Svijet je obuzet (i oduzet) umjetnom inteligencijom. Mnogi zato sumnjaju u velik dio sadržaja koji se nalazi na internetu i s pravom se pitaju je li ga stvorio ljudski um ili ‘opaki’ um umjetne inteligencije. Ne čudi stoga da je sve više tužbi protiv OpenAI-ja, a jedan od ‘najjačih’ slučajeva svakako je tužba New Yorka Timesa. 

Podsjetimo, New York Times tuži OpenAI i Microsoft optužujući ih za korištenje milijuna novinskih članaka bez dopuštenja za pomoć u obuci chatbota za pružanje informacija čitateljima.

Times je rekao da je prva velika medijska organizacija u SAD-u koja je tužila OpenAI, tvorca popularne platforme za umjetnu inteligenciju ChatGPT i Microsoft, investitora OpenAI-ja i tvorca AI platforme sada poznate kao Copilot, zbog problema s autorskim pravima povezanih s njezinim djelima.

Slučaj je za nacional.hr komentirala Mia Biberović, glavna urednica Netokracije koja kaže:

“Zanimljivo je, zapravo, kako su različite medijske kuće zauzele različite stavove prema Open AI-ju i drugim velikim jezičnim modelima koji se treniraju na njihovom sadržaju. Dok je New York Times odlučio zaštititi svoje autorsko pravo i, ne našavši drugi način, krenuti s tužbom, Axel Springer odlučio se na globalno partnerstvo. Taj neujednačeni stav izdavača prema uporabi njihovog sadržaja u svrhe treniranja i poboljšanja generativnog AI-ja samo pokazuje koliko se trenutno nalazimo u mutnim vodama.”

Na pitanje smatra li da New York Times ima šanse dobiti tužbu, ističe:

“Teško mi je to reći, ali vjerujem da će timovi odvjetnika s obje strane imati priličnog posla. S jedne strane, ovdje nije riječ o kopiranju nečijeg autorskog djela, nego “učenju” od njega. Dok se Open AI zbog toga poziva na “fair use”, s druge New York Times objašnjava da je riječ o uporabi njegovih autorskih djela bez dozvole.

New York Times ulaže u novinarstvo, kreiranje sadržaja i smatra da netko drugi ima koristi od toga, bez ikakve dozvole i dogovora. Dogovor se jest pokušao postići prije tužbe, ali neuspješno. Svakako je evidentno da će ovo biti važan proces za reguliranje ovog područja.”

Ured za autorska prava SAD-a najavio je kako će unijeti novu kategoriju koja se tiče sadržaja dobivenog skrapingom putem OpenAI i već je natuknuo da će se ovo smatrati poštenom praksom. 

“To ćemo još vidjeti. Ured za autorska prava prije unošenja te kategorije otvorio je javnu raspravu u kojoj su sudjelovale tisuće i tisuće autora te drugih interesnih strana, a vjerujem da njihov stav neće biti zanemaren”, smatra Biberović.

U tužbu se uključuju i pisci, mislite li da bi oni mogli donijeti odlučujuću prevagu zaštite autorskih prava?

“Što se više nositelja autorskog prava uključuje u priču, to će ona biti zamršenija. Naravno, što su zvučnija imena, to će proces više dobivati na težini, a zvučni autori poput John Grishama ili Georgea R.R. Martina zasigurno će tome pomoći.”

“Zanimljivo je što postoji mnoštvo sadržaja koje je u javnom vlasništvu, uključujući svjetski poznate klasike, na kojima su se veliki jezični modeli mogli trenirati, a da su se zadržali samo na tome, danas ne bismo imali ovih problema.”

“Danas web stranice mogu lako implementirati “botove” protiv skrejpanja sadržaja, a tu je i alat Nightshade, posebno zanimljiv vizualnim umjetnicima. Naime, alat se bori protiv AI tvrtki koje koriste umjetnička djela za treniranje svojih modela na način da “truju” podatke na kojima se AI trenira. DALL-E, Midjourney i drugi slični alati “vide” potpuno drugačije slike no što su na originalu, a samim time podaci postaju beskorisni.”

“Vjerujem da će takvih alata biti sve više i autori koji ne žele da se njihov sadržaj koristi za treniranje AI modela imat će sve više načina da se protiv toga bore, ali pitanje je što je s periodom dok ta borba nije bila pravedna.”

Na pitanje kako u svemu tome stoji Hrvatska, može li se kod nas očekivati nešto slično, Mia Biberović zaključuje:

“Vjerujem da domaći izdavači i autori prate što se događa u svijetu, ali svjesni su i male važnosti našeg tržišta u globalnom kontekstu. No, s druge strane, treba imati na umu da “fair use” nije nešto što hrvatski, a i ostatak europskih zakona o autorskom pravu poznaju. Samim time, Europska bi unija, a time i Hrvatska, mogla drugačije regulirati cijelu situaciju.”