Argentina je već nekoliko godina na rubu novog bankrota, a na nedavno održanim izborima za predsjednika je prvi put nakon 1983. izabran kandidat desnog centra

Ekonomske krize u Argentini su u posljednjim dvama desetljećima postale normalna stvar i stanovnici te južnoameričke države već su se navikli na upozorenja da im je domovina na rubu bankrota. Zbog posljednje ekonomske krize u Argentini brojno stanovništvo ostalo je bez štednje u bankama, a tisuće ljudi ostalo je bez posla, što je dovelo do velike promjene na političkoj sceni. Početkom prosinca gradonačelnik Buenos Airesa Mauricio Macri postao je prvi konzervativni predsjednik Argentine nakon 12 godina vladavine obitelji Kirchner. Argentinci su na izborima odlučili maknuti s vlasti peronističku ljevicu koja je godinama vladala zemljom i koja je s različitim uspjesima vodila argentinsku ekonomiju. Cristina Fernandez de Kirchner odradila je dva mandata kao argentinska predsjednica i više nije imala pravo kandidirati se, a prije nje predsjednik Argentine bio je njezin, sada već pokojni, suprug Néstor Kirchner. Iako je Cristina Fernandez de Kirchner i dalje bila vrlo popularna, to nije bilo dovoljno da ljevica ostane na vlasti i Macri je postao prvi predsjednik nakon povratka demokracije 1983. koji ne pripada ili Radikalnoj stranci ljevice ili Peronističkoj stranci. Izbor Macrija tumači se, prije svega, kao reakcija argentinskih birača na sve lošiju ekonomsku situaciju i sve veću inflaciju koja bi mogla dovesti do novog ekonomskog kraha države koja je već jednom bankrotirala 2001.

Upravo to stanje argentinske ekonomije najveća je prijetnja uspješnoj vladavini 56-godišnjeg Mauricija Macrija jer je od obitelji Kirchner naslijedio nagomilane ekonomske i socijalne probleme zbog kojih bi se vrlo brzo mogao suočiti s velikim prosvjedima nezadovoljnih Argentinaca. Macri uoči izbora nije skrivao svoje dobre odnose s velikim tvrtkama, a njegov izbor pozdravljen je i od predstavnika velikih multinacionalnih kompanija u Argentini. Za njih je izbor Macrija bio dobrodošla promjena u odnosu na ekonomsku politiku Cristine Fernandez de Kirchner koja je svoju popularnost temeljila na populizmu koji su karakterizirala velika socijalna davanja bez pokrića u državnom proračunu, što je dovelo do stagnacije ekonomije. Takva politika nije bila najbolje prihvaćena od poslovne zajednice i stranih investitora koji su počeli izbjegavati investicije u tu državu. Kirchner je predsjednički ured napustila s vrlo visokom popularnošću (oko 50 posto Argentinaca imalo je pozitivno mišljenje o bivšoj predsjednici) koja se bazirala na socijalnoj pomoći poput financijske potpore za svako dijete rođeno u siromašnoj obitelji, a dio popularnosti može zahvaliti i donošenju zakona kojima je štitila ljudska prava i prava seksualnih manjina. Međutim, ekonomija Argentine posljednjih godina stagnira te se predviđa da bi inflacija sljedeće godine mogla dosegnuti rekordnih 30 posto, a fiskalni deficit šest posto argentinskog BDP-a.

ZA RAZLIKU OD CRISTINE FERNANDEZ de Kirchner, Macri je bivši poslovni čovjek koji ima više sluha za potrebe poslovne zajednice i krupnog kapitala te je obećao da će ublažiti stroga pravila uvoza stranih roba, smanjiti poreze na izvoz te će devalvirati pesos. U prvom mjesecu svog mandata također se obvezao da će donijeti nekoliko nepopularnih mjera kojima će pokušati smanjiti potrošnju u javnom sektoru te povećati cijenu javnih usluga. Macri je također najavio dramatičan preokret kad je u pitanju pozicija Argentine na međunarodnom financijskom tržištu, kako bi riješio možda i najveći problem argentinske ekonomije – manjak američkog dolara na tržištu i u rezervama Centralne banke. Kako bi u tome bio uspješan, morat će riješiti problem duga prema dioničarima tvrtki koje su propale u bankrotu Argentine 2001. Rješenje tog duga ključ je povratka Argentine na međunarodno tržište kapitala i jedan od uvjeta uspostave boljih odnosa s Međunarodnim monetarnim fondom i ostalim svjetskim financijskim institucijama. Jedna od većih reformi koje je novi argentinski predsjednik najavio na početku mandata, potpuna je rekonstrukcija državnog zavoda za statistiku koji je tijekom vladavine obitelji Kirchner često bio optuživan da javnosti predstavlja netočne podatke o stanju nezaposlenosti te indikatorima siromaštva i gospodarskog rasta Argentine. Macri smatra da će točni podaci o stanju argentinske ekonomije biti presudni u ponovnoj izgradnji povjerenja stranih kompanija u Argentinu, nakon čega bi se povećale strane investicije, kao i kreditni rejting koji je već dugo na najnižoj mogućoj razini te se Argentina praktično i ne može zaduživati na međunarodnom tržištu.

• MACRI JE BIVŠI POSLOVNI ČOVJEK koji ima više sluha za potrebe poslovne zajednice i krupnog kapitala te je obećao da će ublažiti stroga pravila uvoza stranih roba, smanjiti poreze na izvoz te devalvirati pesos

S DRUGE STRANE, POLITIČKI I EKONOMSKI PROGRAM Mauricija Macrija mogao bi imati velike posljedice ne samo za Argentinu, nego i za cijelu Južnu Ameriku. Obitelj Kirchner se tijekom vladavine odlučila na jačanje odnosa s državama u kojima su na vlasti režimi koji svoje politike temelje na anti-američkom stavu, poput Venecuele, Ekvadora i Bolivije. Macri će tu politiku sigurno promijeniti te će raditi na poboljšanju narušenih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Već je najavio korjenite promjene u vanjskoj politici, što je potvrdio i zahtjevom za suspenzijom Venecuele iz članstva u Mercosuru, ekonomskoj zajednici Južne Amerike, zbog kršenja ljudskih i demokratskih prava u toj državi. Macri se posebno obrušio na predsjednika Venecuele Nicolasa Madura, optuživši ga za progon opozicijskih čelnika i kršenje svih demokratskih načela. Novi argentinski predsjednik obvezao se i da će raditi na poboljšanju odnosa s Brazilom i prije svega s Europskom unijom, koju vidi kao ključnog partnera koji bi trebao pomoći Argentini u izlasku iz ekonomske krize, za razliku od Cristine Kirchner koja je blokirala bilo kakve pregovore s Europskom unijom.

Argentinski ekonomski stručnjaci pozdravljaju takvu politiku i tvrde da je Macri već u prvom mjesecu mandata pokazao izuzetnu spremnost na reforme, što potvrđuju njegovim odlukama kojima je ukinuo vezanost tečaja pesosa s američkim dolarom, a objavio je i konkretne planove smanjenja carina na agrarne i industrijske proizvode. Macri je i prije stupanja na dužnost 12. prosinca posjetio Brazil, kako bi s predsjednicom Dilmom Rousseff razgovarao o poboljšanju gospodarskih odnosa. “Ako Brazilu bolje ide, ići će i Argentini”, rekao je Macri prilikom posjeta Brazilu.

I dok poslovna zajednica pozdravlja Macrijeve prve poteze, njegovi protivnici tvrde da je on predstavnik krupnog kapitala i da će ubrzo postati lutka na koncu velikih multinacionalnih kompanija. Macrija su posebno kritizirali zbog neizravne povezanosti s posljednjom vojnom diktaturom u Argentini krajem 1970-ih i početkom 1980-ih, koja je okončana zahvaljujući ljevičarskim aktivistima i opoziciji. Mnogi financijeri Macrijeve kampanje, velike argentinske korporacije, podupirali su diktaturu koja im je ekonomski koristila, ali Macrijeve najbliže veze s diktaturom ostvaruju se kroz obiteljski posao Macri društva, poznatog kao Socma, u kojem je Mauricio Macri bio direktor još u mlađoj dobi. Obitelj Macri jedna je od najbogatijih argentinskih obitelji, a Socma je bila među tvrtkama koje su izravno imale koristi od diktature.

Godine 1973., prije nego što je vojnim udarom 1976. zbačena civilna peronistička vlada predsjednika Maria Estela de Perona i instalirana diktatura, Socma je u svome vlasništvu imala sedam tvrtki. Nakon deset godina diktature, 1983. njeno korporativno carstvo proširilo se na 46 tvrtki. Među Socma tvrtkama bile su i desetine onih koje su ekonomski koristile obitelji Macri kroz pružanje usluga diktatorskom režimu, poput tvrtke za gospodarenje čvrstim otpadom Manliba, privatizirane pod diktaturom 1979., i poštanske tvrtke Argentino Correro, nacionalizirane 2003. u vrijeme bivšeg predsjednika Nestora Kirchnera. Macri je također pokazao svoje simpatije za korporativne sudionike u nasilnoj diktaturi ranije ove godine, kada se sa svojom strankom usprotivio vladinim mjerama kojima se trebao skinuti imunitet podržavateljima diktature te ih dovesti pred sud. Argentinski parlament odlučio je u rujnu pokrenuti istragu kojom bi se došlo do saznanja koji su ljudi i kompanije i na koje načine sudjelovali u zločinima počinjenim u razdoblju od 1976. do 1983. Zakon je usvojen ogromnom većinom glasova – 170 prema 14 – ali su Macri i njegova stranka Republikanski prijedlog činili manjinu protivnika tom zakonu.

• NOVI ARGENTINSKI PREDSJEDNIK obvezao se da će raditi na poboljšanju odnosa s Brazilom i prije svega s Europskom unijom, koju vidi kao ključnog partnera koji bi trebao pomoći u izlasku iz ekonomske krize

MEĐUTIM, OTPOR TOM ZAKONU NIJE NAŠTETIO Macriju; na svojem ekonomskom programu pobijedio je na izborima te je time zaključio doba “kirchnerizma” pod vodstvom Cristine Fernandez de Kirchner i njezina supruga Nestora. To razdoblje možda je završeno Macrijevom pobjedom, ali “peronistički pokret” koji se dugo borio za socijalnu pravdu u Argentini, i dalje je živ i čini službenu opoziciju. Iako su promjene pod Macrijevom vladavinom izvjesne, ostaje pitanje hoće li ta promjena u Argentini biti dugoročna ili je to samo kratkotrajna pauza koja je bila potrebna peronistima kako bi već na sljedećim izborima ponovno preuzeli vlast.