Messerschmitt Bf 109, najbolji lovac svoga doba, kojim je Hermann Wuster 11. studenog 1937. postigao apsolutni brzinski rekord od 610,95 km/h, uveo je benzinsko direktno ubrizgavanje…

… kakvo je 1954. ugrađeno u 6-cilindraša krilnog Mercedes-Benz 300 SL ‘Gullwing’. Messerschmitt Bf 109 bio je najbolji lovački zrakoplov početkom II. svjetskog rata. Od 1937. do 1945. proizveden je u 33.984 primjerka.

Messerschmitt Bf 109  se pokretao prvim benzinskim motorom s direktnim ubrizgavanjem, obrnuto postavljenim Daimler-Benz DB 605, 35.7 V12 s 1475 KS (od 1944., s ubrizgavanjem vode, 1800 KS). Njime je Hermann Wuster 11. studenog 1937. postigao apsolutni brzinski rekord od 610,95 km/h.

Direktno ubrizgavanje osiguralo je velike strateške prednosti prema glavnim konkurentima Hawker Hurricane Supermarine Spitfire:

1. Mogućnost naglog poniranja bez pogoršavanja i otkazivanja napajanja gorivom, kao u slučaju motora napajanih rasplinjačem. To je pilotima Messerschmitta omogućavalo učinkovito bježanje iz ‘izgubljene’ situacije kad mu se Spitfire nađe iza repa u ‘poziciji za ubijanje’. Jednostavno bi punom snagom krenuo u najstrmije obrušavanje, a pilot Spitfirea ne bi ga smio slijediti. Oni koji bi to naivno i nepromišljeno napravili, ušli bi u smrtonosnu zamku. Zbog gubitka napajanja padom goriva, kad negativno vertikalno ubrzanje postane veće od gravitacijskog, došlo bi do naglog pada snage motora i brzine zrakoplova, čak i rizika kovita, pa bi se pilot morao boriti održati stabilnost leta, čak i spašavati od rušenja. Spretni pilot Messerschmitta tada bi punom snagom i brzinom izveo luping te iz pozicije lovine postali lovac, u savršenoj ‘poziciji za ubijanje’ (došao na rep neprijateljskog zrakoplova). Stoga je već u Bici za Britaniju, krajem srpnja 1940., britanskim pilotima Hawker Hurricane i Supermarine Spitfire, bilo zabranjeno slijediti Messerschmitte u obrušavanju. Ta mana, inače izvrsnog britanskog zrakoplovnog motora Rolls-Royce Merlin PV-12, riješena je, i to ne potpuno, 1943. rasplinjačem tipa Pierburg.

2. Ugradnju V12 motora okrenutog prema dolje (radilica gore, glave dolje), jer gorivo nije išlo slobodnim padom (bilo bi nemoguće), nego tlakom od 50 do 80 bara). Takav je smještaj motora pružao sljedeće  prednosti:

– lakše održavanje (većina zahvata povezana je s glavama motora)

– bolje stabiliziranje zrakoplova pri ciljanju i pucanju

– ugradnju ‘motorskog topa’ između cilindarskih blokova, Motorkanone MG 151/20 (20 mm), odnosno MK 108 (30 mm), koji puca kroz os vrtnje propelera. Takav položaj, u usporedbi s klasičnim, u krilu (ili pod krilom), preciznost i učinkovitost povećava za 50 posto.

Koncepcija direktnog ubrizgavanja benzina iz zrakoplovnog motora DB 605 primijenjena je u automobilskom motoru M 186, koji je 1954. ugrađen u slavni Mercedes-Benz 300 SL, Gullwing. Prvi automobilski benzinski motor s direktnim ubrizgavanjem bio je redni 6-cilindarski obujma 2996 ccm i 212 do 222 KS, ‘majka’ svih suvremenih benzinaca.