Lauri Mikić, nadarenoj maturantici iz Zagreba, poništen je ispit na državnoj maturi iz Hrvatskog jezika jer se na esej potpisala punim imenom i prezimenom. Naime, kako je prvi objavio Index, ispit iz Hrvatskog jezika sastoji se od dva dijela, a Mikić se greškom potpisala na esej. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) odlučio joj je poništiti cjelokupni ispit jer je potpisom na esej pokazala “nedopušteno ponašanje učenice” te je – diskvalificirana.

Srušili je na maturi jer se na esej potpisala punim imenom i prezimenom

Da je predala prazan papir, prošla bi maturu

Iako je Pravilnikom o održavanju mature predviđeno da se poništi samo dio ispita, u ovom slučaju esej, što bi Lauri Mikić bilo dovoljno za prolaz mature, NCVVO odlučio ju je kazniti najvećom mogućom kaznom. Zbog te odluke upitan je njezin upis na prestižnu Muzičku akademiju, na koju je već primljena.

Lauri Mikić nije bilo dozvoljeno da se žali na odluku ili uloži prigovor te se pismom obratila ravnatelju NCVVO-a.

Pismo koje je objavio portal Index prenosimo u cijelosti:

“Zovem se Laura i ovo je moja ispovijest u trenucima kada proživljavam najgore dane u svojih osamnaest godina života. Jedino više bolno od ovoga što mi se događa na ljetnom roku Državne mature bilo bi da mi je netko blizak, ne daj Bože, izgubio život.

Ja sam ovih dana usahnula, izgubila sam svoj put u muzičkom obrazovanju koji sam vrijedno gradila godinama, izgubila sam i put vjere da me netko hoće čuti, da netko hoće pročitati moj prigovor.

Položila sam Matematiku i Engleski jezik na Državnoj maturi. Imam i upisane prolazne bodove iz testa Hrvatskoga jezika dok su mi bodovi na eseju poništeni jer sam se potpisala.

Slučajno sam uslijed velike doze stresa i umora, potpisala esej na hrvatskom jeziku, jer sam tih istih dana kada se polagala državna matura polagala i prijemni ispit na Muzičkoj akademiji – smjer klavir koji sam položila izvrsnim rezultatom.

Nitko me ne želi čuti

Dalje je samo pakao nepravde koji ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Bilo koji pismeni prigovor s obrazloženjem i molbom da mi se poništi samo taj dio ispita i da ću na takav način uspješno položiti maturu i samim tim uspješno upisati Muzičku akademiju – smjer klavir na ljetnom upisnom roku, nitko nije ni htio čuti, a kamoli uzeti u razmatranje.

Softverski robot me već u aplikaciji blokirao. Ravnatelj Centra donio je odluku da mi se poništi cijeli ispit iako je Hrvatski jezik pisan u dva različita dana, a esej nije eliminacijski dio ispita Hrvatskoga jezika, što znači da se iz eseja može predati prazni test, ostvariti 0 bodova i ujedno proći test Hrvatskoga jezika na maturi.

Pitanje temeljnih ljudskih prava

Pa tko to onda tvrdi da esej nije eliminacijski dio ispita? Aplikacija mi javlja ‘diskvalifikaciju’ iako Pravilnik o državnoj maturi ne pozna, u nijednom članku niti stavku, takav termin. Izričito napominjem kako ispitni katalog za Državnu maturu u školskoj godini 2021./2022. donosi napomenu: ŠKOLSKI ESEJ NEĆE SE VREDNOVATI ako se pristupnik potpisao punim imenom i prezimenom.

Nakon nekoliko upita na Ured ravnatelja i pokušaja kontakta u NCVVO-u, konačno dobivam isti odgovor. Odluka ravnatelja Centra je konačna, tako zaista kaže Pravilnik. Pitam se kosi li se to s mojim temeljnim ljudskim pravima, koje uključuje pravo da se u svakom djelovanju vlasti i privatnih institucija primarno vodi računa o zaštiti interesa djeteta.

Nisam kriminalka

Pravo da me nadležni u Centru barem čuju, čuju moj vapaj istine. Da sam ne daj Bože kriminalka koja je htjela varati, ne bih se sada izlagala ovom ispoviješću u javnosti, jer vjerujte mi, nije mi nimalo lako i ugodno.

Unatoč formalno položenoj maturi i izvrsno položenom prijemnom ispitu za klavir na Akademiji, zbog ovakvih ekskluzivnih odluka ravnatelja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje morat ću pauzirati cijelu jednu akademsku godinu.

I gdje je sada “zemlja znanja, zemlja izvrsnosti” koju propagiraju kreatori obrazovnih politika. Pitam se što bi napravili da se ovo dogodilo njihovoj kćeri/sinu, unuku/unuci.

Jedino logično, razumno i pravedno rješenje

I onda se čudimo kad nam mladi odlaze iz zemlje. Hoću li i ja biti jedna od njih i je li to ikoga briga? Za mene je jedino logično, razumno i pravedno rješenje da mi se poništi samo esej iz Hrvatskog jezika koji je jedini potpisan jer po Pravilniku, u mojem slučaju, članak 31. stavak 1. pod točkama 2. i 6. se izriče mjera poništenja ispita ili dijela ispita.

Samo tražim da mi donositelji ovakve stroge odluke pojasne svrhovitost iste jer u NCVVO-u ne primaju stranke pa se pitam “gdje je nestao čovjek”.

Neka ovo moje pismo barem bude pomoć drugim mladim ljudima da im se ne ponovi ista situacija, da ne budu kao ja žrtve površnih odluka.”