Međunarodni dan zaštite močvara i močvarnih staništa obilježava se 2. veljače u svim državama svijeta. Na močvare se dugo gledalo kao na beskorisne površine štetne za čovjeka. Mnoge države pokušavale su se riješiti močvara i pretvoriti ih u poljoprivredne, korisne površine. No, u isto vrijeme tekli su suprotni procesi koji su imali za cilj zaštititi močvare, kao vrijedne prirodne ekološke sustave.

Da se uoči vrijednost i važnost močvara dovoljno je samo navesti kako su one staništa velikog broja ptičjih vrsta. Tako, primjerice, na europskim močvarama obitava i gnijezdi se skoro 45 posto svih ptičjih vrsta na tom području. No, na močvarama i drugim vodenim površinama nije prisutna samo bogata ornitofauna. Na tim područjima rastu posebne biljne vrste, praćene i specifičnim životinjskim vrstama, posebno ribama i beskralješnjacima. Močvarna staništa su najugroženiji ekološki sustavi – zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih bogatstava. Naime, u posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 posto močvarnih područja u svijetu. Stoga je svrha Konvencije osigurati njihovo očuvanje i razumno iskorištavanje.

Močvare su veoma važne zbog svojih ekoloških svojstava, funkcija i gospodarskih vrijednosti, a ubrajaju se među najugroženije ekosustave zbog isušivanja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja njihovih resursa. Najpoznatija močvarna područja u Hrvatskoj su Crna Mlaka, Donji tok Neretve, Kopački rit, Lonjsko i Mokro polje.