‘Bogami, gospođe i gospođo, ne cveta cveće ni u naše preduzeće…”, “Samo da znate da sam iznenađen i uvređen” najpopularniji su citati iz filmskog serijala “Tesna koža”, a izgovara ih Srećko Šojić, lik kojeg utjelovljuje Milan Gutović. Ta uloga ovom srpskom glumcu rođenom 1946. u Umki, mjestu u okolici Beograda, 80-ih godina prošlog stoljeća donijela je slavu i status ponajboljeg komičara diljem bivše države. Iako ga se najviše pamti po toj ulozi, Gutović je nastupio u brojnim drugim filmovima, serijama, kazališnim predstavama za koje je primio brojna priznanja i nagrade.

Gutović je završio Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu i 1967. uključio se u Jugoslovensko dramsko pozorište u grupu koju su tada popularno zvali “Bojanove bebe” jer ih je okupio Bojan Stupica, ugledni dramaturg i redatelj.

Dvadesetak godina glumio je u brojnim kazališnim predstavama kao što su “Protekcija”, “Kad su cvjetale tikve”, “Buba u uhu”, “Za kim zvono zvoni”, “Pučina”, “Kolubarska bitka”, “Valjevska bolnica”, “Narodni poslanik”… Dobitnik je Sterijine nagrade koja se smatra jednom od najuglednijih u Srbiji. Pojavljivao se u nekoliko filmskih komedija, među kojima su i četiri dijela “Tesne kože” (1982., 1987., 1988., 1991.), gdje je s Nikolom Simićem igrao jednu od glavnih uloga i koja je doživjela enormnu gledanost. U Puli na filmskom festivalu 1989. dobio je Zlatnu arenu za ulogu u filmu “Poltron”.

U novije vrijeme glumi u svom “Kabareu” s kojim je gostovao diljem svijeta. Nastupa na Televiziji Pink, TV Foxu i RTS-u, gdje je TV voditelj i autor kratkih humoristično-satiričnih priloga. Početkom godine sa svojom monodramom “Ukrađena ličnost” već je gostovao u mnogim kazalištima u Hrvatskoj, a zbog izuzetnog interesa publike gostovat će ponovno u 12. listopada u Zagrebu i 20 listopada u Osijeku. Predstava prikazuje, sitnog korumpiranog socijalističkog direktora Šojića koji se odlično uklopio u današnje vrijeme u okolnostima koje mu pružaju puno više prilika da ostvari svoje korupcijske apetite. Pored toga 18. listopada u Splitu u Domu HV Lora i 19. u MD Lisinski u Zagrebu igrat će svoju kabaret stand-up komediju “Obično veče”. Nacional je s Gutovićem razgovarao uoči njegova gostovanja s predstavom u Švedskoj, a on je na specifičan duhovit način kroz oči Šojića opisao društvenu i političku situaciji u regiji.

NACIONAL: U predstavi “Ukrađena ličnos’ glumite sitnog, korumpiranog direktora firme iz Jugoslavije koji doživljava pravi karijerni procvat. Kako je to moguće, što se dogodilo?

Ne! Njegov uspjeh nije novijeg datuma. On je cvjetao od kada se pojavio jer je publika u njegovom ponašanju i djelovanju prepoznavala susjede, direktore, zastupnike i sebe.

NACIONAL: Istaknuli ste javno nekoliko puta da su likovi poput Šojića danas na vodećim pozicijama u regiji, radi li se o režiranoj političkoj komediji ili slučajnoj tragediji?

Tragedija jest, ali nije slučajna. Kada oslabi imunitet organizmu, svaki virus nađe mjesto. Samo u slabim državama ovakvi tipovi mogu dugo opstajati. U okolnostima zdrave zajednice koju nazivamo državom oni se odmah dokopaju zatvora, a nikada skupštine.

NACIONAL: Stječe se dojam iz vaših javnih istupa da kroz duhovite komentare iskazujete gorčinu političkom, društvenom i socijalnom situacijom koja je zadesila narode bivše SFRJ nakon krvava rata i osamostaljenja. Je li taj dojam pogrešan i ako nije, što vas najviše pogađa?

Pogađa me uspjeh tipova koji podsjećaju na Šojića, ili su isti kao Šojić. Izgleda da je Šojićevo ponašanje i način “rada” postao uzor i model po kojem treba djelovati. Čak su se i riječi koje označavaju poštenje, čast i moral izgubile u običnom govoru. Te riječi su zamijenili trikovi, utaje, prijevare i krađe, a sposobnost i poslovnost mjeri se vještinom da se to nikada ne otkrije.

NACIONAL: Zašto se kritičarima današnjih država najčešće nadjeva epitet ljubitelja bivše države i jeste li imali problema te vrste u Srbiji?

Sve državice nastale raspadom jedne veće zajednice tek trebaju preboljeti bolesti odrastanja. Mi smo djeca, države u nastajanju, a što je najgore; države-djeca bez roditelja. Ovi tutori koji nam se nameću podsjećaju surovošću na one koji su usvajali djecu australskih domorodaca da bi ih koristili u sasvim druge svrhe. Nitko ne žali bivše društvo, nego samoga sebe.

NACIONAL: Je li u Jugoslaviji bilo pozitivnih stvari za koje bi se i danas trebali zalagati ili danas ljudi koji to misle pretjerano idealiziraju bivšu državu?

Nema države u kojoj nema ičega što je pozitivno. Sad se ne mogu sjetiti ničeg pozitivnijeg od vožnje do Zagreba bez gnjavaže na granici.

NACIONAL: Kako komentirate trend i nastojanja u zemljama u regiji da se povijesnim revizionizmom važnost i nasljeđe partizanskog, antifašističkog pokreta, kao i država nastala iz njega, umanji ili potpuno poništi?

Nisam poznavalac ni historije, a ni tog komunističkog pokreta. Ali sada mislim da je ta revolucija bila zadnje očajničko sredstvo poslije uzaludne demokratske borbe po skupštinama protiv raznih “Šojića”. Sada imamo stanje koje je vjerojatno gore nego što je bilo u vrijeme kada su naši očevi digli bunu, a nitko se ne buni. Kako da umanjujem djela očeva kada su bili veći i časniji od nas?

NACIONAL: Zašto se dio novih političkih elita toliko boji Jugoslavije iako je praktički ‘umrla’ prije 27 godina?

Elite naših državica ugrabile su položaj i imanje. Sada je važno da se ništa ne promijeni jer tada gube sve što su ostvarili. Tko se ne plaši takvog scenarija u kome može izgubiti sve, a dobiti robiju?

NACIONAL: Za časopis Blic uoči predsjedničkih izbora u Srbiji rekli ste da bi Šojić, lik koji utjelovljujete, imao velike šanse pobijediti i da je upravo to zastrašujuće. Što ste time htjeli reći?

Zastrašujuće je što se model “Šojić” pokazao kao najotporniji i najefikasniji sloj društva. Nema obrane! Inteligencija koja je u Jugoslaviji bila skoro u anonimnosti jer su je dijelili na poštenu i onu drugu, sada je u dubokoj ilegali. I sada mislim da bi “Šojić” dobio na izborima veliki broj glasova.

NACIONAL: Berin Tuzlić, bosanskohercegovački umjetnik, jednom je prilikom rekao da prateći mainstream medije iz regije stječe dojam simulacije novog rata na području bivše Jugoslavije, ali da je stvarna situacija među ljudima sasvim drugačija. Kako nastupate diljem regije, kakav je vaš stav o situaciji u njoj?

Mi se dijelimo na one koji se svađaju – to su političari, na one koji ubijaju – to su vojnici, i na one koji hrane i jedne i druge – to smo mi. Mi dakle gledamo svoja posla, a oni svoja.

NACIONAL: Za Klix.ba portal rekli ste da je Šojić kao direktor mogao krasti ručkove i večere i na sitan način zadovoljavati svoje apetite na račun firme (države) u kojoj radi jer je država bila zdrava. Koji su to mehanizmi u bivšoj državi (a nema ih danas) priječili Šojića da postane parlamentarni zastupnik ili nešto više i svoje velike apetite zadovoljava bez ikakvih sankcija?

“Šojić” tada nije imao šanse da uđe u skupštinu, ne zato što tamo nije bilo sličnih “Šojića”, nego zato što je bilo više onih drugih. Sad “Šojić” ne bi mogao ući jer ne bi imao gdje sjesti od drugih “Šojića”.

NACIONAL: U vašoj predstavi Šojić se kandidira za Europsku uniju da ga ona u Srbiji postavi da bude ‘’nešto’’, pod geslom ‘’ovdje se narod ništa ne pita’’. Kakve izglede karijeristi bez ikakvih ideala i ideja, osim vlastite koristi, imaju u EU-u?

Samo oni i imaju šansu. Utvrdili su da emocije remete efikasnost i nastupaju kao da su zaposleni kod sebe, a ne kod nekoga. Gledam često ispade emocija domoljuba i rodoljuba koji s očajem gledaju u što se pretvorila ideja za koju su se borili. Nitko poslije svega ne pristaje na činjenicu da je bio prevaren. Može se samo konstatirati da njima ostaje igra, a nama očaj koji će sljedeća generacija valjda zaboraviti.

NACIONAL: Izjavili ste jednom prilikom da je demokracija iluzija u našim krajevima i da bi je vladajući ukinuli da se izborima može išta promijeniti. Kako onda popraviti stanje u državi i koje mehanizme koristiti?

Naši “predsjednici” bi htjeli imati apsolutnu vlast, ali da to bude demokratski. Kada govore, demokratski smekšaju retoriku, ali je jasno da im je tiranija mnogo bliža. Zašto? Pa demokratske vlasti padaju, a ni jedna tiranija nije pala. Ukratko, prisiljeni su na pretvaranje i laž, a to nas živcira. Zašto ne promijenimo ustav i postavimo cara? Odgovoran je za sve, nema skupštine, nema izbora jer je njegov sin nasljednik prijestolja. Eto prijedloga.

NACIONAL: Mladi ljudi napuštaju Hrvatsku, BiH i Srbiju, trenutne vlasti to ignoriraju, ali vjerojatno se radi o najvećem egzodusu – u mirnodopskim uvjetima – u povijesti ovih krajeva. Zašto se mladi povlače i bježe, a ne bore se u svojim sredinama za bolji život? Da ste u njihovoj situaciji, što biste napravili?

Mladi koriste iskustvo očeva koji u ovoj sredini nisu našli bolji život i traže odgovarajuću sredinu gdje je borba za bolji život lakša. Mislim da su nam očevi bili tvrdoglavi, a da su mladi daleko elastičniji. Ne spadam u elastične.

NACIONAL: Dobitnik ste brojnih nagrada, ali ste izjavili da vam ne znače ništa jer su institucije koje su vam ih dodijelile propale ili izgubile ugled. Što ste htjeli reći?

Nagrade služe kao uzor naraštaju koje je iza tebe. Nagrada je primjer djeci kako treba raditi. Kao što je sve kod nas podložno inflaciji, tako su i nagrade postale bez značaja. Što danas znači nagrada AVNOJ-a? Ništa. Nas ne drži mjesto jer Jugoslavije više nema, a ne drži nas ni vrijeme. Sve je prošlo. Ostaje to da se ježimo od nove budućnosti.

NACIONAL: Jedan ste od najpopularnijih komičara u regiji, doživljavate li tu titulu kao kompliment ili vam je žao što niste prepoznati po ‘’ozbiljnim’’ ulogama?

I da si kriminalac, čim si prvi u regiji to postaje kompliment. Ozbiljne uloge su dosadne. Kada gledam nešto ozbiljno, rado bih zviždao, ali ne mogu zviždati i zijevati u isto vrijeme. Sve što je ozbiljno je dosadno. Kod ozbiljnosti jedino osvježava nada da će prerasti u glupost, a glupost nije dosadna jer je raznovrsnija od mudrosti. Imam alat za ozbiljne uloge: znam i mudrovati i govoriti debelo, ali to radije koristim da vas nasmijem, nego da vas uozbiljim.

NACIONAL: Koliko su satira i humor potrebni ili nužni da bi društvo i država bili zdravi?

Kažu da se ljudi na vlasti trebaju čuvati javnih tribina i okruglih stolova, a naročito šala i viceva na njihov račun. Od tribina i okruglih stolova se vlast obrani tako što se na njima ne pojave, ali od vica nema obrane! Ima li što zdravije od vica u ovoj bolesti? Bolest je općenito dobar kut gledanja na zdravlje.