Usprkos činjenici da je zgrada Hrvatskog glazbenog zavoda teško stradala nakon potresa, od 14. do 24. rujna u HGZ-u se održava Donatorski festival BEETHOVENplus, i to ponajviše zahvaljujući upornosti i energiji Romane Matanovac Vučković, sveučilišne profesorice na Pravnom fakultetu, Muzičkoj akademiji i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, koja je polovicom prosinca 2018. izabrana za novu predsjednicu HGZ-a. Naravno, taj ambiciozni projekt ne bi mogao biti ostvaren bez entuzijazma vrhunskih glazbenika koji su svojim besplatnim muziciranjem odlučili pomoći obnovi zgrade.
Hrvatski glazbeni zavod osnovan je 1827. kao društvo ljubitelja glazbe, što je po ustroju i danas. Donacijama članova, među kojima se isticao nadbiskup Juraj Haulik, izgrađena je zgrada u Gundulićevoj 6, u koju se Hrvatski glazbeni zavod uselio 1876. Svečano stubište je na poticaj Izidora Kršnjavija dograđeno 1895., a otvorenju je prisustvovao car Franjo I. Otada pa do danas Društvo raspolaže svojom zgradom, a dolaskom Romane Matanovac Vučković na čelo HGZ-a izbjegnuta je opasnost da, u režiji njenog prethodnika Nike Đurića, zgrada bude prodana i prenamijenjena.

NACIONAL: Preuzeli ste vodstvo HGZ-a u dramatičnim uvjetima i započeli s donatorskim koncertima za spas zgrade, a onda su došli korona, potres i poplava. No vi ne odustajete?

Da, moram se pohvaliti da smo tijekom 2019. uspjeli uprihoditi dva milijuna kuna – dijelom od vlastite djelatnosti, dijelom od donacija građana, tvrtki i udruga u području glazbe. Bili smo izabrani i kao mjesto na kojem su se trebala održavati neka kulturna i društvena događanja tijekom hrvatskog predsjedanja EU-om. I Grad Zagreb je dao priličan iznos – interventna sredstva u iznosu od 250 tisuća kuna. Tako da smo uspjeli urediti veliki dio zgrade i njenih reprezentativnih prostora – promijenili smo prozore u dvoranama, prelakirali parkete i zamijenili stolariju, na što je utrošeno oko 1,4 milijuna kuna.Onda se prvo dogodio lockdown zbog epidemije koronavirusa pa nismo mogli održavati planirane koncerte, no vjerovali smo da ćemo nekako izdržati taj period. Korona jest izazvala krizu, ali mi bismo to nekako prebrodili. Da apsurd bude veći – dva dana prije potresa, u petak, završili smo radove u svim sanitarnim prostorijama i obavili primopredaju. U nedjelju se dogodio potres, uništio sve što smo uspjeli napraviti i potpuno devastirao zgradu. A onda je, nekoliko mjeseci kasnije, uslijedila i poplava koja nam je prodrla u podrum u kojem se čuvala arhivska građa, koju smo, srećom, uspjeli sačuvati i premjestiti. Ipak, jedino što mi je bilo u glavi nakon svih tih katastrofa jest da HGZ ne smije propasti.

NACIONAL: Reklo bi se – prava osoba na pravom mjestu u pravom trenutku. I ne manje važno – žena! 

Ne bih željela biti lažno skromna, ali mislim da bi malo ljudi imalo energije sve to izdržati. I ja sam se u jednom trenutku pitala, nakon svih tih nesreća – daje li to meni Bog znak da se prestanem baviti HGZ-om? Ali ta teška situacija ipak nije poljuljala moju odlučnost i nisam dvojila – ako moramo sve ispočetka, idemo ispočetka!

Kao što vidite, ništa nas nije uspjelo pokolebati u odluci da do 24. rujna održimo BEETHOVENplus – Donatorski festival, na kojem nastupaju brojni poznati glazbenici i dirigenti. Čitav jedan festival doslovce je organiziran u roku od mjesec dana. To je velika zasluga Kajane Pačko koja je okupila glazbene umjetnike i, naravno, zasluga svih onih koji su prihvatili njen poziv da sviraju besplatno. Što se tiče epidemioloških mjera, sve ih poštujemo, nabavili smo svu opremu, osigurali razmak između stolica u gledalištu, odnosno – reducirali broj gledatelja s 360 na 120. Paralelno smo radili i na modernizaciji i digitalizaciji HGZ-a tako da se sve ulaznice mogu nabavljati online. Imamo i web-stream, što znači da možete kupiti ulaznicu i pratiti koncert od kuće. Taj web-stream imat ćemo kao ponudu za sve svoje klijente dok traje epidemija, a možda i nakon toga. Time možemo znatno proširiti publiku, zapravo na cijeli svijet. Osim toga, htjela bih vam ekskluzivno reći da smo ovim BEETHOVENplus festivalom zapravo počeli razvijati i vlastitu produkciju. Vjerujem da ćemo na tom tragu nastaviti suradnju s Kajanom Pačko i ostalim glazbenicima, kako bismo od toga stvorili tradicionalni festival koji će biti naš proizvod.

NACIONAL: Kako je moguće da ste uspjeli staviti zgradu u funkciju u tako kratkom roku? 

Ni sama nisam vjerovala da će to biti moguće. Prije svega zato što je cijelo krovište bilo teško oštećeno, a kako se radi o staroj gradnji, krov je gredama spojen na strop velike dvorane, zbog čega je upravo ona najviše stradala. Stradali su i hodnici i ostali dijelovi zgrade, nadvoji iznad ulaza koji su popucali. Bilo mi je odmah jasno da tako otvorenog krova i s 50 tona šute na tavanu ne smijemo dočekati ozbiljnije kiše, jer bi strop u velikoj dvorani jednostavno propao. Zato sam četiri-pet dana nakon potresa zatražila od ravnateljstva HGZ-a da me podrži u odluci i mi smo krenuli u hitnu sanaciju. Arhitekt Roman Šilje i tvrtka BERIGO Igora Aralice, koji su i do tada radili na obnovi, odmah su krenuli raditi iako su znali da mi tada na računu nismo imali ni približno dovoljno. Vjerujući u HGZ, oni su nam na neki način poklonili svoj rad koji ćemo naknadno platiti uz značajne popuste. Bilo je najvažnije da pokrijemo zgradu i maknemo šutu kako bismo sanirali one najgore posljedice potresa i uklonili opasnost urušavanja. No uspjeli smo praktički do kraja srpnja i sve prostore unutar HGZ-a privesti svrsi i učiniti sigurnima za događanja i publiku.

NACIONAL: „Podržite nas!“ piše na vašim web stranicama u obraćanju donatorima za obnovu zgrade. Kakav je bio odaziv?

Odmah smo krenuli u donatorsku kampanju, dakako, duboko svjesni toga da su mnogi građani i mnoge kulturne institucije u centru Zagreba stradali. Bilo nam je jasno da u tom trenutku ne možemo očekivati neku pomoć države ili Grada. Obratili smo se ljubiteljima glazbe, a odaziv je zapravo bio fantastičan, tako da smo već sakupili gotovo pola milijuna kuna donacija. Odazvali su se građani s malim iznosima, ali i naši glazbenici, od kojih su neki članovi HGZ-a, iskazali su se vrlo izdašnim donacijama. Posebno me veseli što su se neki iz inozemstva, koji su vezani uz HGZ, također pridružili. Na primjer, Dražen Domjanić, koji živi u Liechtensteinu, gdje ima svoju glazbenu školu i vrlo je uspješan, priskrbio je za HGZ 11 tisuća eura, dok je Samir Nikočević, koji živi i radi u SAD-u, sa svojim prijateljima donirao 15 tisuća dolara. Imamo puno takvih primjera i među hrvatskim glazbenicima kao što su Laura Vađon, Darko Petrinjak i drugi, koji su s obzirom na hrvatske prilike također dali značajan doprinos iz vlastitih sredstava. Radi se o privatnim donacijama građana, glazbenika i ljubitelja glazbe i utoliko smo im još više zahvalni.

NACIONAL: Matej Meštrović čak je napisao kompoziciju „Potresno“, inspiriran stanjem u kojem je zgrada bila. Kako je do toga tako brzo došlo?

Sa svim tim svojim kolegama i prijateljima iz svijeta glazbe u stalnom sam kontaktu i u trenutku kada je zgrada uništena potresom, puno se ljudi javilo. Matej Meštrović je veliki prijatelj HGZ-a i voli taj prostor, nazvao me među prvima i rekao da nešto sprema za HGZ. Rekao je da ne spava noćima, a toga sam bila svjesna jer mi je u sitne sate slao poruke i dijelove glazbe koju je skladao. On je tu kompoziciju napisao spontano i dao poticaj da se taj glazbeni spot iskoristi kao prva faza naše donatorske kampanje. Inače, njegova majka Sretna Meštrović održala je nedugo prije potresa svoj posljednji koncert kod nas, u dvorani kakva je nekada bila.

NACIONAL: Je li bilo onih koji su željeli donirati svoju glazbu?

Apsolutno! Gotovo svi glazbenici koji su bilo kako vezani uz HGZ željeli su darovati svoju umjetnost. Među prvima se javila Kajana Pačko te je u suradnji s Rotary E-klubom Hrvatska organizirala online koncert na kojem su, uz nju, nastupili i naši svjetski poznati glazbenici Martina Filjak i Petrit Çeku. Ubrzo nakon toga slijedio je online festival u produkciji hrvatskog pijanista s bečkom adresom Petra Klasana i finske violončelistice Liine Leijale koja živi i radi u Palestini. Bilo je još mnogo glazbenika, i ne samo klasičara, koji su virtualnim nastupima podržali našu donatorsku kampanju. Svima sam beskrajno zahvalna, neka mi ne zamjere što ih neću sve imenovati – dug je popis.

NACIONAL: Koliko se Grad Zagreb uključio u sanaciju zgrade – ili će to ipak sve odraditi država? 

Grad Zagreb nam je izašao u susret i unaprijed uplatio sredstva za najam dvorane za koncerte gradskih umjetničkih ansambala, dakle onih kojima Grad inače sufinancira prostore za koncerte. No što se tiče same obnove, od Grada za sada nismo dobili ništa. Moram naglasiti da smo s Uredom za kulturu imali uvijek dobru komunikaciju, mi smo u njihovim redovitim godišnjim programima i planovima i dobivamo određena sredstva. Iako se svašta spekuliralo prije no što sam došla na čelo HGZ-a, mislim da Grad nema apetite preuzeti vlasništvo nad zgradom. Vjerujem da su, otkad je novo vodstvo izabrano, svjesni toga da se mi jako dobro sami održavamo.

NACIONAL: Je li zgrada HGZ-a sigurna za posjetitelje i korisnike nakon hitne sanacije?

Nakon što smo privremeno sredili zgradu od potresa, prema preporuci konzervatora Andreja Dokića obložili smo zidove posebnim japanskim papirom u svim prostorima u koje dolazi publika. Time smo riješili akutnu situaciju i sve su prostorije dovedene u sigurno stanje. Akustika velike dvorane nije narušena i može se sigurno koristiti za programe. Naravno, sada to više nije onako sjajno i lijepo, vidi se da je zgrada ranjena, ali do potpune obnove nema više smisla ići u neka parcijalna rješenja. Tim više jer smo prilikom istražnih restauratorskih i konzervatorskih radova pronašli i freske na zidovima velike dvorane. To je jako lijepo, ali i komplicira buduće zahvate jer kada dođe do sveobuhvatne obnove, ipak moramo srušiti strop velike dvorane. Iskoristit ćemo taj proces kako bismo modernizirali ne samo veliki dvoranu, nego i cijelu zgradu.

NACIONAL: Hoće li novac iz europskih fondova na kraju spasiti stvar, hoćete li dobiti cijelu svotu i je li moguće u roku pripremiti projektnu dokumentaciju?

Još ne znamo koje će biti linije financiranja, ali očekujem da ćemo kao kulturno dobro i institucija od povijesnog značenja dobiti određena sredstva iz Fonda solidarnosti. Upravo zato smo paralelno s hitnom sanacijom krenuli u izradu projekta obnove. Tim projektom predviđene su i protupotresna rekonstrukcija i zaštita od vlage. Arhitekt Roman Šilje i njegov studio već su završili idejni projekt, tako da ćemo među prvima početi tražiti građevinske dozvole kako bismo spremno dočekali novac koji će biti na raspolaganju. Ne znam kolika će nam svota biti dodijeljena, ali ono što znam jest da takav jedan projekt potpune rekonstrukcije, obnove i modernizacije HGZ-a stoji više od 100 milijuna kuna.

NACIONAL: Jeste li zbog potresa izgubili „podstanare“, odnosno ansamble koji kod vas imaju probe, s obzirom na to da ste to najavili kao jedan od izvora prihoda prilikom imenovanja na dužnost? 

Mi se ni tu uopće nismo dali smesti. Otkad sam imenovana, nastojala sam da sve one koji su nekada svirali u HGZ-u vratimo u HGZ. Mi smo prvenstveno komorna scena i svi koji takvu glazbu sviraju, najradije nastupaju kod nas. Zato sam odlučila obnoviti taj odnos s našim partnerima poput Zagrebačkog kvarteta, Zagrebačkih solista, Hrvatskog baroknog ansambla i drugih, koji održavaju koncerte u HGZ-u pod posebnim uvjetima. Inače, svakoga dana otvoreni smo za vježbanje, a svoje prostore nudimo onim umjetničkim udrugama, organizacijama i građanskim inicijativama koje nemaju adekvatne uvjete za rad. Tako da sada imamo tri rezidencijalna ansambla u HGZ-u, za čije prostore dio sredstava uplaćuje Grad, a dio plaćaju sami. To su Hrvatski barokni ansambl, zatim Cantus ansambl – čije troškove pokriva Hrvatsko društvo skladatelja, i Kvartet Sebastian pod ravnanjem violinista Anđelka Krpana. Svi oni kod nas imaju probe i nastupe u Velikoj dvorani. Dakle, ne radi se samo o rentijerstvu, već i o programskoj suradnji. Tako da se ponovo, kao i nekada, dok nam je podstanar bila Muzička akademija, cijele dane čuje svirka.

Zgrada Hrvatskoga glazbenog zavoda jako je oštećena u snažnom potresu 22. ožujka. PHOTO: HRVATSKI GLAZBENI ZAVOD

NACIONAL: Kada ste postali ravnateljica HGZ-a, započeli ste i suradnju s HRT-om. Nastavlja li se ona i nakon potresa? 

Ta suradnja je jako dobra, izlaze nam ususret i novinari i urednici, koji nas uvijek prate. Dogovorili smo da se jednom godišnje održava donatorski koncert koji prenosi HRT i do sada je to odlično funkcioniralo. Sljedeći koncert bit će održan 2021. Ovoga ljeta HRT nas je podržao i u jednoj od svojih prvih emisija „Sunčane strane Prisavlja“, koja je bila posvećena obnovi HGZ-a i održan je koncert Zbora HRT-a pod ravnanjem Vetona Marevcija. Moram naglasiti da je uloga medija u obnovi zgrade HGZ-a bila strahovito važna. Otkad sam preuzela funkciju predsjednice, dosta energije ulažemo u vidljivost i mislim da se nakon potresa to vratilo na najbolji mogući način. Mediji su odigrali ključnu ulogu.

NACIONAL: Uslijed epidemije covida-19 održao se niz koncerata putem interneta. Kako riješiti pitanje autorskih prava, s obzirom na to da se kao stručnjakinja za autorska prava tim područjem znanstveno bavite? 

To je doista teško pitanje. Lijepo je da je toliko veliki broj glazbenika tijekom lockdowna odlučio globalnoj publici pokloniti svoju glazbu. Bilo je to virtualno druženje kroz kulturu i umjetnost, koje nam je svima nedostajalo. Međutim, sa stajališta autorskih prava to nije najpoželjnija aktivnost, s obzirom na to da za takav oblik muziciranja preko interneta nije riješeno pitanje nadoknade autorskih prava. Meni osobno problem je i opća percepcija o tome da sve na internetskim platformama treba biti besplatno. Pritom ne mislim samo na glazbu, već i na filmove, audiovizualnu produkciju, novinarske tekstove i slično. To je veliki izazov u cijelom svijetu i na njega Hrvatska nastoji odgovoriti novim zakonom koji se priprema u Ministarstvu kulture i medija uz stručnu pomoć Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Ja sam voditeljica radne skupine, javnu raspravu smo završili i nadam se da će taj zakon barem u jednom dijelu početi rješavati taj problem tako da autori počnu ostvarivati naknade od platformi i društvenih mreža. Cilj je da kulturne industrije dugoročno na internetu budu zaštićene. Zakon ima više od 300 članaka, žurno se radi i trebao bi uskoro otići u Sabor na dva čitanja te biti izglasan do kraja godine. Moram naglasiti da je politička struktura koja je činila prošlu i čini sadašnju Vladu – a osobito ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek – blagonaklona kulturnim industrijama i zaštiti njihovih autorskih prava i zato vjerujem da će Zakon biti usvojen u kratkom roku.