U jubilarnoj 25. sezoni zagrebačkog Teatra Exit 18. listopada bit će 400. put izvedena predstava „SHAKEspeare na EXit“. Glumci Živko Anočić, Marko Makovičić i Jerko Marčić, čiju je ulogu odnedavno preuzeo Saša Anočić, od premijere u ožujku 2006. u manje od dva sata „prolaze“ većinu djela Williama Shakespearea, uz ironiju, smijeh, ali i ozbiljan pogled na „Romea i Juliju“, „Hamleta“, „Ofeliju“, „Macbetha“ i njegovu krvavu Lady, „Antonija i Kleopatru“, „Mletačkog trgovca“, „Tita Andronika“, „Kralja Leara“, „Richarda III.“, „Henrika VIII.“ Redatelj Matko Raguž, ujedno i umjetnički ravnatelj Teatara Exit, o predstavi i činjenici da je doživjela i 400. izvedbu, kaže:

„Sama ideja o kompletnom Shakespeareovu opusu u jednoj predstavi postoji već odavno. Htio sam napraviti po toj ideji potpuno našu, autorsku predstavu koja će nastati iz naših improvizacija, koja će nositi naš pečat, našu zaigranost i stav kako prema teatru, tako i prema stvarnosti koja nas okružuje. Na predstavi smo radili godinu dana, naravno, s pauzama. Stvorili smo nekoliko sati kvalitetnog scenskog materijala koji smo na kraju pročistili, skratili i smontirali u predstavu koja traje devedeset minuta. Kako smo predstavu radili neuobičajeno dugo, znalo je tijekom procesa doći do apatije tada vrlo mladih glumaca i ja bih, kako bih nekako održao elan tijekom rada na predstavi, znao reći da se trud isplati jer sam siguran da će predstava doživjeti stotu izvedbu, a opet, u sebi sam se nekako nadao da ćemo ih odigrati barem dvjestotinjak.“

Danas Raguž zna, ako ih zdravlje posluži, da će za nekoliko godina slaviti 500. izvedbu „SHAKEspearea na Exit“. Igraju je dugo jer ima svoju publiku:

„Osim toga, svake godine stiže nova publika. Predstava je rađena tako da zadovoljava kriterije od učenika do sveučilišnih profesora. Na nivou razumijevanja postoje stvari koje svi prepoznaju i koje su vrlo duhovite, a postoje i one ironične koje mogu prepoznati samo vrhunski poznavatelji Shakespearea i povijesti. Poznajem neke sveučilišne profesore koji su predstavu gledali i nekoliko puta. Što se učenika tiče, njima je predstava prvenstveno zabavna, a opet se bavi njihovom lektirom drugačije nego što su navikli. Rekao bih da je to prvenstveno jedna parada glumačkog umijeća. Zatim je predstava o teatru koji se bavi Shakespeareom, a preko njega i engleskom poviješću koja se opet zrcali i u našem vremenu. Oni koji puno znaju više će toga prepoznati u ovoj predstavi, ali bez obzira na to, svi će u njoj uživati. Usput će i ponešto naučiti.“