Čelnica francuske krajnje desnice Marine Le Pen je uvjerena da će njezina stranka osvojiti apsolutnu većinu u parlamentu, sastaviti vladu i nametnuti ograničenja predsjedniku Emmanuelu Macronu vezano uz slanje trupa u Ukrajinu.
Macron će ostati predsjednik nakon prijevremenih parlamentarnih izbora 30. lipnja i 7. srpnja, koje je sazvao nakon što ga je Nacionalno okupljanje (RN) Le Pen potuklo na europskim izborima, ali će možda morati dijeliti vlast sa svojim protivnicima.
Francuski predsjednik doživio je težak poraz na europskim izborima od čelnice krajnje desnice Marine Le Pen kojoj pobjeda povećava šanse na predsjedničkim izborima 2027.
Stranka Marine Le Pen osvojila je 9. lipnja na europskim izborima oko 32 posto glasova, deset više nego na prethodnim europskim izborima 2019. i 17 posto više od Macronove stranke.
“Kad je u pitanju izbor za dužnost premijera, predsjednik je shvatio da nema puno izbora, jer će Jordan Bardella imati mandat od francuskog naroda”, rekla je Le Pen regionalnom glasilu Le Telegramme Brest, govoreći o tome koga njezina stranka vidi na čelu vlade.
No, velika je nepoznanica može li RN osvojiti apsolutnu većinu od 289 mjesta u Narodnoj skupštini. Najnovija anketa Ifopa je u srijedu pokazala da će RN i njegovi saveznici osvojiti između 220 i 260 zastupničkih mjesta.
Zamjenik ministra vanjskih poslova Jean-Noel Barrot rekao je za televizijski kanal TF1 da je “arogatno od Marine Le Pen što smatra da je RN već pobijedio na izborima”.
Macronov mandat traje do 2007. i ne može ga se izgurati. Francuska je nakon rata imala tri razdoblja “kohabitacije”, kada su predsjednik i vlada bili iz suprotstavljenih političkih tabora.
Le Pen predviđa da će Macronu u kohabitaciji biti nelagodno, natuknuvšu da bi mogao ranije napustiti svoju funkciju.
Macron je u više navrata rekao da će ostati predsjednik sve do 2027., bez obzira na ishod izbora.
Francuski ustav, u slučaju kohabitacije, daje predsjedniku velike ovlasti po pitanju vanjske politike i obrane, dok premijer i vlada imaju vodeću ulogu u unutarnjim poslovima, uključujući ekonomiju.
No, Le Pen vjeruje da bi Bardella kao premijer mogao smanjiti Macronov manevarski prostor i tvrdi da je pozicija predsjednika na čelu vojska počasna titula te da je premijer taj koji kontrolira kako se i na što troši novac.
“Jordan se ne namjerava svađati s Macronom, ali je jasno dao do znanja koje su njegove crvene linije. Predsjednik neće moći poslati trupe u Ukrajinu”, rekla je Le Pen.
Ministar obrane Sebastien Lecornu, koji optužuje RN da stalno mijenja stajališta o Ukrajini, uzvraća i tvrdi da “ustav nije počasni”, citirajući obraćanje predsjednika Charlesa de Gaullea iz 1962. o velikim ovlastima šefa države.
Macron je u veljači izazvao pravu diplomatsku buru kada je rekao da Zapad ne bi trebao isključiti slanje svojih vojnika u Ukrajinu kako bi pomogli u ratu protiv Rusije. SAD i ključni europski saveznici su rekli da ne planiraju slati svoje vojnike na ukrajinsko bojište.
Zbog povijesti rasizma i antisemitizma, RN se smatrao toksičnom strankom, no posljednjih godina su Le Pen i Bardella potpuno promijenili imidž stranke.
Taj se dvojac pozicionirao kao zagovornik radničke klase i promiče politike poput smanjenja dobne granice za umirovljenje, iako napuštaju neke od svojih “skupljih” prijedloga kako bi ublažili zabrinutost vezano uz gospodarske kompetencije.
“Ljudi bi trebali prestati misliti da će, ako pobijedimo, svijetu doći kraj. Mi smo razumni ljudi”, rekla je Le Pen.
Stranka i dalje ostaje snažno protuimigrantska i njezine politike uključuju smanjenje ili ukidanje socijalne pomoći i zdravstvene pomoći imigrantima. RN se protivi i automatskom davanju državljanstva djeci rođenoj u Francuskoj, a čiji su roditelji rođeni u inozemstvu.
Le Pen predastavlja imigraciju ne samo kao kulturnu prijetnju onome što smatra autentičnim francuskim vrijednostima već i kao ekonomski teret koji si nacija ne može priuštiti.
“Imigracija je poput slona u staklani. Ne znamo koliko košta”, jedna je od primjedbi Marine Le Pen u odgovoru na pitanje za Le Telegramme kako bi vlada RN-a pristupila problemu prevelikog opterećenja javnih financija.
Komentari