Od epilepsije u Hrvatskoj boluje oko 35 tisuća osoba, no iako se ona danas uspješno liječi, oboljeli se i dalje suočavaju s diskriminacijom i stigmom zbog čega često skrivaju svoju bolest, iako ona kod većine oboljelih ne umanjuje njihove psihofizičke mogućnosti ni intelektualne kapacitete, poručuju udruge pacijenta i stručnjaci u povodu Međunarodnog dana epilepsije koji se obilježava 11. veljače.

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest i pogađa oko jedan posto stanovništva, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od epilepsije u svijetu boluje oko 50 milijuna ljudi.

Bolest predstavlja ogroman socioekonomski teret oboljelima, njihovim obiteljima i društvu u cjelini, a zbog stigme koja je stoljećima prati bolesnici ne žele da se zna za njihovu bolest, bojeći se otkaza na radnom mjestu, nemogućnosti zapošljavanja, daljnjeg školovanja, ravnopravnog sudjelovanja u društvenim aktivnostima, sklapanja poznanstava, prijateljstva i braka, odnosno nepravedne društvene osude i svih njezinih posljedica.

Isključivanje osoba s epilepsijom iz radne okoline i društvenih aktivnosti pak dodatno pogoršava samu bolest jer utječe na psihički status osobe, uzrokujući osjećaj odbačenosti, manje vrijednosti, a u težim slučajevima i depresivni poremećaj koji dodatno otežava liječenje epilepsije.

“Upravo stoga potrebno je boriti se protiv diskriminacije i stigme prema oboljelima od epilepsije, budući ova bolest u većine oboljelih ne umanjuje njihove psihofizičke mogućnosti niti intelektualne kapacitete, te ih van napada po ničim ne razlikuje od bilo kojeg drugog zdravog pojedinca. Također je malo poznato da se epilepsija manifestira nizom simptoma koji se nerijetko ne prepoznaju, odnosno krivo dijagnosticiraju i stoga neuspješno liječe”, ističe predsjednik Hrvatske lige protiv epilepsije Silvio Basic.

U više od polovice epileptičkih napada bolesnik nema gubitak svijesti, a simptomi su razni kratkotrajni poremećaji motoričkih, osjetnih, vidnih, slušnih, njušnih, okusnih ili funkcija unutarnjih organa (srca, pluća, crijeva), uz zanesenu ili potpuno očuvanu svijest. Stoga je potrebno unaprjeđenje znanja o epilepsiji, pravodobno prepoznavanje i adekvatno liječenje, za dobrobit naših bolesnika, njihovih obitelji i društva u cjelini.

Iz Lige podsjećaju i da je od epilepsije bolovalo niz povijesnih velikana vremenima i to u vremenima kada liječenje epilepsije nije bilo ni približno uspješno kao danas, ali su unatoč tome postigli zapanjujuće rezultate tijekom svojih života. Neki od njih su Sokrat, Aristotel, Pitagora, Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Napoleon Bonaparte, Martin Luther King, Theodor Roosevelt, F.M. Dostojevski, Charles Dickens, Agatha Christie, Michelangelo, Beethoveno, Alfred Nobel, Sir Isaac Newton, Thomas A. Edison.