Objavljeno u Nacionalu br. 509, 2005-08-15

Pojedine hrvatske tvrtki koje imaju on line trgovinu isporučile su robu kriminalcima koji su je plaćali ukradnim karticama čije su brojeve kompjuterski hackeri ukrali nedavno u SAD-u, a u Hrvatskoj se nekoliko krađa dogodilo i prije nego što su američki mediji objavili da je otuđeno preko 40 mil. brojeva

Dio od 150 hrvatskih tvrtki koje prodaju robu preko interneta našao se na udaru organizirane kriminalne skupine koja naručuje i plaća robu različitim kreditnim karticama čije su brojeve vrhunski kompjuterski kriminalci ukrali u SAD-u, a u Hrvatskoj su se neki pokušaji tih sofisticiranih krađa dogodili čak i prije nego što su vodeće američke novine nedavno objavile vijest o toj spektakularnoj kompjuterskoj krađi. MUP upravo pokušava ući u trag dobro organiziranim kriminalcima koji su iz HG spota, Propera i još nekih tvrtki naručili uglavnom tehničku i informatičku robu, vrijednu više desetaka tisuća kuna, “platili” je ukradenim kreditnim karticama American Expressa u inozemstvu i u Hrvatskoj te naručili dostavu u Fažanu, Split i Čakovec.
Da bi se i hrvatske tvrtke mogle naći na udaru kompjuterskih kriminalaca, otkrilo se upravo zahvaljujući prvim žrtvama, odnosno trgovcima koji nisu mogli naplatiti isporučenu robu, jer je plaćena ukradenom kreditnom karticom kada pravi vlasnik kartice još nije ni slutio da se njegovom karticom služe kriminalci.
Vodeći američki mediji prenijeli su tvrdnje dužnosnika Master Carda da je više od 40 milijuna brojeva različitih kreditnih kartica ukradeno. Među njima je oko 14 milijuna kartica Master Carda, 22 milijuna Visa kartica te približno pet milijuna kartica American Expressa. Čelnici tih tvrtki objavili su da su brojevi kartica ukradeni potkraj prošle godine iz elektroničke baze podataka tvrtke CardSystems, jedne od najvećih američkih tvrtki koje se bave procesuiranjem zahtjeva za kupnju preko interneta. Također su tada izjavili da su vlasnici tek nekoliko desetaka tisuća ukradenih kartica u velikoj opasnosti od prijevare, što je u usporedbi s brojem ukradenih kartica razmjerno malo.
Što se događalo s ukradenim brojevima kreditnih kartica od trenutka krađe do službene potvrde da se ona i dogodila, moglo se tek nagađati. Na nekim su se internetskim stranicama čak mogli kupiti brojevi ukradenih kartica. Za jedan broj kreditne kartice nepoznati su prodavatelji tražili – desetak dolara. Da su po toj cijeni prodali svaki ukradeni broj, zaradili bi 400 milijuna dolara. No i za trgovce diljem svijeta, ali i u Hrvatskoj, koji robu prodaju preko interneta, potencijalna bi šteta na kraju mogla biti također iznimno velika.
Prvi slučaj u kojem je nepoznati kupac u Hrvatskoj pokušao kupovati ukradenom American Express karticom otkriven je 15. Lipnja. Da je riječ o prijevari, posumnjali su zaposlenici tvrtke Propero, koja jedino preko Interneta prodaje različitu robu.
“Toga dana primili smo e-mail poruku u kojoj neki Dragan Petrić, s adrese Riva 1 u Fažani, naručuje Nokia 9500 Communicator, koji košta 6499 kuna. Posumnjali smo u pismenost naručitelja, koji je u poruci miješao padeže, pa smo pomislili da bi se moglo raditi o prijevari. Imali smo dobar predosjećaj”, izjavio je za Nacional Damir Borković, direktor tvrtke Propero.
Potom su prodavatelji kontaktirali tvrtku koja za njih obrađuje zahtjeve za autorizacijom kreditnih kartica preko interneta. U Hrvatskoj je pet tvrtki koje se bave tim poslom. One mogu vidjeti s koje je IP adrese stigao zahtjev za autorizaciju sporne kreditne kartice te broj kartice. Prema prva četiri broja kartice, u ovom slučaju American Express, vidjelo se da je riječ o američkoj kartici. Da se doista radilo o pokušaju prijevare, pokazalo se tijekom provjere tko je i odakle naručio robu.
Vlasnici IP adrese su, primjerice, CARNet, HTnet, Iskon i slične tvrtke koje se bave pružanjem usluga pristupa internetu. Te tvrtke zapravo mogu vidjeti s kojeg je telefonskog broja stigao sporni zahtjev. Potom se u suradnji s policijom može doći do adrese naručitelja, odnosno prevaranta.
U spomenutom slučaju pokazalo se da je sporni zahtjev stigao s računala u Makedoniji. No roba nije isporučena jer je naručitelj, čini se, shvatio da nešto nije u redu jer je prodavatelj malo odugovlačio s isporukom robe, pa je prvo odgodio isporuku, a potom i prestao komunicirati s trgovcem. Vjerojatno je ista osoba 5. srpnja s drugih računala u Makedoniji naručila od tvrtke Propero i neka prijenosna računala te više mobitela. Jedanput se predstavio kao Davor a ne Dragan Petrić te rekao da stanuje u Splitu u Neretvanskoj 1. Mobitele, vrijedne 15 tisuća kuna, naručio je predstavivši se kao Goran Stojković iz Pojišanske 6 u Splitu.
Prodavatelj je obavijestio policiju o spornim narudžbama te pokušao organizirati da robu, umjesto dostavljača, isporuči policija i uhiti prevaranta. Svaki put kada je policija pokušala isporučiti robu, isporuka nije uspjela, zbog čega u policiji sumnjaju da je u kriminalni lanac uključen i neki zaposlenik tvrtke koja dostavlja robu.
Svaki se put radilo se o različitim brojevima američkih American Express kartica. Da je riječ o ukradenim brojevima, ustanovilo se nakon što jedna autorizacija naplate nije uspjela jer je pravi vlasnik iz SAD-a prijavio krađu broja.
Prevarantima je teško ući u trag jer vješto skrivaju tragove, ali i zato što po svemu sudeći često imaju suradnike među dostavljačima. Na to upozoravaju i primjeri u kojima dostavljači često isporučuju robu čak i kada se ustanovi da je isporuka zapravo naručena u neki kafić, u koji se tek u zadnji trenutak pojavi primatelj robe, nakon što se uvjeri da u blizini nema policije. Dostavljač uglavnom ne provjerava identitet naručitelja, ili je upleten u prijevaru pa to namjerno propušta učiniti. Neki prevaranti ostavljaju ponešto promijenjenu adresu, a neki ime, koje se neznatno razlikuje od njegova pravog identiteta.
Ako pravi vlasnik kartice ne prijavi krađu – čime omogućuje da se ona zloporabi – žrtve su na kraju uvijek trgovci koji ne mogu naplatiti isporučenu robu. Nipošto nije slučajno da su se neke ukradene kartice počele zlorabiti u Hrvatskoj, gdje se tržište internetskog shoppinga još razvija unatoč kontinuiranom povećanju prodaje. Stoga je u Hrvatskoj, ali i u brojnim drugim tranzicijskim zemljama, pri kupovini preko interneta, uz podatke o imenu i adresi naručitelja, dovoljno unijeti broj kreditne kartice i zatražiti autorizaciju. Ako vlasnik ne zna da mu je preko interneta ukraden broj kartice, onda će lopov vjerojatno njome moći kupovati barem neko vrijeme, dok ga se ne prijavi policiji.
Neke kreditne kartice imaju CVV (kontrolni broj), a neke ga nemaju. Taj se broj nalazi na poleđini kartice ili ispod serijskog broja kartice i otežava njenu zloporabu jer dok kupuje, korisnik kartice uvijek mora imati karticu ispred sebe.
Uz kreditne kartice koje su nedavno ukradene u SAD, u Hrvatskoj se odnedavno zlorabe i domaće kreditne kartice. Jedna od tvrtki koja je na taj način oštećena je i HG Spot. Sylvia Premilovac, voditeljica financija i računovodstva HG Spota, te je slučajeve za Nacional opisala ovako:
“U posljednja dva tjedna primili smo nekoliko narudžbi iz Međimurja, odnosno iz Čakovca i Varaždina. Dostavljači su isporučili robu u Čakovec osobama čiji identitet nisu provjeravali, a koje su pri naručivanju ostavile broj American Express kreditne kartice i adresu. Zahtjev za kupnju tom kreditnom karticom bio je autoriziran, ali se naknadno javio pravi vlasnik kartice koji je iz Varaždina i koji je rekao da on nikada nije naručio tu robu te je nismo mogli naplatiti. Podaci o vlasniku kartice i njezin broj bili su točni, ali je ostavljena kriva adresa. Radilo se o narudžbama robe u vrijednosti od jedne do sedam tisuća kuna. Takvih problema prije nismo imali. O svemu smo obavijestili American Express u Hrvatskoj, a oni pak policiju”.
Zbog svega toga brojni prodavatelji u suradnji s tvrtkama koje su angažirali radi autorizacije zahtjeva za kupnju preko interneta sada pomnije provjeravaju svaku narudžbu. Damir Borković, direktor tvrtke Propero, tvrdi da zbog te situacije neugodnosti često imaju pošteni internetski kupci, koje nepotrebno provjeravaju. “Nedavno se dogodilo da je Amerikanac iz Kalifornije preko interneta svojoj punici kupio perilicu rublja i hladnjak. Robu je platio više od 30 tisuća kuna, a mi smo ga provjeravali jer nam se to u svjetlu nedavnih događaja činilo sumnjivom transakcijom. No objasnio nam je da se oženio Hrvaticom, da mu je kreditna kartica izdana u Kaliforniji zato jer je ondje rođen te da se ne trebamo brinuti za naplatu. Govorio je istinu”, kaže Damir Borković.
Nacional je od MUP-a pokušao doznati u kojoj su fazi istrage opisanih pronevjera te kolike su ukupne štete, ali do zaključenja ovog broja nije bilo povratnih informacija. “Žao mi je što vam ne mogu dati precizne informacije o našim naporima da riješimo te slučajeve jer su svi raspoloživi stručnjaci na terenu”, rekao je Nacionalu MUP-ov glasnogovornik Zlatko Mehun.

Prema podacima Agencije za istraživanje interneta, u prošloj su godini hrvatski državljani i hrvatske tvrtke potrošili oko 260 milijuna dolara u internetskom shoppingu, što je 85 posto više nego godinu prije kada su potrošili 141 milijun dolara. Najmanje novca u kupovini preko interneta troše građani, a najviše tvrtke koje od drugih tvrtki kupuju sirovine ili usluge kojima se potom koriste u svojoj daljnjoj proizvodnji.
Primjerice, tvrtke su 2003. preko interneta kupile robu i usluge u vrijednosti 126,3 milijuna dolara, a građani tek oko 15,4 milijuna dolara. Najveći se dio te svote odnosi na kupnju turističkih aranžmana preko turističkih agencija. Tu je opet najvećim dijelom riječ o strancima koji su preko interneta platili ljetovanje u Hrvatskoj.
Hrvati preko interneta najviše kupuju kompjutere (23 posto od 15,4 milijuna dolara), knjige (četiri posto), elektroniku (tri posto), ali i naručuju cvijeće i slične usluge.
Stručnjaci tvrde da je djelomični razlog za razmjerno slabu internetsku trgovini u Hrvatskoj inercija trgovaca, koji ne shvaćaju da na internetu potencijalnim kupcima mogu predstaviti cijeli svoj asortiman s detaljnim opisima i fotografijama proizvoda, dok takav reklamni prostor u drugim medijima moraju plaćati.
Internetski shopping nije skuplji od “običnoga”, osim što se plaća poštarina. No zato se kupcu proizvodi doslovce dostave pred kućna vrata, čak ako je riječ i o velikoj robi. Samo ako se roba naručuje iz inozemstva, plaćaju se i carina i trošarine, što znatno povećava cijenu proizvoda.
Danas u Hrvatskoj oko 1,2 milijuna ljudi ima pristup internetu, ali većina se još ne odlučuje za internetsku kupovinu. Stručnjaci tvrde da se građani još boje otkriti broj kreditne kartice na internetu, a uz to vole i prvo opipati stvar koju kupuju. Nažalost, opisani slučajevi pronevjera pokazuju da ta bojazan ipak nije posve bezrazložna.