Nakon osvojene zlatne medalje u tekvandou na Olimpijskim igrama u Tokiju, 23-godišnja Kninjanka Matea Jelić ohrabrila je mlade izjavom kako svi mogu postići ono što je postigla i ona.

“Ovo je san svakog sportaša. Ispunila sam ga i presretna sam. Toliko sam puta to zamišljala, ali nije ni blizu koliko je prelijepo. Presretna sam, nemam riječi. Morala sam vjerovati u sebe do kraja, sve ispada tako kako je Bog zamislio, to je to!”, prenio je dnevnik.hr izjavu Matee Jelić.

Prvo zlato: Kninjanka Matea Jelić zlatna tekvondašica u Tokiju

Kaže kako u posljednjih 15-ak sekundi meča nije razmišljala ni o čemu, samo se isključila. “Ja sam se skroz isključila, ali sada kad se vratim nadam se da sam pokazala ljudima da se ne isplati odustati, ima nade do zadnje sekunde. To mi je lekcija za cijeli život, da ne stanem koliko god bilo teško. Tako živim, tako svi mogu, ako ja mogu”, rekla je pa dodala kako je znala da će osvojiti zlato.

“Znali smo trener i ja, rekla sam da ću osvojiti i europsko i olimpijsko zlato, ali ništa nezahvalno nisam mislila pod time. Protivnice su savršene, ali mi smo znali koliko vrijedimo, radimo, koliko se borimo za državu”.

Iako je osvojila olimpijsko zlato, put do velikog uspjeha nije bio jednostavan. Susrela se na tom putu s mnogo poteškoća, a jedna od njih bio je koronavirus. “Korona mi je poremetila fizičko stanje za Europsko prvenstvo, ali mentalno me ojačala”.

Inače, Matea je rođena u Kninu, kako kaže, jedva se čeka vratiti u svoj mali grad i sve zagrliti. “Moj Knin je uz mene, cijela obitelj, jedva čekam da ih sve zagrlim. Iz malog sam grada i osjećam se povezano s njima gdje god da odem, uvijek zamišljam doček na trgu, kako ćemo svi biti sretni. To mi daje snagu”, rekla je Jelić pa se prisjetila svih teških trenutaka u svojoj sportskoj karijeri i životu.

“Bilo je teško mojim roditeljima vidjeti mene, probudila sam se, nisam imala krvi u sebi. Tatu sam prvi put u životu vidjela kako plače, a on je najsmireniji čovjek kojeg znam. To me diglo još brže iz kreveta, znam da ovo nisam sama postigla, ljudi i Bog su uz mene. Zahvalna sam što ne prolazim sama kroz ove poteškoće”.

Za kraj, Matea je poslala snažnu poruku svim mladim sportašima, a ove bi riječi mnoge mogle potaknuti na ustrajnost u radu. “Hrvatski taekwondo je sve jači, nadam se da će se mladi zaljubiti. To bi mi bio najljepši cilj, da ljudi vide kako je lijep ovaj sport. Nadam se da će to mladi vidjeti, pokušati ostvariti svoj olimpijski san. Sve je moguće. Ja sam obična cura iz Knina koja se borila za svoje. Ako ja mogu, mogu svi”, zaključila je Matea Jelić.