Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu premijerom opere „La bohème“ pridružuje se europskim kazalištima u obilježavanju stote obljetnice smrti Giacoma Puccinija. „La bohème“ premijerno je izvedena 17. svibnja, u režiji Mauro Pontiggia, dirigenti su Pier Giorgio Morandi i Josip Šego, a uloge Rodolfa pjevaju Stjepan Franetović i Matteo Lippi, koji je dao intervju Nacionalu.

Tenor Matteo Lippi rođen je u Genovi 1984., a pjevanje je počeo učiti s mezzosopranisticom Laurom Bulian i nastavio u CUBEC – Accademia di Belcanto u Modeni pod vodstvom Mirelle Freni, koja ga je zatim slijedila na njegovu putu. Godine 2013. pobijedio je na natjecanju „Toti Dal Monte“ i debitirao kao Rodolfo u „La bohèmeu“ u kazalištima Treviso, Ferrara, Jesi i Fermo, a sljedeće godine, uvijek s istom ulogom, debitirao je u još dvama važnim kazalištima, u kojima će kasnije redovito nastupati – La Fenice i Boljšoj. U Zagrebu debitira, i to ponovno kao Rodolfo.

NACIONAL: Nastupit ćete u ulozi Rodolfa u operi „La bohème“ u HNK u Zagrebu, kakva su vaša iskustva s tim kazalištem, hoće li ovo biti vaš prvijenac?

Da, bit će to moj kućni debi i vrlo sam sretan što mogu otpjevati jednu od svojih omiljenih uloga ovdje u ovom prekrasnom kazalištu. Uživam raditi s ovom ekipom, s tako nevjerojatnim kreativnim timom.

NACIONAL: Rodolfo je jako važna uloga za vas, zar ne? To je bio vaš debi 2013. godine, a nakon toga ste nastupali kao Rodolfo u kazalištima diljem svijeta. Što mislite o toj ulozi?

Rodolfo je bio moja glavna uloga dugi niz godina, dao mi je puno u smislu iskustva i profesionalnih ciljeva. Na neki način osjećam da je Rodolfo dio mene, otpjevao sam više od 200 izvedbi u jedanaest godina tako da možete razumjeti koliko je ta uloga duboko u meni. Studirao sam ga sa svojom voljenom učiteljicom Mirellom Freni i imam toliko dragocjenih uspomena povezanih s njom i „La bohème“, zato mi Rodolfo toliko znači kad razmišljam o svojoj karijeri.

NACIONAL: Iako je to ista uloga, pretpostavljam da je svaka produkcija drugačija. Na čemu će biti fokus u ovoj produkciji?

Upoznao sam redatelja Maura Pontiggiu u ovoj produkciji i rad s tako velikim talentiranim profesionalcem svima uvelike sve olakšava, a istovremeno mi omogućuje da pronađem nešto novo što ću donijeti na pozornicu unatoč tome što sam toliko puta pjevao tu ulogu. Moj Rodolfo u ovoj produkciji je vrlo razigranog „talijanskog stila“, kao da dolazi iz 1950-ih, koristili smo film „I Vitelloni“ redatelja Franca Zeffirellija kao referencu za izgrađivanje uloge.

NACIONAL: Kako vam se sviđa raditi u Zagrebu?

Prvi put sam u Zagrebu i moram reći da iako nisam imao puno vremena za posjet gradu, jako mi se sviđa atmosfera. Osjećao sam se dobrodošlo od prvog dana ovdje.

NACIONAL: Koliko je važno da kao umjetnik nastupate u različitim zemljama, pred različitom publikom?

Nije lako za privatni život raditi puno u inozemstvu, ali govoreći o profesionalnoj strani, rad u toliko različitih zemalja čini me vrlo sretnim. Prije svega zato što me ta stalna izmjena kolega, pozornice i publike „prisiljava“ da pokušam doći uvijek do vrha. Različiti ljudi, različite energije, daju vam veliku priliku da otkrijete nešto novo cijelo vrijeme.

NACIONAL: S „La bohème“ HNK u Zagrebu, kao i mnoge druge europske operne kuće, odat će počast Giacomu Pucciniju u povodu stogodišnjice njegove smrti. Ovo nije jedina uloga u Puccinijevim operama koju ste izveli, zar ne? Zašto ga volite? Zašto ga publika voli?

Neposredno prije ove produkcije pjevao sam „Lastavicu“ u Teatro alla Scala u Milanu, još jednu nevjerojatnu operu Giacoma Puccinija koja puno govori o njegovoj veličini, Ruggero je još jedna uloga koju volim i vjerojatno volim sve o Pucciniju, imam veliki njegov plakat u svom studiju, uz Freddieja Mercuryja i Michaela Jacksona, jer moja prva ljubav bila je pop/rock glazba. Mislim da je toliko voljen jer njegova glazba govori o osjećajima, melodija, harmonija tako projicirana u budućnosti, sve to čini njegovu glazbu jedinstvenom i snažnom govoreći izravno našim srcima i dušama.

NACIONAL: Tako ste mladi, a već ste vrlo uspješni, pjevali ste u najvažnijim i najvećim opernim kućama na svijetu. Što je potrebno da netko bude izvrstan operni pjevač, po vašem mišljenju?

Hvala vam na lijepim riječima, mislim da je najvažnije što treba imati na umu da biste bili dobri u ovom poslu – poštovanje. Prije svega, briga o glasu, izbjegavanje prekomjernog rada i pokušaj pronalaženja uvijek pravog vremena za odmor. Poštujte glazbu, skladatelja, jezik, kolege, redatelje i dirigente. Razmišljanje o tome pomaže mi da ostanem prizemljen.

NACIONAL: Kako se osjećate na pozornici? Koliko je za vas kao umjetnika važna ta povezanost s publikom, energija, pozitivne povratne informacije koje od njih dobivate?

Pa, biti umjetnik znači puno stvari, ne osjećam se ugodno govoriti o sebi u smislu umjetnika, osjećam se više u službi ove nevjerojatne glazbe koju imam privilegiju pjevati, ali svakako osjećam potrebu biti na pozornici, podijeliti svoje osjećaje sa svim ljudima ispred sebe, počevši od kolega do, naravno, publike. Svi smo na čarobnom mjestu zvanom kazalište i ta energija postaje potreba, poput disanja.

NACIONAL: Kao Talijan, što mislite o kulturi svoje zemlje, posebno genijima poput Puccinija ili Verdija? Italija je dom opere, osjećate li se ponosno, imate li više odgovornosti tijekom nastupa ili to nema nikakve veze s vašim pjevanjem?

Opera je rođena u Italiji pa naravno da tu odgovornost osjećam na svojim ramenima, još više razmišljajući o svim velikim pjevačima koji su došli prije mene. Imati priliku nastupati u nekoliko zemalja to je također sjajan dar, dijeljenje talijanske kulture kroz Verdija i Puccinija, mislim da je to najbolji mogući način.

NACIONAL: Koji su vaši planovi, sljedeći nastupi? Volite li takav život, malo lud, puno putovanja? Jeste li nemirni u privatnom životu ili to izlazi samo kroz vaš rad?

Pjevat ću Toscu u Pragu i nekoliko koncerata prije ljeta, razdoblje u godini koje obično provodim odmarajući se. Puno putujem i zato kad sam slobodan volim provoditi vrijeme s obitelji uživajući u moru i proučavajući nove uloge za sljedeću sezonu.