Bliži se obljetnica okupacije Vukovara. Vrijeme je to prisjećanja na tragediju koju su proživjeli građani i branitelji Vukovara, kao i na masovne ratne zločine koje su JNA i srpske paravojne postrojbe počinile nad nenaoružanim civilima ili razoružanim hrvatskim vojnicima. Svi pogledi i razmišljanja gledaju i razmišljaju o prošlosti. Malo je govora u ovim danima o budućnosti grada, o perpektivi koju on pruža mladim Vukovarcima, o sadašnjosti u kojoj žive i problemima s kojima se sureću.

Mateja Ištuk, studentica iz Vukovara, smatra da je problem što je puno ljudi otišlo iz grada. “Ali i po mom mišljenju sve je okrenuto prema nekakvom ratnom turizmu… Povijest ne treba mijenjati, dakako, ne zaboraviti, ali ne treba ni dopustiti da nama mladima to predstavlja teret, nama mladima koji želimo donijeti promjene u ovaj grad.”

“Život u Vukovaru je miran, ugodan, jednostavan. Lijepo je vidjeti kad se održavaju koncerti, advent, kad se građani okupe. Toga manjka u gradu. Manjka prilike za mlade ljude, ali i takvih manifestacija, kulturnih, sportskih…”, kaže Mateja.

Ne obraćaju pozornost na tuđe nacionalnosti, kaže. “Mišljenja sam da je život samo jedan, da je kratak da bih ga potratila na mišljenje o tome tko je koje nacionalnosti”, rekla je za N1.

Iako nije rođena za vrijeme rata, podsjećanje na strahote koje su pogodile njezin grad izaziva joj suze u očima.

“Nisam rođena u vrijeme rata, moji roditelji jesu. Tuga se osjeti kroz cijeli taj dan. Od samog početka u bolnici… teško je vidjeti kako se teško tvoji roditelji s time nose. I mladi to osjete, naravno” nastavlja Mateja.

“Mi to osjetimo iako nismo prošli kroz to, ta atmosfera je pristuna. Kad vidiš kroz što su ljudi prošli… tužno je i neshvatljivo da postoje neke stvari koje se ne mijenjaju 30 godina. I mi mladi to osjetimo, teško nam je”, rekla je mlada Vukovarka.