u kojoj je optuženi priznao krivnju. Izrečene su mu mjere zabrana vršenja ovlasti koje proizlaze iz svetog reda, javnog slavljenja mise i razrješenje svih crkvenih službi uključujući i predavanje na fakultetu. O svemu je obaviještena Kongregacija za nauk vjere. 2018. javljaju se nove optužbe protiv njega i ponovno se otvara istraga. Optuženi priznaje da je bilo više slučajeva u godinama 1987.-1988., 1992.-1993. i moguće u 1994. Radi se o ukupno 13 dječaka u rasponu od šest do 13 godina. Tada se osobno prijavio policiji za bludne radnje prema djeci i maloljetnicima. Također je tražio od Svetog Oca oprost od celibata i otpuštanje iz kleričkog staleža, što mu je udijeljeno 13. prosinca 2018. Kao nadbiskup koadjutor, kada sam preuzeo službu poslao sam upit Apostolskoj nuncijaturi u svezi s ovim slučajem. Odgovoreno mi je da je M.Šp. zatražio i dobio oprost od svećeničkih obveza i celibata te da je nakon toga slučaj arhiviran. Također sam o ovome slučaju obavijestio Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci s napomenama da je kvalifikacija zlodjela koja je priznao optuženi M.Šp. tijekom kanonskog procesa teža od one koju je naveo u svojoj prijavi policiji; da nisu postojale optužbe za razdoblje kasnije od 1994. pa do 2018., te da to u kanonskoj istrazi nije ispitivano, a da se zbog težine zločina ne može unaprijed isključiti mogućnost i kasnijeg počinjenja kažnjivih djela. Otpuštanjem iz kleričkog staleža M.Šp. više nije u jurisdikciji Riječke nadbiskupije. Koliko nam je poznato, trenutno živi u Italiji u nekom zatvorenom benediktinskom samostanu u molitvi i pokori. Slučaj je prijavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, ali nemam informacije o postupanju po ovom predmetu. O svemu je obaviješten nadležni Dikasterij.“
Potaknut informacijama o sumnjama na to da je ugledni crkveni velikodostojnik Milan Špehar, bivši rektor riječke Teologije, profesor psihologije i ekumenske teologije te bivši voditelj Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj, zbog seksualnih prijestupa sveden na laički stalež, odnosno da je razriješen titule, dužnosti i ovlasti svećenika, Nacional je u subotu 20. svibnja u 13:20 Milanu Špeharu poslao SMS poruku s molbom da odgovori je li to točno, i, ako jest, zašto se to dogodilo. Istoga dana je u 22:38 na e-mail adresu Nacionalova novinara koju smo u toj SMS poruci poslali stiglo spomenuto Špeharovo priznanje. Nakon što smo na e-mail primili tu izjavu, na broj mobitela Milana Špehara poslali smo SMS poruku s molbom da potvrdi je li on autor te izjave. Nekoliko minuta kasnije, u 22:52, Milan Špehar SMS-om je odgovorio ovako: „Naravno da sam ja autor, i posve svjestan onoga što sam napisao.“ Četiri minute kasnije, Špehar nam je poslao još jedan SMS, koji citiramo doslovno: „Htio bih samo još dodati: ne samo da sam svjestan onoga što sam ISKRENO napisao nego ja to doista SVAKI DAN živim. Na prvom su mjestu i svagdje žrtve!!!“
Dinko Popović bio je optužen zbog kažnjivih djela protiv maloljetne osobe anonimnim pismom, ali je nuncijatura zbog nedostatka dokaza povukla sve kanonske mjere koje su protiv njega bile nametnute. FOTO: ika.hkm.hr
Milan Špehar rođen je 7. kolovoza 1953. u Ogulinu. Studirao je u Rimu, Bonnu te Innsbrucku. Doktorirao je 1986. godine u Rimu na Institutu za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregorijana s temom „Problem Boga u djelima Miroslava Krleže“. Na Teološkom fakultetu u Rijeci predavao je dogmatske i filozofske predmete, a u kratkoj biografskoj bilješci još piše kako se bavi prevođenjem inozemne teološke literature te posebno proučava kršćansku meditaciju. Osim što je bio rektor riječkog odjela Katoličko-bogoslovnog fakulteta u Rijeci, Špehar je bio župnik u više župa, a obnašao je i druge odgovorne dužnosti u Crkvi, poput voditelja Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj i povjerenika Riječke nadbiskupije za ekumenski dijalog i za misije, a bio je i voditelj Ekumenskog odbora grada Rijeke. Danas živi u Italiji.
Izvor čije su informacije dostavljene Nacionalu i dovele do Špeharova priznanja, za identična homoseksualna uznemiravanja i zlostavljanja optužio je i neke Špeharove bliske suradnike. Prije svega Milana Šimunovića, dugogodišnjeg profesora i rektora Teološkog fakulteta u Rijeci.
O tomu taj izvor Nacionala kaže:
„Špehar je od početka 90-ih na riječkoj Teologiji surađivao i zajedno na kraju sa Šimunovićem i stanovao u nadbiskupijskom stanu na Trsatu ispod trsatske gradine. Nakon što je Šimunović umirovljen zbog navodne bolesti, Špehar postaje rektor Teologije u Rijeci. Bogoslovima koji su bili meta bivšeg predstojnika Teologije otvoreno poručuje kako ih ‚pozdravlja‘ Šimunović.“
O Šimunovićevim spornim aktivnostima taj izvor kaže:
„Šimunović je kroz vrijeme župnikovanja na Viškovu u župi sv. Mateja i u Rijeci u centralnoj župi Uznesenja BDM-Kosi toranj, te kroz vrijeme dok je bio profesor i rektor na riječkoj Teologiji, bio u stalnoj blizini sa studentima, mlađim bogoslovima i ministrantima, na župama na kojima je surađivao. Još tamo u periodu od 2000. godine pojavile su se prve glasine za njegovo sporno ponašanje. Pri tome se misli na specifično izdvajanje određenih bogoslova, a ponekad i studenata, koje bi pozivao na osobne razgovore u svoj kabinet, davao im posebnu pažnju, konstantne pohvale, te vodio na svoja poslovna putovanja. To je radio pod izlikom da ga bole leđa – to je postao prepoznatljiv simbol kada je htio nekoga pritisnuti da ide s njime na put. Iako postoji mogućnost da je zaista imao problema s leđima, bogoslovi i studenti su uvijek znali da je time nekoga pikirao. Pri odabiru su mu draži bili bogoslovi treće i četvrte godine Teologije i bogoslovije, ali su ponekad na meti znali biti i obični studenti i studentice. Ovakav odnos prema bogoslovima i studentima nije bio nepoznat ni tadašnjim profesorima Teologije u Rijeci. Kada bi se uspio dovoljno približiti svojoj meti, tada bi ih pozivao sebi u stan u kojem je živio na Trsatu kod trsatske gradine. Svoje otvorene želje bi počeo pokazivati razgovorom o seksualnim slobodama, dok je točio vino ili pivo svojim metama. Nakon toga bi puštao pornografiju na laptopu te pokušao ostvariti svoje želje. Rijetki su dočekali taj zadnji dio jer su se na nekoj od tih etapa pokušali udaljiti. Takvima bi dao jasno upozorenje da je on rektor fakulteta i monsinjor. Bilo je nekoliko studenata i bogoslova koji su čak i pristali biti s njime do kraja. Neki su jasno dali do znanja da ne žele ići tim putem. Bogoslovi su mu bili draži jer su morali šutjeti. Glas rektora fakulteta bio je presudan o životu jednog bogoslova, hoće li smjeti nastaviti bogosloviju ili ne, odnosno hoće li ili neće biti zaređen. Pred kraj znanstvenog rada postao je još otvoreniji i nasrtljiviji. Doznalo se da je u to vrijeme pokušao iste stvari s čak petoricom bogoslova. Dvojica su napustila i bogosloviju i Teologiju, dok su trojica bila pozvana od strane tadašnjeg riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, pod zavjetom šutnje, da daju svoj iskaz na crkvenom sudu u Rijeci. Istražitelj je bio mons. Milan Simčić, koji je otvoreno napomenuo svakom svjedoku kako je osobno blizak sa Šimunovićem. Bogoslovi nisu imali izbora, nego su bili prisiljeni dati svoj iskaz, a prethodno dati zakletvu na Zakonik kanonskog prava da će o tom slučaju šutjeti i nikome ne govoriti, pod zakletvom ispovjedne tajne. Nakon toga, Šimunović je i dalje bio rektor Teologije. Sljedeće godine, jedan od bogoslova napušta Teologiju i bogosloviju, dok dvojica ostaju. Sljedeće akademske godine jedan od dvojice preostalih bogoslova je bio otpušten iz bogoslovije, a nakon što se taj otpušteni bogoslov žalio tadašnjem predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, Šimunović je umirovljen zbog ‚bolesti s leđima‘. Međutim, i dalje ostaje aktivan svećenik u Riječkoj nadbiskupiji, drži predavanja svećenicima, vjeroučiteljima i vjernicima na katehetskim školama na nacionalnoj i nadbiskupijskoj razini. Također, počinje biti redoviti gost kod trsatskih franjevaca u Trsatskom svetištu, gdje je u neposrednoj blizini trsatskih ministranata i franjevačkih novaka. Svoje aktivnosti nastavlja – bez obzira na sve pritužbe – još sljedećih 15-ak godina, uz potporu nadređenih. Tek se pred zadnjih par godina povukao iz javnosti u rodno mjesto i župu Kompolje, gdje je i dalje nastavio pomagati lokalnim svećenicima u radu župe i radu s mladima.
Objava splitskog bogoslova: ‘Bilo nas je još koji smo govorili i svi mi smo ostali bez svetog reda dok ti isti su zaređeni. (…) Mate dobro znaš o čemu je riječ. Želim da otvoriš oči…’
Po dolasku novog riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, prestaje biti aktivan u radu na župi, ali se ne zna je li zbog starosti ili zabrane. Nikakve obavijesti o bilo kakvim zabranama nisu objavljivane niti javno niti kroz službeni vjesnik Riječke nadbiskupije. Iako je nadbiskup Uzinić navodno bio obaviješten o slučaju Šimunović, ne postoji nikakve službene suspenzije niti zabrane Šimunoviću jer je odluka o aktivnostima Šimunovića – prema tumačenju svećenika – na osobnu diskreciju nadbiskupu Uziniću, koji je Šimunovića navodno osobno posjetio u nekoliko navrata u njegovom rodnom mjestu, te mu navodno obećao ‚riješiti‘ njegovu situaciju. U službenim zapisima riječke nadbiskupije – glasilo riječke nadbiskupije Vjesnik je periodični službeni tisak, u kojem se službeno trebaju objavljivati sva imenovanja, promjene, zabrane i suspenzije – ne postoje nikakve obavijesti o Šimunoviću i nakon dolaska Uzinića na čelo nadbiskupije, a da je tome tako potvrđuju svećenici na župama, koji primaju Vjesnik Riječke nadbiskupije.“
Nacional je u subotu telefonom razgovarao s Milanom Šimunovićem, koji je rezolutno izjavio kako ne zna ništa o eventualnom crkvenom svjedočenju bogoslova protiv njega, kao ni o sumnjama koje smo mu prenijeli. „Ne znam ništa o tome. Nitko mi ništa nije javio. Veliki mi je udarac da tako nešto čujem. Ni na kakvom suđenju nisam bio. Ako je netko nešto rekao, to je njegov problem, ali meni se nitko nije obratio od tih navodnih bogoslova niti sam bio na ikakvom suđenju. Vi ste prvi koji ste se javili.“
Šimunović rezolutno opovrgava da je održavao nedopuštene seksualne odnose s bogoslovima. „Nisam. Ma kakve nedopuštene odnose? To su bili ljudski, prijateljski odnosi u smislu predavanja, priredaba, kakve šale… Ali da bi se išlo u neke odnose, nešto dalje od toga, to… Nitko mi se nikad nije obratio. Ja sam u mirovini, imam 82 godine, ne predajem već 15, 16, 17 godina, i nitko mi se nikada nije obratio. Nonsens je da se ta osoba sada žali i da vi to znate. Toliko godina već ne predajem, i sad se netko javi. Je li nahuškan, je li mu netko sugerirao, da mi napakosti… Ali, to mi je strašno žao. Molim vas da to ne povjerujete tako olako. Ja ne znam što mogu učiniti. Da mi se ta osoba javila, i da smo razgovarali u četiri oka, i da mi je rekla ‚ja ću te tužiti‘, u redu, ali nitko mi se nije javljao od osoba koje eventualno smatraju da sam ih oštetio.“
Na pitanje je li studente bogoslove zvao u svoj stan, odgovorio je: „Ljudi su dolazili, imali smo predavanja, davali literaturu. Nisam ih pozivao. Dolazili su, ali zbog seminara, literature, predavanja, konzultacija, ispita, ali nikakva pozivanja, nikakve veselice. Ako to netko smatra pozivanjima… Pa profesori znaju održati ispit u svom stanu ako ne mogu doći na fakultet. Dakle, to su bile teološke radnje, u smislu literature, knjižnice – imao sam veliku knjižnicu. Kad su mi došle godine za mirovinu, nekim studentima darovao sam knjige: dolazili su, izabirali, uzimali i tako dalje. Molim vas da ne nasjedate na tu prvu priču i da se ne blati čovjeka u ovim godinama za nešto što se netko možda nasmiješio, ili nije nešto rekao, ili je nekakva šala bila prije sedamnaest godina. A ja sam mnogima dobra činio, mnogima sam izašao u susret, poticao da završe studij. Možda je netko nekad dobio i slabiju ocjenu, pa se sada ovako osvećuje. To ne razumijem. To mi je van svake pameti. Ljudski bih vas molio da malo stanete s time. Nikakvog temelja nema za to. Da je mene netko nazvao i rekao ‚ti si meni učinio to i to, ja ću tebe prijaviti‘ – ali to je onda trebalo biti odmah, a ne nakon toliko godina.“
Ovo su Uzinićevi odgovori na pitanja Nacionala koja su ga potakla na pokajničko obraćanje novinarima
Te pomno sročene i molećivo intonirane laži iza sebe kriju drugačije činjenično stanje. U izvještaju u ponedjeljak serviranom javnosti, sročenom tako da prvenstveno brani sebe i svoje postupke te pokušava sa sebe skinuti stigmu sustavnog zataškavanja, Uzinić je za Šimunovića napisao:
„…anonimno je optužen da je u razdoblju 2006.-2007. godine više maloljetnih osoba slao neprimjerene SMS poruke i da je jednom prilikom jednu maloljetnicu neprimjereno dodirivao, te da je 2007. godine neprimjerenim porukama napastovao punoljetne bogoslove, dok im je bio profesor. O ovom slučaju me obavijestila Kongregacija za nauk vjere sedam dana nakon mog imenovanja nadbiskupom koadjutorom u Rijeci. Svećeniku M.Ši. pod prijetnjom suspenzije izrekao sam zabranu dolaska u kontakt s maloljetnim osobama te zabranu javnog vršenja svećeničke službe te pokrenuo istragu. Dikasterij je na koncu utvrdio da u drugom slučaju nije nadležan, a da se u prvom slučaju radi o zastari kaznenog djela.
Zbog toga je bilo nemoguće nastaviti istragu kojom bi se sudski ispitalo optužbe za zlostavljanje maloljetnih osoba, pa je svećeniku M.Ši. upućeno pismo opomene te su mu uz to kao mjere predostrožnosti naloženi psihološko testiranje i praćenje od strane vikara za kler. Izdane su mu i zabrane, među kojima je zabrana bilo kakvog kontakta s maloljetnicima kao i zabrana vršenja svećeničke službe ili javnog djelovanja u mjestima u kojima je vršio službu. Danas M.Ši. stanuje u obiteljskoj kući. I dalje su mu na snazi navedene mjere predostrožnosti. Slučaj je prijavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, ali nemam informacije o postupanju po ovom predmetu. O svemu je obaviješten nadležni Dikasterij.“
Šimunovićeve laži: ‘Ljudi su dolazili, imali smo predavanja, davali literaturu. Nisam ih pozivao. Dolazili su, ali zbog seminara, literature, konzultacija, ispita. To su bile teološke radnje’
Nacional je dobio informacije da je prešućen još jedan slučaj seksualnih prijestupa, koje je počinio Dinko Popović, bivši župnik na Donjoj Vežici i bivši generalni vikar nekadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, ovaj put nad maloljetnim ministrantom. Prema tim informacijama, on je otpočeo vezu s maloljetnim ministrantom, ali je trajala i nakon što je žrtva postala punoljetna.
O tomu kako se razvijao taj neprimjereni odnos izvor Nacionala kaže: „U početku su to bili puno manji pokloni, da bi na kraju svome ‚ljubavniku‘ kupio novi BMW, koji je u početku imao na svoje ime. Mlada žrtva je nakon punoljetnosti tonula u alkoholizam i postajala sve nezadovoljnija. U jednom ekscesu je žrtva, vozeći se kod bivšeg župnika i zlostavljača, izgubila nadzor nad vozilom i završila u nesreći, u kojoj srećom nije ozbiljnije stradala. Na pregledu štete na vozilu predstavnik osiguravajuće kuće ubrzo je shvatio o čemu je riječ, kada je vidio mladića da vozi auto na ime župnika. Nakon što je ozbiljno oštetila auto, žrtva je tražila i nadala se još većoj pomoći od župnika. U jednom naletu, u noćnim satima, čak je bijesno udarala o vrata župne kuće i vikala njegove ime jer se nije htio odazvati. Žrtva je nažalost tonula sve dublje, kako ju je župnik sve više gurao od sebe, ostavljajući žrtvu da se sama nosi sa svojim problemima. Nakon toga zadnjeg ispada Marko Stipetić savjetovao ga je da se makne u radno mjesto. Danas je umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije, bez ikakvih sankcija ili zabrana.“
Uzinić o Šimunoviću: ‘Anonimno je optužen da je više maloljetnih osoba slao neprimjerene SMS poruke i da je maloljetnicu neprimjereno dodirivao te da je 2007. neprimjerenim porukama napastovao punoljetne bogoslove, dok im je bio profesor’
Uzinić je Nacionalu potvrdio da je točno da se spomenuta prometna nesreća dogodila te da nije poznato je li mladić bio pod utjecajem alkohola, ali navodi da je mladić u tom trenutku bio punoljetan.
Izvor Nacionala iznio je i niz drugih konkretnih detalja, uključujući i ime svjedoka osiguravajuće kuće koji se pojavio u postupku nakon prometne nesreće. Na pitanje je li točno da je predstavnik osiguravajuće kuće na očevidu te nesreće bio Antun Tomljanović, otac današnjeg generalnog vikara Riječke nadbiskupije Marija Tomljanovića, Uzinić je odgovorio ovako: „U predmetima istrage nisu pronađene takve informacije, no, prema neslužbenim informacijama kojima se raspolaže, predstavnik osiguravajuće kuće na očevidu te nesreće bio je Antun Tomljanović.“ Uzinić je ovako opisao kako je taj slučaj službeno okončan: „U rezultatima kanonske istrage potvrđeno je da nije bilo moguće utvrditi mjesto, vrijeme mogućeg kaznenog djela kao niti konkretnu žrtvu, već samo potencijalnu, te ne postoje elementi kaznenog djela iz kan. kan. 1395, 2 ZKP. O tome je obaviješten nadležni Dikasterij, a Apostolska nuncijatura u RH je dana 20. svibnja 2022. dostavila obavijest da iz spisa ne proizlazi da bi bilo potrebno poduzimati bilo što protiv tuženoga. 25. svibnja 2022. D.P. je obaviješten da nisu potvrđene sumnje na počinjenje kaznenog djela te da se povlače sve kanonske mjere koje su mu bile nametnute.
Slučaj je arhiviran, a ukoliko se dogode nove prijave i procijeni da za to postoje opravdani razlozi, istraga će biti ponovno otvorena. U ovom trenutku nemamo saznanja o postupanju Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci o eventualnom pokretanju kaznenog procesa protiv umirovljenog svećenika D.P.“
Nacional je pokušao stupiti u kontakt s Popovićem, ali on je odlučio ostati nedostupan.
Sva tri opisana slučaja povezuje činjenica da su ih crkvene vlasti prešutjele, i dok je nadbiskup bio Ivan Devčić, ali i sada, kada je nadbiskupsku dužnost preuzeo Mate Uzinić. Takvih je slučajeva bilo još. Riječka nadbiskupija prošli je tjedan nakon otkrića Nacionala o homoseksualnim uznemiravanjima župana Stipetića prvo izdala posebno priopćenje. Između ostalog, Uzinić je objavio da je Stipetića zbog ozbiljnosti optužbi povukao s obnašanja dužnosti. Posebno intrigantno je i to da je reagiranje na tekst Nacionala objavljeno na službenim internetskim stranicama Nadbiskupije, ali ne i na njezinoj Facebook stranici.
Na svojoj osobnoj Facebook stranici objavio ga je nadbiskup Mate Uzinić, a pritom se dogodilo još nešto dosad nezabilježeno, što također snažno upućuje na zataškavanje i prešućivanje zlostavljanja u Crkvi. Naime, nedugo nakon što je nadbiskup Uzinić – ili netko tko održava njegovu Facebook stranicu – u četvrtak 18. svibnja u 18:54 objavio reagiranje Nadbiskupije, s dva različita Facebook profila s imenima i prezimenima ispod nadbiskupove su objave objavljena dva komentara koje je administrator stranice – nadbiskup sam ili netko drugi – vrlo brzo obrisao, ali je Nacional ipak u posjedu printscreena njihove objave.
Nacional je provjerio oba ta profila i uvjerio se da nisu lažni, nego je riječ o aktivnim profilima stvarnih ljudi koji žive u Hrvatskoj i čiji je identitet poznat Nacionalu, ali ga nećemo objaviti. Obojica su, štoviše, bivši bogoslovi, s očito neposrednim saznanjima o zlostavljanjima u Crkvi. Nacional je, pritom, Messenger porukama kontaktirao vlasnike oba ta profila: jedan nam nije odgovorio, dok nam je drugi vrlo brzo, bez odgovora, onemogućio Messenger komunikaciju s njim. U prvome od ta dva komentara piše doslovno ovako: „Kad bi mi koji smo bili bogoslovi počeli govoriti i kad smo ukazivali na neke stvari u bogosloviji u Splitu i koji smo radi toga što nas je crkvena vlast proglasila da radimo klevetu udaljila iz bogoslovije sad ti koji su zaređeni rade probleme i po Dubrovačkoj biskupiji, a isti biskup je bio upoznat sa slučajem kojem sam ga osobno upoznao dok sam bio bogoslov i kazalo mi se da sam puknuo jastuk pun perja kojeg se više nemoze pokupiti i ponovno popraviti situacija, nažalost biskupi imaju više vlasti nego državne institucije. Osobno sam bio suspendiran jer sam ukazao na stanje koje se događa unutar jedne institucije i to sam kazao tadašnjem rektoru sadašnjem riječkom nadbiskupu. Bilo nas je još koji smo govorili i svi mi smo ostali bez svetog reda dok ti isti su zaređeni. (…) Mate dobro znaš o čemu je riječ. Želim da otvoriš oči i da kažeš ne meni nego ako vjeruješ u Boga oprosti mi Bože pogriješio sam želim se povući i ostatak svog života želim biti u tišini i molitvi otvorenosti Tvojoj providnosti i kontemplaciji.“ U drugom komentaru, koji je objavljen kao reakcija na citirani komentar, piše ovako: „Bravo! Svaka čast za ovaj komentar. Znam o čemu pišeš jer sam i ja svjedok sličnih događanja još iz kasnih 90-tih kad sam i sam bio bogoslov koji je ukazivao nadležnima za iste stvari. Međutim, takvi su kasnije zaređeni i od strane msgr. Barišića, koji je ostavio nakon 23 godine vladavine nadbiskupiju moralno, duhovno i materijalno demoliranu i opustošenu, postavljeni na odgovorne funkcije unutar nadbiskupije… I zato, respekt za napisano…“ Nacional posjeduje i dokaz iz kojega je vidljivo kako su ta dva komentara obrisana, a „Mate Uzinić ograničava tko može komentirati“ njegovu objavu. Nacional je u nedjelju 21. svibnja poslao poruku na Facebook profil nadbiskupa Uzinića s pitanjem je li on obrisao ta dva komentara i zašto. Do zaključenja ovog broja Nacionala, s Facebook stranice nadbiskupa Uzinića nismo dobili odgovor. Pouzdano je, dakle, samo to da su s osobne stranice nadbiskupa Uzinića obrisana dva komentara u kojima se izravno tvrdi kako je crkvena hijerarhija, uključujući i nadbiskupa Uzinića, zataškavala i druge seksualne prijestupe u Crkvi.
Spomenuto reagiranje Riječke nadbiskupije otvara još nekoliko važnih pitanja. Ono se prvenstveno referiralo na dramatično pismo M.L., oca bogoslova M.L., koji je od nadbiskupa Uzinića tražio pomoć za svojega sina, koji je živio sa župnikom u Crikvenici Markom Stipetićem. Reakcija Riječke nadbiskupije potvrdila je sumnje iznesene u Nacionalovu tekstu. Posebno se otvara pitanje kako je bilo moguće da nitko iz Crkve, koja želi biti zajednica uzajamne vjerničke brige, nije obitelj M.L. obavijestio da je bogoslovu zadarski nadbiskup odredio godinu pauze. Povrh toga, i još važnije, kako je bilo moguće da nitko iz Crkve, sa župnikom Markom Stipetićem na čelu, nije obavijestio obitelj da njihov sin živi sa župnikom? To pitanje dobiva na težini još i više kada se uzme u obzir da Nadbiskupija u svojem priopćenju sama priznaje kako „sama činjenica zajedničkog stanovanja s M.L. pokazuje veliku nerazboritost svećenika M.S., osobito uzevši u obzir zdravstveno stanje M.L. koje se s vremenom pogoršalo“. Uistinu – kako je bilo moguće da nitko iz crkvene hijerarhije, nadređen Marku Stipetiću, nije reagirao na „veliku nerazboritost svećenika M.S.“ kada je odlučio stanovati s bogoslovom u očitoj krizi, a naročito na to što je mladić propadao? Kako je bilo moguće da su taj, već na prvi pogled neuobičajeni odnos – da mladić živi sa župnikom – crkveni autoriteti odobravali i dopuštali, čak i kad se Marko Stipetić selio iz župe u župu?
Ali nisu to bili jedini takvi slučajevi u Hrvatskoj. Nacionalu je u petak 15. svibnja proslijeđen e-mail poslan na više adresa, nadbiskupu, tajniku i protokolu u Zadarskoj nadbiskupiji, u kojem se navodi da ga šalju zadarski vjernici. U njemu se obraćaju zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću i upozoravaju ga na raširenost homoseksualizma u njegovoj nadbiskupiji. Radi ilustracije stanja u toj nadbiskupiji, Nacional tu poruku prenosi u cijelosti, ali bez objave identiteta osoba koje su u poruci imenovane imenom i prezimenom. Poruka glasi ovako: „Čestitamo Vam na preuzimanju naše drevne Zadarske nadbiskupije. Očekivali smo da se nećete okružiti homoseksualcima i nemoralnim svećenicima kao nadbiskup Puljić. Ali barem ste homića J.L. maknuli, a pedofila D.T. i dalje držite oko sebe. Ima nade da nećete istim putem skrivanja i zataškavanja. Ali izbor homića častohlepljivog A.S. (funkcija poznata redakciji, spomenuta je u poruci, op.a.) je velika greška. Zatim čudak i bolesnik M.B. za (funkcija poznata redakciji, spomenuta je u poruci, op.a.). Duhovnik u sjemeništu materijalist kome je provincijal onaj licemjerni umišljeni homić T.Š., cijela zajednica je upitna, čuvajte se i gladnog časti ulizice homića fra B.R. A ženskaroš i kurviš Z.D. Vas sramoti kurvanjem po gradu. Dvoličnog homoseksualca D.M. držite za (funkcija poznata redakciji, spomenuta je u poruci, op.a.). Čuvajte se i ovih licemjernih opasnih homića F.K. i R.J., orgijaša D.Š. koji je bio dečko Marka Stipetića u sjemeništu, homo L.Š., homo B.B., sado mazo homo T.K.“ Sve to pokazuje ogromne razmjere sličnog ponašanja u Crkvi na kompletnom području Hrvatske.
Komentari