Prošlog petka je u ZKM-u Matija Dedić koncertom “Matija svira Arsena” promovirao novi istoimeni album posvećen svom ocu, na kojemu u jazz obradama interpretira neke od Arsenovih kanconijerskih, filmskih i klapskih evergreena.
Koncert koji je završio frenetičnim pljeskom s četiri bisa, Matija Dedić otvorio je temom iz ‘’Glembajevih’’. Odlično složena set-lista, s fino balansiranim rasporedom bržih stvari i melodijski vođenih balada (“Ono sve što znaš o meni”, “Ni ti, ni ja”, “U registraturi”, “Kuća pored mora”, “Moderato cantabile”, “Dida moj”, “Tvoje nježne godine”, “Laura”, “Vraćam se”, “Ne plači”, “Razgovor s konobarom”)rezultirala je atmosferom u kojoj je uspio prenijeti na publiku raspon vlastite glazbene i emotivne dimenzije interpretacije.
Arsenova glazba pokazala se odličnim predloškom za rafiniranu jazz obradu. Matija Dedić bez sumnje dijeli s ocem jednaku duhovitost, ali umjesto kroz stihove, Matija u malim glazbenim citatima proširuje raspon zvuka od Bacha, preko folklornih elemenata pa sve do mikrocitata špice kultne emisije “Musik zum Träumen” s Österreich 3. Matija se konceptualno svjesno, ritamski i harmonijski referirao na ostavštinu jazz-pijanista Errolla Garnera, kako bi tonski dočarao sjetu i prazninu koja je ostala za Arsenom, ali i melankoliju Arsenovih djela.
Matija Dedić dok svira uranja u svoj iznimno slojevit svijet glazbenih slika koji ne bi mogao prenijeti slušateljima da nije tako tehnički i interpretativno talentiran i educiran, stilski i senzibilitetom blizak jazz-pijanistima Keithu Jarrettu ili Gonzalu Rubalcabi.
Matija Dedić ovim koncertom pokazao je kako mu očeva glazba nije bila prevelik emotivni teret, nego intimna ostavština koja je potencirala njegov glazbeni talent.
Komentari