Nacional je od triju neovisnih visokih političkih izvora doznao dosad nepoznate uzroke i razmjere prvorazredne političke provokacije s elementima nezakonitog ponašanja, koja se odvila pod okriljem vlade premijera Andreja Plenkovića te koju je, u najmanju ruku, djelomično koordinirao Tomislav Medved, ministar obrane u Plenkovićevoj vladi i zamjenik predsjednika HDZ-a.

Prema tvrdnjama tih izvora, ali i prema onome što je za Nacional službeno izjavio Zoran Maras, protagonist incidenta u Okučanima, provokacija s isticanjem majice s ustaškim pozdravom “za dom spremni” usred protokola na polaganju vijenaca u spomen braniteljima poginulima u oslobodilačkoj akciji Bljesak u Okučanima 1. svibnja, bila je pomno unaprijed planirana, ali i potaknuta još najmanje jednim javnosti dosad nepoznatim događajem koji je mogao duboko frustrirati Tomislava Medveda.

A to je činjenica da je Medved zbog insistiranja predsjednika Židovske općine Ognjena Krausa, s čim se usuglasio i predsjednik Zoran Milanović, doslovce izbačen iz službenog protokola nedavno održane komemoracije u Jasenovcu. Kraus je na tomu insistirao jer Medvedovo ministarstvo financira neke udruge koje nastoje relativizirati istinu o Jasenovcu.

Nakon što se to dogodilo, provokaciji u Okučanima prethodile su i neslužbeno upakirane najave iz desničarskih krugova unutar HDZ-a da će predsjednika Milanovića pokušati plitko i prljavo diskreditirati tako što će javnosti otkriti neke nepoznate detalje iz ratne biografije predstojnika Milanovićeva ureda, inače biološkog oca Orsata Miljenića.

Ukratko, neposredno prije incidenta u Okučanima, a nakon onoga što se zbilo u Jasenovcu, Miljenić je doznao da desnica unutar HDZ-a planira kompromitirati Milanovića time što će u javnost pustiti priču da je Miljenićev biološki otac Miro Miljenić – Barba bio tvrdo desno orijentirani pripadnik HOS-a koji je blizak sa Splićaninom Markom Skejom, bivšim ratnim zapovjednikom IX. Bojne HOS-a Rafael Vitez Boban.

Uz sve to, tijekom proteklog vikenda Zoran Maras je u službenom razgovoru Nacionalu potvrdio da je provokacija s majicama HOS-a bila isplanirana „radi odgovora Milanoviću“.

Neovisni visoki politički izvori kao motiv za Medvedovo sudjelovanje ili barem prešutno toleriranje takve sramotne provokacije u Okučanima, navode i Medvedovu želju za osvetom Zoranu Milanoviću, i to ne samo zbog izjave o “bacanju ploče” s imenima poginulih pripadnika HOS-a u koju je uklesan i grb s ustaškim pozdravom, koju je Milanović izrekao desetak dana ranije u Jasenovcu.

Naime, Medved, prema tvrdnjama tih izvora, Milanovića smatra najodgovornijim za to što je njemu kao ministru branitelja bilo zabranjeno doći u Jasenovac. Visoki politički izvor izravno upućen u detalje cijelog događaja, Nacionalu je o tome rekao sljedeće:

“Bilo je planirano da će premijer Andrej Plenković u Jasenovac ići s Tomom Medvedom kao ministrom branitelja. Međutim, protiv toga se pobunila Židovska općina, to jest njihov predsjednik Ognjen Kraus, rekavši da u tom slučaju njihovi predstavnici neće doći u Jasenovac. Oni nemaju protiv Medveda ništa osobno, ali mu zamjeraju što upravo njegovo ministarstvo financira neke revizionističke udruge kojima je cilj promijeniti karakter ustaškog logora Jasenovac te koje plasiraju teze da u tom logoru praktički nije ni bilo ubijanja ili barem ne u tako velikom broju. Budući da je predsjedniku Milanoviću bilo jako stalo do toga da prvi put nakon pet godina u Jasenovcu budu prisutni predstavnici svih četiriju naroda stradalih u Jasenovcu – Židova, Srba i Roma kao i Hrvata i svih antifašista – zajedno s predstavnicima vlasti, on je podržao ideju da Medved ne bi trebao biti u delegaciji s Plenkovićem.”

Ministar Medved, prema tvrdnjama više političkih izvora, Milanovića smatra najodgovornijim za to što je njemu kao ministru branitelja bilo zabranjeno doći u Jasenovac, gdje je trebao biti uz Plenkovića

Isti izvor naveo je kako smatra licemjernim što se Medved zbog toga osvećuje Milanoviću, s obzirom na to da je onaj koji je o tome donio konačnu odluku u svakom slučaju morao biti premijer Andrej Plenković. No postavlja se pitanje zašto je Medved uopće trebao ići u Jasenovac. O tome je visoki politički izvor upućen u detalje tog slučaja rekao:

“U Jasenovac su trebali ići predsjednik Vlade, predsjednik Sabora i predsjednik države, to je bila ideja. Zašto je Plenković zvao i Medveda, to bi trebalo pitati Plenkovića, ali vjerojatno zato da mu čuva ‘desni bok’ tako da mu ovi s desnice ne bi prigovorili što je bio u Jasenovcu. Međutim, kad je Plenković shvatio da zbog Medveda ne bi došao Ognjen Kraus, on je umjesto Medveda poveo Ninu Obuljen Koržinek. Ali ona nije bila u prvom redu jer nije ni bilo planirano da itko osim predsjednika Vlade, Sabora i države bude tamo s predstavnicima žrtava.”

Nakon službenog dijela komemoracije u Jasenovcu uslijedila je Milanovićeva izjava za novinare u kojoj je on za ploču s upisanim ustaškim pozdravom “za dom spremni”, a koja je iz Jasenovca premještena nekoliko kilometara dalje u Novsku, rekao ne samo da bi je trebalo skloniti, već i baciti. Potom se osvrnuo i na same pripadnike HOS-a, govoreći o njihovim osobnim motivima odlaska u rat. Milanović je sljedećeg dana na svom profilu na Facebooku dodatno pojasnio tu svoju izjavu koja je izazvala brojne reakcije na desnoj političkoj sceni:

“Kad sam jučer u Jasenovcu izjavio da treba maknuti spomen-ploču s uklesanim ustaškim pokličem, ni na koji način nisam htio obezvrijediti ili umanjiti žrtvu poginulih pripadnika HOS-a čija su imena na toj ploči: njihova hrabrost i nesebičnost zaslužuju duboko poštovanje i našu trajnu zahvalnost. Ono što jesam htio i na čemu neću prestati ustrajavati jest prokazivanje onih likova koji politički i neljudski zloupotrebljavaju poginule branitelje da bi relativizirali zločinački karakter NDH te da bi se narugali žrtvama ustaškog terora i u Jasenovcu i širom Hrvatske. Neću šutjeti pred onima koji misle da su u poginulim pripadnicima HOS-a pronašli sredstvo za slobodno veličanje ustaštva te za neometano širenje mržnje i laži. Neću ustuknuti pred javnom agresivnošću političkih štetočina koje misle da mogu dovijeka parazitirati na afirmaciji NDH, najstrašnijeg moralnog i političkog posrnuća u modernoj hrvatskoj povijesti. Pozivam Hrvatski sabor da zakonom zabrani i propiše sankcije za veličanje ustaštva kao što su to učinile druge demokratske i civilizirane europske države. Siguran sam da u Hrvatskom saboru danas postoji potrebna većina za donošenje takvog zakona i siguran sam da će i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković to podržati”, napisao je Milanović, a uz objavu stavio fotografiju ploče braniteljima HOS-a u Zagrebu, uz koju je napisao: “I za kraj: evo kako se počast braniteljima HOS-a može odati i bez ustaškog pokliča ako se to želi: ploča na Trgu Francuske Republike u Zagrebu, tik uz Trg dr. Franje Tuđmana, postavljena prije desetak godina.” Uz objavu je stavio i link na govor predsjednika Tuđmana o HOS-u iz 1992.
To, međutim, ne samo da nije bilo dovoljno onima koji su izrežirali incident u Okučanima, već ih je najvjerojatnije upravo Milanovićeva objava da će podržati zabranu korištenja ustaškog pozdrava, koju bi trebalo donijeti u Hrvatskom saboru, dodatno ponukala na “akciju”. U krugovima bliskim Zoranu Milanoviću tvrde da on nema dvojbi oko toga da je sve bilo izrežirano i dogovoreno. Milanović je to i otvoreno rekao, istaknuvši kako netko i organizacijski stoji iza toga, a iako nije izravno prozvao ministra Medveda, poručio je da je odgovornost na onima koji su bili zaduženi za protokol. To je bilo upravo Ministarstvo branitelja, a Medved je mrtav-hladan polagao vijence sa Zoranom Marasom i Krešimirom Maretićem obučenima u crne majice s ustaškim pozdravom.

Maras je u izjavi za Nacional također vrlo jasno dao do znanja da su on i Maretić majice obukli namjerno, ali tvrdi da to nije bilo ni u kakvom dogovoru s ministrom Medvedom, već je to bio odgovor branitelja na ono što je Milanović izrekao u Jasenovcu, a što smatraju provokacijom. Službeno priznavši političku provokaciju i kršenje zakona, Maras je to Nacionalu pokušao objasniti ovako:

“Milanović je svojom izjavom u Jasenovcu uvrijedio branitelje HOS-a i nije se ispričao. Iako se s nekim dijelovima njegove izjave mogu složiti, smatram da on kao predsjednik nije smio vrijeđati hrvatske branitelje koji su poginuli za ovu zemlju i da se barem trebao ispričati. Naš potez u Okučanima samo je odgovor njemu i ništa više.”

Maras je za Nacional rekao da on nije bio pripadnik HOS-a, ali je sudjelovao u akciji Bljesak, i to kao zapovjednik jedne jedinice od 400 ljudi. Zato smatra neprimjerenim što ga Milanović kao vrhovni zapovjednik nije pozvao na primanje za zapovjednike iz operacije Bljesak. Upitan je li tim više on kao zapovjednik trebao doći u službenoj odori, odgovorio je negativno.

To otkriva dodatnu razinu pomno planirane provokacije, naročito jer je Maras nedvojbeno u Okučanima prekršio zakon. Naime, pripadnici HOS-a i njihovi politički simpatizeri u opravdavanju javnog korištenja ustaškog pozdrava „za dom spremni“ referiraju se na Zakon o hrvatskim braniteljima i Pravilnik Ministarstva obrane o vojnim odorama. Zakon o hrvatskim braniteljima u članku 2. uveo je u kategoriju hrvatskih branitelja i pripadnike HOS-a koji su sudjelovali Domovinskom ratu. Pa se na temelju toga ti pojedinci referiraju na Pravilnik o vojnim odorama, koji u članku 18. navodi da „hrvatski branitelji iz Domovinskog rata mogu u svečanim prigodama u OS RH i u prigodama službenog obilježavanja obljetnica vezanih uz događaje u kojima su sudjelovali u Domovinskom ratu ili na obljetnicama zbivanja iz Domovinskog rata, nositi službene vojne odore, ako ih posjeduju, a mogu nositi i vojne odore iz Domovinskog rata”.

To znači da je Maras u Okučane mogao doći isključivo u vojnoj odori koju je koristio u Domovinskom ratu. A to je odora specijalne policije, čiji je bio član.

Osim toga, nigdje nije službeno propisano kako izgleda vojna odora HOS-a. Za to postoji više razloga. Prvo zato što su te postrojbe odmah na početku Domovinskog rata priključene Hrvatskoj vojsci pa je teško o tome pronaći trag u stranačkim dokumentima HSP-a iz tog vremena, jer je HOS zapravo bio stranačka vojska HSP-a. Osim toga, pripadnika HOS-a bilo je, prema raznim tumačenjima, više od 15.000, a od toga je možda tek njih 3000 nosilo crne uniforme. Pa je i tumačenje što je to odora HOS-a, crna ili maskirna uniforma koju je nosila većina njihovih pripadnika s vojnim amblemima, prepušteno subjektivnim individualnim tumačenjima.

Ali ni u kom slučaju to nisu mogle biti crne majice kratkih rukava. I unatoč tomu policija u tom incidentu nije pronašla nikakvo kršenje zakona. Vjerojatno ohrabren takvim razvojem događaja, Maras je prilično komotno službeno na pitanje Nacionala gdje je nabavio majicu, najprije rekao “Pa te majice možete svugdje kupiti”, da bi potom rekao da ju je od nekoga dobio. To, međutim, ne može biti točno jer je riječ o majicama udruge HOS-a na kojima su posebno ušiveni amblemi Udruge specijalne policije i Zbora gardijskih postrojbi. Takve majice nigdje se prije toga nisu mogle ni kupiti ni nabaviti, već su specijalno napravljene za potrebe provokacije u Okučanima.

No Marasova je teza, koju pokušavaju provući i razni pripadnici desničarskih pokreta, da su branitelji HOS-a “ginuli pod tim pozdravom” te da zato taj pozdrav ne bi trebao biti sporan jer se s njime i pod njime, kako oni smatraju, branila domovina, a oni su samo željeli iskazati solidarnost s braniteljima HOS-a koje je Milanović uvrijedio.

Činjenica je da su Maras i Krešimir Maretić, predsjednik Zbora udruga hrvatskih gardijskih postrojbi, nosili crne majice udruge HOS-a s prišivenim amblemima Udruge specijalne policije i Zbora gardijskih postrojbi, kakve nitko od njih, barem koliko je poznato, nikad nije nosio, što znači da su posebno sašivene za tu priliku, i to vjerojatno više komada. Maras u tim majicama ne vidi ili ne želi vidjeti apsolutno ništa sporno. To je njegovo osobno pravo, ali problem je kada se s time složi i hrvatska policija.

S druge strane, ako je pozdrav sporan, onda ga, smatra Maras, treba zakonski zabraniti. No istaknuo je da je licemjerno što je korištenje pozdrava na grbu Udruge branitelja HOS-a dozvoljeno upravo u vrijeme vlade Ivice Račana te što su se zastave HOS-a s tim istim pozdravom vijorile i na vojnom mimohodu ispred Zorana Milanovića dok je bio premijer.

Međutim, kako je ponovio Maras, nema govora o tome da bi događaj iz Okučana trebalo povezivati s ministrom Medvedom. I jedan istaknuti pripadnik braniteljskih udruga i Marasov kolega također tvrdi da je sve to bila Marasova ideja i da nije u pitanju nikakav dogovor s Medvedom.

Iako Maras tvrdi da je njihovo pojavljivanje u majicama HOS-a bio samo odgovor Milanoviću zbog njegove izjave u Jasenovcu, bila je to pomno pripremana operacija desnice u HDZ-u s elementima nezakonja

U to je doista teško povjerovati jer da se Medved s time ne slaže, vjerojatno bi i sam drugačije reagirao. A postoje za to još neki razlozi. Tijekom vikenda su i Jutarnji list i portal Forum.hr objavili prvu verziju protokola iz Okučana, prema kojoj nije uopće bilo predviđeno prisustvo Milanovića kao predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga. Dakle, organizatori, to jest Ministarstvo branitelja, nisu uopće željeli pozvati predsjednika Republike – iako je riječ o obljetnici jednog od najvažnijih događaja iz Domovinskog rata. U toj verziji programa bilo je zamišljeno da vijence za poginule branitelje prvo polažu premijer Andrej Plenković i ministar obrane Damir Krstičević, ministar branitelja Tomo Medved i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a tek nakon njih vijence su trebali polagati predsjednici Udruge specijalne policije, Zbora udruga gardijskih postrojbi, Koordinacije udruge Brodsko-posavske županije i Udruge stopostotnih ratnih vojnih invalida. Ispostavilo se i da ministar branitelja Tomo Medved nije govorio istinu kad je rekao da je Ured predsjednika dobio program protokola deset dana ranije, jer su novi konačni protokol dobili tek 28. travnja, tri dana prije obljetnice, a prema tom novom protokolu prvi su vijence trebali polagati upravo predstavnici braniteljskih udruga, a ne državni vrh. Dvojica predsjednika udruga, Maras i Maretić, došli su u jaknama koje su neposredno prije polaganja skinuli te se vidjelo da ispod imaju crne HOS-ove majice. Na to je Milanović napustio skup rekavši da ne želi sudjelovati u njihovoj provokaciji. Drugim riječima, iz svega se može zaključiti da su predstavnici udruga – vrlo vjerojatno u dogovoru s ministrom Medvedom – sudjelovali u promjeni protokola kako bi se priredilo “iznenađenje” za Milanovića.

Drugo, Maras je predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, a Medved i on jako se dobro znaju otprije jer je Medved bio predsjednik Udruge veterana Tigrova. No intenzivnije se znaju još od vremena braniteljskog prosvjeda u Savskoj 66, ispred zgrade Ministarstva kojem je tada na čelu bio SDP-ov ministar Predrag Fred Matić. Osim na borbu za prava branitelja, prosvjed je deklarirano, pod egidom “Oba su pala, oba će pasti”, bio usmjeren i na rušenje tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića, ali i vlade Zorana Milanovića. Jedan od vođa prosvjeda bio je predsjednik Udruge specijalne policije Josip Klemm, kojeg je na čelu te udruge naslijedio Maras. Ta je udruga, uz Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, pružala glavnu logističku podršku prosvjedu u Savskoj, a u braniteljskim krugovima smatra se da je, nakon kratkotrajnog mandata Mije Crnoje, Tomo Medved upravo kao “kandidat šatora” bio predložen tadašnjem HDZ-u na čelu s Tomislavom Karamarkom kao potpredsjednikom vlade, za ministra branitelja.

To, naravno, ne mora nužno značiti da su njih dvojica sada združeno koordinirali “akciju majice”, ali bilo bi čudno da ministar Medved, koji ne vidi išta sporno u korištenju pozdrava “za dom spremni”, baš ništa nije saznao od svojih suboraca.

Iz svega toga izrodio se veliki politički problem za samog premijera Andreja Plenkovića, zbog činjenice da je Tomo Medved njegov novoizabrani zamjenik u stranci te da je ta provokacija, koliko god bila namijenjena Milanoviću, itekako išla i na račun Vlade.

Bez obzira na to što je Plenković sa svojim stranačkim dužnosnicima pokušao cijeli događaj prikazati u kontekstu Milanovićeve neprimjerene reakcije, Milanovićevim demonstrativnim odlaskom premijer je ostao taj koji se, s najbližim suradnicima, našao pred kamerama usred državnog protokola sa zločinačkim natpisom “za dom spremni” u prvim redovima. Na neki način postao je žrtva vlastita odugovlačenja rješavanja tog pitanja i izvlačenja na Povjerenstvo koje se svojedobno time bavilo – da se time ne bi morao baviti Plenković. To je najplastičnije opisao sam Milanović najprije u svojoj izjavi u Okučanima, kada je rekao da razumije Plenkovića jer on tamo mora biti, a istoga dana kasnije i u intervjuu za televiziju RTL, kada je rekao:

“Sad smo imali priliku vidjeti da su premijer, predsjednik stranke i njegovi suradnici, nakon što su vidjeli i nakon što su upozoreni, pokazali strah, nerazumijevanje, kukavičluk, slaganje. A nakon toga su tog istog čovjeka priveli u policiju, protiv čega su njegovi prijatelji prosvjedovali.”

Milanović je, naime, ustvrdio da je upozorio Plenkovića na to što se sprema jer je vidio kada su predstavnici udruga skinuli jakne, ali da premijer na to nije reagirao. Sada ga je otvoreno prozvao za kukavičluk i strah pred pripadnicima desnice.