Mate Delić, bivši Davis Cup reprezentativac, postao je trener Borne Ćorića u najtežem trenutku u njegovoj karijeri. Delić za Tempo govori o njihovu prijateljstvu i načinu na koji se Ćorić vratio među najbolje tenisače svijeta

U svibnju prošle godine Borna Ćorić (25) operirao je desno rame u New Yorku. U tom trenutku bio je 30. tenisač na svjetskoj rang listi te se očekivalo da će se u roku od dva mjeseca vratiti na terene. No to se nije dogodilo, prošle godine Ćorić više nije igrao, tako da je bilo potpuno nepoznato kada će se vratiti. Nije imao trenera te je odlučio angažirati Matu Delića, nekadašnjeg tenisača, Davis Cup reprezentativca Hrvatske koji je s 28 godina okončao igračku karijeru. Vratio se na teren u ožujku ove godine igrajući na Masters turniru u Indian Wellsu, mučio se, otkazao je Wimbledon te je na svjetskoj rang listi pao na 152. mjesto. Kao autsajder došao je na Masters turnir u Cincinnatiju i, na opće iznenađenje, osvojio ga pobijedivši u finalu petog igrača svijeta Stefanosa Tsitsipasa. S tom pobjedom došao je do 29. mjesta na svjetskoj rang listi.

I dok je Ćorić od svojih tinejdžerskih dana bio jedan od najboljih tenisača na svijetu, prije četiri godine bio je 12. na rang listi, Mate Delić je, kao trener, bio potpuno nepoznat. On i Ćorić dugogodišnji su prijatelji te su svoje prijateljstvo odlučili pretvoriti u profesionalnu suradnju. Pokazalo se da je to suradnja iz snova te smo prije početka US Opena u New Yorku razgovarali s Delićem ekskluzivno za Tempo kako bi nam otkrio tajnu Ćorićeva uspjeha.

TEMPO: Vaša suradnja s Bornom Ćorićem podsjeća na suradnju Gorana Ivaniševića s Marijom Tudorom kada je 2001. osvojio Wimbledon i rekao da mu je trebao trener koji mu je i prijatelj. Je li Ćoriću također trebao trener koji mu je prijatelj?

Ćorić je bio u teškoj situaciji, vraćao se nakon ozljede. Ja ga dosta dobro poznajem jer smo prijatelji još od vremena kada sam profesionalno igrao tenis. Puno vremena smo provodili zajedno, znam sve njegove vrline i mane, znam kada je nervozan a kada je sretan, znam kada mu nešto mogu reći a kada ne mogu, tako da mislim da smo nas dvojica dobra kombinacija te da mu je trebao i trener i prijatelj. Mi se poznajemo već 15 godina, svaki dan smo se ili vidjeli ili čuli, tako da je dovoljno da me pogleda a ja odmah znam „koliko je sati“.

TEMPO: Tko je kome prvi predložio da od 1. siječnja ove godine i službeno postanete trener Borne Ćorića?

Ja sam radio s Ivanom Ljubičićem u njegovoj teniskoj agenciji. Nakon što smo prekinuli suradnju nazvao me Ćorić, bilo je to 10. studenoga prošle godine, i rekao mi da bi volio da radimo zajedno. Moj odgovor bio je – naravno, dapače. I tako je počela naša suradnja. Mi smo tada otišli u Australiju kako bismo nešto ranije počeli s pripremama za Australian Open. No kako je Ćorić imao problema s ramenom, nije bio spreman, tako da smo samo trenirali. On je nastavio s rehabilitacijom ramena tako da smo objavili da sam od 1. siječnja ja njegov trener, iako smo ranije počeli surađivati.

TEMPO: Ćorić je vaš prvi veliki trenerski projekt, on je u tom trenutku i dalje bio ozlijeđen te je bilo nepoznato hoće li se i kada vratiti na teniske terene. Jeste li zbog toga osjećali neki strah?

Sigurno mi nije bilo svejedno, ali ja se volim upuštati u stvari koje su izazovne. Želio sam napraviti rezultat, dao sam se maksimalno u to, znao sam koliki je Ćorić potencijal i koju kvalitetu posjeduje, ali nismo znali što nas čeka jer zbog ozljede nije igrao više od godine dana. Nismo znali kako će rame reagirati kada se vrati ne turnire, bilo je pitanje hoće li se moći vratiti. Sve je to bio izazov, nisam se samo ja dao maksimalno, i Ćorić se dao maksimalno. Ovaj rezultat koji je postigao rezultat je našeg rada, truda i riskiranja. Sve nam se vratilo.

TEMPO: Borna Ćorić je često mijenjao trenere, krajem prošle godine u intervjuu za Tempo rekao je kako priznaje da je težak za suradnju. U čemu je vaša suradnja različita u odnosu na prethodne trenere?

Ćorić je dosta težak, nije da je kod nas sve išlo glatko. No ja ga poznajem, dugo sam s njim, znam kada je nervozan, znam kada ga trebam pustiti, a kada mu trebam prići. I meni je bilo teško, ali mislim da se znam nositi s pritiskom. Nije mi svejedno jer on je karakterno težak, dosta je zahtjevan, tako da nije lako. Za sada sve ide dobro, sve je super, ali bilo je drugačije na početku kada je gubio dvoboje na Challenger turnirima, kada je ispadao u prvom kolu, bilo je tada i tenzije i nervoze. Tada su se postavljala pitanja hoće li se uopće vratiti, je li rame dobro. Znalo se rame upaliti pa tenis uopće nije bio u fokusu. Bilo je svakakvih situacija.

Mate Delić bio je član Davis Cup reprezentacije s Bornom Ćorićem i Marinom Čilićem. Oni su 2018. godine osvojili Davis Cup pobijedivši u finalu Francusku, koja je bila domaćin, rezultatom 3:1. FOTO: Dino Stanin/PIXSELL

TEMPO: Kada sam pitao ljude koji vas poznaju kako to da ste se odlučili na suradnju s Ćorićem koji je težak, rekli su mi „Mate je malo lud“. Koliko je u ovom projektu bilo vaše ludosti?

Uvijek ima ludosti, ja bez ludosti ne mogu funkcionirati. Takav sam cijelog života, volim lude stvari, volim izazove, to me privlači. Prije Ćorića radio sam s Dujom Ajdukovićem koji je također na svoju ruku. Volim takve izazove, to me jednostavno privlači.

TEMPO: Ćorić je rekao, nakon osvajanja turnira u Cincinnatiju, kako je sve to rezultat napornog rada. Znači li to da ste mu vi promijenili način treninga?

Mi smo povećali broj sati na terenu jer je Ćorić godinu dana izbivao iz tenisa. Dok su drugi igrali, on praktički, nije radio. I zato je trebalo povećati broj sati, povećati broj ponavljanja teniskih udaraca, kako bi dobio sigurnost. U početku zbog ramena nismo mogli dovoljno raditi, morali smo postepeno podizati količinu treninga. Nakon Roland Garrosa smo doista počeli raditi i truditi se, k tome smo posebno radili na stvarima koje je trebalo popraviti. Dosta smo radili na njegovoj agresivnosti, na forhendu, na prvoj loptici nakon servisa kao i na samom servisu. Kako je godinu dana imao problema s ramenom, nismo znali kako će rame reagirati na servise. On ima jedan od najboljih bekenda, tu smo išli na poboljšavanje. On ima karakter, ima duh pobjednika, mislim da mu se sve to vratilo. Kada osjeti da je protivnik gotov, onda je Ćorić pravi killer, onda ga dokrajči. Možda je to izgubio, ali to mu se vratilo.

TEMPO: Kako je izgledao dolazak na turnir u Cincinnati gdje najbolji igrači dolaze s uglednim trenerima? Primjerice, u stožeru Stefanosa Tsitsipasa sjedio je nekad poznati tenisač Mark Philippoussis. Jesu li drugi igrači pitali – pa koga je to Ćorić uzeo za trenera?

Ne mogu reći, ali ne vjerujem u to. Mislim da toga nije bilo. Nakon finalnog meča mnogi su ljudi došli i čestitali na pobjedi. Ipak sam dosta dugo igrao, bio sam s njima, sve su to profesionalci i dobri su ljudi, tako da mislim da nije bilo podcjenjivanja.

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je 2018. godine članove Davis Cup reprezentacije za izniman uspjeh, promociju sporta i međunarodnog ugleda zemlje te osvajanje Davis Cupa. FOTO: Dalibor Urukalovic/PIXSELL

TEMPO: Igrači koji postanu treneri često tek tada uviđaju greške koje su radili u mladosti. Ima li grešaka na koje ste vi ukazivali Ćoriću, jeste li mu govorili „nemoj raditi ono što sam ja prije pet godina radio“?

Mi smo imali različite probleme. Kada smo krenuli zajedno, znali smo na kojim stvarima treba raditi, što treba popraviti, a što treba zadržati, eventualno poboljšati. Ja sam, kao igrač, imao probleme kakve Ćorić nikada nije imao, a to je bila moja glava i moja ludila. On je, što se toga tiče, puno bolji od mene. Što se tiče teniskih stvari, znali smo što treba popraviti, ustrajno smo radili, već sam u srpnju na turniru u Hamburgu vidio da to ide na bolje, ali nas je ozljeda prepone vratila unazad. No sve nam se vratilo i poklopilo u Cincinnatiju.

TEMPO: Je li pobjeda nad Rafaelom Nadalom u Cincinnatiju donijela Ćoriću nužno samopouzdanje nakon čega je mogao reći „ako sam dobio Nadala, onda mogu dobiti svakog“?

Sigurno. Ja sam na treningu vidio da Ćorić igra dobro, ali trebale su mu dvije, tri pobjede da počne vjerovati u sebe. Nakon Nadala osjetio je da može. Nadal je ove godine osvojio dva Grand Slam turnira, Australian Open i Roland Garros, ne trebamo dalje govoriti o njemu. Bez obzira u kakvom je stanju došao u Cincinnati, ipak ga je trebalo pobijediti. Nakon toga je pobjedama nad Bautista Agutom, Auger-Aliassimeom, Norriejem i Tsitsipasom dokazao da pripada samom vrhu.

TEMPO: Ćorić je rekao kako nije očekivao da će otići daleko na turniru u Cincinnatiju. Jeste li se vi ipak nadali da bi mogao doći do finala ili polufinala?

Kada smo vidjeli ždrijeb, pomislili smo da bi bilo dobro da u prvom kolu dobije Musettija, a da u drugom kolu protiv Nadala odigra odličan meč, pokuša pobijediti, ali bitno bi bilo da vidimo na čemu smo. Kada je pobijedio Nadala, onda sam u sebi počeo vjerovati da može daleko doći. Nismo ništa govorili, ali smo vjerovali. Svi ti igrači koji su slijedili spadaju među 10 najboljih na svijetu, a nije lako dobiti sve njih u jednom tjednu.

‘Ja sam, kao igrač, imao probleme kakve Ćorić nikada nije imao, a to je bila moja glava i moja ludila. On je, što se toga tiče, puno bolji od mene’

TEMPO: Jeste li se pribojavali da Ćorićevo rame neće izdržati sve te mečeve?

Ne želim tome pridavati puno pažnje. Ako bi on neprestano bio fokusiran na to rame, onda bi, čak i ako ga ne boli, počelo boljeti. On će uvijek osjećati to rame, poslije meča ga malo osjeća. Naravno da bi bilo bolje da boli nema, ali bitno je da je rame pokazalo da može izdržati takve napore, da Ćorić može ići iz meča u meč i da može igrati na najvišoj razini.

TEMPO: Ćorić je nakon osvajanja turnira rekao kako je, zbog problema s ramenom, u nekim trenucima nastavak karijere dolazio u pitanje. Zar je to rame doista bilo u tako lošem stanju?

Da, sve je bilo upitno. Prošle godine nije se znalo hoće li nastaviti igrati tenis. Pa mi u prosincu nismo znali na čemu smo. Mislili smo da će moći igrati. Došli smo u Australiju, krenula je nevjerojatna bol, započeo je rehabilitaciju. Njemu je kirurg nakon operacije ramena rekao da će moći ponovo igrati nakon osam tjedana. A on nakon osam tjedana nije mogao podići ruku. Frustrirajuće je kada ne znaš na čemu si. Nije bilo pitanje hoće li moći igrati ozbiljan tenis, već hoće li rame uopće funkcionirati. Nakon operacije su se dogodile neke stvari, nekakav kapsulitis, „smrznuto rame“. Do siječnja Ćorić nije mogao igrati, trenirali smo po sat vremena dnevno, morali smo brojati servise kako se to rame ne bi upalilo. Na sreću, išao je na terapije, imamo jednog fizioterapeuta iz Australije, mislim da bi se bez njega teško vratio tenisu. Radili su ustrajno i on sada može igrati, ali radi i na prevenciji prije meča kao i na rehabilitaciji poslije meča.

TEMPO: Je li netko od tih igrača nakon meča, u privatnom razgovoru, rekao kako nije očekivao da Ćorić može odigrati na tako visokoj razini? Đoković je, recimo, često pitao Ćorića kakva je situacija s ramenom, a zatim je i čestitao na osvajanju turnira u Cincinnatiju.

Svi su oni došli i čestitali, drago im je što se vratio, premda je on svima njima konkurencija. Đoković je velik čovjek i velik sportaš. Nadal je nakon poraza došao čestitati Ćoriću i njegovu timu. Oni time pokazuju svoju veličinu, kakvi su ljudi. Puno njih je odmah poslalo poruke, svi oni su pokazali da su pravi sportaši i ljudi.

‘Ćoriću je kirurg nakon operacije ramena rekao da će moći ponovo igrati nakon osam tjedana. A on nakon osam tjedana nije mogao podići ruku’

TEMPO: Je li vaš rad s Ćorićem dokaz da biste se i vi mogli baviti trenerskim poslom još puno, puno godina?

Ja sam to izabrao i vidim se u tome. Mislim da je ovo pokazatelj i njemu i meni da smo na dobrom putu, što me usmjerava prema poslu teniskog trenera kojim ću se baviti sljedećih 10 ili 20 godina. Znate, kada sam se ostavio tenisa tada mi se sve zgadilo, godinu dana nisam u tenisu ništa radio. Pratio sam tenis, ali nisam bio u tome. Nakon godinu dana počeo sam raditi s Dujom Ajdukovićem i time sam započeo s poslom teniskog trenera. Nakon toga sam počeo raditi s Ivanom Ljubičićem u agenciji u kojoj smo imali mlade tenisače. Tako sam se kalio kao trener, učio sam neke stvari, da bih sada došao do rada s vrhunskim igračem na vrhunskoj razini. Veliku podršku u tome imam od Gorana Ivaniševića, to mi puno znači. On je pravi momak, uvijek spreman pomoći i dati savjet.

TEMPO: Ivanišević je rekao kako mu je teže biti trener no igrač, ali i da je bolji trener no što je bio igrač. Je li i s vama ista situacija, naročito kada ste gledali finale u Cincinnatiju?

Svaki meč mi je stres. Nakon meča, kao, trebaš biti sretan, a toliko si prazan. Svaki meč me strašno iscrpi. Ja se nadam da ću postati bolji trener no što sam bio igrač.

TEMPO: Kada se osvrnete na svoju igračku karijeru, možete li reći zašto niste ostvarili bolje rezultate?

Prvo, prerano sam se umirovio. Glava je bila luda, mlada, bio sam na sto strana. Najgori sam bio za sebe. Više bih pomagao svima drugima no sebi. Trebao sam biti više fokusiran na tenis. Umjesto toga, mene je sve drugo zanimalo, najmanje moja karijera. Sada sam okrenuo novu stranicu u životu.

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala je 2018. godine članove Davis Cup reprezentacije za izniman uspjeh, promociju sporta i međunarodnog ugleda zemlje te osvajanje Davis Cupa. FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL