Dvorac Erdödy-Kerestinec, renesansno-barokni kaštel u mjestu Kerestinec, u gradu Svetoj Nedelji – koji je zaštićeno kulturno dobro i nalazi se u neposrednoj blizini velikog Rimac Campusa, budućeg sjedišta Rimac Grupe, Rimac Automobila, Bugatti Rimca i Rimac Technologyja – upravo se obnavlja. Projekt obnove vrijedan je 9.703.341,25 kuna, potpora iznosi 100 posto, a obnova bi trebala biti gotova u svibnju 2023. Dvorac je smješten u nizini usred prostranog perivoja, a svojom poviješću, arhitektonskim oblikovanjem i veličinom perivoja spada među najznačajnije građevine samoborske okolice, pa i cijele kontinentalne Hrvatske.

Gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec rekao je da će obnova dvorca Erdödy, kojem je u potresima narušena statika, „svakako uvelike pridonijeti očuvanju baštine koja priča povijest. Svetu Nedelju krasi kulturno-povijesna i spomenička baština, crkve, kapelice, kurije, ali i prirodne ljepote: proplanci, obronci, polja u savskoj nizini, jezera i ribnjaci“.

Mate Rimac je, Ako će se raspisivati koncesija, zainteresiran da dvorac bude ‘meet and buy’ mjesto i vidi njegovu ulogu u kompleksu Rimac koji je u neposrednoj blizini dvorca. FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL

Objasnio je kako će izgledati projekt obnove dvorca, kakvu će namjenu dvorac dobiti i kakav će sadržaj imati:

„Prvo će se raščišćavati ruševine i nestabilni dijelovi dvorca. Radovi uključuju provedbu hitnih mjera preventivne zaštite i primarnog konzerviranja na ugroženim dijelovima građevina i njihove opreme, na muzejskoj, arhivskoj knjižničnoj gradi i pokretnoj baštini te izvedba radova prema projektu obnove konstrukcije. Trenutno je predviđena samo konstruktivna obnova dvorca. Postoje razne ideje i vizije o tome što će u dvorcu biti. Nama je najvažnije da to bude od najvećeg interesa za građane Svete Nedelje. Do sada već postoje interesi da u dvorcu bude glazbeno-plesna škola uz elemente glumačke akademije s kazalištem u produžetku, neki bi voljeli u dvorcu vidjeti hotel, treći imaju svoje vizije… sabrat ćemo sve ideje i odvagati što našem gradu i građanima najviše treba te što je najbolje za razvitak grada. Obnova je šlag na torti na kraju svih investicija. Ako dvorac bude turistički objekt, sigurno će se otvarati radna mjesta. Ako bude kulturno središte, donijet će nam druge benefite. Još smo u procesu odlučivanja.“

Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje, i Tomi Tomaško, povjesničar koji je diplomirao na temu Proboja logoraša iz koncentracijskog logora Kerestinec u ljeto 1941.. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Istaknuo je da su iz Grada razgovarali s Matom Rimcem, koji je u više navrata izrazio želju za obnovom dvorca. „Ako će se raspisivati koncesija, svakako je zainteresiran da dvorac bude jedno ‘meet and buy’ mjesto i vidi njegovu ulogu u kompleksu Rimac. Ipak, sredstva za obnovu dobili smo iz fondova EU-a te tu trebamo dobro proučiti koje su nam mogućnosti, odnosno što možemo ili ne možemo davati u koncesiju kako ne bismo na kraju morali vraćati sredstva.“

Dvorac Erdödy-Kerestinec, koji je pregrađivan u 18. i 19. stoljeću, a temeljito uređen početkom 20. stoljeća, jednokatna je građevina četverokutnog tlocrta s cilindričnim ugaonim kulama i otvorenim arkadnim hodnikom s dvorišne strane.

Dvorcu Erdödy u najnovijim je zagrebačkim i petrinjskim potresima narušena statika. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

O povijesti dvorca razgovarali smo s Tomijem Tomaškom, mladim povjesničarom rođenim 1995. On je 2019. diplomirao povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu na temu proboja logoraša iz koncentracijskog logora Kerestinec u ljeto 1941.

Kako je rekao, dvorac Erdödy u Kerestincu podignut je dvije godine nakon bitke koja se odvila u blizini naselja u zadnjim danima Seljačke bune, 6. veljače 1573. To je renesansni kaštel koji je kroz stoljeća doživio razne arhitektonske promjene, uglavnom uzrokovane požarima i potresima, među kojima je i veliki zagrebački potres 1880. Prvobitan izgled dvorca nije poznat, ali vjeruje se da je nekada imao četiri kule, dok su danas preostale samo dvije te su one okrenute prema glavnoj cesti.

Seljačka buna, predvođena Matijom Gupcem, obuhvaćala je prostor središnje Hrvatske od Stubice do Jastrebarskog, pa čak i dio slovenskih zemalja. Kako je istaknuo Tomaško, Kerestinec je tu odigrao bitnu ulogu jer je bitka koja se odvila u blizini današnjeg dvorca bila prekretnica. Kod Kerestinca se 6. veljače 1573. godine sukobila vojska seljaka i kmetovima iz kerestinečkog kraja s plemićkom vojskom predvođenom hrvatskim podbanom Gašparom Alapićem.

„On je okupio konjicu obitelji Zrinski i Erdödy, čuvene turopoljske plemiće, te je zadao ozbiljan udarac seljačkoj vojsci. Ovdje je plemićka vojska s velikom premoći pobijedila seljake i jasno označila početak kraja ustanka kmetova protiv plemstva u središnjoj Hrvatskoj i Sloveniji. Prema nekim podacima, gubitci plemićke vojske bili su zanemarivi, dok je, s druge strane, stradalo nekoliko stotina kmetova. Tri dana kasnije Buna je bila završena Bitkom kod Stubice i odlučujućom pobjedom plemstva. Matija Gubec i njegovi suradnici uhićeni su i odvedeni u Zagreb gdje su smaknuti na Markovom trgu. Iako se u literaturi navodi da je kerestinečki dvorac podignut dvije godine nakon tog događaja, možemo pretpostaviti da je u vrijeme odlučujuće bitke na obližnjem kerestinečkom polju dvorac već bio u procesu gradnje, što dodatno može objasniti činjenicu da je plemstvo dočekalo seljake upravo kod Kerestinca. Lako je moguće da su željeli obraniti kaštel Erdödyjevih koji je tek bio u nastanku.“

Obitelj Erdödy je u 16. stoljeću posjedovala nekoliko objekata u središnjoj Hrvatskoj – Okić, Lipovac, Jastrebarsko, Želin, Cesargrad, Novigrad i Hrastilnicu u Sisku – a godine 1560. dolaze u posjed zemljišta u Kerestincu ne bi li na tome području izgradili svoj novi dom, jer je tadašnji Okić, u kojem su stolovali, bio na teško dostupnom brijegu iznad Svetog Martina pod Okićem u blizini Samobora. U godinama koje su uslijedile, objašnjava naš sugovornik, evidentno je da je kaštel u Kerestincu postao kancelarija obitelji, gdje izdaju svoje isprave, što je bio jasan znak preseljenja iz nepristupačnog Okića u plodnu i pristupačnu kerestinečku dolinu. Posljednji poznati darovni ugovor za Kerestinec Erdödyjevi dobivaju 1707. godine od vladara Josipa I. S vremenom obitelj gubi utjecaj te je bila prisiljena prodati svoje posjede, među kojima i kerestinečki. Tada se kao vlasnik javlja obitelj Palavicini. U dvadesetom stoljeću dvorac postaje vlasništvo bana Antuna Mihalovića koji je bansku dužnost obnašao od 1917. do 1919. godine.

Dvorac je jednokatna četverokutna građevina s kulama i arkadnim hodnikom s dvorišne strane. FOTO: TZ Sveta Nedelja

„Kerestinečka buna iz 1936. poznati je događaj koji se veže izravno uz dvorac u kojem je tada, dakle, boravio Antun Mihalović. S obzirom na to da je ban bio blizak beogradskom dvoru u razdoblju Kraljevine Jugoslavije, lokalno stanovništvo nije bilo oduševljeno činjenicom da u dvorac stižu žandari na poziv samog Mihalovića. Kada su se glasine o dolasku žandara ispostavile istinitima, lokalno se stanovništvo oboružalo raznoraznim oruđem te se uputilo u smjeru dvorca. Ondje je nastao opći metež, seljaci su upali u dvorac i došlo je do sukoba između žandarmerije i lokalaca. O razmjerima tog sukoba dovoljno govori činjenica da je morao intervenirati i vođa hrvatskog seljaštva i predsjednik HSS-a Vladko Maček. Čuvši da se u Kerestincu događa sukob između seljaka i pristaša Milana Stojadinovića, koji je tada bio predsjednik vlade Kraljevine Jugoslavije i neslužbeni vođa Srba u Jugoslaviji, Maček je došao pred dvorac. Svojim autoritetom nasljednika Stjepana Radića – tada, a i danas najvećeg političara u hrvatskoj povijesti – Maček je uspio smiriti seljake koji su do tada već usmrtili nekoliko žandara. Sudionici su bili stavljeni na suđenje gdje su im u konačnici izrečene dugogodišnje zatvorske kazne. Kerestinečka buna bila je glavna tema u hrvatskim, ali i srpskim tiskovinama u danima koji su uslijedili, a ujedno je bila i dokaz o rastućem jazu između hrvatske i srpske političke komponente u Jugoslaviji“, rekao je Tomi Tomaško.

Kako je istaknuo Tomaško, dvorac je prije Drugog svjetskog rata bio rezidencija podbana i kasnije bana Antuna Mihalovića u vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Nastankom Banovine Hrvatske i približavanjem rata na ovim prostorima, dvorac prestaje biti vlasništvo bana Mihalovića te nastankom NDH postaje logor za Srbe, komuniste i Židove. Nakon rata dvorac prelazi u ruke Jugoslavenske narodne armije i postaje vojarna, što je bio sve do Domovinskog rata kada ga preuzima Hrvatska vojska. Prestaje biti vojarna u ranim godinama novog tisućljeća.

Vjeruje se da je dvorac Erdödy nekada imao četiri kule, dok su danas preostale samo dvije. FOTO: TZ Sveta Nedelja

Budući da ni same vlasti u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nisu točno definirale nazive i klasifikacije svojih logora, navodi Tomaško, povjesničar Zdravko Dizdar predlaže da logor u Kerestincu valja promatrati kao internacijski logor s odlikama koncentracijskog, sabirnog, radnog logora i zatvora.

Tomaško je pojasnio kada je i zašto stekao nadimak “Krvavi dvorac”.

„Kada je točno nastao nadimak Krvavi dvorac, ne zna se točno, ali prema svim dostupnim podacima, taj se nadimak uvriježio u suvremeno doba pisanjem raznih dnevnih tiskovina. U razdoblju druge Jugoslavije Kerestinec je postao poznat po proboju zatočenih komunista i lijevih intelektualaca koji se dogodio u srpnju 1941. godine. Komunisti, koji su bili internirani u logoru od strane ustaškog režima, izveli su bijeg iz dvorca koji je organizirala komunistička ilegala u Hrvatskoj. U cijeli plan bijega je do neke mjere bila uključena i Kominterna preko svog posrednika u Hrvatskoj Josipa Kopiniča. Zbog razmirica između Komunističke partije Hrvatske i samog Kopiniča, organizacija proboja bila je vrlo loša pa je u trenutku proboja logoraša zakazala akcija udarnih grupa koje su okružile logor. Rezultat su bila uhićenja i strijeljanje većine logoraša koji su sudjelovali u proboju.“

Uz dvorac se, dodaje, također vežu i razne kontroverze iz ne tako davne prošlosti. Hrvatsku javnost zapanjila je činjenica da su se u dvorcu Erdödy u Kerestincu u ranim devedesetima događali stravični zločini i maltretiranja trideset četvero srpskih zarobljenika i civila od strane vojnih policajaca HV-a.

„Županijski sud u Zagrebu 2016. godine donio je nepravomoćnu presudu na ponovljenome suđenju u tzv. Slučaju Kerestinec, gdje su izvršitelji stravičnih zločina osuđeni na ukupno 19 godina zatvora za počinjene radnje gdje su mučili, silovali i tjerali zarobljenike da rade nezamislive stvari. Godinu dana kasnije presuda je preinačena te je iz nje izuzeta inkriminacija za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Tada su optuženima zatvorske kazne smanjenje na ukupno 13 godina. Cijela povijest dvorca u Kerestincu ima krvavu pozadinu, a događaji iz prošloga rata bili su kao točka na i te se u javnosti i konačno uvriježio nadimak Krvavi dvorac koji, međutim, potpuno isključuje činjenicu da se radi o arhitektonski vrlo lijepome renesansnom kaštelu koji su sagradili hrvatsko-ugarski plemići Erdödyjevi koji i danas krasi Kerestinec pored Zagreba i koji je svojom poviješću i izgledom najmonumentalniji spomenik svetonedeljskog kraja“, zaključio je Tomi Tomaško.