Nacionalov intervju s gradonačelnikom Dubrovnika, 40-godišnjim Matom Frankovićem, objavljujemo na dan otvaranja Pelješkog mosta, svečanosti koja će, bez sumnje, biti zapisana kao važan datum u povijesti dubrovačkog kraja.

Mato Franković rođen je 23. veljače 1982. godine u Dubrovniku. Kako se navodi na internetskoj stranici Grada Dubrovnika, završio je srednju školu Centerburg Ohio u SAD-u, a potom i dvogodišnji program na Rochester Institute of Technology te 2003. godine stekao titulu Associate in Applied Science. Od 2005. do 2014. radio je u turizmu, napredujući do regionalnog koordinatora ACI-ja za južni Jadran. Obavljao je mnoge dužnosti u Mladeži HDZ-a, u četiri mandata obnašao je dužnost predsjednika Mladeži HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije i tamošnjem ogranku stranke, a u dva mandata bio je vijećnik HDZ-a u županijskoj skupštini. Izabran je 2014. za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a Grada Dubrovnika, a godinu kasnije na izvanrednim lokalnim izborima postao je predsjednik Gradskog vijeća. Gradonačelnikom Dubrovnika postao je na izborima 2017., potvrdivši taj uspjeh i na izborima 2021. godine.

NACIONAL: Naš intervju izaći će u utorak, 26. srpnja, na dan otvorenja Pelješkog mosta. Što Pelješki most znači za Dubrovnik i s kakvom atmosferom Grad dočekuje otvorenje?

Silan je osjećaj ponosa realizacijom ovakvog projekta među cjelokupnim građanstvom, ne samo grada Dubrovnika nego i cijelog ovog “odsječenog” dijela juga Hrvatske. Mogu vam to ilustrirati riječima moga djeda, koji će u listopadu napuniti 96. godina. Više mi je puta rekao: “Samo da mi je doživjeti izgradnju Pelješkog mosta i iza mogu odma’ umrijeti.” To je ta čežnja naših ljudi za spajanjem juga Hrvatske, da napokon postanemo građani prvog reda.

NACIONAL: O koliko je ljudi riječ? Koliko ljudi živi južno od Neuma?

Ne ulazeći u precizne izračune broja stanovnika Dubrovnika, Župe Dubrovačke, Konavala, Dubrovačkog primorja, Pelješca, Mljeta, Korčule – to je, otprilike, nešto malo manje od sto tisuća ljudi. Oni će itekako bitno osjetiti tu promjenu. Ali svakako tu treba uključiti i stanovnike Neretve. Jer kada oni idu liječniku specijalistu, idu u Opću bolnicu Dubrovnik. Itekako su ovisni o Dubrovniku: sjedište Porezne uprave je u Dubrovniku, kao i Trgovački sud, Općinski sud, Zemljišno-knjižni odjel, Carina… Zato je Pelješki most jednako važan za njih kao i za nas.

NACIONAL: Važan je, dakako, i za sve koji autom dolaze u Dubrovnik.

Naravno. To je drugi segment. Opskrba robom, primjerice, išla je preko trajekta u Trpnju jer, na primjer, živa stoka nije smjela ići preko graničnog prijelaza u Neumu pa su se tako snalazili. Sada će se sve to skupa normalizirati. Također, trošak dovoženja robe bit će neizmjerno jeftiniji, a sve će, naravno, biti i brže. Ali od svega ovoga što govorimo, možda je najvažnije ono što se nije još ni dogodilo: Hrvatska od 1. siječnja 2023. ulazi u Schengenski prostor. Zamislite kako bi naš život izgledao da je Hrvatska kojim slučajem ušla u Schengen, a da Pelješki most nije izgrađen.

NACIONAL: Kako bi to izgledalo na granici u Neumu?

Satima bismo stajali na granici i svaki put prolazili sve schengenske procedure. Jer kada prođete schengensku granicu, ulazite u Europsku uniju, u kojoj više nemate granica. Zato bi schengenska granica na Kleku bila toliko čvrsta da bi hrvatski građani, ovdašnji stanovnici, morali prolaziti jednaki postupak kao i svi ostali državljani trećih zemalja. Zato se otvorenje Pelješkog mosta apsolutno dobro poklopilo s ulaskom Hrvatske u sustav Schengena. Dopustite da objasnim još jedan važan segment, koji se tiče otpada: Grad Dubrovnik će za otprilike godinu dana morati zatvoriti odlagalište otpada Grabovica i završiti posljednju fazu sanacije tog odlagališta. Istovremeno, Dubrovačko-neretvanska županija u tom razdoblju neće izgraditi Centar za gospodarenje otpadom. To znači da ćemo svoj otpad morati voziti u neko od registriranih odlagališta u Hrvatskoj. Zasad, prema našim izračunima, najbliže nam je negdje u središnjoj Hrvatskoj. I sad, kad most bude otvoren, mi ćemo moći odvoziti otpad u jedno od registriranih odlagališta. Ali da kojim slučajem most nije otvoren, ne bismo imali rješenja, jer EU ne podržava izvoz otpada u treće zemlje, a ne postoji ni mogućnost izlaska otpadne robe iz EU-a i ponovnog ulaska iste te otpadne robe natrag u EU. Mi bismo, dakle, praktički bili osuđeni na propast jer, s jedne strane, imate činjenicu da morate zatvoriti odlagalište, a s druge strane, da nemate kamo s otpadom jer ne smijete prijeći granicu. I taj je segment vrlo bitan kada govorimo o otvaranju Pelješkog mosta. Dakle, naprosto, dnevni život postaje jednostavniji.

NACIONAL: Postoje li izračuni o uštedama s obzirom na činjenicu da se neće morati svaki put preko granice?

Ne znam jesu li takvi općeniti izračuni napravljeni. Kao stanovnik krajnjeg juga Hrvatske, mogu vam reći da će predvidivost planiranja vremena biti jedna od najvećih ušteda i prednosti Pelješkog mosta. Naime, imate dana kada obje granice u Neumu prijeđete za nekoliko minuta, ali imate i dana kada čekate po dva sata da prijeđete s jedne strane na drugu. Tko vam može platiti vrijeme u kojemu čekate dva sata samo zato da biste se vratili u svoju državu? Predvidivost je možda najveći benefit, naročito u turističkoj sezoni. Pred blagdane, na primjer, na granici su se stvarale enormne gužve. Ljudi bi satima čekali samo da bi prešli iz Neretve u Dubrovnik. Predvidivost putovanja je, dakle, apsolutno jedna od najvećih prednosti Pelješkog mosta. Kada bude otvoren, moći ćete planirati putovanje. Dosad to niste mogli jer nikada niste znali što će vas dočekati na granici.

NACIONAL: Što kažu Pelješčani, strahuju li da će im golemi promet narušiti ljepotu i tišinu njihova poluotoka?

Dolazim s Pelješca. Rođen sam u Ponikvama. Brza cesta prolazi točno kroz moj kraj. I mogu vam reći: nitko ne strahuje. Nove ceste uklopile su se u cijelo područje. Štoviše, Pelješac u svemu ovome vidi veliki benefit. Postaje otkriven, a na Pelješčanima je da pronađu način da ga sačuvaju netaknutim draguljem kakav je bio dosad. Mislim da će to biti izazov, posebno za lokalno vodstvo peljeških općina, jer Pelješac se sada potpuno otkrio svima i vjerujem da će biti veliki interes za budućim gradnjama. Gledate li trenutni turistički razvoj Pelješca, od Zamasline, mjesta na kojemu Pelješac počinje, pa do Orebića, prvi je hotel tek u Trpnju, a sljedeći su hoteli u Orebiću. Prvi dio Pelješca, od Zamasline do Trpnja, nema nijedan jedini izgrađeni hotel, većina je privatni smještaj. Potencijali Pelješca su ogromni, ali svakako treba voditi računa o zaštiti krajolika.

NACIONAL: Kakva je dosadašnja turistička sezona u Dubrovniku?

S obzirom na izazove u ovoj i proteklim dvjema sezonama, dobra je, zadovoljavajuća. Sada smo negdje na 75 posto 2019. – ako tu godinu smatramo relevantnom. Međutim, sadašnja brojka gostiju i sadašnji raspored kruzera, ideal je koji je Dubrovnik želio postići. Dakle, to je mjera održivosti, mjera u kojoj se svaki gost može normalno kretati, normalno uživati u Gradu, posjetiti brojne znamenitosti, restorane… Dubrovnik je postigao optimum i mislim da tako trebamo ići dalje.

NACIONAL: Je li taj optimum postignut slučajno ili je posljedica planiranja?

Nije slučajno. U posljednjih pet godina napravili smo više stvari kako bismo postigli održivost. Prva stvar koju smo riješili bilo je pitanje kruzera: postigli smo dogovor i potpisali ugovor s kruzing kompanijama da u Dubrovniku više neće biti istovremeno više od dva kruzera, što je automatski smanjilo pritisak na povijesnu jezgru. S druge strane, Dubrovnik je imao jako veliki broj dnevnih izletnika, koji su dolazili iz drugih turističkih odredišta: s Korčule, Pelješca, iz Crne Gore, BiH, splitskog područja… Uveli smo obvezu svima koji dolaze kao dnevni izletnici da unaprijed moraju bukirati termin dolaska. Kroz taj sustav bukiranja limitirali smo maksimalni broj autobusa koji smiju doći u grad. Tako smo dodatno smanjili pritisak na povijesnu jezgru, koja je neminovno najvažniji cilj svakog posjetitelja. I posljednje, započeli smo raditi s trećom vrstom gostiju, stacionarnim gostima, onima koji spavaju u Dubrovniku. Budući da svi koji dođu kupe najmanje ulaznicu za Zidine, napravili smo sustav koji se prije zvao “Dubrovnik Art”, a sada smo ga digitalizirali i zovemo ga “Dubrovnik Pass”, u kojemu smo izjednačili pojedinačnu cijenu ulaznice za Zidine, koja košta 250 kuna, s Dubrovnik Passom, koji isto tako košta 250 kuna. Međutim, u Dubrovnik Passu imate uključenu cijenu ulaznice za Zidine, za sve muzeje u vlasništvu Grada, plus cijenu ulaznice za Franjevački samostan i dvije autobusne karte. Sve to za 250 kuna. Sve vam to govorim zato što je naš krajnji cilj da putem Dubrovnik Passa imamo direktnu komunikaciju s gostima. Uspostavit ćemo je već od sljedeće godine, i to tako što ćemo gostima sugerirati najbolje vrijeme posjeta muzeju, Zidinama… Nećemo braniti posjete, nećemo uvoditi barijere i slično, nego ćemo direktnom komunikacijom s gostima pružiti informaciju koje je najbolje vrijeme dolaska u povijesnu jezgru.

‘Silan je osjećaj ponosa realizacijom ovakvog projekta među cjelokupnim građanstvom, ne samo grada Dubrovnika nego i cijelog ovog ‘odsječenog’ dijela juga Hrvatske’, kaže gradonačelnik Dubrovnika. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

NACIONAL: Rekli ste da ste zadovoljni sadašnjim brojem turista u gradu. Jeste li zadovoljni postojećom organizacijom turističkog biznisa ili planirate dodatne projekte?

Zadovoljan sam postignutim rezultatima postojećih projekata. Ali tu ne stajemo. Stalno treba težiti novim sustavima i koristiti nove smart tehnologije koje su nam svima na raspolaganju. Zahvaljujući inicijativi Grada Dubrovnika uhvatili smo se ukoštac s četvrtim segmentom problema, a to je problem u prometu. Naime, liberalizacijom tržišta auto-taksija, u Dubrovnik dolazi više od četiri tisuće vozila obavljati usluge taksija. Kad znate kakve su ulice u Dubrovniku, većinom jednosmjerne, kad znate koliko je ovo malo područje i kad stavite četiri tisuće vozila, pa čak i maknete vozila svih stanovnika, već tada imate problem. A kad na sve to dodate još i stanovnike, imate kaos. Kako bismo to ubuduće izbjegli, a znajući da se zakon o liberalizaciji tržišta auto-taksija i stečena prava više ne mogu poništiti, napravili smo sljedeće: MUP-u smo predložili da se kroz Zakon o sigurnosti prometa na cestama uvede stavka osiguravanja zone posebnog prometnog režima oko povijesnih gradova. Time smo željeli uvesti sustav u kojemu liberalizacija u toj zoni neće vrijediti, zoni koja ne smije trpjeti zagušenja prometa. U tome smo uspjeli: MUP je prihvatio naš zahtjev i prošloga petka, tijekom glasovanja u Hrvatskom saboru, usvojen je Zakon o sigurnosti prometa na cestama i omogućeno je Gradu Dubrovniku uvođenje sustava kontrole, nadzora i smanjenja prometa.

NACIONAL: Kako ćete to provesti?

Napravili smo projekt s T-Comom u kojem smo na svim ulazima i ključnim točkama oko povijesne jezgre postavili nadzorne kamere, koje automatski detektiraju svako vozilo koje uđe u prsten oko povijesne jezgre i ako nema riješeno pitanje sustava smije li ili ne smije ući, našem komunalnom redaru automatski daje signal i piše se kazna. Takva će se vozila ubuduće kažnjavati. Sada taj sustav upravo testiramo na autobusima, koji moraju unaprijed platiti dolazak u povijesnu jezgru. Tako, od iduće godine, idemo k automobilima. Dakle, ne uvodimo rampe. Nekad se govorilo da su rampe najbolje rješenje, ali rampa je problem, jer kad automobil dođe do rampe, mora se vratiti, stvara gužvu i tako dalje, a ovako, tko prođe posebnu zonu prometnog režima, platit će kaznu i više neće prolaziti.

NACIONAL: Bi li se sličan model mogao primijeniti i na druge povijesne jezgre: Split, Zadar, Šibenik, možda i Zagreb?

Apsolutno. Zakon to i predviđa i omogućuje svima, ne samo Dubrovniku, koji je takvu zakonsku promjenu inicirao. Mnogo se toga može napraviti. Ponavljam: liberalizacija se ne ukida, ona se izvan povijesne jezgre normalno odvija, ali uvjeren sam da će se smanjiti intenzitet vozila na povijesnu jezgru, a to nam je osnovni cilj.

NACIONAL: Što će ulazak Hrvatske u eurozonu značiti za Dubrovnik i njegov turizam?

Lakše plaćanje svim gostima, naročito onima na jednodnevnim izletima. Više puta smo isticali koja je prednost za turističke gradove biti u eurozoni. Naime, imate kruzere koji plove većinom unutar eurozone. Svi ti gosti plaćaju karticama, ali kad iziđu s broda, normalno plaćaju eurima, koji je normalno platežno sredstvo na cijeloj mediteranskoj ruti. Na cijeloj – osim u Dubrovniku. Prije nas, na ruti je čak i Crna Gora, koja također ima euro kao valutu. Mi smo jedini izvan eurosustava. To je taj benefit: kada čovjek dođe k nama, ako plaća novčanicama, neće ih morati poći mijenjati u kune, pa mu ostane višak kuna, pa onda to opet mora vraćati u eure. Bit će mu jednostavnije plaćati.

‘Protivim se gradnji zračne luke u Trebinju jer se planirana gradnja želi izvršiti na području koje je u neposrednoj blizini izvorišta rijeke Omble. Utjecaj na krško područje mogao bi biti katastrofalan za opskrbni sustav grada’

NACIONAL: Najavljuje se gradnja zračne luke u Trebinju, dvadesetak kilometara iznad Dubrovnika. Kakav je vaš stav o tom projektu?

Protivim mu se, ne zato što želim nešto loše Trebinju ili Bosni i Hercegovini, već zato što se planirana gradnja želi izvršiti na području koje je u neposrednoj blizini izvorišta rijeke Omble. Utjecaj na krško područje izgradnjom takvog infrastrukturnog projekta mogao bi biti katastrofalan za opskrbni sustav grada Dubrovnika. Upravo zato smo mi, da tako kažem, “podigli temperaturu” oko izgradnje te zračne luke. Postavili smo nekoliko pitanja. Prvo – zašto graditi zračnu luku na području izvorišta Omble ako gore ima sasvim dovoljno prostora da se ona može pomaknuti i na neku drugu lokaciju, koja neće biti štetna po izvorište rijeke? Drugo je pitanje svrsishodnost te izgradnje, ako znamo da je Zračna luka Čilipi na manje od deset kilometara zračne linije od ove buduće, planirane zračne luke? I treće pitanje: zašto bi vlada druge države – u ovom konkretnom slučaju Srbije – financirala izgradnju zračne luke u BiH? Koji je interes jedne države da investira u izgradnju zračne luke druge države, posebno znajući činjenicu da nema ni ekonomskog interesa ni ekonomskog opravdanja za takav projekt? To nas brine. Vrlo je važno stalno isticati, prije svega, ekološki aspekt, ako BiH želi zanemariti sve ove ostale. Smatramo da unutar međunarodnih konvencija moraju poštovati taj ekološki aspekt i da se mora potpuno otkloniti bilo kakva mogućnost štetnog utjecaja na izvorište rijeke Omble.

NACIONAL: Bi li taj projekt mogao prerasti u ozbiljan spor Hrvatske i BiH?

Mogao bi, u dijelu koji se tiče okolišnih uvjeta. Mi drugoj državi ne možemo zabraniti da gradi svoju zračnu luku niti to trebamo učiniti. Ali ono što možemo i na čemu trebamo inzistirati jest da se okolišni uvjeti potpuno poštuju, od početka do kraja. S naše strane više barijera ne možemo ni davati, a logika države da dopusti gradnju od druge države samo je njihova. Mi se tu ne smijemo miješati.

NACIONAL: HDZ i vi u Dubrovniku čvrsto držite vlast, kao što je HDZ čvrst i na nacionalnoj razini. U Splitu, međutim, vaša je stranka doživjela brodolom: izgubili ste izbore pa se raspao ogranak. Kakva je situacija u HDZ-u u Dalmaciji?

Vjerujem da će moje kolege u Splitu naučiti iz tog poraza, reformirati se i krenuti u novom smjeru, u kojemu će se drugačije prezentirati javnosti i tako steći simpatije birača. Moram reći, jer sam gospodina Đogaša upoznao, da je on pristojan, fin čovjek, izvrstan komunikator i u kratkom je vremenu svladao političke vještine. Za političkog konkurenta imao je bivšeg gradonačelnika, koji je sam isprovocirao izbore. A treba jasno reći i to da Ivica Puljak nije isprovocirao izbore zato što je podignuta optužnica protiv Bojana Ivoševića. Tko god u to vjeruje, očito ne vidi dobro. Jedini razlog provociranja izbora u Splitu bili su izbori za Gradsko vijeće, odnosno postizanje većine u Gradskom vijeću. To je legitiman politički razlog, ne možemo reći da nije, ali je to istina. Puljak je postigao dobar rezultat. Sad se više ne može pravdati da nešto nije uspio, jer sad ima većinu u vijeću, apsolutni politički legitimitet. I evo: nedavno sam napisao jedan post u kojemu sam Gradu Splitu ponudio da prepišu naš komunalni red, jer se tvrdi da u Splitu žele postići veći komunalni red. Mi smo jedini grad u Hrvatskoj koji je riješio probleme bankomata u povijesnoj jezgri. Oni to sad tek kreću rješavati. Mi smo smanjili broj stolova i stolica, maknuli smo suvenire i bookere s ulica, sve smo to riješili odlukom o komunalnom redu Grada Dubrovnika. I ja svima koji to žele nudim ne samo da prepišu naš komunalni red i prilagode ga svome gradu, nego smo voljni ponuditi i asistenciju u obuci komunalnih redara.

‘Sadašnja brojka gostiju i sadašnji raspored kruzera ideal je koji je Dubrovnik želio postići. Dakle, to je mjera održivosti, mjera u kojoj se svaki gost može normalno kretati, normalno uživati u Gradu’. FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

NACIONAL: Zanimljiva ponuda. Vidjet ćemo reakcije iz Splita. Nego, snosi li predsjednik HDZ-a Andrej Plenković odgovornost za to što je kao gradonačelničkog kandidata prihvatio čovjeka koji je izgubio izbore?

Ne. Ponavljam, kandidat HDZ-a nije bio loš. Dapače, bio je izvrstan. Da je, kojim slučajem, lokalni HDZ isprovocirao izbore, odgovornost lokalnog HDZ-a bila bi puno veća. Međutim, to nije učinio HDZ, nego netko drugi. Predsjednik Plenković s tim apsolutno nema veze.

NACIONAL: Ovih dana srušen je javni natječaj Grada Dubrovnika za javnu rasvjetu, s obrazloženjem da postoji sumnja u pogodovanje tvrtki Philips. Kako to komentirate?

Prvo, natječaj nije srušen. Nažalost, neki su mediji tako objavili, ali to je potpuna laž. U natječajnom postupku utvrđeno je kako je potrebno izmijeniti dvije stavke kako bi se natječaj mogao nastaviti. Dakle, natječaj se ne prekida, nije srušen, samo treba izmijeniti dvije stavke.

NACIONAL: Ali te dvije stavke nisu u skladu sa zakonom.

Nije baš tako. Rečeno je sljedeće: da mi, kao naručitelj, nismo dostavili dovoljno jasan dokaz da se pokazuje kako svjetiljke mogu biti i od drugih tvrtki, a ne samo Philipsa. Međutim, ono u čemu smo mi pogriješili u tom dokazivanju jest to što nismo dostavili dokaz drugih proizvođača koji tvrde da mogu sudjelovati u postupku, premda smo dostavili linkove na web stranice različitih proizvođača. Mi smo u međuvremenu dobili ta pisma drugih proizvođača, ali je, nažalost, postupak okončan. I ono što moramo napraviti, jest uskladiti se s onim što je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave rekla u toj stavci – i mi ćemo to i napraviti. Sljedeće bitno: ukupno je bilo osam stavki na koje su se žalili ponuditelji. Od tih osam usvojene su dvije: jedna je ova koju sam vam prethodno opisao, a druga nije ni bila predmet nabave: to je izjava T-Coma kojom su tražili da se ugradi oprema „smart city“ za te svjetiljke. Mi smo u natječaju ostavili mogućnost ugradnje te „smart“ opreme, ali nismo predvidjeli ugradnju kroz natječaj. Međutim, Državna komisija je rekla da smo to trebali predvidjeti i ja poštujem taj stav. Ali ono što je ključno: u odluci Državne komisije – mogu vam to i doslovno citirati – stoji kako se “ne može prihvatiti prigovor žalitelja da ponuditelji neće biti u mogućnosti podnijeti usporedive ponude, odnosno da se pogoduje nekom neodređenom proizvođaču opreme”. Citirao sam vam što je Državna komisija izjavila u rješenju.

NACIONAL: Kako je javna nabava organizirana u administraciji Grada Dubrovnika?

Otkad sam ja gradonačelnik, sada punih pet godina, poništio sam raniji sustav javne nabave, u kojemu je svaki upravni odjel imao svog specijalista javne nabave, i uveo sam jedinstveni odjel koji se bavi samo i isključivo javnom nabavom. U tih pet godina imali smo 145 postupaka javne nabave. Na tih 145 postupaka, vrijednih više od milijardu kuna, samo dvaput imali smo izjavljenu žalbu na dokumentaciju. Jednom je to bilo u slučaju europskog projekta Alter Eco i sada u slučaju javne rasvjete. Ja inače ne funkcioniram tako da ikome pogodujem. Interesira me samo kvaliteta. Ne miješam se u postupke javne nabave. Kada je u ožujku ove godine jedan lokalni medij napisao da će se u ovome natječaju za javnu rasvjetu, koji nije bio još ni raspisan, pogodovati Španjolcima, tražio sam pisano očitovanje projektanta, u kojemu se, kao odgovorna osoba, očitovao da to nije istina i stao iza tvrdnje da je sve napravljeno sukladno svim pravilima.