Istaknuti dramski pisac i scenarist Mate Matišić predstavio je u četvrtak u Zagrebu svoju novu knjigu “Ljudi od voska”, najavljenu kao dramsku suitu u tri stavka u kojoj autor beskompromisno i radikalno u epicentar zbivanja stavlja svoj vlastiti život i privatnost, koristeći svoju biografiju kao autentično ishodište za književnu igru istine i fikcije.

Knjiga pisana po narudžbi za Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu, gdje će u petak,30. prosinca, imati svoju praizvedbu u režiji Janusza Kice, objavljena je u izdanju Hrvatskog centra ITI – International Theatre Institute.

Knjigu je u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića predstavila teatrologinja i kazališna kritičarka Nataša Govedić, koja se posebno osvrnula na element “javne ispovijedi” u njoj – “žudnji da budemo svoj vlastiti alter ego kroz teatralizaciju između ‘mog sebe i našeg sebe'”.

U tom “traganju za sobom kroz likove”, razotkrivajući ono što inače ostaje prešućeno i cenzurirano, Matišić ispisuje “dramu sazrijevanja čitave naše zajednice odgovorne za ljubav prema onome što je u svakom čovjeku najstranije – prihvaćanje”, kazala je.

Urednica knjige Željka Turčinović napomenula je kako je riječ o duhovitom kreativnom i zabavnom čovjeku i piscu, etabliranom, afirmiranom i uprizorenom dramatičaru čija je “dramska suita u tri stavka” objavljena kao 62. naslov specijalizirane teatrološke i dramske biblioteke Mansioni Hrvatskog centra ITI.

Svestrani umjetnik, Mate Matišić (1965.) dramski je pisac, scenarist, multiinstrumentalist i skladatelj. Predaje scenarij na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i urednik je Dramskog programa na Hrvatskom radiju.

Dobitnik je niza zagrada za drame i scenarije koje su režirali redatelji poput Dalibora Matanića (“Fine mrtve djevojke”), Krste Papića (“Život sa stricem”, “Kad mrtvi zapjevaju”), Vinka Brešana (“Nije kraj”, “Svećenikova djeca”) i Antona A. Ostojića (“Ničiji sin”).

Glazbom se bavi dugi niz godina te je nastupio na brojnim jazz koncertima i festivalima u zemlji i inozemstvu, s brojnim hrvatskim i svjetskim uglednim glazbenicima. Na čelu je gypsy-jazz sastava Hot Club Zagreb.

Većinu njegovih dramskih i filmskih predložaka karakteriziraju tematike koje zadiru duboko u anomalije suvremenoga poslijeratnog hrvatskog društva te stalni dijalog s društvenom aktualnošću.

Kraj opusa ili početak nečeg novog

Dramu “Ljudi od voska” zapravo čine tri kraća komada čija je glavna poveznica Viktor, dramski pisac i scenarist, bivši rock gitarist i pop-rock zvijezda bivše države – pseudo-alterego samoga Matišića, nekadašnjeg gitarista i zvijezde jugoslavenskoga benda Prva ljubav.

Za tekst pisan po narudžbi za HNK Zagreb, Matišić je inspiraciju pronašao u vlastitu životu, pa su tako svaki od tri dijela toga dramskog triptiha – “Obožavateljica”, “Prvi musliman u selu” i “Ispod perike” – modelirani prema stvarnim doživljajima iz neke faze autorova života.

Govedić je istaknula kako Matišićevu dramu obilježava poseban humor, koji sadrži ne samo karnevalsku i grotesknu tradiciju preokretanja društvenih očekivanja nego i gogoljevsku ironiju oko nevjerojatne čudnovatosti ljudske prirode.

U njoj se pojavljuje galerija “ničijih sinova i ničijih kćeri”, koji u sebi imaju duboko ugrađenu tragičnu matricu edipovskih pogreški koje vremenom rastu do neslućenih razmjera, napomenula je.

Tekst ima i važnu etičku dimenziju, koja poručuje da je otvorenost, ma koliko bolna bila ipak manje loša od zatvorenosti, a u posljednjem dijelu autor razmatra i temu ludila ili opasnog poremećaja ličnosti ugledne zagrebačke psihijatrice, kazala je Govedić.

U prvome dijelu, pod naslovom “Obožavateljica”, Viktor se neočekivano suočava sa svojom dalekom mladošću, otkrivajući kako sa zaboravljenom obožavateljicom iz svojih rockerskih dana, dijeli i više od sjećanja, a što kompromitira njegov danas uredan građanski život.

U drugome dijelu naslovljenomu “Prvi musliman u selu”, Viktor se vraća u svoje rodno selo Ričice u Dalmatinskoj zagori, gdje ga sudbina jednoga deziluzioniranog bivšeg branitelja inspirira na pisanje drame.

U završnome dijelu, pod naslovom “Ispod perike”, Viktor i njegova žena pristaju preuzeti skrb o djetetu čija majka umire od raka, no ta će odluka na neočekivan način raskrinkati potisnute konflikte koje Viktor nosi u sebi.

“U svakom od tri dijela pojavljuju se djeca koja evociraju roditeljsku iznevjerenost ili izdaju, no Matišić pritom ne moralizira niti sentimentalizira, naprotiv – pokazuje duboku psihu i onih koji ostavljaju i onih koji su ostavljeni. On ne osuđuje svoje likove, svjestan da su ‘Ljudi od voska’ naše ja – jer u Matišićevu svijetu postoje samo originali”, ocijenila je Govedić.

Matišić je zahvalio svima koji su pomogli u realizaciji te knjige, napomenuvši kako je, nakon niza napisanih drama, u njoj po prvi put iskoristio motive iz vlastitog života.

“Kad me pitaju je li sve to istina, odgovaram – i je i nije. Nisam to ja, a opet jesam, na neki čudan način. Dosta sam zanimljivo živio i imao sam sreće da proživim nekoliko života u jednome”, kazao je autor.

“Pišući tu knjigu ponašao sam se prema nekim motivima iz svog života kao da ne pripadaju meni i time sam uz pomoć fikcije objasnio nešto što je dio realiteta puno bolje nego da sam mu pristupio na neki drugi način”, napomenuo je.

“Ta drastičnost, primijenjena na liku Viktora, nemilosrdno je razorila i neke stvari koje sam mislio da razumijem o samome sebi”, otkrio je, istaknuvši kako je pišući tu knjigu pronašao i neke druge motive koje bi mogao kasnije iskoristiti u nekim svojim sljedećim dramama.

“Tako je ta drama ili kraj mog opusa ili početak nečeg posve novog”, poručio je.