Procvat cestovnog prometa u 19. i 20. stoljeću omogućen je povećanjem kvalitete cesta, a čovjek kojem to možemo zahvaliti je Škot McAdam, najveći inovator cestogradnje nakon rimskog doba

John Loudon McAdam rođen je 21. rujna 1756. u Ayru, na jugozapadnoj obali Škotske, kao najmlađi od desetero djece u obitelji. Imetak je stekao u New Yorku, gdje se bavio trgovinom i računovodstvom tijekom rata i ranih godina neovisnosti SAD-a. U Škotsku se vraća 1783. te počinje baviti održavanjem cesta i puteva.

Početkom 19. stoljeća, nakon selidbe u engleski Bristol, dolazi do ideja i otkrića koja će uvelike promijeniti obličje suvremenog svijeta i olakšati međugradska putovanja u nevjerojatnoj mjeri. Glavna inovacija koju je osmislio McAdam bila je izgradnja puteva tako da se prvo položi sloj krupnijeg lomljenog kamenja, potom manje kamenje, pijesak i šljunak.

Ilustracija prve makadamske ceste u Sjedinjenim Državama između Boonsboroa i Hagerstowna u Marylandu 1823. godine; u prvom planu radnici razbijaju kamenje “kako ne bi premašili masu od 6 unci (170 g) ili promjer od dva inča (5 cm).  Carl Rakeman, Wikimedia Commons

Podjednako je značajna inovacija bio blago konveksni presjek ceste (u sredini ispupčen prema rubovima), koji je olakšavao oticanje vode sa strane ceste i sprječavao stvaranje blatnih lokvi. Na ideju takvog građenja ceste od najdonjih slojeva došao je još u 18. stoljeću Pierre Tresaguet, no McAdam je znatno pojednostavio i usavršio.

Zemlja i blato prognani su s puteva, kojima su vladali tisućama godina. Kasnije su katran, asfalt i ugljen još unaprijedili cestogradnju, no i danas se u konstrukciji svake ceste koriste osnovni principi koje je prije 220 godina postavio John Loudon McAdam, najveći cestograditelj novog doba.

John Loudon McAdam, otac suvremene cestogradnje, umro je  26. studenoga 1836.