Festival europske kratke priče, koji se održava od 4. do 9. listopada u Rijeci i Zagrebu, otvorio je u nedjelju u riječkom Exportdrvu Zoom susret Aleksandra Hemona i Semezdina Mehmedinovića, kao prvi u nizu programa 19. festivalskog izdanja koje se odvija u posebnim okolnostima.

Otvarajući 19. FEKP, programski direktor Roman Simić kazao je kako se ove godine festival realizira kroz specifični program diktiran specifičnim vremenima koja su donijela novu dimenziju u način na koji se Festival obraća svojoj publici, a koji ipak ne treba shvatiti kao nešto negativno, jer novi pristupi ujedno otvaraju i nove horizonte.

“Ova godina nam je svima zakomplicirala život i nekakav naš savršeni plan da u Hrvatsku, u Zagreb i u Rijeku, dovedemo neke od najznačajnijih pisaca današnjice, uspio je samo djelomično. Naime, iako ih nećemo uspjeti dovesti na fizičke pozornice, dobar dio njih nastupit će na našim digitalnim, ‘prinudnim’ pozornicama”, rekao je Simić. To, napomenuo je, nikako ne znači da se FEKP odrekao “onoga radi čega festivali imaju smisla i onoga u što vjerujemo”: pandemijske okolnosti zbog kojih strani pisci nisu mogli osobno doputovati na festival pokušalo se okrenuti i pretvoriti u svoju prednost.

“Program u Rijeci otvaramo razgovorom Aleksandra Hemona i Semezdina Mehmedinovića, čime se Festival pridružio njihovom tradicionalnom nedjeljnom druženju od početka pandemije, kada se svake nedjelje u 20.30 sati nalaze na Skype-u i razgovaraju o svemu i svačemu. Upravo iz te spoznaje da oni nama nisu mogli doći ali da mi možemo doći njima, odlučili smo baš to napraviti – nekako okrenuti karte i prihvatiti ograničenja koja su nam nametnuta, ali unutar tih ograničenja napraviti najbolje što se može, sa što više duha”, pojasnio je Simić.

Zato je i princip svih događanja 19. FEKP-a takozvani “hibridni” princip, gdje se na pozornici susreću živi ljudi, “neka živa energija, s onim što donose ljudi koji se javljaju iz dalekoga svijeta”. Među njima se izdvajaju Irvine Welsh, Hanif Kureishi, Elif Shafak i Yann Martel.

Jedna je festivalska cjelina posvećena temi ‘Luka različitosti’, koja predstavlja pisce čiji su životi i rad posvećeni različitostima, bilo da u njima supostoje različiti identiteti – koji mogu biti nacionalni, politički, rodni, vjerski i drugi.

“Cijeli niz pisaca koji sudjeluju imaju iskustvo izbjeglištva, migracije. Dakle, zanimaju nas priče različite od naših dominantnih narativa, priče ljudi koji su Europu, europsko, nas i naša društva, u stanju vidjeti kao netko tko dolazi izvana, da bi već sada bili netko tko je dio nas. To su nam zanimljive perspektive: selidbe, promjene mjesta, promjene paradigmi, narativa”, rekao je Simić.

“Ovogodišnji festival sa svim tim promjenama kojima smo okruženi, s kojima smo se sudarili, zapravo se dogodio u pravi trenutak, i zbog korone i zbog toga što nam se svijet nepovratno mijenja, a mi se moramo naučiti živjeti u tom novom svijetu i prihvatit to famozno ‘novo normalno’, za koje nitko ne zna što je i što bi moglo biti već sutra”, poručio je.

Suradnja s “Porscheom među festivalima”

Za ovogodišnje izdanje festivala također je ključna suradnja s britanskim Hay Festivalom, jednim od najvećih i najvažnijih svjetskih književnih festivala, “Porscheom među festivalima”, koji gdje god se pojavi “uspije užgati, upaliti jedno jako žarište kulture”. Festival Hay u Rijeku je ove godine došao s projektom “Europa 28”, kojemu je podnaslov “Ženski pogled na budućnost”, koji se tiče budućnosti Europe.

“To je ujedno i veliki kompliment ne samo Rijeci – Europskoj prijestolnici kulture 2020. i Rijeci kao gradu, nego i nama i izdavačkoj kući Fraktura koja je objavila antologiju ‘Europa 28′”, kazao je Simić. Projekt “Europa 28” sastoji se u tome da je 28 autorica – književnica, političarki, filozofkinja, sociologinja, umjetnica najšireg spektra, novinarki, poduzetnica, znanstvenica, iz 28 europskih zemalja dobilo izazov da daju svoje vizije budućnosti Europe.

“Nije slučajno da su pozvane žene i nije slučajno da su njihove vizije budućnosti Europe drugačije nego neke koje smo navikli slušati, gledati i konzumirati. Mislim da je na mnogo načina, ne samo što je svaka od tih vizija vrijedna sama po sebi, nego i kao jedan skup pogleda koji ne cilja uvijek na isto mjesto nego zahvaća sve segmente naših života, nešto novo i svježe i kao takvo se jako dobro uklopilo i u naš koncept ‘Luke različitosti’, i kao koncept koji kao svoj okvir postavlja Rijeka- EPK 2020”, zaključio je Simić.

Dvojica pisaca sličnih sudbina ali različitih putanja

U temu festivala Hemon i Mehmedinović svojom se sudbinom, kako je rekao Simić, “savršeno uklapaju, jer i jedan i drugi su krenuli iz Sarajeva, obojica su završili u Sjedinjenom Državama; i jednom i drugom nije bilo lako ostati pisac i biti pisac u tom novom svijetu, a s druge strane, koliko god je među njima bilo dodirnih točaka, toliko je bilo i različitih odluka: odluka koje su dalekosežne”, istaknuo je.

Aleksandar Hemon počeo je pisati na engleskom jeziku i postao je američki književnik – odlučio je zamijeniti jednu domovinu jezika drugom, dok je Semezdin Mehmedinović ostao unutar svoje domovine, one u kojoj je nastao.

“Različiti izbori, različita iskustva, a dva čovjeka koji se jako dobro razumiju i od kojih svaki na svoj način može dati dobre razloge zašto je nešto odlučio i zašto je napravio to što je napravio – gotovo kao putovanje blizanaca koji su pušteni u svijet, zanimaju ih slične stvari, povijest, identiteti, sjećanje. Hemonov publicistički naslov ‘Knjiga mojih života’ mogao bi se lako primijeniti na bilo koju Semezdinovu knjigu. Jako slični, jako različiti i jako zanimljivi, fascinantni pisci”, poručio je.

Razgovoru dvojice pisaca, od kojih se Hemon FEKP-u pridružio iz Princetona a Mehmedinović iz Sarajeva, prethodio je kratki susret književnika Luise Bouharoue i Nevena Ušumovića, koji su se također međusobno predstavili. Čestitali su Mehmedinoviću 60. rođendan, koji slavi upravo 4. listopada. Ušumović je kazao kako je riječ o dvojici “vladara kratke forme”; Hemona, “koji izuzetno figurativno ulazi u naraciju i koristi neočekivane motive koje onda veže na neobične načine”, te Mehmedinovića, čija je poetika obilježena “pričom o nečemu što možda i ne postoji”, a čije je pisanje “memoarska proza u kojoj preteže poezija, liričnost koja nastaje iz presječenih momenata, praznina, neizrečenog”.

Fikcija kao neodvojiv dio iskustva življenja

Govoreći, između ostalog, o aktualnoj situaciji s pandemijom koronavirusa, Mehmedinović je istaknuo kako je ova godina “ma šta mi o njoj mislili, posebna i drukčija”, te kod pisaca izaziva pogrešan osjećaj autorske odgovornosti: pisci se ponašaju kao da je njihova obaveza da govore o pandemiji, da daju odgovore.

“Kompletna socijalna struktura se raspala na način kako je to bilo i u ratu; onako kako je u ratu postojala potreba za odgovorima, tumačenjima te stvarnosti, tako postoji i sada neka vrsta nesporazuma”, smatra Mehmedinović. “Pisci ponekad budalasto vjeruju da je njihova obaveza da, kad god se dogodi neka dramatična socijalna promjena, moraju pokušati tu promjenu tumačiti i precizno objasniti. Ali naša je obaveza ta da pišemo u odnosu na tu stvarnost, u kontekstu na tu stvarnost – naš posao je da tumačimo stvarnost na način na koji nam naš život to nalaže”, rekao je.

Hemon je naglasio kako kod njega prevladava osjećaj, “dijelom naslijeđen od bosanskih trauma” – “osjećaj da je malo vremena ostalo da se tu nešto napravi, da mi malo fali da me sve ovo zgromi”. O tome, kako je rekao, iako već 25 godina piše na engleskom – daleko duže nego što je pisao na bosanskom – ne može razgovarati s Amerikancima, već se izolirao, “prestao pričati kao američki pisac”.

“U Americi jezik nema istu identitetsku težinu kakvu ima u Europi, gdje je jezik sudbina. Ja mogu pisati na engleskom a da se ne osjećam kao američki pisac na taj identitetski način – ja sam američki pisac utoliko što sudjelujem u američkoj produkciji. Ali otkako je izbila pandemija, ja ne pričam kao američki pisac – moj je instinkt bio da pričam s ljudima koji imaju bosansko iskustvo, jer ja njima vjerujem da bolje razumiju što se događa u Americi od Amerikanaca”, pojasnio je. Iz toga se rodila potreba da redovito komunicira upravo s Mehmedinovićem. “Tako se ja na izvjestan način već vraćam korijenima, iako se fizički nisam vratio”, kazao je Hemon.

19. FEKP održava se od 4. do 9. listopada u Rijeci i Zagrebu, dijelom “u živo” a dijelom on-line, te u suradnji s prestižnim britanskim Hay Festivalom, čiji će program od 6. do 9. listopada proširiti program FEKP-a. Ovogodišnja je tema FEKP-a “Luka različitosti”, koja okuplja pisce i umjetnike koji se u svojim djelima bave razlikama i različitima.

Riječki program Festivala europske kratke priče dio je programskog pravca Kuhinja, odnosno projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Direktorica TD Rijeka 2020. Irena Kregar Šegota istaknula je kako je velika čast što je Hay Festival prepoznao Rijeku 2020. kao projekt u kojemu želi sudjelovati. Zahvalila je FEKP-u što po četvrti put Rijeka ima priliku ugostiti taj festival, čije se poruke, kako je rekla, podudaraju sa svim vrijednostima koje se želi prenijeti u okviru projekta EPK Rijeka 2020.

Svi programi FEKP-a odvijaju se u skladu s preporukama epidemiologa. Za one koji nisu u blizini Exportdrva u Rijeci i Kinoteke u Zagrebu, organizatori su pripremili FEKP stream, a svi večernji programi mogu se pratiti i preko Youtube kanala FEKPHrvatska, https://bit.ly/3i36av7.