Specijalizirana publikacija Financial Timesa – fDi Magazine uvrstila je ove godine Međimurje među top 10 europskih regija budućnosti. Tim povodom razgovarali smo s 37-godišnjim međimurskim županom Matijom Posavcem. Prošle godine Posavec je odbio kandidaturu za predsjednika HNS-a u turbulentnom trenutku, kada je njegovu stranku napustilo četvero saborskih zastupnika zbog odluke predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka da uđe u koalicijsku vladu s HDZ-om. Matija Posavec ostaje pri tome da nije pogriješio što je odbio kandidaturu i odlučio najprije do kraja odraditi svoj drugi mandat župana. Smatra da još nije završio planirani posao u Međimurskoj županiji, a dovoljno je mlad pa za eventualno preuzimanje vođenja stranke ima još vremena.

NACIONAL: Kako ste se uopće našli na prestižnoj listi europskih regija budućnosti Financial Timesa?

Financial Times redovito raspisuje natječaj za top 10 regija Europe s kvalitetnim strategijama u privlačenju stranih investicija. Prijavili smo se na taj natječaj na kojem je ovoga puta sudjelovalo 1240 gradova i regija iz cijele Europe, a ne samo članica Europske unije. Postojali su strogi kriteriji prema kojima se vršilo ocjenjivanje. Uključivali su elemente kvalitete infrastrukture, javne uprave, poduzetničke klime, efikasnosti u izdavanju dozvola. Na temelju svih tih kriterija stvara se rang lista, a Međimurskoj županiji to je uspjelo drugi put. Prvi put smo se na njoj našli 2016. godine.

NACIONAL: Lista je nazvana Top-10 poželjnih mjesta za život u budućnosti, ali to podrazumijeva i privlačnost za strane investitore?

Međimurje je po tom kriteriju na prvom mjestu u Hrvatskoj. Niti jedan investitor koji je došao u Međimursku županiju, nije zatvorio svoj pogon. Događalo se suprotno. Otvarali su nove pogone i nastavljali zapošljavati ljude. Nedavno je jedna tvornica s njemačkim kapitalom otvorila pogon u Međimurju, a potom je i kompletnu proizvodnju iz Vijetnama preselila u Međimurje. Njemački investitor je zaključio da mu je produktivnost veća u Međimurju nego u Njemačkoj pa je zaposlio više od 1.000 Međimuraca, koji proizvode obuću za NATO.

NACIONAL: Kako objašnjavate taj investicijski bum u Međimurju?

Puno smo ulagali u gospodarske zone u koje smo uveli potrebnu infrastrukturu, spremali ih za zainteresirane investitore. Rijetka smo županija koja nema problema s nezaposlenošću. Stopa nezaposlenosti u Međimurju je 6,8 posto, što je puno manji postotak nego u državi. Čak imamo i nedostatak radne snage jer je mnogo Međimuraca otišlo u inozemstvo zbog blizine Austrije i Slovenije, gdje su veće plaće. Stoga smo odlučili budućim investitorima postaviti uvjet – morat će zaposlenicima osigurati minimalnu plaću od 5.000 kuna. Najveći problem u Međimurju je relativno nizak prosjek plaća u odnosu na državnu razinu. Taj prosjek plaća od 4.500 kuna je 18 posto niži od prosjeka Hrvatske. Želimo se izjednačiti s hrvatskim prosjekom plaća. To nije problem samo Međimurja, nego cijelog sjevera Hrvatske. Slična je situacija u Varaždinskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Ovdje je tradicionalno obitavala obućarska i tekstilna industrija, a to je bila teško zapošljiva radna snaga pa su poduzetnici iskorištavali situaciju i radnicima nudili minimalac. Mi u županiji u okviru svojih ovlasti želimo to promijeniti. Uputili smo i prijedlog Ministarstvu financija da se dio budućeg rasterećenja od nekih nameta preusmjeri na plaće i tako pomognemo u zaštiti dostojanstva radnika. Sada čekamo hoće li ta naša inicijativa imati rezultata.

NACIONAL: Ali vi na županijskoj razini ne možete utjecati na investicijsku klimu. Ključne odluke donose se na državnoj razini. Koje alate imate na raspolaganju da utječete na investitore?

Možemo postavljati kriterije prilikom izdavanja dozvola. Investitori koji dolaze traže benefite ili potporu lokalne zajednice, a teško se odlučuju na dolazak ako nemaju tu potporu. Odlučili smo potporu uvjetovati zadovoljavanjem određenih kriterija, a to je, po nama, ponajprije odnos prema radniku. Ako zadovolji taj uvjet, županija će dati sve druge benefite – od zemljišta, infrastrukture, pomoći u pisanju projekata za bespovratna sredstva do brzog izdavanja dozvola.

NACIONAL: Kažete da je njemački investitor preselio svoju proizvodnju iz Vijetnama u Međimurje jer će mu proizvodnja tu biti profitabilnija. Znači li to da su plaće u Međimurju manje nego što su bile i u Vijetnamu?

Ne vjerujem, ali plaće u toj tvornici kreću se oko 4.000 kuna. Očekujemo da će biti i veće jer im nedostaje radne snage. Zaposlenici koji imaju 4.000 kuna mogu otići u Austriju i zaraditi više. Neće se iseliti iz Hrvatske, ali će tamo otići raditi.

NACIONAL: Ali Austrija još uvijek nije Hrvatskoj u potpunosti otvorila tržište rada. Produljila je rok za izdavanje radnih dozvola na još dvije godine. Nakon te dvije godine i Međimurje bi se moglo naći u sličnoj situaciji kao Slavonija i postati prostor novog iseljavanja.

Mislim da se to Međimurju ipak ne može dogoditi. Točno je da je Austrija relativno blizu pa ljudi mogu preko tjedna ići raditi u Austriju, a za vikende dolaziti kući u Međimurje. Ali mentalitet Međimuraca je takav da neće otići u Austriju ako će od plaće moći živjeti u Hrvatskoj. Kada bi prosječna plaća u Međimurju bila 6.000 kuna, uvjeren sam da bi se vratili i oni koji su otišli van. Kad izračunate troškove koje tamo morate pokriti, a da ovdje imate obitelj, kuću, vrt onda ćete s plaćom od 6.000 kuna sigurno ostati živjeti u Međimurju. Za 4.000 kuna neće ostati. To je i glavni razlog zašto smo postavili taj uvjet budućim investitorima – da minimalna plaću bude 5.000 kuna. To je i u interesu gospodarstva. Brojke rastu u Međimurju. Poduzetnicima raste obujam proizvodnje i profit, rastu promet i izvoz pa će radne snage trebati, ali će se morati i adekvatno platiti. Međimursko gospodarstvo je izvozno orijentirano prema Njemačkoj i Austriji pa će ulagači radnicima povećati i plaće.

NACIONAL: Već ste počeli odbijati neke investitore. Upravo ste odbili jednog investitora koji je za početak namjeravao zaposliti tridesetak žena.

Nije on bio jedini. Bilo je nekoliko investitora koji su htjeli ulagati u tekstilnu industriju, ali to su bili poslovi koji se rade za minimalac. S njima nismo htjeli surađivati pa su otišli.

NACIONAL: Bilježi li i Međimurje gubitak stanovništva?

Međimurje trenutačno ima 114.000 stanovnika i 41.000 zaposlenih. Mjereno s podacima od prije četiri godine, otvoreno je 2500 novih radnih mjesta. Demografski još uvijek ne gubi stanovništvo kao ostatak Hrvatske. Jedina smo županija u Hrvatskoj koja je u demografskom plusu. Najveći doprinos tome daje romska populacija s više djece. U Međimurju živi oko 10.000 Roma u 12 naselja u 12 međimurskih općina. Problem je, međutim, što je veliki broj Roma na Zavodu za zapošljavanje. Sada radimo na projektima njihova obrazovanja. Organizirali smo predškolu prije upisivanja osnovne škole, a preko Zavoda za zapošljavanje šaljemo ih u poduzeća kako bi i oni dobili priliku za posao.

NACIONAL: Pretpostavljam da dio novca za te programe namijenjene romskoj zajednici povlačite i iz europskih fondova?

Zahvaljujući sredstvima iz europskih fondova legalizirali smo sva romska naselja i uveli potrebnu infrastrukturu, uključujući ceste, a sufinanciramo i određene socijalne programe. To je bio projekt Phare, koji je startao još 2009. godine. Odnos sufinanciranja tih projekata bio je: 60 posto sredstva Europske unije, a po 20 posto bila su sredstva iz državnog i županijskog proračuna. I taj je element posredno pridonio činjenici da se Međimurje našlo u skupini top 10 gradova i regija Europe, doduše, posredno kroz ocjenu prometne povezanosti i kvalitete komunalne infrastrukture, izgrađene kanalizacije, odnosa lokalne zajednice prema građanima, ali i prema poduzetnicima. Naglasio bih i veliki doprinos Regionalne razvojne agencije.

NACIONAL: Na čemu je radila regionalna razvojna agencija?

Pripremala je dokumentaciju i projekte, a sudjelovala je i u našoj kandidaturi za top 10 europskih regija. Međimurje je županija koja u Hrvatskoj povlači najviše europskih sredstava po glavi stanovnika. Doduše, u Europi ne stojimo tako dobro, jer i Hrvatska ne stoji dobro. Europski se novac ne povlači u izravnoj komunikaciji županije s Bruxellesom, nego dolazi preko državne razine, a ministarstva raspisuju natječaje. Hrvatska je do sada povukla tek trećinu sredstava koja su joj bila na raspolaganju. U financijskom razdoblju 2014. – 2020. Hrvatskoj je na raspolaganju bilo 8,2 milijarde eura. Od toga je Hrvatska do sada što povukla, a što ugovorila nekakvu trećinu raspoloživa novca. Krajnji rok za povlačenje tog novca istječe 2020. godine. Nastavimo li dosadašnjim tempom, do kraja proračunskog razdoblja iskoristit ćemo najviše polovicu tog novca, što je premalo. Za razliku od nas, Poljska i Češka već su izvukle preko 80 posto raspoloživih europskih sredstava. Brojke nam ne idu u prilog, ali još su dvije godine pred nama. Nema Hrvatska problema s količinom projekata, nego ima problem sa sporosti birokracije, koja priječi veće iskorištavanje europskog novca.

‘U Hrvatskoj škole vape za obnovom, ali u pregovorima s EU-om nismo ispregovarali mogućnost dograđivanja osnovnih i srednjih škola. To su gluposti koje se nisu smjele dogoditi, ali i to se može promijeniti’

NACIONAL: Gdje je problem – na lokalnoj ili na državnoj razini?

Na državnoj razini. Bezrazložno se kompliciraju procedure u natječajima kada ih raspisuju ministarstva. To otežava i izvođenje projekata. U Međimurskoj županiji imamo spremne projekte za preko dvije milijarde kuna, a natječaji za njih još uopće nisu otvoreni. U Hrvatskoj škole vape za obnovom, ali u pregovorima s EU-om nismo ispregovarali mogućnost dograđivanja osnovnih i srednjih škola. To su gluposti koje se nisu smjele dogoditi, ali i to se može promijeniti.

NACIONAL: Kako se to može promijeniti?

Doduše, može se promijeniti novim pregovaranjem o promjeni Operativnog plana i prije sljedećeg proračunskog razdoblja Europske unije, što znači da će se to moći učiniti i prije i poslije 2020. godine. Ministrica Gabrijela Žalac rekla je da radi na tome. U pregovorima se radilo i na operativnim programima za područje obrazovanja, a u njima se nije predvidjelo da se mogu dograđivati osnovne i srednje škole, nego je to bilo predviđeno samo za sveučilišta i vrtiće.

NACIONAL: Našli ste u skupini europskih regija u kojoj je i Helsinki, glavni grad Finske, zemlje prepoznate u svijetu po najnižem stupnju korupcije. Koliko je prema tom kriteriju Međimurje blizu finskim standardima?

I taj je element bio uključen u kriterije po kojima su se ocjenjivale europske regije. Institut za javnu upravu prije dva mjeseca proveo je veliko istraživanje u kojem se mjerio stupanj klijentelizma u hrvatskim županijama. Mi smo bili daleko najbolji s postotkom od 0,26 posto. To podrazumijeva da smo i županija s malim brojem zaposlenih u županijskoj i lokalnoj administraciji. U Međimurju je najpovoljniji odnos između zaposlenih u privatnom i javnom sektoru. Više je zaposlenih u privatnom nego javnom sektoru. Isto tako, Europska komisija je provela istraživanje o transparentnosti hrvatskih županija. Svaku se županiju mjerilo ocjenama od 1 do 5, a mi smo dobili peticu.

NACIONAL: Međimurje dobro stoji i prema indeksu razvijenosti, koji je 100,5. Što to znači?

To znači da smo razvijeniji od hrvatskog prosjeka, a prije samo četiri godine po tom smo kriteriju bili u kategoriji 50 do 75 posto hrvatskog prosjeka. To je još jedan dokaz efekata svih ulaganja u projekte, infrastrukturu, ali i ljude. Tako nam je i indeks razvijenosti, prema kriterijima Europske komisije, značajno porastao.

NACIONAL: Smatrate li i sebe osobno zaslužnim za te rezultate?

Župan sam u drugom mandatu, a od 2009. do 2013. godine bio sam zamjenik župana. Mislim da u tome ima i mrvica moje zasluge, iako je riječ o čitavoj ekipi relativno mladih ljudi koja je aktivno radila. U ovom trenutku u Međimurju se provode investicijski projekti vrijedni preko pola milijarde kuna. Velika većina tih projekata ide preko Županije, a ne nekih drugih institucija. Županija ih je osmislila, napravila projektnu dokumentaciju, raspisala sve natječaje i stigla do realizacije projekata. To su obnova škola, bolnice, doma zdravlja, muzeja, objekata primarne zdravstvene zaštite i kulturne baštine. Postali smo primjer dobre prakse u revitalizaciji prostora bivše vojarne u kojem su smještene brojne institucije tehnološko-edukacijsko-razvojnog centra.

NACIONAL: Zašto ste se odbili kandidirati za predsjednika HNS-a?

Zato što sam župan koji još ima puno posla koji treba odraditi, a dovoljno sam mlad pa će i za to biti prilike. Još nije vrijeme.