Američki predsjednik Donald Trump odlučio je obustaviti financiranje Svjetske zdravstvene organizacije koju, uz Kinu, optužuje da je kriva za širenje pandemije koronavirusa. Srđan Matić pojašnjava kako će to utjecati na WHO, čiji je predstavnik u Pragu

Otkad je 11. ožujka proglasila pandemiju koronavirusa, Svjetska zdravstvena organizacija u centru je pozornosti. Posljednjih tjedana izložena je optužbama američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji joj je odlučio obustaviti financiranje. Ta odluka nije samo izazvala žestoke kritike ostalih zemalja, već i UN-a i političkih oponenata u SAD-u, kao i američke akademske zajednice.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) osnovana je kao neovisna specijalizirana ustanova UN-a 1948. godine. Tada je donesen i njezin Ustav, čiji je autor Andrija Štampar, koji je i predsjedao Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi. WHO ima šest regionalnih ureda – u Kopenhagenu (sjedište za Europu), u Washingtonu (sjedište za Ameriku), u Kairu (sjedište za istočno Sredozemlje), u Brazzavilleu (sjedište za Afriku), u New Delhiju (sjedište za jugoistočnu Aziju) i u Manili (sjedište za zapadni Pacifik). Uz njih, ima i predstavništva u pojedinim zemljama.

Predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije u Pragu i šef češkog ureda je Srđan Matić, Zagrepčanin s diplomom Medicinskog fakulteta, koji za WHO radi od 2001. godine. U Regionalnom uredu za Europu u Kopenhagenu bio je do 2007. regionalni savjetnik za HIV, od 2007. do 2009. šef odjela za zarazne bolesti, a zatim i šef odjela za nezarazne bolesti okoliš i zdravlje. Od 2011. godine bio je koordinator za okoliš i zdravlje, a od rujna 2018. je predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije u Češkoj. Prošloga tjedna gostovao je kao glavni govornik na temu pandemije koronavirusa u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Pragu, kamo su ga pozvali u okviru hrvatskog predsjedanja Europskim vijećem. U razgovoru za Nacional osvrnuo se na različite strategije borbe protiv pandemije i moguće buduće scenarije.

NACIONAL: Prošloga tjedna, kada je dio zemalja počeo “relaksirati” mjere u borbi protiv pandemije koronavirusa, predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus upozorio je na to da najgore tek dolazi. Što je točno time mislio?

Sve zemlje, ne samo SAD, već i Šveđani, Česi, Španjolci, Talijani – svi žele što prije ublažiti te mjere iz različitih interesa. Svima je, naravno, zajedničko to da je društvena i ekonomska cijena tih mjera za suzbijanje pandemije izuzetno visoka. Stoga je sve veći pritisak da se život što prije normalizira. Generalni direktor WHO-a Adhanom Ghebreyesus govorio je, naravno, iz globalne perspektive, jer u Africi i Južnoj Americi pandemija tek počinje. Kada je riječ o tome što možemo očekivati u sljedećoj fazi, Svjetska zdravstvena organizacija objavila je dokument s nekoliko mogućih scenarija vezanih uz ublažavanje mjera u borbi protiv pandemije. Prema jednom, uz pomoć postojećih mjera uspjet ćemo riješiti sve do posljednjeg slučaja i spriječiti ponovno izbijanje epidemije u pojedinim zemljama. Prema drugom, događat će se  periodična izbijanja epidemije manjeg ili većeg intenziteta, a prema trećem ćemo imati dugačke periode tijekom kojih će biti nizak broj novooboljelih. No ipak, najmanje je vjerojatno da ćemo u globalnom smislu uspjeti riješiti sve slučajeve, iako je to teoretski moguće. Nagli povratak takozvanom “normalnom” životu donio bi i povratak pandemije. Mogli bismo se vrlo lako naći ponovo tamo gdje smo bili 1. veljače, a onda i 25. veljače, kada smo imali ogroman broj slučajeva diljem svijeta. Napominjem da cijeli taj proces “povratka” ne znači povratak na ono što je prije bilo normalno, nego je zapravo riječ o tranziciji koja će nas prevesti u neko drugo stanje normalnog.

NACIONAL: Dakle, povratka na staro neće biti tako skoro?

U dogledno vrijeme ne. Jedino trajno rješenje je da se pronađe lijek protiv bolesti COVID-19, koji onda neće biti smrtonosan i izliječit će bez većih posljedica one već oboljele, ili cjepivo koje će nas zaštititi od zaraze.

NACIONAL: Jedna od zemalja s najvećim brojem zaraženih, a koja žuri s ukidanjem mjera, jest SAD, koji ima i najveći broj zaraženih. Kako komentirate metode predsjednika Trumpa u borbi s pandemijom?

Smatram da je zaprepašćujuće da se najveća i najmoćnija ekonomska sila na svijetu, ujedno i jedna od najrazvijenijih zemlja svijeta, s ogromnim intelektualnim kapacitetima, našla u situaciji zemlje u razvoju. Takve epidemije ogole sve one probleme koji postoje u zdravstvenom sustavu, a koji se nisu vidjeli kada je situacija u normali. A to su pripremljenost i kapaciteti zdravstvenog sustava, kao i koliko je on elastičan i koliku rezervu ima da se nosi s izvanrednim stanjima. COVID-19 ujedno je i razotkrio velike društvene i zdravstvene nejednakosti koje postoje među državama i unutar njih. Globalni je problem da se posljednjih dvadeset ili trideset godina na zdravlje gleda kao na ekonomsku kategoriju, a ne kao na društveno dobro. Odlučivanje o zdravstvu u nekim se zemljama svelo na raspravu o ekonomičnosti, a ne na procjenu rezultata pružanja medicinskih usluga i kvalitete zdravstvene zaštite. U mnogim zemljama pozatvarane su bolnice, ukinuti kreveti za koje se smatralo da su suvišni, prestalo se investirati u zdravstvene radnike i dovele su se u situaciju da imaju minimum kapaciteta za funkcioniranje u normalnim uvjetima. A za sve što je izvanredno, poput COVID-19 koji je u dva tjedna poharao gotovo svaku zemlju na svijetu, mnogi nisu imali kapaciteta. I treći je problem u tome što razvijene zemlje već desetljećima smatraju da one više nemaju problem sa zaraznim bolestima, već da živimo u eri kardiovaskularnih i onkoloških bolesti, kao i da su najveći problem pretilost, fizička neaktivnost, visoki tlak, sve te bolest tipične za pripadnike bogatih društava.

‘Zaprepašćujuće je da se SAD, najveća i najmoćnija ekonomska sila na svijetu, ujedno i jedna od najrazvijenijih zemlja svijeta, s ogromnim intelektualnim kapacitetima, našla u situaciji zemlje u razvoju’

NACIONAL: Kako komentirate prijedlog predsjednika Trumpa da se za liječenje bolesti COVID-19 ubrizgavaju dezinfekcijska sredstva i da se ljudi izlažu UV zračenju?

O toj izjavi predsjednika Trumpa doista se nema što reći.

NACIONAL: Predsjednik Trump sada optužuje prije svega Kinu zbog širenja pandemije, a nakon toga i Svjetsku zdravstvenu organizaciju jer je previše vjerovala Kini i neadekvatno reagirala pa zato snosi odgovornost. Na svom profilu na Twitteru Donald Trump napisao je “WHO je stvarno uprskao”. Kako to komentirate? 

Ne bih želio polemizirati s tweetom Donalda Trumpa. To je potpuno besmisleno. On to ionako radi prvenstveno za domaću upotrebu i takve izjave nemaju veze s uspjehom ili neuspjehom Svjetske zdravstvene organizacije. Odgovornost za pandemiju ne snosi nitko jer mi još uvijek ne znamo otkud se uopće počeo širiti virus. Znanost na to još uvijek nema odgovor. Čini mi se da je Svjetska zdravstvena organizacija zapravo kolateralna žrtva sukoba između SAD-a i Kine. Kina se pokušava nametnuti kao svjetska sila, ali ne oružjem, već trgovinom. Zato je i jako zainteresirana za multilateralnu politiku, dok je Amerika na čelu s Trumpom zainteresirana samo sama za sebe. Oni su se povukli iz UNESCO-a, iz Pariškog ugovora, a sada slično gledaju i na Svjetsku zdravstvenu organizaciju.

NACIONAL: Trump je ukinuo i financiranje WHO-a, je li to veliki udarac za funkcioniranje te organizacije i hoćete li to moći nadoknaditi privatnim donacijama ili donacijama drugih država?

To ćemo tek vidjeti. Generalni direktor Svjetske zdravstvene na jednom od nedavnih brifinga rekao je novinarima da se posljedice te odluke počinju analizirati. To je, bez sumnje, veliki udarac jer je do sada SAD najviše pridonosio WHO-u, uplaćujući na dvogodišnjoj razini oko 700 milijuna dolara, što čini oko 17 posto ukupnog budžeta. S druge strane, mi smo još u veljači objavili globalni plan za odgovor na COVID-19, uz što je išao i poziv za skupljanje svote od 675 milijuna dolara. Do sada smo uspjeli prikupiti preko 525 milijuna, dok su privatne donacije koje smo prvi put počeli sakupljati kroz Zakladu UN-a dosegle svotu od 170 milijuna dolara, koju je uplatilo 247 tisuća donatora. Dakle, usprkos kritikama Donalda Trumpa, koji je u tome ostao jako usamljen, čak i u Americi gdje su se demokrati u Kongresu glasno usprotivili takvoj odluci, mnoge države izrazile su svoju podršku Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Ne samo gotovo sve europske zemlje, već i Velika Britanija. Britanci su rekli da imaju veliko povjerenje u nas i donirali 220 milijuna funti. I mislim da to nema veze s činjenicom da je Boris Johnson prebolio COVID, s obzirom na to da s Velikom Britanijom i inače imamo odličnu suradnju i bliske odnose.

NACIONAL: Ima li istine u tome da je Kina predugo tajila podatke o epidemiji, jer običnim građanima čini se da je upravo na vrijeme obavijestila svijet i dala vremena ostalim zemljama da se pripreme?

Kina je poštovala IHR (International Health Regulations 2005), dakle međunarodnu konvenciju ispregovaranu nakon prve pandemije SARS-a prema kojoj su zemlje obavezne međusobno dijeliti informacije. Prema tom mehanizmu svaka zemlja potpisnica, a ima ih 196, u roku od 48 sati mora prijaviti kroz sustav Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji bilo koji događaj koji se može pretvoriti u opasnost za međunarodno javno zdravlje. Kina je 31. 12. 2019. službenim kanalima obavijestila Svjetsku zdravstvenu organizaciju da ima klaster od 37 oboljelih od netipične upale pluća u regiji Wuhan. Jedino što su nakon dva tjedna različitih testiranja tvrdili jest da je većina zaraženih bila u nekoj vezi sa sajmom na kojem su se prodavale divlje životinje. Kinezi su poslali signal i ta informacija nije došla samo Svjetskoj zdravstvenoj, već i svim članicama. Svaka zemlja članica ima pristup cijelom informacijskom sustavu, pa čak i one koje nisu članice, poput Tajvana.

NACIONAL: EU nije jedinstven u provođenju mjera – svaka država ima svoja pravila i bori se protiv pandemije na svoj način. Doživjeli smo i da se predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ispričala Italiji zbog nedovoljno brze pomoći. Kako Svjetska zdravstvena ocjenjuje djelovanje EU-a u ovoj situaciji? 

Mislim da je odgovor EU-a bio jedini mogući, s obzirom na to da je tako dizajnirana da su odluke o zdravstvenim pitanjima u nadležnosti nacionalnih vlada, a ne zajedničke europske politike. Činjenica jest da su i Kina i Rusija i Kuba slale pomoć, ali kad se sve zbroji – pomoć EU-a i njegovih članica bila je najveća. Ne treba zaboraviti da su usprkos velikoj razjedinjenosti oko načina borbe s koronavirusom, zemlje članice međusobno ipak pomagale jedna drugoj. Znam da je Češka slala medicinsku opremu i nudila da preuzme pacijente iz Italije i Španjolske, dakle – solidarnost postoji. Problem sa Španjolskom i Italijom bio je da su obje zemlje bile nedovoljno organizirane i nije postojala centralna koordinacija između različitih regija i bolnica. Posljednjih godina su bolnice u Španjolskoj i Italiji doživjele velike rezove i smanjenje kapaciteta u odgovoru na ekonomsku krizu. Osim toga, činjenica je da među današnjim europskim vođama ima puno euroskeptika kojima je iz populističkih razloga bilo puno važnije baviti se isključivo problemom vlastite zemlje, nego se pridružiti zajedničkom europskom odgovoru na pandemiju. Možda je ovo trenutak u kojem bi se trebalo analizirati je li EU na adekvatan način organiziran na području zdravstva. I francuski predsjednik Macron rekao je da se o tome treba donijeti politička odluka. Jer osim ekonomskog udruživanja, izostalo je ono političko, što je sada postao vidljivi problem. Kao građanin EU-a želio bih da je EU puno čvršća politička zajednica nego što danas jest.

‘Među današnjim europskim vođama ima puno euroskeptika kojima je iz populističkih razloga bilo važnije baviti se problemom vlastite zemlje, nego se pridružiti zajedničkom europskom odgovoru na pandemiju’

NACIONAL: Čulo se puno rasprava o tome je li bolji švedski način ili, na primjer, hrvatski, koji je prilično rigorozan?  

Prije svega, iz riječi švedskog premijera moglo se zaključiti da njihova namjera nije bila pustiti da se zaraza širi kako bi se postigao imunitet krda, već da su prije svega željeli da se drži distanca među ljudima, što se moglo i bez zatvaranja kafića, restorana ili ukidanja javnog prijevoza. Postoji stotine šala na temu života u Švedskoj u izolaciji od koronavirusa i bez nje. Naime, u vicu kažu da nema razlike, jer se Šveđani kao ni ostali Skandinavci ne grle, ne ljube, ne približavaju jedni drugima i inače drže socijalnu distancu. Šveđani su očito imali drugačiju strategiju da postignu isti cilj. Ostale su se države rukovodile onom: ako ne ide milom, onda ide silom. U javnom zdravstvu dopušteno je koristiti prisilne mjere, pod uvjetom da su proporcionalne riziku i da ne traju duže nego što je neophodno. Međutim, kakvi će biti konačni rezultati različitih mjera, to ćemo moći analizirati tek kada sve završi.

NACIONAL: Kako Svjetska zdravstvena organizacija gleda na mjere koje provodi Hrvatska? Nacionalni krizni stožer uživa podršku građana, a Vlada se hvali dobrim rezultatima. Je li to točno u globalnim razmjerima? 

Mislim da ljudi koji vode stožer – Božinović, Alemka Markotić, Capak i Beroš – doista ulijevaju veliko povjerenje. Primarijusa Capaka znam jer smo godinama jako dobro stručno surađivali. Svi oni su dobri eksperti u svojim područjima, u istupima su uravnoteženi i smireni. Koncizni su i znaju komunicirati s ljudima, tako da mislim da je Hrvatska imala veliku sreću što su upravo ti ljudi bili na tim pozicijama kada je došao COVID-19. Osim toga, Vlada se povukla i pustila struku da radi ono što treba raditi. Kad se pogleda brojeve i rezultate u odnosu na druge zemlje, Hrvatska je u grupi zemalja u kojima situacija ni u jednom trenutku nije bila jako dramatična. Počelo se dosta rano s rigoroznim kontrolama na granicama, ali ih nije odmah zatvorila, što je bilo mudro. Hrvatska još uvijek ima tradiciju javnog zdravstva i određeni broj odličnih epidemiologa, i u državnom i u županijskim zavodima za javno zdravstvo, kojih je očito bilo dovoljno da su mogli pratiti sve kontakte zaraženih. Sve skupa djeluje kao koherentni odgovor na krizu, pri čemu se permanentno, gotovo svakodnevno radi procjena rizika i tome se prilagođavaju mjere. Dakle, što se tiče upravljanja krizom, to su dobri rezultati.

NACIONAL: Jedna od prvih preporuka Svjetske zdravstvene organizacije bila je: testirajte, testirajte, testirajte. Je li to provedivo i kako ocjenjujete hrvatski način testiranja?

Po mom mišljenju Hrvatska ne testira dovoljno. Po posljednjim statistikama Hrvatska testira negdje između četiri i pet tisuća ljudi na milijun stanovnika. Češka, na primjer, testira 16,5 tisuća ljudi na milijun stanovnika. S jedne strane, problem je vezan i uz ono što je Svjetska zdravstvena utvrdila kao standard – a to je da se testira one koji su putovali u zemlju u kojoj postoji COVID-19, zatim one koji one koji su bili u kontaktu s nekim tko ima COVID-19 i one koji imaju simptome, a ne mogu se ni s čime drugim povezati. To su prilično uski kriteriji u situaciji u kojoj je relativno mali broj ljudi dijagnosticiran kao zaražen COVID-19 i zato bi u jednoj fazi trebalo redefinirati koga se testira. Smatram da bi trebalo testirati svakog pacijenta koji se pojavi kod bilo kojeg liječnika, a koji ima bilo kakve simptome koji sliče na COVID-19. Prije svega zato što takvi pacijenti ako nisu testirani, a primljeni su u bolnicu, mogu zaraziti veliki broj zdravstvenih radnika i zato se često moraju zatvarati cijeli odjeli. Tako bismo dijagnosticirali tih dodatnih 10 ili 20 posto više zaraženih koji ostaju neprepoznati i koji su stalni izvor novih zaraza. Hrvatska bi imala samo koristi kada bi značajno povećala broj testiranja na dnevnoj bazi. Doduše, možda je problem u tome što Hrvatska ili nema novaca ili nema gdje nabaviti nove testove, s obzirom na to da vlada globalna nestašica.

NACIONAL: Kakvo je stanje u Češkoj?

Stanje je prilično dobro, bolje nego u mnogim zemljama. Kod svih infektivnih bolesti glavni indikator je tzv. reproduktivni broj. A to znači koliko drugih ljudi zarazi jedan slučaj. U Europi smo počeli pandemiju kada je taj broj iznosio 2,7. Danas on u Češkoj iznosi 0,7, što znači da je krivulja u padu i da uskoro neće biti mnogo novih slučajeva. Češka nikada nije bila u situaciji da je taj broj toliko velik da bi ugrozio zdravstveni sustav, odnosno da bude veći od njihovih kapaciteta. Češka ima 11 milijuna stanovnika, do sada je evidentirano oko sedam tisuća slučajeva, od kojih je umrlo 200, a 1800 ljudi je izliječeno. Do sada nije bilo hospitalizirano više od 300 do 400 ljudi, od kojih je na intenzivnoj skrbi uvijek između 80 i 90 pacijenata, dok je njihov kapacitet 1150 kreveta na cijelu državu. Do krize sustava nikada nije došlo, a tajna češkog uspjeha je, po mom mišljenju, u brzini reakcije i dobroj kombinaciji raznoraznih mjera, od kojih su neke bile prilično stroge. Osim toga, počeli su testirati po svim bolnicama, pa čak i privatnim laboratorijima, što je znatno povećalo broj testiranih na dnevnoj bazi.

‘Hrvatska se vlada povukla i pustila struku da radi ono što treba raditi. Kad se pogledaju brojevi i rezultati, Hrvatska je u grupi zemalja u kojima situacija niti u jednom trenutku nije bila jako dramatična’

NACIONAL: Imaju li smisla serološka testiranja koja najavljuju iz hrvatskog Kriznog stožera? 

Ta testiranja dokazuju prisustvo protutijela u organizmu, što znači da je čovjek bio izložen virusu. To ne znači da je i prebolio zarazu. No WHO za sada nije preporučio još ni jedan takav imunološki test zato što ni za jedan nema dovoljno dokaza da su efikasni i pouzdani da bi se mogli koristiti u dijagnostičke svrhe. No može ih se koristiti u svrhu istraživanja nadzora nad bolešću.

NACIONAL: Brojne češke agencije pokušavaju organizirati “koridor” za svoje turiste u Hrvatskoj. No predsjednik Zeman rekao je da to ne dolazi u obzir i da će zatvoriti granice. Je li izgledno da će Česi na Jadran ove godine, s obzirom na stanje epidemije? 

Da znam odgovor na to pitanje, igrao bih lutriju! Te se prognoze mijenjaju iz dana u dan. Prije nekoliko tjedana glavni epidemiolog rekao je Česima da mogu zaboraviti putovanja na dvije godine, jer se granice neće otvoriti. Onda je prošlog četvrtka Češka neočekivano donijela odluku o ukidanju zabrane prekograničnih putovanja u oba smjera, a uvedene su mjere čija je namjera spriječiti uvoz novih slučajeva COVID-19. Međutim, nisu ukinuta ograničenja za prekogranični promet i međunarodne zračne, željezničke i autobusne linije nisu uspostavljene. Budući da sve zemlje koje okružuju Češku imaju na snazi djelomična ili potpuna ograničenja prekograničnog prometa ljudi, mogućnost izlaska iz zemlje još uvijek je više teoretska nego stvarna. Na snazi je još uvijek i zabrana ulaska u Europsku uniju građanima trećih zemalja. Prema novim pravilima ulazak u Češku, uz vrlo ograničene izuzetke, moguć je samo uz predočenje potvrde o negativnom PCR testu na COVID-19 koji nije stariji od četiri dana ili će, u protivnom, putniku biti određena karantena od 14 dana. Hoće li se u praksi putovanje u turističke svrhe omogućiti samo za neke zemlje, kako organizirati prijevoz turista, može li doći do sporazuma s Hrvatskom i Slovenijom, to još nitko ne zna. Ali pritisak je svakako jako velik jer su ljudi nakon šest tjedana blokade, kao i svugdje, jako frustrirani i dosta im je svega. Svi bi rado na svježi zrak i na “svoje more” u Hrvatsku.

NACIONAL: Puno se raspravlja i o psihološkim aspektima pandemije. Ljudi su zatvoreni, izolirani, frustrirani, sve više ih poseže za alkoholom i tabletama, završavaju na psihijatriji. Je li WHO raspravljao o tom aspektu? 

Kako da ne. Mi imamo i smjernice o psihološkoj pomoći ljudima koji su u karanteni ili samoizolaciji. COVID-19 ostavlja psihološke posljedice ne samo na opću populaciju, već i na zdravstvene radnike. Oni su pod velikim pritiskom i opterećenjem, a osim toga, i njih je strah da će se zaraziti i da će zaraziti svoje obitelji. Oni naporno rade u teškim uvjetima. Sakupljamo podatke i o konzumaciji alkohola tijekom pandemije, koja je, naravno, porasla. Neke zemlje na to su odgovorile zabranom prodaje alkohola, što također nije dobro, jer će se ljudi trovati kućnim proizvodima. WHO je dao smjernice vezane uz COVID-19 i za hotele, industriju hrane, restorane, mrtvozornike i one koji sahranjuju umrle od zaraze. Gotovo da nema područja za koje nismo dali smjernice jer se radi o jednoj jako kompleksnoj situaciji.

[adrotate banner=”19″]