Proslavljeni hrvatski pijanist Matija Dedić izdvojio je 10 najvažnijih albuma kojima se divi i koje smatra velikim i važnim albumima u svom životu.

Keith Jarrett „The Kölnu Concert“ (1975.) 

Kad sam čuo ovu ploču sa 15 godina bilo je jasno da krećem u improvizacijske vode.

https://www.youtube.com/watch?v=bZhTwoO0Fd8

Arsen Dedić „Provincija“ (1984.)

Za mene najbolji album pokojnog oca i nekoliko pjesama sa navedenog albuma koje smatram antologijskim: „Kako si“, „Razgovor s konobarom“, „Sve te vodilo k meni“. Gudački aranžmani maestra Jože Privšeka dodatno su doprinijeli prekrasnim koloritima na albumu.

Gabi Novak „Pjeva Gabi Novak“ (1961.)

Album moje majke koji donosi duh vremena u kojem nikad nismo bili bliže svjetskim trendovima ako govorimo o samoj jasnoći snimke, pjesmama, aranžmanima, te njenim dobro poznatom unikatnim glasom s laganim jazz prizvukom.

„John Coltrane and Johnny Hartman“ (1963.)

Po mnogima najbolji  muški vokalni jazz album koji je bio i početak zajedničkog  desetogodišnjeg  glazbenog putovanja nenadoknadivog Massima i mene. Bili smo potpuni istomišljenici po tom pitanju.

Keith Jarrett „My Song“ (1978.)

Bezvremenska glazba ECM etikete na koju mi je pozornost skrenuo prerano preminuli Marko Križan, jedan od najboljih glazbenika generacije. Keith Jarrett, Jan Garbarek, Pelle Danielsson i John Christensen.

The Best of Laura Pausini: E ritorno da te (2001.)

Osobno smatram najvećim dostignućem autorske pop scene na području Europe pa i šire. Talijanskom glazbom bio sam okružen od malih nogu pa je uz Brazilsku i glazbu Bliskog Istoka najviše volim. Na albumu se zaista nalaze prekrasne pjesme koje su postale  na neki način i  ostvarenja za sva vremena.

Mariah Carrey „Merry Christmas“ (1994.)

Pitanje je je li je potrebno govoriti o albumu koji dan danas ima istu vrijednost kao i prije puno godina.

Kristijan Beluhan „Skretanje“ (2007.)

Ne iz razloga što sam sudjelovao na albumu nego uistinu Kiki i Hrelec su napravili prekrasan, muzikalan album vjerojatno i najbolji u tom razdoblju.

Sting „Ten Sumoner’s Tales“ (1993.)   

Iako Stingovu glazbu jako cijenim ovaj album je za mene njegov vrhunac. Sa Draženom Vrdoljakom sam imao priliku doživjeti album live u Beču.

Pat Metheny Group „Still Life (Talking)“ (1987.)

Imao sam također priliku sa 17 godina čuti to uživo, te sam i dan danas zaprepašten takvom organizacijom sastava koji je neopisiv. Dodatna bitna stvar u svemu je i sučeljavanje sa pijanistom Lyleom Maysom za kojeg svim svojim mladim kolegama napominjem da se radi o ne samo bitnom instrumentalisti nego i osobi koja je stvorila stil sviranja i to vrlo bitan. Kao i Kenny Kirkland, meni kao osobi otvorenoj za glazbu sve pop projekte te live nastupe, pogotovo sa Gibonniem sviram u navedenom kontekstu punom lirike , prekrasnih boja i same atmosfere.