Matej Živković, zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH, nakon što je preživio dva atentata, napokon je dobio djelomičnu policijsku zaštitu i vratio se 7. kolovoza na posao – gdje, očito, nije dobrodošao.

Dvije i pol godine nakon što je jedva preživio dva atentata te pola godine otkako je u Nacionalu progovorio o institucionalnom zataškavanju i šutnji većine medija o tom zločinu, zamjenik predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH Matej Živković napokon je dobio djelomičnu policijsku zaštitu i vratio se u utorak, 7. kolovoza, na posao. Taj događaj, međutim, ni izdaleka nije prošao u znaku optimizma kako bi se to na prvi pogled moglo činiti pa Živković u intervjuu Nacionalu opisuje iskustvo suočavanja s radnom okolinom u kojoj očito nije dobrodošao.

Kako je Nacional već pisao, Matej Živković rođen je 1974. godine u Orašju, u bosanskoj Posavini. Ekonomski fakultet završio je u Mostaru, a magisterij i doktorat iz ekonomije obranio na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od 1999. do 2004. radio je kao savjetnik za odnose s javnošću i ekonomski savjetnik u Uredu predsjednika Federacije BiH, a 2004. prešao je u Komisiju za vrijednosne papire FBiH, državno tijelo koje licencira i regulira poslovanje tvrtki te nadzire sudionike na tržištu kapitala u Federaciji BiH (FBiH). U veljači i ožujku 2022. na Živkovića su u Sarajevu izvršena dva atentata, od kojih je u drugome pogođen s pet metaka te je jedva preživio. O tom zločinu mediji su začuđujuće malo pisali pa je prošao gotovo neopaženo, čak i u BiH, a naročito izvan zemlje. Istraga, bez opipljivih rezultata, traje i danas. Na početku intervjua Živković je naglasio: “Meni je, po svemu, bila namijenjena sudbina pokojnog doministra Joze Leutara. Da sam podlegao, svatko bi dobio mogućnost širiti svoj narativ sukladno vlastitim interesima. Međutim, božjom providnošću preživio sam i možda i zbog toga doživio sablasnu šutnju javnosti i institucija u BiH. Posredstvom rijetkih medija, poput Nacionala, dobio sam priliku izreći barem dio istine, a vjerujem da će, kako grčki filozof Seneka kaže, vrijeme razotkriti svu istinu.”

NACIONAL: Vratili ste se na posao. Opišite kako se to dogodilo.

Uz inicijativu mog odvjetnika, mi smo već više od godinu dana u procesu ishođenja sigurnosne procjene u cilju mog povratka na posao. Kako je javnost upoznata, sigurnosna procjena bila je dovršena u prosincu prošle godine. Tada je nastao problem s tehničkom izvedbom moje zaštite s obzirom na to da Federalna uprava policije tvrdi kako nema resurse da osigura zaštitu predviđenu sigurnosnom procjenom. Oni su ponudili dva dana u tjednu punu zaštitu 24 sata i ja sam to prihvatio, s namjerom da se barem ta dva dana u tjednu vratim na posao jer je jedna od teza kolega iz Komisije u sudskim postupcima koji se vode, da se ja uopće ne želim vratiti na posao te da je zbog toga izlišna svaka rasprava o mojim materijalnim pravima. Ovdje pritom podsjećam na to da mi je Komisija, nakon dva atentata koja sam preživio i usprkos sigurnosnoj procjeni da mi je život permanentno ugrožen, uskratila isplatu plaće zbog čega se vodi sudski spor.

NACIONAL: Tko vas je i kako nazvao? Opišite kako ste došli na posao. Kako je to prošlo?

Odvjetnik me je pitao kada možemo operativno početi nakon što je usuglasio ta dva dana s Federalnom upravom policije, koja pruža zaštitu i koja je zasebna administrativna jedinica u odnosu na MUP Federacije BiH. Odgovorio sam da mogu već sutra ako postoje tehnički preduvjeti. Tako sam se, dakle, 7. kolovoza pojavio na poslu, uz policijske službenike Federalne uprave policije koji su me pratili cijelo vrijeme boravka u Sarajevu, od dolaska na posao do povratka s posla.

NACIONAL: Opišite kako izgleda vaša zaštita.

Na dogovorenom mjestu pripadnici Federalne uprave policije preuzimaju me službenim vozilom. Razumjet ćete zašto ne želim reći koje je to točno mjesto. Dovoze me u Sarajevo i na posao tog dana. Boravim na poslu potrebno vrijeme, a potom spavam u zaštićenom objektu. Objekti koje sam koristio prije ranjavanja za stanovanje u Sarajevu proglašeni su neuvjetnima za čuvanje, tako da moram stanovati u posebnim uvjetima. Nažalost, to nisu objekti koje daje Vlada Federacije BiH iako postoje prazne stambene jedinice u objektu koji čuva Federalna uprava policije, a na raspolaganju su Vladi. Međutim, Vlada to u ovoj fazi još uvijek nije niti dala niti ponudila iako sam ja uputio zahtjev preko odvjetnika, a i predsjednica Federacije BiH je to tražila, da mi se na raspolaganje ustupi jedna takva stambena jedinica. Nakon što završi radno vrijeme, upućujem se na smještaj gdje prenoćim. Sutradan sam ponovno na poslu i nakon što završim s obvezama, pripadnici FUP-a vraćaju me na mjesto s kojeg su me preuzeli.

NACIONAL: Jesu li cijelo vrijeme s vama?

Cijelo vrijeme. Nijednog trenutka nisam sam niti imam pravo ili mogućnost privatnosti.

NACIONAL: I na samoj sjednici Komisije?

Tako je. Moja je procjena da, između ostalog, meni sigurnosnu prijetnju predstavljaju i osobe s kojima sam na sjednici, tako da sam zamolio pripadnike FUP-a da budu sa mnom i na sjednici, što su oni više nego rado prihvatili. Malo je u tom smislu bilo problema s obzirom na to da je predsjednik Komisije konstatirao da su na sjednici „neke nepozvane osobe“, pokušavajući valjda zakomplicirati tu situaciju. Međutim, brzo je riješena. Ja sam štićena osoba i, oprostite na izrazu, čak i kad idem u toalet, pripadnici FUP-a su me dužni štititi. Koristim ovu prigodu posebno zahvaliti dečkima koji su sa mnom i njihovim zapovjednicima na profesionalnosti i susretljivosti te nastojanjima da cijelu situaciju učine što podnošljivijom.

NACIONAL: Zašto vam, po vašem mišljenju, Vlada Federacije BiH nije dala na raspolaganje jedan od svojih stanova koji su pod zaštitom?

Teško mi je to procijeniti. Koliko mi je poznato, na to traženje nismo dobili odgovor. To bi trebalo pitati Vladu Federacije, njene tehničke službe i premijera.

NACIONAL: Kako je protekla sjednica? Nije vas bilo dvije i pol godine, tijekom kojih ste jedva preživjeli dva atentata.

Teško je riječima opisati atmosferu na koju sam naišao: toliko prijezira u jednoj prostoriji u životu nisam osjetio. Poseban „doživljaj“ bio je moj boravak na samoj sjednici Komisije za vrijednosne papire, jer je dan nakon mog povratka zakazana i ta sjednica. Iskreno se nadam, a tako sam gospodi i prenio, da će prije ili kasnije, bude li pravne države, položiti račune za sve što su mi učinili, ali da vrijeme koje je pred nama, u smislu funkcioniranja Komisije za vrijednosne papire, ne treba biti opterećeno prijezirom i mržnjom koje pokazuju prema meni te kako ću i ja nastojati da se to ne dogodi.

NACIONAL: Znači, atmosfera na sjednici nije bila radna?

Nije bila radna, dapače. Nisam ni očekivao da će mi itko u formalnom smislu izreći dobrodošlicu ili me dočekati s komadom torte. Ali, ponovit ću, vrlo je teško, bez obzira na to što slovim kao rječit, opisati odij s kojim sam se susreo, to, kolokvijalno rečeno, kidisanje na svaku moju izgovorenu riječ, na svako javljanje za riječ, na svaki moj komentar… Nastojao sam se držati prije svega struke i vlastite profesionalne savjesti, ali to bi naišlo na reakciju koja je vrlo teško objašnjiva, tipa: „Nisam ti dao riječ!“ „Zašto se petljaš?“ „Nije to tema razgovora“, „Nemaš poštovanja prema nama“, „Mi ovdje trpimo tvoj teror“… Možete li samo zamisliti degutantnosti kad vam kolega kaže „Mi trpimo tvoj teror“, i to nakon što su meni prosuli utrobu po ulici prije dvije i pol godine, nakon što su mi ugrozili obiteljsku egzistenciju ukidanjem plaće i tako dalje. To je, uistinu, vrlo teško racionalno objasniti.

NACIONAL: Tko je to govorio?

Obraćao mi se isključivo predsjednik Komisije Adnan Zukić. Ostali me cijelo vrijeme trajanja sjednice nisu niti pogledali. Sjednica je trajala oko sat i pol.

NACIONAL: Jeste li ipak razgovarali o poslu ili to nije bilo moguće?

Jesmo, apsolutno smo razgovarali o svim točkama predloženog dnevnog reda. Iscrpili smo dnevni red. Ali, ponovit ću, svaka rasprava o bilo kojoj točki, svako moje drukčije mišljenje naišlo je na neprimjerenu reakciju, prije svega predsjednika Komisije Zukića.

NACIONAL: Jeste li unaprijed dobili materijale? Znali ste dnevni red?

Da. Moram priznati da me je to iznenadilo. Nisam očekivao tu sjednicu jer sam imao informaciju da je predsjednik na godišnjem odmoru. Dan prije su me dočekali materijali i poziv na sjednicu Komisije, pri čemu moram istaknuti da je tjedan dana prije mog operativnog povratka Komisija za vrijednosne papire od predsjednice Federacije BiH tražila instrukciju kako se odnositi prema mom povratku s obzirom na to da nisam bio tu i da neću biti više od dva dana tjedno, a Zakon o radu predviđa 40-satni radni tjedan. Ponovno su, dakle, insinuirali nekakvu moju navodnu odgovornost. Rekao sam da ću predsjednici Federacije BiH i sam uputiti pismo, a od Komisije sam zatražio odgovor je li, i zašto nije, takva instrukcija tražena prije godinu i pol, kada su mi ukinuli plaću. Tvrdim da su smisao i razlog traženja te instrukcije odgoda vraćanja mog materijalno-pravnog statusa, ali i prebacivanje odgovornosti na predsjednicu te legitimiranje svega dosad protiv mene učinjenog. Oni, očigledno, nemaju namjeru isplaćivati mi plaću iako dolazim na posao. Istodobno, traženje takve instrukcije jasno je priznanje da su prethodnim ukidanjem plaće prešli granice svojih ovlasti s ciljem mog egzistencijalnog ugrožavanja. Očekujem reakciju nadležnih.

NACIONAL: Kako je reagirala predsjednica Federacije BiH? Jeste li poslali svoje pismo?

Nisam. Poslat ću ga ovog tjedna. A koliko znam, predsjednica Federacije BiH još uvijek nije odgovorila na pismo Komisije.

NACIONAL: Jeste li se stigli pripremiti za sjednicu? Jesu li na dnevnom redu bile relevantne teme?

Jesam. Komisija uvijek odlučuje o relevantnim temama, ali naša su polazišta različita. Komisija uglavnom objavi zapisnike pa će javnost imati priliku vidjeti što smo razgovarali. Ondje gdje sam imao drukčije mišljenje, inzistirat ću da zapisnik to notira i da se javnost obavijesti tom mom drukčijem mišljenju.

NACIONAL: Kako ćete ubuduće raditi? To je za vas iznimno neugodna situacija, ali odlučili ste raditi svoj posao.

Radit ću principijelno kao i dosad. Na kraju sjednice zamolio sam članove Komisije da prijezir koji pokazuju prema meni ne opterećuje naš budući rad, jer je predsjednik Komisije uputio niz optužbi protiv mene. Zamolio sam ga da zaključi sjednicu kako bismo se mogli razići te i njega i druge kolege zamolio da se suzdrže i da koliko god naša suradnja bude trebala trajati, to što misle ne utječe na rad Komisije. I sam ću se tako ponašati. Nastojat ću biti objektivan u pristupu koliko god budem mogao, premda očekujem da javnost razumije kako moje povjerenje ne samo prema članovima Komisije, nego i prema nizu njezinih zaposlenika, apsolutno ne postoji. I baš zbog toga, ali i zbog svojeg profesionalnog pristupa, imam obvezu da prije nego što budemo dizali ruke za neka rješenja, moguće odluke analiziram s visokom razinom podozrenja i opreza. Rekao bih ipak da to više nije problem same Komisije, nego onih koji njen sadašnji saziv još nisu razriješili i koji, ne samo kroz razrješenja nego i kroz kaznene postupke, još nisu procesuirali ono što je prema meni učinjeno. Mislim da svi koji su za to odgovorni moraju snositi svoj dio odgovornosti i za ono što se dogodilo do sada, ali i za ono što će se događati. Što se tiče mog pristupa radu, očekuje nas – pretpostavljam, tijekom ove godine – tematska sjednica Parlamenta Federacije BiH o stanju na tržištu kapitala. Inzistirat ću, kao i dosad, na izmjenama Zakona o Komisiji za vrijednosne papire, koje bi podrezale krila tom otuđenom centru moći. Ako u tome uspijem i ako se uspostavi sustav provjere i ravnoteže kada su u pitanju odluke Komisije za vrijednosne papire, smatrat ću da sam iza sebe ostavio vrijedno nasljeđe.

PRAVOSUDNI SKANDAL Umjesto da Tužiteljstvo BiH ispita optužbe za kriminal u Komisiji za vrijednosne papire FBiH, Komisija tuži svjedoka i svog ugroženog dužnosnika

NACIONAL: Što na osnovi dosadašnjeg iskustva zaključujete o odgovornosti za atentate na vas?

Teško mi je to procijeniti. Vjerujem da će operativna istraga u nekom trenutku dovesti do odgovornih za dvostruki pokušaj ubojstva. Međutim, od trenutka kada sam mogao suvislo govoriti tvrdim da atentati na mene imaju veze s istragama koje sam pomagao i postupcima u kojima sam trebao svjedočiti te s mojim angažmanom u Komisiji. Vrijeme i događaji koji su uslijedili, dapače, pokazali su kako u ovom krugu postoje sprega i interes da me se odstrani iz Komisije. Također, reći ću i ovo: tržište kapitala i Komisija za vrijednosne papire su vrlo specifično stručno područje o kojemu ni javnost ni druge institucije ne znaju previše, iz različitih razloga. Nakon što Komisija donese neku odluku koja je po zakonu konačna, postupak protiv te odluke možete pokrenuti kroz upravni spor isključivo pred sudom. BiH, za razliku od Hrvatske, nema trgovačke sudove pa suci uopće ne ulaze u meritum stvari, nego ih procesno rješavaju: ako je postupak bio proceduralno korektan, oni će odobriti odluku Komisije za vrijednosne papire. Oni koji se upuste ili koji znaju dovoljno o meritumu, ako su spremni na određen način posvjedočiti da je u meritumu stvar pogrešna, mogu bitno doprinijeti preispitivanju nekih odluka Komisije. Sudjelovao sam u istragama u povodu određenih zloupotreba i bio sam voljan i spreman objasniti gdje je došlo do namjernih ili nenamjernih pogrešaka. Zato smatram da je mojom eliminacijom u biti eliminirana svaka prepreka potpunoj samovolji Komisije za vrijednosne papire. Time ne insinuiram da je nalog za atentate došao iz same Komisije, ali da je moja eliminacija njima i više nego dobrodošla, u to nemam sumnje.

‘Svoju naivnost umalo sam platio životom, a cijenu, sa svojom obitelji, plaćam i danas. Institucije su me pozvale da pomognem, a onda me ostavile potpuno samog’, kaže Živković. Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Dogodila se pomalo bizarna stvar: Komisija je 8. kolovoza, dan nakon vašeg povratka na posao, na svojoj internetskoj stranici objavila kratko priopćenje u kojemu pozdravlja vaš povratak te izražava zbog toga zahvalu MUP-u Federacije BiH. Kako to komentirate?

To je vrhunac licemjerja i sarkazma. Na samoj sjednici rekao sam da ću biti protiv tog priopćenja i da zadržavam pravo javno reagirati, što ovim intervjuom i činim. Dakle, nakon svega što su učinili da me spriječe u povratku – podsjetit ću, nijednog trenutka poslije atentata nisu tražili sigurnosnu procjenu, policijsku zaštitu niti ikako omogućili da se vratim svojim obvezama, desetak puta zatražili su moje razrješenje, oklevetali me, prijetili mi – sada mi navodno žele dobrodošlicu. Još je znakovitije, međutim, što zahvalu upućuju Ministarstvu unutarnjih poslova Federacije BiH, koje nije pružilo dovoljno resursa Federalnoj upravi policije da me zaštiti. Dakle, mene samo dva dana u tjednu štiti Federalna uprava policije, kao da sam ugrožen samo dva dana, a ostalih pet dana ni sam ne znam što, moram valjda sam skrbiti o vlastitoj sigurnost, skrivati se po državi i izvan nje. Dakle, zahvala Komisije federalnom Ministarstvu unutarnjih poslova – koje mi, najblaže rečeno, nije pružilo infrastrukturu za punu zaštitu svih sedam dana – meni je prilično indikativna.

NACIONAL: Indikativna u kom smislu?

Ako i postoji određena opstrukcija moje zaštite, poticaj za nju dolazi iz Komisije za vrijednosne papire prema Ministarstvu unutarnjih poslova Federacije BiH.

NACIONAL: Kakva je veza između Komisije i MUP-a? Jesu li to neke, da tako kažem, „podzemne“ veze?

U to ne mogu ulaziti, ali ću ponoviti egzaktnu činjenicu: nije mi MUP pružio zaštitu, nego Federalna uprava policije. MUP pruža resurse Federalnoj upravi policije za njeno operativno djelovanje, pa i u smislu pružanja moje zaštite, ali MUP nije pružio dovoljno resursa da bi mi u punom kapacitetu, u sve dane u tjednu, bila pružena zaštita. Zašto onda Komisija zahvaljuje MUP-u? Možda upravo zato što nije pružio dovoljno resursa?

NACIONAL: Svakako mislite da biste morali imati zaštitu cijelo vrijeme, kako i stoji u sigurnosnoj procjeni?

Nije tu važno što ja mislim, nego tako stoji u sigurnosnoj procjeni: „24 sata dnevno, u mjestu rada, mjestu stanovanja i u pokretu“.

Državne institucije FBiH priznale da je Mateju Živkoviću ugrožen život, ali mu zaštitu nisu odobrile

NACIONAL: Kako predviđate da će vaš rad u Komisiji izgledati?

Tražio sam pristup svim materijalima i dokumentaciji. Na kraju moram reći da je, bez obzira na to koliko mi je i na sjednici i u uredu bilo mučno, istodobno bilo i katarzično.

NACIONAL: Ići ćete na posao svakoga tjedna?

Sjednica je, u principu, jednom tjedno, ali vrhunac ironije je u činjenici da je predsjednik Komisije na godišnjem odmoru, a na kraju posljednje sjednice zaključili smo da će se iduća sjednica održati kada je ja sazovem, kao zamjenik predsjednika Komisije koji ga u punom kapacitetu mijenja kada je odsutan. Tako bi, međutim, formalno trebalo biti, a hoće li i u tom smislu biti opstrukcija, vidjet ću kad ovoga tjedna odem na posao.

NACIONAL: Nakon svega što se prošli, što zaključujete o općem stanju institucija u Bosni i Hercegovini – pravosudnih, financijskih, ali i političkih?

Šokantan je kolaps vladavine prava i pravne države u mom slučaju, a groteska situacije vrijedna je višeslojne analize. Institucije čine ljudi i procedure i vrlo se jasno može detektirati tko je što učinio ili propustio učiniti i gdje su neuralgične točke. Međutim, moj slučaj od samog početka prate propusti kao rezultat neznanja i nesnalaženja, nebrige i nezainteresiranosti, ali i loših namjera. O stanju institucija slikovito govori moj nedavni razgovor s jednim uglednim sveučilišnim profesorom iz Sarajeva, u čiju dobronamjernost nimalo ne sumnjam, koji me je pitao: „A što ti je sve ovo trebalo? Da pomažeš istragu, da svjedočiš, da se petljaš?“ Učinio sam to iz ljudske i profesionalne potrebe, ali me pitanje devastiralo i dovoljno govori o općem povjerenju u institucije BiH. Svoju naivnost umalo sam platio životom, a cijenu, sa svojom obitelji, plaćam i danas. Institucije su me pozvale da pomognem, a onda me ostavile potpuno samog, izloženog besprizornoj odmazdi.