Matea Parlov Koštro ovog će mjeseca trčati maraton na Europskom prvenstvu u Munchenu. Na Olimpijskim igrama u Tokiju prošle godine bila je 21., što je odličan rezultat s obzirom na to da joj je to bio tek peti maraton u životu

Matea Parlov Koštro prošle je godine na Olimpijskim igrama osvojila 21. mjesto u maratonu, što je najveći uspjeh hrvatskog srednjoprugaškog i dugoprugaškog trčanja. Zagrepčanka je olimpijski maraton, održan u Sapporou, istrčala za 2:33:18, što je oko pet minuta sporije od njenog najboljeg rezultata, ali treba uzeti u obzir to da je utrka održana po vrlo teškim vremenskim uvjetima. Organizatori su maraton premjestili iz Tokija u Sapporo baš u nadi da će maratoncima biti ugodnije i lakše trčati, ali kad je postalo jasno da ni u tom 800 kilometara od Tokija udaljenom gradu temperature neće biti puno niže, doslovno zadnju večer prije starta odlučeno je da se start pomakne sat vremena ranije, u šest sati ujutro. Iako se ne može pohvaliti velikim iskustvom, prije Olimpijskih igara istrčala je tek četiri maratona, stazu u Sapporou je istrčala sjajno i na cilj došla, što je važno u kontekstu Europskog prvenstva u atletici koje će se održati u Münchenu, kao šesta najbolja Europljanka.

„Nakon prošlogodišnjeg debija na Olimpijskim igrama i rezultata koji sam tamo ostvarila stvarno sam jako motivirana za dalje, a sada je prvo na redu Europsko prvenstvo u Münchenu. Međutim, ne bih htjela davati nikakve prognoze rezultata i plasmana jer svaka je maratonska utrka toliko nepredvidiva da je vrlo nezahvalno bilo što prognozirati, tim više što će u Münchenu start biti u 10:30, a to će zbog vrućine opet dodatno otežati utrku. Ono što sigurno mogu obećati je da ću na EP-u dati svoj trenutni maksimum i predstaviti Hrvatsku na najbolji mogući način“, kaže Matea Parlov Koštro, inače rođakinja legendarnog boksača Mate Parlova.

Prije maratona, Matea Parlov Koštro trčala je na dionicama od 1500 do 10 tisuća metara te je 14 puta bila prvakinja Hrvatske. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na olimpijskoj maratonskoj stazi je krenula oprezno i do polovice utrke držala se između 40. i 50. mjesta, da bi, naravno, u dogovoru s trenerom, a s obzirom na to da se dobro osjećala, pojačala tempo i u jednom momentu dohvatila čak i 18. mjesto. Međutim, zadnja dva-tri kilometra počela je osjećati grčeve pa je utrku završila na zaista sjajnom 21. mjestu, iznad svih očekivanja.

Matea Parlov Koštro je 30-godišnjakinja, ali u maratonu je, koliko god to čudno zvučalo, još uvijek u rangu mlade trkačice, ne samo zato što maratonci i maratonke uglavnom svoj rezultatski zenit doživljavaju nakon tridesete godine, nego i stoga što joj je maraton na Igrama u Tokiju bio tek peti u životu. Prethodno je trčala od 1500 do 10.000 metara i na tim je dionicama 14 puta bila prvakinja Hrvatske, 12 puta na otvorenom i dva puta u dvorani, a njen je i hrvatski rekord na 3000 metara 9:08.49 koji je istrčala na Hanžekovićevu memorijalu još 2015. godine.

„Strašno mi puno znači rezultat s Olimpijskih igara, ta utrka mi je pokazala da dobro reagiram na velikim natjecanjima, pokazala mi je da imam kvalitetu. Veliki vjetar u leđa mi je dala ta utrka, puno optimizma za dalje“.

Slavko Petrović, trener Matee Parlov Koštro, nekadašnji je dugoprugaš i važeći hrvatski rekorder na 10 tisuća metara s rezultatom 28:24.35. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Međutim, na olimpijskoj maratonskoj utrci vjetra nije bilo, uvjeti su bili brutalni, start je bio u šest sati ujutro na 25 stupnjeva uz 82 posto vlage, dok se na cilj ulazilo uz 30 stupnjeva. Čak 15 od 88 maratonki, a radi se o svjetskoj eliti, odustalo je tijekom utrke, među njima i svjetska prvakinja Ruth Chepngetich i sve to daje dodatnu težinu rezultatu i plasmanu, ali tu nije kraj temeljima optimizma pred EP u Münchenu. Prvi dio ove godine donio je novi rezultatski napredak za Mateu Parlov Koštro. Doduše, nije počelo sjajno jer je u veljači na maratonu u Sevilli nakon 30. kilometra zbog ozljede odustala, ali uslijedio je maraton u Hanoveru koji je donio novi rekord i normu za EP.

„Matea je u Sevilli imala problem s kvadricepsom pa smo do početka travnja morali puno improvizirati s treninzima kako bi u Hanoveru ispunila normu za München. Norma je bila 2:32 a istrčala je 2:28:39, za 13 sekundi je popravila osobni rekord“, kaže njen trener Slavko Petrović (41), bivši dugoprugaš koji je i danas u vlasništvu hrvatskog rekorda na 10.000 metara, a zadnjih godina u statusu najcjenjenijeg domaćeg trenera srednjih i dugih pruga. „Sada može zvučati čudno da smo improvizirali i zatim ostvarili osobni rekord, ali to je došlo i kao posljedica činjenice da je Mateina forma za Sevillu bila jako dobra, čak i puno bolja, tako da je za maraton u Hanoveru ostalo nešto od te forme“, kaže trener Petrović te na pitanje o trenutnom stanju problematičnog kvadricepsa kaže: „Nije ta ozljeda 100 posto sanirana, ali smo uz pomoć terapija uspjeli normalno trenirati“.

Matea Parlov Koštro se tek nedavno „ozbiljno“ prebacila na maraton kao osnovnu disciplinu. Međutim, niti sada nije posve odustala od natjecanja na kraćim dionicama pa je tako zimus za čak 22 sekunde popravila hrvatski dvoranski rekord na 5000 metara. Trener Petrović naglašava da su takvi „izleti“ na kraće dionice zapravo samo dio trenažnog procesa. „I kraće utrke su Matei jako dobra priprema za maraton pa je i ta utrka na 5000 metara bila jedan od treninga kojim smo dizali formu za maraton. Za te kraće utrke ne radimo posebne pripreme, ali kao rezultat velike kilometraže u sklopu treninga dolazi i do poboljšanja osobnih rekorda na kraćim dionicama. Vjerujem da, kad bismo se samo jednu godinu posvetili dionicama od 3000 i 5000 metara, i tu bismo jako popravili rezultate“.

To što se u ranijoj fazi karijere specijalizirala za dionice kraće, ali i brže od maratona, trener je to sada kad se potpuno posvetila maratonu vidio kao prednost. „Iz današnje maratonske perspektive to joj je sigurno plus, ali trebalo je vremena da se njeno tijelo nauči na jedan sasvim drukčiji način treninga, a vjerujem da ona zapravo još i nije 100 posto naviknuta na maratonske treninge i utrke. Vjerujem da Matea ima još puno prostora za napredak, ovisno prije svega o njenim prioritetima u životu i daljnjim ulaganjima u nju“.

Pandemija koronavirusa poremetila je i mnoga međunarodna natjecanja, Svjetsko prvenstvo u atletici je trebalo biti održano prije točno godinu dana, no nakon što su Olimpijske igre s 2020. prebačene na 2021. godinu, odlučeno je da SP u atletici bude 2022. godine. To pak znači da se Svjetsko, održano u američkom Eugeneu sredinom srpnja, i Europsko prvenstvo ove godine održavaju u samo mjesec dana razmaka. Premalo za maratonce i odmor potreban između dvije utrke na 42 kilometra.

Matea Parlov Koštro godinama pobjeđuje na hrvatskim atletskim prvenstvima i mitinzima u dugoprugaškim disciplinama. FOTO: Privatna arhiva

„Nemoguće je otrčati dva maratona u samo mjesec dana“, kaže Matea Parlov Koštro koja je, kao i većina ostalih maratonki s normom za oba natjecanja, morala odlučiti gdje će nastupiti. „Bilo je teško donijeti odluku. I nastup na Svjetskom i nastup na Europskom prvenstvu imaju svoje pluseve, razloge zašto bi bolje bilo ići na jedno, a ne na ovo drugo natjecanje. Nakon razgovora s trenerom Petrovićem, ali i s izbornikom reprezentacije Mladenom Katalinićem odluka je ipak pala na Europsko prvenstvo“.

Maraton u Sapporou u sklopu Olimpijskih igara trčao se kroz jedan krug od 21 i dva kruga od po 10 kilometara. U Münchenu na Europskom prvenstvu trčat će se kroz dva uvodna kilometra, nakon čega će slijediti četiri identična kruga od po 10 kilometara. „Iskreno, svejedno mi je. Za vrijeme utrke sam toliko koncentrirana na prolaze i okrepne stanice da i ne primjećujem trčimo li na jednom velikog krugu ili više manjih. Tijekom utrke sam 100 posto koncentrirana na tempo kojim trčim, provjeravam prolazna vremena svaki kilometar i bodrim samu sebe jer se u 42.195 metara jako puno borbi vodi u glavi. Koncentrirana sam na okrepne stanice jer često trčimo u velikoj grupi maratonaca pa ako niste koncentrirani, može vam se dogoditi da ne uspijete pokupiti svoju bočicu s ugljikohidratima koji su vam prijeko potrebni za vrijeme utrke, a to vam onda može upropastiti cijelu utrku.’’

‘Ulaganje u sport u Hrvatskoj je na niskim granama. Privatni sponzori ne vide nikakav interes za ulaganje u takozvane male sportove’, tvrdi Petrović

Oduševljenje nakon sjajnog rezultata na olimpijskom maratonu pomućeno je činjenicom da je nakon povratka s Igara ostala bez stipendije Hrvatskog olimpijskog odbora, a o posebnoj nagradi ne treba niti govoriti. Radi se o hrvatskim teško shvatljivim i krutim pravilima koja govore da je nakon Igara u Tokiju završio jedan olimpijski ciklus i da sljedeći počinje od siječnja sljedeće godine, a u tom međuperiodu olimpijci ostaju bez stipendija. „Na žalost ostala sam do kraja prošle godine bez stipendija, a s novom godinom ušla sam u novi program stipendiranja koji je znatno umanjen i s kojim se ne može živjeti. Iskreno, u tom sam periodu čak razmišljala o odustajanju od ozbiljnog bavljenja sportom. Na sreću, moj atletski klub Svetice mi je izašao u susret i počeo isplaćivati stipendiju, što mi je zaista pomoglo“.

Tu se u priču uključio trener Petrović koji ne želi upirati prstom u HOO ili Hrvatski atletski savez, nego na problem gleda šire. „Generalno, ulaganje u sport u Hrvatskoj je na niskim granama. Privatni sponzori ne vide nikakav interes za ulaganje u takozvane male sportove jer za eventualna ulaganja nemaju olakšice od države. Djevojke iz drugih dijelova Europe koje su Matei konkurencija, a većinu njih Matea i pobjeđuje, imaju i bolje uvjete za razvoj, ali i sredstva za normalan život. Nakon Olimpijskih igara Matea je bila vidno razočarana, vidjela je da je njen rezultat slabo prepoznat u Hrvatskoj, to posebno boli ako znamo da danas cijeli svijet trči, a konkurenciju dodatno ojačava činjenica da mnoge naturalizirane Kenijke i Etiopljanke trče za druge države“.

Nakon Olimpijskih igara Matea je bila vidno razočarana, vidjela je da je njen rezultat slabo prepoznat u Hrvatskoj. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na sreću, ovaj problem je, barem donekle, premošćen i Matea ove godine pokazuje veliki napredak, a za to su zaslužni treninzi u sklopu kojih je njena tjedna kilometraža, u ekstenzivnom dijelu priprema, išla do blizu 200 kilometara tjedno. Tijekom srpnja su se pripremali u Livignu, mjestu u talijanskim Alpama, blizu granice sa Švicarskom. U Livignu su trenirali i prije Olimpijskih igara prošle godine, tako da sada idu na oprobano mjesto priprema. „Livigno je na 1816 metara nadmorske visine, što ga čini idealnim za visinske pripreme. Osim visine, i klimatski uvjeti su puno bolji nego u Hrvatskoj, temperatura nam tu ide do 20 stupnjeva. Uz to, ovdje od prošle godine imamo i izmjerene rute pa Matea još bolje odrađuje ciljane treninge. U blizini Livigna je St. Moritz, ali ovdje nam je financijski puno isplativije boraviti“, kaže Petrović koji Matei, više puta tijekom treninga, iz ušne resice vadi kapljicu krvi kako bi praktički odmah saznao razinu laktata u njenoj krvi. „Kontrola laktata je nešto što kao aktivni atletičar nisam radio, što mi je i danas izuzetno žao. Laički rečeno, laktati nam govore na kojem opterećenju radimo trening. Pomoću laktata dobivamo zone treninga i ako se držimo ono što nam naše tijelo govori, možemo optimalno trenirati“.

Kao i njegova maratonka, i trener Petrović ne želi davati nikakve prognoze pred maraton Europskog prvenstva u Münchenu koji će se trčati 15. kolovoza. Ovogodišnji rezultat 2:28:39, ujedno osobni rekord, ove je godine 12. najbolji rezultat u konkurenciji Europljanki. Petrović posebno naglašava činjenicu da je start maratonske utrke stavljen u ne baš idealan termin. „S obzirom na to da su sportaši u cijelom tom cirkusu stavljeni u zadnju liniju prioriteta, pa će maratonci usred ljeta startati u 10:30, puno toga će ovisiti o temperaturama koje će tada vladati. Ako će biti vruće, očekujem taktički prvi dio sa sporijim prolazima, gdje će onda atletičarke iz drugog plana moći doći do izražaja“, zaključuje Petrović.