Vlasnik Rimac automobila Mate Rimac govorio je u RTL Direktu o ulaganju u novo sjedište poduzeća za dvije i pol tisuće zaposlenih na 200 tisuća kvadrata zemljišta koje bi u Svetoj Nedelji trebalo imati proizvodne pogone, testnu stazu, muzej, čak i domaće životinje. Projektni plan tog proizvodnog kampusa predstavljen je javnosti u ponedjeljak. Prenosimo intervju Zorana Šprajca s Matom Rimcem.

Je li ovaj kampus, ova tvornica za dvije i pol tisuće ljudi na 200 000 četvornih metara to čemu ste težili prije deset godina kad ste počinjali u svojoj garaži?

Ja sam imao jasne planove onoga što želim, nekako je invertirano na ono što sam htio tada, otprilike je tu negdje, ali sam tada mislio da ću raditi veliku količinu automobila danas, a možda sa strane tehnologije i komponente za druge proizvođače, ali danas smo na jako malom broju automobila, ali želimo ići na stotine tisuće komada za baterije i druge pogonske sustave za velike proizvođače automobila. Ide sporije nego što sam ja mislio, ako gledam tadašnje planove, mislim da je danas firma puno dalje, ali ovako nešto izgraditi je dosta komplicirano.

Hoće li ovaj kampus biti i konačna, fizička potvrda da ste u samom svjetskom vrhu?

Ja bih rekao, to je završetak prvog poglavlja naše priče. Ja nekako vidim to prvo poglavlje, kampus je gotov, auti idu u cijeli svijet, svaki tjedan nekoliko auta izvozi se kupcima, tisuće baterijskih sustava…to je za mene prvo poglavlje gotovo. Tek smo počeli, nekako mislim da smo sad izgradili temelje, firma se jako mučila prvih godina i mi smo jedva preživljavali, većinu našeg postojanja, mučili smo se s isplatom plaća i najma.To se promijenilo u zadnjih par godina kad je uložio Porsche koja je bila ultimativna potvrda. Samo oni su dosad uložili preko 100 milijuna eura u firmu, Hyundai je uložio u firmu. Nemamo više tih muka preživljavanja, mogli smo se fokusirati na biznis, ali prvih 6,7 godina je uglavnom bilo preživljavanje.

Zašto je kampus, zašto nije tvornica? Oobično se ostali proizvođači boje krađe patenata, industrijske špijunaže. Najavili ste da ćete se otvoriti građanima.

Nekako želimo raditi, uvijek što god radimo, pitati se zašto ljudi to rade tako. Za kampus smo htjeli da bude najbolje moguće mjesto za rad za naše zaposlenike jer isto želimo privući zaposlenike cijelog svijeta, ali budimo realni, ljudi se ubijaju kod nas, rade jako puno, i želimo da kad su već tako puno u firmi da uživaju koliko mogu, a plus naši posjetitelji, gosti, kupci da vide okruženje, mislim da je okruženje jako bitno. Isto tako želimo pružiti javnosti da sudjeluju s nama u tome, neće biti ograda, bit će otvoreno za javnost. Naravno, ne svaki dio.

Zoološki vrt, to je za kućne ljubimce ili stvarno neke divlje zvijeri ondje planirate držati?

Već danas naši zaposlenici mogu dovoditi ljubimce u firmu. Imamo hrpu pasa i čak nekad mačke. Imat ćemo sklonište za životinje, ali isto tako želim da proizvodimo hranu vlastitu, želim potaknuti na razmišljanje, danas vidiš slatku kravicu na televiziji, sutra je na tanjuru pa uzročno-posljedična veza. Ja živim od električnih automobila i često kažem u internacionalnim medijima da električni automobili nisu najjednostavnije rješenje za spriječiti globalno zatopljenje, ali imamo puno jednostavnije načine za to, a to je da promijenimo neke naše navike.

Planirate zaposliti 2500 ljudi. Sad imate tisuću. Gdje ćete naći sve te ljude, ima li ih u Hrvatskoj ili ćete se opet morati osloniti na ljude izvana?

Mislim da je naša najveća vrijednost, da sutra firma nestane, tih tisuću nevjerojatnih ljudi koje smo mi uspjeli okupiti i oni danas razvijaju baterije za Porsche, Aston Martin, pogonske sustave. To znanje nije postojalo prije deset godina. Da ste me tada pitali možeš li naći 50 ljudi, nije ih bilo i mi smo to izgradili i to je naša najveća vrijednost. I od tih tisuću ljudi sad može nastati dvije tisuće itd.

Jesu li se naši fakulteti prilagodili tome što vi to radite, jesu li kompetentniji?

Daju nekakvu osnovu, ali ja guram dosta agresivno sa fakultetima da se moderniziraju, da više rade manje teorijski, više projektno, ali to možda treba više pogurati, ne mogu na sto fronti.

Koliko je moguće da Rimac automobili i taj kampus budu ne samo mjesto vašeg uspjeha nego mjesto oko kojeg će se okupiti šira zajednica, industrija?

To je nama veći cilj. Mi ne želimo samo pokazati da je ovo moguće samo u Hrvatskoj, nego želimo privući i druge da dođu. Recimo, Porsche je već uložio, Infinum i želimo nekako postići da tu dolaze tvrtke, proizvođači, ali ne s low cost radnim mjestima.

Koliko je teško bilo ovo sve postići u Hrvatskoj, nismo na glasu kao zemlja koja potiče i cijeni investicije, je li ovo sad iznimka koja potvrđuje pravilo ili se i to pravilo mijenja?

Mislim da je ovo suludo do čega smo došli danas jer šanse su nam bile ravne nule i godinama su se moža malo povećavale, tek su se nedavno prešle 40-50 posto šanse da imamo dugoročni opstanak. Mi smo i dalje firma koja ima veliki potencijal i velike planove i vizije, ali dugoročni opstanak nam još nije osiguran kao i ostalim firmama. Ja sam bio tvrdoglav, htio sam dokazati da je to moguće u Hrvatskoj iako bi nam sigurno bilo puno lakše to negdje drugdje raditi.

Što je bilo najteže?

Ja često kažem da ljudi očekuju puno od drugih, da država riješi nešto. Ja ne gledam iz te perspektive, nego u Hrvatskoj jednostavno ne postoji ekosustav, ne postoji baza zaposlenika ne samo u autoindustriji. Probajte naći ljude koji su projektirali proizvodne linije, ima ih u Hrvatskoj, ali na kapaljku. Jednostavno nema industrije, taj cijeli začarani krug da ljudi iz industrije ne idu na fakultete i na fakultetima nemaju pravog iskustva u industriji, nema investitora, nema opskrbnog lanca.

Mislite li da političari razumiju taj problem o kojem govorite?

Razumiju, recimo, konkretno za kampus, gradonačelnik Zurovec i premijer Plenković, svi su oni jako to podržavali, svi ministri koji su čuli za taj projekt. Naravno, 2 500 radnih mjesta investicija, mi inače kampus sto posto investicije dolazi od naših investitora i banaka, znači mi investiramo u kampus.

Vidio sam danas vaš status u kojem su vas iživcirale neke primjedbe da svoj biznis radite na državnim potporama?

Mi smo dosad uplatili 20 milijuna eura u državni proračun, dobili smo dva i pol milijuna eura državnih potpora i pet milijuna eura od EU. Ne kužim otkud ljudima da smo na državnoj cici, definitivno nismo. Ljudi podržavaju, jako su pozitivni prema tome, ali treba jako puno akcije iza toga i nekad toga fali, evo mi smo pokrenuli ovaj kampus projekt 2016., tek sada je zemljište, papirologija spremna da idemo dalje u projektu. Podrška je tu, ali treba brže reagirati i raditi.

Ministar Ćorić je, vjerojatno ne namjerno, otkrio poslovnu tajnu da radite na projetku autonomnog automobila, bez vozača i da na tom projektu možete računati na potporu Europskog fonda na 200 milijuna eura.

Meni su dolazili investitori i rekli: Mate, dat ćemo ti jako puno novaca, ajmo napraviti konkurenta Tesli. Ja sam njima objašnjavao da smatram u 2019./2020. nema smisla razvijati automobil koji ima volan i koji će se prodavati krajnjim korisnicima. I to ima jako puno svojih koristi. Mi smo se odlučili na taj projekt koji nismo htjeli objaviti dok nije pri završetku i već radimo dvije godine na tome i imamo već dosta toga napravljeno. Objavit ćemo nešto sljedeće godine.

Direktori Porschea i VolksWagena su spomenuli da bi i Rimac automobili mogli postati vlasnici Bugattija?

Mislim da je već velika stvar da direktor najveće firme u Europi priča o nama. Ja mogu potvrditi da mi razgovaramo o tome, neke stvari su možda ne baš točno interpretirane, ja još ne smijem ulaziti u detalje.

Ljudima često nije jasno što proizvodite, kome proizvodi automobile, zapravo ste sad rekli da nije naglasak na proizvodnji automobila nego na proizvodnji pogonskih uređaja i baterija…

Stvar nije binarna. Mi ustvari radimo i jedno i drugo. Mi ćemo sad razdvojiti firme na naše hypercars i tehnologiju i ovaj dio koji proizvodi hiperautomobile mora biti profitabilan, plan je proizvoditi između 500 i 100 automobila godišnje. Znači, to se ipak radi o 200-300 milijuna eura prihoda što je ipak značajno. Ali puno veći dio je tehnološki dio. C-2 počinjemo isporučivati krajem godine.

Zašto su električna vozila još uvijek toliko skupa, kakvo je vaše predviđanje kada će se njihova cijena barem izjednačiti s cijenom klasičnih automobila i o čemu to ovisi?

Mi imamo veliki parking ispred firme i često me ljudi pitaju kad će taj parking biti na struju, ja im kažem nikad. Doći će do 20-30 posto auta na struju i onda će parking nestati jer ljudi neće više kupovati drugu najveću imovinu u svom životu koji koriste 4 posto vremena. To je iracionalno i s ekonomske i društvene perspektive i gubitak ljudskih života kroz vožnju. Jednostavno, način na koji će transport funkcionirati u budućnosti će se skroz promijeniti, danas zvuči suludo, ali ja čvrsto vjerujem u to da je elektrifikacija samo jedan mali korak u tom smjeru i samo jedan mali element kako će mobilnost izgledati u budućnosti, a to je upravo na čemu radimo u ovoj drugoj fazi.