Mate Rimac, vlasnik tvrtki Rimac Automobili i Greyp Bikes, biznisa procijenjenog na pola milijarde kuna, ima tek 26 godina i karijeru na kojoj bi mu mnogi pozavidjeli. Profesionalni razvoj započeo je još u srednjoj školi, a prvi izum iGlove zaštitio je 2006. godine. Iste godine i s još jednim izumom, sustavom za uklanjanje mrtvog kuta u automobilima Active Mirror System, Rimac je osvojio i međunarodne nagrade te je ubrzo postao jedan od najnagrađivanijih hrvatskih inovatora. Prava karijera za mladog inovatora započela je kada je spojio svoju ljubav prema autima i tehnologiji preuredivši svoj benzinski automobil u automobil na električni pogon. Prije šest godina pokrenuo je tvrtku Rimac Automobili u kojoj razvija i proizvodi jedan od najnaprednijih električnih sportskih automobila na svijetu. Električni pogon stavio je i u bicikle te je 2013. pokrenuo tvrtku Greyp Bikes. Nakon mnogo rada Rimčev trud, upornost i znanje prepoznali su strani investitori te su mu osigurali kapital za dodatni poslovni razvoj.

Za Nacional je Rimac pričao o svom profesionalnom životu. Govorio je o položaju mladih poduzetnika u Hrvatskoj i što je sve napravio da Rimac Automobile dovede na sadašnju poziciju. Prisjetio se nekih neugodnih trenutaka, ali je otkrio i neke zanimljivosti iz privatnog života. Razgovor smo započeli ekskluzivnom vijesti o ulasku još jedne velike investicije u Rimac Automobile.

NACIONAL: U medijima ste najavili dokapitalizaciju Rimac Automobila. Kada kreće dokapitalizacija i na koji način? Izlazite li možda na burzu?

Jednog dana vjerojatno hoću jer investitori očekuju izlaz na burzu putem inicijalne javne ponude. Zasad smo završili prvu rundu prikupljanja investicija i tu smo mislili stati. Nismo htjeli ove godine pokrenuti drugu rundu investiranja, ali investitori su nam se javili sami. U petak nam je stigla nova ponuda jednog investitora koja bi nam riješila financiranje za sljedeće tri godine.

NACIONAL: O kojem investitoru se radi?

Ne smijem reći o kome se radi. Do sada su nam investitori bili tvrtke i pojedinci, a sad se radi o fondu.

NACIONAL: Može li se znati o kakvom fondu je riječ?

Riječ je o europskom fondu s novcem namijenjenim za Europu, ali dolazi iz Kine. Točnije, vlasnik tog fonda je jedna kineska banka.

NACIONAL: Što taj fond nudi i što traže zauzvrat?

Prikupljamo znatno više sredstava nego u prvoj rundi. Riječ je o dvostruko većem iznosu nego prvi put, kad smo prikupili deset milijuna eura. Još uvijek pregovaramo, nastojimo postići bolju procjenu vrijednosti nego što je bila prijašnja. Prva procjena vrijednosti je iznosila 70 milijuna eura. Naš prvi investitor Frank Kanayet Yepes ušao je u tvrtku kad smo vrednovani 33 milijuna eura, sljedeći je ušao u tvrtku kada se njezina vrijednost procjenjivala na 70 milijuna eura. Dakle, u nešto više od pola godine Frank je zaradio gotovo dvostruko više. Sada se borimo da procjena vrijednosti bude što bolja. Ono što je u ovoj situaciji dobro je da su se investitori javili sami pa ne moramo gubiti puno vremena na prikupljanje sredstava u drugoj rundi kao što sam izgubio puno vremena za prvu investiciju.

NACIONAL: Koliko je trajalo osiguravanje prve investicije?

Tijekom prve četiri godine poslovanja tvrtke trajala je borba krpanja kraja s krajem i iznalazili smo načine da nastavimo raditi. Nikada nisam imao dovoljno novca na računu za sljedeće plaće početkom mjeseca. Otkad smo dobili prvog investitora početkom prošle godine, mogu se fokusirati na posao. Za ovu rundu sam malo prilagodio tzv. investitorski paket i ako s njima zaključim ugovor, što bi se moglo dogoditi sljedećih nekoliko mjeseci, u sljedeće tri ili četiri godine uopće ne moram razmišljati o prikupljanju sredstava. Međutim, važno je da ću i dalje ostati većinski vlasnik Rimac Automobila.

NACIONAL: Koliko vlasništva ćete zadržati? Je li to minimum od 50 posto plus jedna dionica?

Obaveza prema dosadašnjim investitorima jest da ostanem većinski vlasnik i izvršni direktor do kraja 2020., ali bez obzira na te ugovorne obaveze želim ostati i raditi ovaj posao. Zadržat ću preko 65 posto udjela u tvrtki.

NACIONAL: Rekli ste i da vam je puna knjiga narudžbi.

Napravili smo osam primjeraka automobila Concept Onea, a dva još nisu prodana. Pregovaramo s kupcima. Do investicije smo uglavnom radili B2B poslovanje, što je kooperativni odnos dviju ili više organizacija koje dijele resurse. Radili smo automobile za druge tvrtke ili neke manje sustave. Sada lagano prenosimo fokus na naše vlastite automobile i prihvaćamo samo značajnije projekte u segmentu B2B. Prije smo prihvaćali manje više sve da bismo preživjeli i ponekad jako jeftino radili jer nismo mogli priuštiti odbijanje bilo kojeg posla, ne samo zbog novca nego smo tako stjecali reference i kredibilitet.

NACIONAL: Koje tvrtke donose kredibilitet i zašto ne smijete otkrivati imena?

Za prvi automobil koji smo isporučili 2013. nismo smjeli objaviti o kome je riječ, ali se saznalo zbog sličnosti s našim projektom i puno se pisalo o tome u hrvatskim i stranim medijima. Sad je to već poznato i zove se Idiada Volar-E. Radili smo i na prototipu superautomobila za jednu drugu tvrtku. Kako sam taj automobil vozio u Zagrebu na testiranju, mediji su to saznali i pisali o tzv. Batmobileu na zagrebačkim ulicama te su iskopali da smo radili za Lykan Hypersport. To je superautomobil libanonske tvrtke W Motors, najskuplji auto na svijetu vrijedan 19 milijuna kuna. Ove godine u Ženevi predstavit će se jedan superautomobil druge tvrtke za koji smo radili hibridni pogon.

NACIONAL: Za koju tvrtku ste to radili?

Naravno da ne smijem reći. Riječ je o europskoj tvrtki sa šarenim znakom.

NACIONAL: Za koliko tvrtki ste ukupno dosad radili?

Isporučili smo četiri kompletna prototipa automobila, a još dvjema smo isporučili motocikle.

NACIONAL: Zašto ne smijete spominjati nikakve klijente? Nije li i za tvrtku bolje da ste se dogovorili da se spominjete uz ta imena, barem zbog reklame?

To je tako u automobilskoj industriji. Primjerice, u BMW automobilu se nalazi 90 posto dijelova koje nije izradio BMW nego to rade druge tvrtke i većinom se o tome ne smije govoriti. Ipak, na kraju se većinom sazna. No dok oni to ne objave, ne smijemo ni mi. Takva je ugovorna obaveza.

NACIONAL: Najavili ste serijsku proizvodnju automobila.

Sada radimo na modelu koji će se proizvoditi u puno većim količinama, riječ je o 20 automobila. Radimo i na sljedećem modelu koji će se proizvoditi u još većim količinama. Planiramo do 2020. izrađivati 300 automobila godišnje. To je jako mala brojka gledajući ukupno automobilsko tržište, ali želimo ostati u tom segmentu. Sada smo u segmentu hipersportskog automobila vrijednog 750.000 eura. Sljedećem modelu će se malo dignuti cijena, a model iza njega će koštati od 350 do 400 tisuća eura. Tu ćemo biti u rangu Lamborghinija Aventadora koji ćemo proizvoditi u 60-ak primjeraka godišnje. Nakon toga ide četvrti model koji je u rangu Ferrarija 458 Italia vrijednosti oko 250 tisuća eura i proizvodit ćemo 300 komada godišnje. Dakle i dalje ostajemo ekskluzivni proizvođač. Kao što sam rekao, sada biramo visokoprofitne B2B poslove ili prestižne projekte. Da nam se primjerice javi Ferrari da radimo nešto za njih, svakako bismo to učinili.

NACIONAL: Je li moguće da vam se Ferrari javi i što bi tražili od vas?

Pa jest. Mi smo vodeći u električnim vozilima visokih performansi, u segmentu pogona i dugotrajnosti baterija. No smatram i da smo vodeći u infotainment sustavima, dijelu automobila koji se bavi reprodukcijom glazbe, navigacijom i sličnim stvarima. Jedna naša grupa u tvrtki se bavi i infotainment sustavom. To je također velik dio iskustva koji pruža neki automobil. Male tvrtke poput Ferrarija, McLarena ili Aston Martina, pa čak ni BMW ne rade svoje infotainment sustave. Već ga prodajemo kao zaseban proizvod različitim tvrtkama, što često nije povezano za električni pogon. Sad ću se izlajati, ali i za taj tzv. Batmobile smo radili infotainment sustav, iako je benzinski auto.

Osim toga, imamo ekipu koja radi na Torquevectoringu, što je jedan sasvim novi sustav: imamo četiri motora, po jedan na svakom kotaču i autom možemo upravljati na jedan sasvim novi način. Slanjem zahtjeva na svaki motor po sto puta u sekundi auto može raditi čuda koja su do sada bila nemoguća u upravljanju i performansama. Tu smo otišli najdalje i na tome najekstremnije radimo. Auto je tako koncipiran od početka i to nam je jedan od najjačih prodajnih aduta. Već je to ogromna vrijednost koju imamo, posebno ljudi koji znaju stvoriti takav sustav. Zapravo najvažnija stvar za nas je to da smo jedina tvrtka koja ima sve pod jednim krovom. Dizajn, kemijsko i električno inženjerstvo, proizvodnju šasije, ovjesa, baterije, karbonskih dijelova. Jako smo brzi i fleksibilni jer sve što je potrebno za pravljenje jednog auta se nalazi unutar ove ograde.

Također nudimo cjelokupna rješenja za nove automobile. Sad imamo jednog klijenta iz SAD-a, tvrtku koja želi razviti električni automobil i koja ima kapital, no nema znanje i način kako to napraviti. Mi im možemo sve riješiti za određenu cijenu.

NACIONAL: Rimac Automobili sada vrijede pola milijarde kuna. Imate li projekcije koliko će vrijediti za pet godina ako ne bude nekih negativnih promjena?

Samo nebo je granica. Ne znam, sutra možemo vrijediti 200 milijuna eura, a možemo i nula.

NACIONAL: Naslućujem da već za dvije godine planirate inicijalnu javnu ponudu Rimac Automobila na Frankfurtskoj burzi, dakle neka projekcija mora postojati?

Možda u Hong Kongu ili Londonu. Tesla vrijedi 30 milijardi dolara na burzi, a tvrtki poput naše nema. Naravno, Tesla je puno veći od nas. Recimo, GM proda više auta u jednom danu nego Tesla u cijeloj godini, ali Tesla je ipak puno vredniji zbog know-howa. I kod nas će se taj nesrazmjer između prodaje, prihoda i vrijednosti tvrtke tako iskazati zato što imamo jedinstvenu tehnologiju i znanje primjenjivo na više područja, a ne samo na automobile. Potencijal je ogroman. U partnerstvima s drugim tvrtkama možemo tu tehnologiju bolje eksploatirati. Procjena vrijednosti tvrtke je zasad niska, možda i zbog toga što smo smješteni u Hrvatskoj. Da smo možda smješteni u Silicijskoj dolini, vrijednost tvrtke bila bi veća.

NACIONAL: Jeste li razmišljali o preseljenju tvrtke u inozemstvo?

Naravno da jesam. Baš jučer sam išao u njemačku ambasadu zatvoriti tvrtku koju sam tamo otvorio. Naime, jedna od njemačkih pokrajina nam je nudila značajna sredstva i uvjete. Tad sam bio u teškoj situaciji i razmišljao sam o tome. Dva mjeseca nismo platili najam, isključili su nam plin i situacija je bila bezizlazna. No uvjet je bio da baš sve preselimo u Njemačku. Kako su jedan od najvrjednijih resursa naše tvrtke baš ljudi, bilo je veoma teško preseliti ih. No uskoro je ušao naš prvi investitor Frank i mogli smo ostati ovdje.

NACIONAL: Osim tvrtke iz SAD-a koja želi razvijati električni automobil, imate li još kakvih najava iz te zemlje?

U SAD-u imamo kupce, ali nismo posebno povezani s tim tržištem. Mogu reći da je ta zemlja najjača za naš posao i sigurno ćemo uskoro raditi baze i u drugim državama, ako nikakve druge onda prodajne, a prve će sigurno biti u SAD-u već sljedeće godine.

NACIONAL: Rekli ste da su ljudi i know-how najveće vrijednosti Rimac Automobila. S obzirom na to, je li bilo nekih pokušaja krađe ili otuđivanja tog know-howa?

Ma nije, to ljudi izmišljaju. Misle da je imati ideju jednako tome da imaš gotovinu. Nikoga ne zanimaju tvoje ideje. Od ideje do prototipa, pa do proizvoda, a onda i profitabilne tvrtke je veoma dug put. Dakle, imati ideju je samo 0, 1 posto cijelog posla. Naš know-how se sam štiti jer tehnologija svakodnevno toliko brzo napreduje i evoluira da se kopiranje ne isplati. Ako danas kopiraju nešto, to je već zastarjelo jer mi radimo za tri generacije unaprijed.

NACIONAL: Obraćaju li vam se ljudi sa svojim idejama?

Dnevno dođe nekoliko mejlova s raznim idejama. Pišu nam i ljudi koji misle da će im ideje ukrasti CIA ili FBI, a za to naprosto nemamo vremena. No ako se nekome može pomoći, pomognemo.

NACIONAL: Kad se prisjećate svog profesionalnog života, čega se sjetite kao najtežeg dijela?

Svakako je to bilo financiranje.

NACIONAL: Jeste li imali kakvu pomoć financijskih institucija?

Dobili smo kredit HBOR-a od pola milijuna eura, ali smo morali dati garanciju od dva auta. Još je HAMAG dao 70 posto garancije. Tako da je garancija bila deset puta vrednija od kredita. Kod početnika poduzetnika je to sve veoma teško, ali dobro je da su uopće htjeli uzeti automobile za garanciju jer do tada nisu nikad imali takvu vrstu zaloga. Moram reći da je u Hrvatskoj nemoguće doći do nekog značajnog početnog kapitala, posebno za ovakve kapitalno zahtjevne projekte. Većina start up tvrtki u Hrvatskoj se vrti oko izrade softvera, za što su potrebna puno manja sredstva i mogu se dobiti putem inkubatora ili anđela investitora. Potrebno je pribaviti od 20 do 50 tisuća eura, što je dovoljno za pokretanje.

NACIONAL: Imaju li vaši investitori nekih posebnih zahtjeva?

Ovisi. Postoje aktivni i pasivni investitori. Recimo, China Dynamics od mene samo očekuje da izvršim svoje ugovorne obaveze. S druge strane, Frank Kanayet Yepes je jako aktivan. Suvlasnik je Formule E, natjecanja električnih formula, ima blizak kontakt s Ferrarijem, Maseratijem i s njim se čujemo nekoliko puta tjedno te nam pomaže svojim kontaktima. Stalno dogovaramo sastanke. Nema pravnu moć, ali poštujem njegovo mišljenje i u većini slučajeva poslušam njegov savjet. On dodaje ne samo financijsku vrijednost nego i kontakte, a kupio je auto i tri bicikla. Njegovo životno iskustvo mi je od velike vrijednosti i od njega kao mentora jako puno učim. On mi je kao drugi tata.

NACIONAL: Kakav biste savjet dali poduzetnicima početnicima?

Savjetovao bih im da što dalje dođu bez novca. Za dobar poslovni plan, dobru prezentaciju za investitore, nacrte, razradu prototipa nije potreban novac nego trud. Moraju sve saznati o svojoj industriji. Što radi konkurencija, kako radi, tko su im suradnici, koje programe koriste, tko su kupci. Dobra priprema domaće zadaće uvjet je dolaska investitora.

NACIONAL: Koji je bio vaš najgori trenutak u karijeri, kada ste možda pomislili da biste odustali od svega?

Točno se sjećam najgoreg trenutka. Budući da je ta tvrtka propala, sad mogu reći o kome je riječ. Javio nam se proizvođač sportskih automobila, tvrtka iz Rusije, zvala se Marussia, da bi surađivao s nama na izradi električne verzije njegovog automobila. Javio nam se poslovni menadžer, posjetio nas u Zagrebu i rekao da odmah krećemo na posao. Mi smo im poslali tri verzije nacrta baterije, što im se jako svidjelo jer smo brzi i imamo gotove sustave spremne za realizaciju. No za sklapanje posla njegov šef je uvjetovao isprobavanje automobila. Naravno, rekli smo da slobodno dođe i da ga isproba. Šef je, međutim, zahtijevao da automobil dopremimo u Rusiju. Odbio je i naš prijedlog da se nađemo na pola puta i zahtijevao je da dođemo u Moskvu. U to doba smo baš bili na financijskom rubu i posao nam je stvarno trebao, a prema svemu sudeći trebali smo ga i dobiti. Dopremanje automobila u Moskvu je bilo iznimno financijski zahtjevno i što je bilo najgore, sve što se vozi kroz Rusiju u vrijednosti većoj od 300 tisuća eura mora ići pod oružanom pratnjom. Uz sve to, uzeo sam novac koje smo imali za sljedeće plaće i otpremio dva prototipa jer sam bio siguran da ću dobiti posao. Odbio sam njihove zahtjeve da ga voze po Moskvi i otišli smo na stazu. Bili su prezadovoljni izgledom automobila, preciznošću izrade i taj šef ga je vozio po stazi toliko dugo da vidi kada će se baterija potrošiti. Nakon jako puno vremena meni je postalo zlo od vožnje u krug pa sam izašao, nakon nekog vremena i on je odustao pa ga je vozio vozač. Kad se baterija napokon ispraznila, upitao sam ga je li zadovoljan i kako mu se čini automobil. On je odgovorio da je sve super, ali da automobil nema zvuk i da neće raditi električne automobile. Pomislio sam pa jesam li morao doći iz Zagreba da on shvati da ni jedan električni auto nema zvuka? Tada sam mislio da je sve gotovo, nema više tvrtke, nemamo za plaće.

NACIONAL: Kako se to raspetljalo?

Prodao sam osobni automobil i tako namaknuo sredstva za plaće za još dva mjeseca. Ubrzo je došao drugi posao koji nas je spasio.

NACIONAL: Koji trenutak biste izdvojili kao najbolji?

Ima ih nekoliko i svi su povezani uz obaranje rekorda. Recimo, kad smo isporučili prvi automobil kupcu i kad je s njim došao na stazu. Uspoređivali su naš automobil u utrci s McLarenom. Nakon što je naš automobil prvi put ostavio McLarena iza sebe, svi su u glas povikali “puta madre”. To je bio fantastičan osjećaj.

NACIONAL: Nedavno ste vozili Jeana Todta, jednog od vaših idola. Je li bilo još nekih poznatih ljudi koji su htjeli voziti Concept One?

Iskreno, ne razumijem se previše u poznate face. Dogodila se jedna situacija kada sam bio u Londonu i predstavljao automobil. Okupila se gomila novinara koja me ispitivala. Sa strane je stajao neki lik i stalno me je htio nešto pitati o automobilu, a novinari su me baš bili zagnjavili pa sam mu rekao nekoliko puta da još malo pričeka. Nije izdržao i otišao je, ali smo doznali da je to bio Jay Kay, pjevač iz Jamiroquaija. Poslije smo se dogovarali da isproba automobil, ali više se nismo uspjeli uhvatiti. No uglavnom su to kraljevi i prinčevi iz arapskih zemalja.

NACIONAL: Koga biste još voljeli vidjeti u Conceptu One?

Super mi je što sam već vozio sve svoje heroje.

NACIONAL: Bilo je govora da ćete tvrtku preseliti u dvorac Kerestinec. Što je s tim planom?

Jednom sam prolazio pored tog dvorca, fotografirao sam ga i sliku stavio na svoj Facebook profil uz naslov “Jednog dana”. Mediji su to preuveličali. Čak sam i bio u kontaktu s Gradom, ali nam se viđenja razilaze. Također, svi su me pitali jesam li normalan i što će mi to jer su zahtjevi konzervatora preveliki. Baš mi je Emil Tedeschi rekao da je on kupio dvorac prije 15 godina i da je odustao od preuređenja jer je bilo nemoguće udovoljiti svim zahtjevima. Moram biti efikasan s novcem koji su mi investitori povjerili. Tada mi se to učinilo skroz dobrom idejom da, kad primjerice dođu kupci iz SAD-a u tvornicu automobila iz budućnosti, dođu u tvornicu koja je starija od njegove zemlje. Odličan mi se učinio taj spoj tradicije i budućnosti, ali to sada nije realno. Možda jednog dana.

NACIONAL: A gdje sada živite?

Živim u stanu u Vinogradskoj, ali se silno želim preseliti bliže našoj tvornici jer svaki put kad idem na posao, dobijem živčani slom.

NACIONAL: Kako to da ste pustili bradu?

Mislim da sam možda dosta poslovnih prilika propustio zbog toga što sam mlad pa mi brada daje dozu ozbiljnosti. Kad se obrijem izgledam kao dijete. Radim ozbiljne poslove za ozbiljne tvrtke koje trebaju toliku odgovornost povjeriti nekom klincu iz neke tamo Hrvatske. Ne ide to baš tako. Postavite se u njihovu poziciju. Iako nikad ne nosim odijelo.

NACIONAL: Baš nikad?

Nosio sam ga u dvije prilike. Kad je dolazio švedski kralj i na dodjeli Večernjakovih nagrada.

NACIONAL: Zbog velike odgovornosti i mladosti, jeste li našli neki način za rješavanje stresa? Što radite u slobodno vrijeme?

Moj posao je moj hobi. To je veće od mene, od svakog od nas pojedinačno i zajedno. Ne mogu staviti sebe ispred tvrtke. Prvo što radim ujutro jest da čitam e-mailove.

NACIONAL: Do kada ćete moći izdržati ovakav tempo?

Nemam pojma. Baš me je jučer ulovila temperatura i mislio sam da neću doći na posao. No razmišljao sam, otkad radim ovaj posao, samo sam jedan dan izostao s posla. Ipak moram imati dva dana tjedno odmora.

NACIONAL: Tko vam je najveća potpora i kako vaši roditelji gledaju na posao?

Roditelji su mi svakako najveća potpora. Kada sam počinjao, ni oni ni prijatelji nisu mislili da sam ozbiljan. Mislili su da se igram. U sve to sam krenuo sa 16 godina. Sa 17 godina sam napisao prvi patent i počeo osvajati nagrade. No ni to im nije bilo dovoljno da povjeruju. Tek kad sam dobio pismo princa iz Abu Dhabija i kad su došli Arapi, i oni su shvatili koliko sam ozbiljan.

NACIONAL: Kolikoj vas je takav rad formirao kao osobu jer ste, s obzirom na obiteljsku pozadinu, naprosto mogli biti pripadnik tzv. zlatne mladeži?

Pa ne bih rekao. Moji su otišli u Njemačku iz Livna sa sto maraka u džepu, a živjeli smo u stanu koji je dijelio toalet s cijelim katom. Prije toga mama se bavila poljoprivredom, a tata je uzdržavao svoju braću i sestre. Kad smo se vratili u Hrvatsku, tata se počeo baviti građevinom, a ja sam volio aute. Sjećam se da sam uvijek htio kupovati magazine o autima, ali mi mama nije dala novca koliko sam htio za te stvari. Nikad se nismo razbacivali novcem.

NACIONAL: Jeste li u procvatu start-up tvrtki u Hrvatskoj neku od njih prepoznali kao potencijalni uspjeh?

To je svakako Bojan Pečnik s Hipersferom, sustavom zračnog nadzora putem balona. Radi se o brutalno dobrom projektu sa širokom primjenom. Njemu treba više potpore nego nama i siguran sam, da radi negdje u inozemstvu, da bi bio već superuspješan. Evo kako to ide kod nas. Hrvatska od Izraela za milijune eura kupuje takav sustav, a njemu za razvoj treba mali dio toga. I kad dođe u Tursku i pokuša prodati svoj sustav, oni će ga pitati pa zašto ga nisi prodao u svojoj zemlji.

NACIONAL: Što konkretno nedostaje u Hrvatskoj da bi se sustav napravio boljim?

Hrvatska nema pravi venture capital fond i točka. Kad bi se postavio takav investicijski fond koji upravlja novcem od investitora, koji traže zauzvrat udjele u pokretanju i malih i srednjih poduzeća s jakim potencijalom rasta, trebalo bi ga odvojiti od politike i trebao bi imati vodstvo koje će voditi brigu o širem društvenom interesu, a ne samo o povratu. Primjerice, da tvrtke koje se financiraju iz tog fonda zapošljavaju puno ljudi. Drugo je da trebamo imati više pravih poduzetničkih inkubatora sa svojom infrastrukturom. Treće je da treba razumjeti način na koji poduzetništvo funkcionira. Nije normalno da se ja sa start up tvrtkom koja radi superelektrične automobile nadmećem s pekarama i tekstilcima za isti fond poticaja te da se u samom startu gleda na prihod i na dobit. Tvrtke poput moje, koje u startu zahtijevaju velike investicije jer smo samo ove godine kupili četiri nova stroja i zaposlili 40 ljudi, ne mogu odmah imati pozitivnu bilancu. Odmah otpadamo ne samo za poticaje iz Hrvatske nego i za one iz EU fondova koji idu preko Hrvatske. To je suludo.

NACIONAL: Koliko svemu tome kumuje politika?

Svemu ovome što sam nabrojio uzrok je politika.

NACIONAL: Kakva su vaša politička stajališta?

Liberalan sam u ekonomskom smislu. Mislim da naši političari pretjeruju. Ne shvaćaju kako je ljudima već puna kapa njihovog prepiranja o tome kada i kako je netko nekome iskopao jamu. Super mi je kada čujem vani kada neki političar pohvali prethodnika za dobro napravljen posao. Sigurno i kod nas ima takvih primjera. Mislim da se trebaju fokusirati na ekonomiju. Kada ljudi neće morati ići van trbuhom za kruhom, kada će više biti novca za branitelje i sve ostale skupine, ljudi će se okrenuti prema budućnosti.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste završili Studij poduzetništva na Vernu. Kako to da niste upisali, primjerice, strojarstvo ili elektrotehniku, s obzirom na to čime se bavite?

Vern sam upisao kako bih imao više vremena za posao koji volim. Da sam studirao na FER-u, sigurno ne bih imao vremena. Studij je zapravo bio pothvat da zadovoljim roditelje.