Pjesnik, novelist, feljtonist, esejist, putopisac – sve je to bio Antun Gustav Matoš. Rođen je u Srijemu, u Tovarniku 1873. godine. S dvije godine dolazi u Zagreb gdje završava školu. Godine 1893. odlazi u vojsku, te dezertira nakon osam mjeseci službe u Kutjevu, pa iz Hrvatske tj. Austrije bježi u Srbiju. Najprije u Šabac, a zatim u Beograd.

Godine 1899. Matoš je stigao u Pariz, gdje je proveo narednih pet godina. Vratio se u Beograd 1904. godine, a kao vojni dezerter samo potajno je odlazio u Zagreb do 1907. godine. Kada je 1908. godine Matoš konačno oslobođen vojnog službovanja vratio se u Zagreb, odakle je povremeno odlazio na putovanja u Italiju.

Umro je 17. ožujka 1914. od karcinoma grla u 42. godini života. Njegovi politički stavovi odrazili su se i na njegovu književnu karijeru. Napisao je veliki broj polemika, humoreski i epigrama u satiričnom obliku. Za života je objavio više knjiga, dok su mu neke knjige novela, mnoge pjesme i slično ostale neobjavljene. Mnoga njegova djela objavljena su posthumno 1973. godine: pripovijetke, feljtoni, putopisi, pjesme, kritike, politički članci, polemike, humoreske, satire, epigrami, pisma i bilježnice.