Na ovogodišnjem filmskom festivalu u Sarajevu, koji će se održati od 11. do 18. kolovoza, predsjednica žirija bit će proslavljena glumica, 33-godišnja Mia Wasikowska. Ova australska glumica postala je svjetski poznata kada je kao 18-godišnjakinja glumila u velikom hitu „Alisa u zemlji čudesa“ redatelja Tima Burtona, nakon čega slijede uloge u filmovima najznačajnijih redatelja današnjice kao što su Jim Jarmusch, Gus Van Sant, David Cronenberg, Guillermo del Toro i tako dalje. Njezin posljednji film je „Club Zero“ austrijske redateljice Jessice Hausner koji je svjetsku premijeru imao na festivalu u Cannesu prije dva mjeseca te će također biti prikazan na filmskom festivalu u Sarajevu. U povodu premijere filma „Club Zero“ razgovarali smo s Miom Wasikowskom ekskluzivno za Nacional. U filmu „Club Zero“ Mia Wasikowska glumi gospođu Novak, profesoricu u školi koja se bavi nutricionističkom prehranom te indoktrinira učenike teorijom kako je zdravije jesti što manje. Film se bavi promoviranjem dijetne ishrane uz pomoć influensera, promoviranjem anoreksije te roditeljima koji ne vide da im djeca zbog toga imaju mentalnih problema. Profesorica Novak koristi tinejdžersko buntovništvo kako bi ih okupila u neku vrstu kulta na čijem je ona čelu.

Mia Wasikowska u razgovoru za Nacional pokazala se vrlo ležernom, neopterećena slavom i svim onim što uspjeh u Hollywoodu donosi. Ipak je ona Australka koja se ne želi preseliti u Hollywood, već joj je cilj glumiti u što više umjetničkih filmova.

NACIONAL: Na koji ste način došli u kontakt s Jessicom Hausner? Što ste znali o njenom dosadašnjem radu?

Povezali smo se preko mog agenta. Poslala mi je scenarij i knjigu s fotografijama gdje sam vidjela kako je ona zamislila film. I to je bilo to. Zapravo, to je uobičajen način dobivanja scenarija. Prije toga nisam gledala ni jedan njen film, ali kada smo se dogovorili da krećemo zajedno u ovaj projekt, onda sam pogledala sve njene filmove. I da, sviđali su mi se.

NACIONAL: Koja je bila vaša prva reakcija na scenarij? Jeste li mislili da se radi o crnoj komediji prepunoj sarkazma koja je ujedno i kritika današnjih događanja u društvu?

Bila sam prilično uznemirena kada sam ga prvi put pročitala. Bila sam jako potresena i to me prilično uznemirilo. Zato što za mene taj scenarij, na neki način, govori o egzistencijalnoj tjeskobi pomiješanoj s otvorenošću mlade osobe koja želi činiti dobro, pozitivno pridonositi, i kroz to je mlada osoba na neki način manipulirana. Tako da me to jako uznemirilo.

Film ‘Club Zero’ bavi se promoviranjem dijetne ishrane uz pomoć influensera. FOTO: Press

NACIONAL: Tražite li upravo takve, drugačije, scenarije koji nisu osobito komercijalni?

Ne nužno. Jednostavno sam osjetila da me to dirnulo, osjetila sam da je to nešto prilično uznemirujuće. Scenarij ima nešto što govori o vremenu u kojem živimo. Nikada ne možete kontrolirati kako netko tumači bilo koji film. Ono što meni znači ovaj film bit će nešto drugačije od onoga što znači nekom drugom. Bilo je u tom scenariju nešto što me zaintrigiralo.

NACIONAL: Tko je, po vama, žrtva u ovom filmu? Jesu li to djeca i kolika je uloga njihovih roditelja u tome?

Mislim da su djeca žrtve. Što se tiče roditelja, nisam majka i ne znam kako roditeljstvo izgleda. Mogu zamisliti kako to izgleda, ali ponašanje roditelja u ovom filmu simptom je današnje kulture življenja. Roditelji puno rade, ili se barem očekuje od njih da puno rade, i onda je pitanje koliko će odgovornosti preuzeti na sebe oko odgoja djece, a koliko će toga prepustiti nekome drugom. Radi se o osobnoj odluci svakog roditelja. Vidite, u filmu roditelji najviše brinu o tome hoće li njihova djeca dobiti školarinu, tek jedna majka upozorava da se u školi događaju čudne stvari, ali drugi joj roditelji ne vjeruju.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o poslu učiteljice, o tome kako biste se, da niste glumica, mogli baviti ovim poslom?

Naravno. Zapravo, obje moje sestre su učiteljice. Imam neke prijatelje koji su učitelji. I mislim da su briljantni. Oni nisu gospođa Novak.

NACIONAL: Postoji li školski učitelj ili učiteljica koja je imala važnu ulogu u vašem životu prilikom odluke da postanete glumica?

Ne baš. Dok sam pohađala osnovnu školu, nisam se bavila glumom. Bila sam previše sramežljiva. No imala sam nekoliko sjajnih profesora engleskog jezika i književnosti, a znate kako to ide kada ste tinejdžer i neki vam profesor ukaže na knjigu „Gospodar muha“. I onda vam takav profesor ukaže na vrijednost te knjige i vi se zainteresirate i osjetite povezanost s tim djelom. Počnete se interesirati za klasike, ne samo u književnosti, već i u drugim segmentima kulture. Imala sam nekoliko takvih profesora i zahvalna sam im na svemu.

NACIONAL: Kada ste se onda zainteresirali za glumu?

Možda s 15 godina. Još uvijek sam bila školarka, ali sam tada počela ići na audicije te sam postala dio jedne agencije. I onda mi je bavljenje glumom postalo zabavno. Znate, kada dođete na filmski set, malo vremena provodite pred kamerom. Isprobavate kostime, šminkaju vas, a onda redatelj uzvikne „akcija“ i za 30 sekundi vikne „rez“ i to je to. Sve skupa je jako zabavno, a kada se radi o dobroj suradnji s kvalitetnim profesionalcima, onda može nastati nešto veliko. Ja se, na neki način, predajem redateljevim vizijama. I zato zavidim redateljima jer bih htjela imati svoje vizije. No zabava i dobra suradnja vodi nas prema kreativnosti, a meni je kreativna suradnja jako važna, čak i ključna za uživanje u snimanju filma.

NACIONAL: Doživljavate li pri tome uspone i padove ili je vaša strast za glumom i ovim poslom uvijek ista?

Ne sviđa mi se način života po kojem bih ja bila glumica koja neprestano naporno radi. Takav način života suprotan je vrijednostima do kojih držim, ali još uvijek volim ovaj posao. Jednostavno, volim glumiti.

NACIONAL: Zašto vam se naporan glumački rad ne sviđa?

Ako cijenite glumu, ako cijenite to što radite, te počnete naporno raditi, onda ovisite o drugim ljudima. Ja nemam tu energiju da svakih nekoliko tjedana ili mjeseci idem od jednog do drugog filma. Ako želite ostati u vrhu glumačkog posla, onda morate doista naporno raditi i žrtvovati mnogo toga. I to je u redu. No ja sam daleko sretnija kada imam balans između poslovnog i privatnog života.

NACIONAL: U filmskoj industriji, pogotovo u Hollywoodu, tjelesna težina već je godinama problem. Jesu li vam ikada u karijeri rekli da biste morali smršavjeti ili možda udebljati se?

Ne, nikada me nisu tražili da smršavim za neku ulogu i ne mislim da bih pristala da su to tražili od mene. Tko zna, da su me to tražili kada sam bila mlada i osjetljiva, možda bih i prihvatila. No nikada me nisu tražili.

Mia Wasikowska u filmovima: ‘Alisa u zemlji čudesa’; ‘Crimson Peak’ i ‘Jane Eyre’ (na slici s Michaelom Fassbenderom). FOTO: Press

NACIONAL: Kako se nosite s filmskim kritikama? Čitate li ih uopće?

Nekada sam ih čitala, ali to više ne radim. Nema potrebe za time. Ne želim čitati kako me netko uništava. Ne želim čitati sranja o sebi. Ne želim čitati kako sam grozna. U redu, lijepo je čuti dobre stvari, ali ni to mi nije potrebno.

NACIONAL: Kada se pogleda vaša karijera posljednjih godina, može se vidjeti da niste nužno skloni samo klasičnim hollywoodskim filmova, već naginjete europskim arthouse filmovima. Slažete li se s time?

Realno, ne diskriminiram ni jednu ni drugu vrstu filmova. Sve ovisi o tome kakve ponude dobivam i sviđaju li mi se ti projekti ili ne. Sve filmove koje sam snimila posljednjih godina su zapravo moja reakcija na ono što mi se nudilo. Stoga vam moram reći da u svojoj karijeri nemam plan i ne tražim određenu vrstu filmova u kojima želim glumiti.

NACIONAL: No biste li prihvatili ulogu u nekom filmu kompanije Marvel kada bi vam bila ponuđena?

Ako bi to bila dobra uloga te bih surađivala sa zanimljivim ljudima, onda bih je prihvatila. I, naravno, ako bi mi platili jako puno novca. Za različite filmove imam različite razloge zbog kojih prihvaćam uloge.

NACIONAL: Čini se da veliki nezavisni redatelji vole surađivati s vama, od Jima Jarmuscha i Park Chan-wooka pa nadalje. Jesu li vam ikada rekli zašto baš vas biraju?

Tijekom svoje karijere imala sam jako puno sreće, nevjerojatno puno. Polaskana sam što su svi ti redatelji htjeli raditi sa mnom. Polaskana sam, ali doista ne znam zašto su baš mene birali.

NACIONAL: Jesu li vas svi ti slavni redatelji s kojima ste surađivali potakli na to da se i sami jednog dana počnete baviti režijom?

Da, voljela bih režirati film, ali to je dugačak proces pa stoga mogu reći tek – vidjet ćemo. Svi ti redatelji su me inspirirali. Imam već nekih ideja, ali ne bih ulazila u detalje. Ne želim sada govoriti o planovima, a onda se sretnemo za 10 godina i ništa od tih planova nije ostvareno. Voljela bih režirati film ali, za početak, teško je u Australiji naći financijska sredstva za snimanje filma.

NACIONAL: S druge strane, australski filmovi ove godine su zapaženi na filmskim festivalima diljem svijeta, čak je i Cate Blanchett govorila o tome na festivalu u Cannesu.

To je zato što će Cate Blanchett naći financijska sredstva za bilo koji svoj film. Ja sam povezana s Australijom, živim u Australiji, filmska zajednica je relativno mala, postoje brojni kreativni ljudi, ali generalno smo ljubomorni na Europu, posebno na Francusku. U Europi se cijeni filmska umjetnost kao dio kulture nasuprot trke za komercijalnim filmovima i financijskim profitom. Čini se da u Australiji ne postoji previše interesa za kulturnim izražavanjem. No ne bih se željela nabacivati blatom na Australiju.

NACIONAL: U posljednje vrijeme često se govori o glumačkim tehnikama, a Anthony Hopkins je rekao „samo nauči svoj tekst i to je to“. Koja je vaša glumačka tehnika?

Ne mogu reći da se ne slažem s Anthonyjem Hopkinsom. Kada sam bila mlađa, puno sam istraživala jer gluma nije nešto što je opipljivo. Ne možete se uhvatiti za nešto. Stoga je možda nevjerojatno da je dovoljno naučiti svoje dijaloge i sve ostalo će doći samo po sebi. No generalno gledano, ako naučiš svoje rečenice, ako uđeš u lik kojeg glumiš i znaš što radiš, onda je to sve što možeš napraviti. Ako se pri tome dobro osjećaš, onda je time sve još bolje. Često je to sve vrlo jednostavno. Ako su dijalozi dobro napisani, onda je sve jasno. Dođeš na snimanje, izgovoriš svoje rečenice, napraviš ono što redatelj želi i svi sretni.

NACIONAL: To vas pitam jer se u posljednje vrijeme vodi rasprava o tzv. „method acting“ kada se glumac pretvara u lik koji glumi čak i izvan filmskog seta. Neki stariji glumci rekli da je to obično sranje. Slažete li se s time?

Gledajte, možda je taj način glume opravdanje za dolazak na snimanje, pri čemu im kažeš kako si potpuno u liku kojeg glumiš i ne želiš da te itko smeta. Možda je takav zahtjev opravdan, ali nije opravdano da zbog toga, recimo, možeš nekoga udariti na snimanju bez da snosiš odgovornost.

NACIONAL: Kako se pripremate za ulogu, provodite li puno vremena istražujući detalje ili dođete na snimanje filma i na licu mjesta razmotrite što trebate raditi?

Ne želim reći da istraživanje uloge koju glumim ne znači ništa, ali ponekad mi je dovoljno doći na snimanje, dobiti nacrte i fotografije gdje vidim kako bi to trebalo vizualno izgledati, i ja sam spremna. Imam dovoljno samopouzdanja i znam što trebam raditi. Ne osjećam se nesigurno kada dođem na snimanje filma. Već dugo radim ovaj posao, ponekad će biti stresnih situacija, ali na kraju će biti sve u redu. No ako ustanovim da su mi za neku ulogu potrebna dodatna saznanja, odmah ću čitati o tome, prionut ću na učenje.

NACIONAL: Spomenuli ste da živite u Australiji. Jeste li ikada došli u iskušenje da se preselite u Hollywood?

Nisam. Često sam u Hollywoodu zbog posla i tako je to iz godine u godinu. No nikada se nisam preselila jer nisam za time osjetila potrebu, a i nije bilo nužno. Dobro je razdvojiti posao od privatnog života. Moj privatni život nema veze s filmskom industrijom i zato živim u gradu koji nema veze s filmskim svijetom.

NACIONAL: Znači li to da u Australiji niste slavna osoba za kojom trče paparazzi?

Ne, jer u Australiji ne postoji ta kultura slavnih osoba. Naročito ako je uspoređujemo s Amerikom i američkim slavnim osobama. Ja sam beznačajna u Australija. A onda dođem u Europu gdje me ljudi prepoznaju.

NACIONAL: Kako onda objasniti da su mnogi australski glumci tako dobri i uspješni u svom poslu, neki spadaju, poput Cate Blanchett, među najbolje na svijetu?

Ne znam. Slažem se s vama, ali nemam pojma kako je do toga došlo. Ali je dobro da je tako.