Damir Škugor, uhićeni direktor Sektora trgovine plinom u Ini, osobno je predložio svojim nadređenima da svoj dio zakupa LNG terminala na otoku Krku Ina prepusti mađarskom MOL-u. Nacionalu je taj senzacionalni detalj otkrio izvor koji o tomu ima neposredna saznanja i koji, štoviše, kaže da te navode može potkrijepiti i interna dokumentacija Ine. Drugim riječima, Škugor je to osobno pismeno predložio.

Ti navodi dižu razmjere spomenute afere na jednu sasvim novu razinu. Oni pokazuju zašto su predstavnici MOL-a u Ini i nakon izbijanja te afere za nju potpuno nezainteresirani, zašto o svemu znakovito šute i izbjegavaju bilo kakav komentar te nude objašnjenje kako se takav previd u Ini uopće mogao dogoditi. Po svemu sudeći zato što je MOL na drugim područjima svog djelovanja unutar Ine jako profitirao, a to se dijelom dogodilo zahvaljujući upravo Škugorovoj inicijativi.

Osim toga, ti navodi dodatno pokazuju da Škugor nije bio tek tamo neki beznačajni stranački član bez ikakva doticaja sa stranačkim vodstvom, nego ga svrstavaju u onu zonu HDZ-a kojoj su bili dostupni najlukrativniji poslovi i zarade.

Zbog toga ti novi navodi sve ozbiljnije pritišću administraciju premijera Andreja Plenkovića, naročito u dijelu u kojem otkrivaju da je Škugor djelovao u koordinaciji s MOL-om.

Damir Škugor, direktor Sektora trgovine plinom u Ini, uhićen je zbog sumnje da je organizirao izvlačenje novca iz Ine preprodajom plina tvrtki OMS Upravljanje koju su osnovali njegovi prijatelji Josip Šurjak i Goran Husić. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Izvor detaljno upućen u poslovanje Ine otkrio je Nacionalu da je Ina svoj udio zakupa u LNG terminalu na otoku Krku u potpunoj tajnosti dala u podzakup MOL-u, to jest njegovoj tvrtki MOL Energy Trade. Glavni čovjek za provođenje te operacije bio je – Damir Škugor, nedavno uhićeni direktor Sektora za trgovinu plinom u Ini, odgovoran za pljačku Ine tešku više od milijardu kuna. Nacionalov izvor blizak vodstvu Ine tvrdi kako je to krunski dokaz da je Škugor zapravo cijelo vrijeme djelovao u suradnji s MOL-om te da je mađarski dio Uprave Ine, na čelu s predsjednikom Uprave Sándorom Fasimonom, itekako morao biti upućen u Škugorov način izvlačenja plina iz Ine, da bi potom i sam unosno zaradio podjelom ekstraprofita od njegove preprodaje po deseterostruko većoj cijeni.

Nacionalov izvor blizak vodstvu Ine i upoznat s detaljima ove operacije tvrdi:

“Škugor je stavio na Upravu i Nadzorni odbor Ine prijedlog da se zakup LNG terminala da u podzakup firmi MOL Energy Trade tako da Ina ni nema zakup nad LNG-jem, već umjesto nje taj zakup drži MOL Energy Trade. Dakle, mi smo cijelu tu liniju napajanja plinom prepustili nekom drugom umjesto da Ina uzme veće količine i osigura si dva dobavna pravca te time ostvari prednost pred konkurencijom. Zašto? Znači, da sam ja predsjednik Uprave Ine, da je to normalna komercijalna firma, odmah bih sjeo na taj kanal i tako spriječio da mi konkurencija kroz taj kanal uvozi plin ako ja to ne želim. Tako je Ina mogla kontrolirati dobavne pravce i stvoriti monopol ne samo na tržištu Hrvatske, već i u Sloveniji i Mađarskoj. Jer LNG na Krku je jedini LNG terminal koji vodi prema Mađarskoj i Sloveniji. Ako gledamo ekonomski, elementarna logika nalaže da pokušavaš na zakoniti način stvarati monopole dokle god ti Agencija za tržišno natjecanje to dopušta. Zašto ti onda daješ u podzakup svoj plin MOL Energy Tradeu?”

U tvrtki LNG Hrvatska, strateškom projektu Plenkovićeve vlade, hrvatske kompanije zakupile su tek manji udio, HEP 0,4 milijarde kubika i Ina 0,1 milijardu, a i to je Ina u strogoj tajnosti dala u podzakup. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

Na pitanje kako je uopće moguće da je baš Škugor došao s tim prijedlogom, i to ne samo Upravi već i Nadzornom odboru Ine, ako je on, kako su tijekom prošloga tjedna uporno isticali u Vladi, tek četvrti u liniji hijerarhije, Nacionalov izvor objašnjava:

“Škugor kao četvrta linija daje prijedlog, a to se onda penje do linije dva. Taj prijedlog morala je odobriti Uprava Ine, a informaciju o tome morao je dobiti i Nadzorni odbor. Poznato mi je da je bivši predsjednik Nadzornog odbora Damir Vanđelić tražio informacije o plinskom poslovanju zato što je konkurencija rasla, a Ina je padala. Postavilo se pitanje kako je to moguće kad Ina ima vlastitu proizvodnju, što nitko od konkurencije nema, a unatoč tome Ina je padala, a oni su rasli. To bi trebalo biti nemoguće jer Ina kao proizvođač uvijek može ići s nižom cijenom, s obzirom na to da ima i niže troškove proizvodnje te niže troškove transporta uz istu dobit i tako uvijek može biti bolja od konkurencije. Nije se smjelo dogoditi da Ina padne u market shareu. Zapravo je Vanđelić pred više svjedoka pozvao na red Škugora i njegove ljude iz plinskog sektora upravo zbog tog pada Inine proizvodnje i počeo mu postavljati razna pitanja. Kad je na kraju Vanđelić konstatirao kako je dobro u svemu tome da Ina ipak drži zakup LNG-ja, dobio je sljedeći odgovor: ‘Ne, ne držimo ga mi, dali smo u zakup MOL Energy Tradeu.’ Znači, ako vi danas pitate tvrtku LNG Hrvatska tko ima zakup, oni će vam reći da Ina ima zakup, ali u stvari Ina je to dala u podzakup MOL Energy Tradeu.”

Nacional je u prošlom broju otkrio da je Škugor na mjesto direktora Sektora za trgovinu plinom u Ini postavljen i intervencijom bivšeg ministra Tomislava Ćorića koji se, kako je to pred više svjedoka rekao sam predsjednik Uprave Sándor Fasimon, pritom pozivao na premijera Andreja Plenkovića.

Osim što je Uprava Ine dozvolila da ljudi bliski vrhu HDZ-a i Vlade putem tvrtke OMS Upravljanje izvlače hrvatski plin iz Ine i preprodaju ga po deset puta većim cijenama na europskom tržištu, ovdje se postavlja pitanje odgovornosti Ine i Vlade za sveukupnu plinsku politiku, a time i cijene plina koje plaćaju krajnji potrošači, to jest građani i tvrtke.

Nacionalovi izvori tvrde kako je Škugorov zahtjev da se Inin udio u zakupnu plina iz LNG-ja da u podzakup MOL-u ključan dokaz da je on djelovao u suradnji s MOL-om i da je Sándor Fasimon sve znao. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Zato su razmjeri ove nove afere puno dalekosežniji te pokazuju da je Vlada Republike Hrvatske na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem monopol za raspolaganje plinom iz LNG terminala na otoku Krku de facto potpuno prepustila Mađarskoj, a da je Ina kao glavna energetska kompanija u Hrvatskoj, pored HEP-a, bila potpuno nezainteresirana za sudjelovanje u strateškom hrvatskom energetskom projektu kojim treba biti osigurana dugoročna sigurnost opskrbe plinom. Naime, Ina se zapravo javila za zakup vrlo male količine plina iz LNG-ja, svega 100 milijuna prostornih metara, od inicijalnih ukupno 2,6 milijardi, a Nacionalovi izvori iz energetskog sektora smatraju da to nije bila logična poslovna odluka i da iza te odluke također stoji isključivi interes mađarskog MOL-a koji je prešutno podržala Plenkovićeva vlada. No potom je i taj mali udio u zakupu plina iz LNG-ja Ina prepustila MOL-u. A tu je odluku potvrdila Uprava Ine u kojoj sjedi i troje hrvatskih članova.

U ime Vlade u Upravi Ine sjede Barbara Dorić, inače bivša šefica LNG-ja Hrvatska, Niko Dalić, suprug bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, i Darko Markotić.

Upravo su oni i dopustili da se Inin dio zakupa LNG terminala na otoku Krku prepusti mađarskom MOL-u, to jest s njim povezanoj tvrtki MOL Energy Trade Ltd. MOL je tu tvrtku osnovao 2007., ali je u međuvremenu prodao 50 posto udjela u toj tvrtki i ostao tek manjinski dioničar. Međutim, tom tvrtkom, koja se danas zove MET Hungary Ltd., upravljaju ljudi bliski mađarskom premijeru Viktoru Orbánu i Upravi MOL-a, a osim naziva i vlasnika promijenila je i sjedište, koje je danas u Švicarskoj. Tvrtka je postala jedan od najvećih trgovaca i opskrbljivača plinom u Europi, a ujedno je i jedan od redovnih zakupaca LNG terminala na Krku. No u švicarskim je medijima tvrtka prozivana zbog veza s Viktorom Orbánom i s mađarskim i ruskim oligarsima.

Ina je plinsko tržište u hrvatskoj prepustila konkurenciji. Ina ni nema zakup nad LNG-jem, već umjesto nje taj zakup drži MOL Energy Trade. Ina je cijelu tu liniju napajanja plinom prepustila nekom drugom

Ina je još 2018. uzela u zakup 100 milijuna prostornih metara plina ili 0,1 milijardu godišnje na 20 godina, dok je HEP kao jedan od suinvestitora i jedan od glavnih zakupaca kapaciteta LNG-ja uzeo 400 milijuna prostornih metara godišnje, to jest 0,4 milijarde na 10 godina.

Skoro dvije godine nakon toga nitko se od drugih zakupaca nije javljao, ali je zato Mađarska bila zainteresirana za ulazak u vlasništvo LNG terminala, što je službeno potvrdio i tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić rekavši da su Mađari zainteresirani za 25 posto udjela u vlasništvu terminala. Ćorić je tada rekao kako će njihov ulazak u vlasništvo biti uvjetovan ulaskom mađarskih zakupaca plinskih kapaciteta na terminal. Ćorić je o LNG terminalu početkom listopada 2018. razgovarao i s mađarskim ministrom vanjske trgovine i vanjskih poslova Péterom Szijjártóm, a mađarska novinska agencija MTI je nakon tih razgovora prenijela da bi Mađarska s LNG terminala na Krku godišnje mogla uvesti 1,7 milijardi prostornih metara plina.

Tako je u svibnju 2020. dio kapaciteta zakupila tvrtka MET Croatia Energy Trade, članica grupacije MET grupe – dakle, bivše tvrtke MOL Energy Trade. U prvoj godini 2020./2021. oni su zakupili 0,22 milijarde prostornih metara plina, a za sljedeće dvije godine po 0,54 milijarde. No nije se do sada znalo da su oni uzeli u zakup i 0,1 milijardu kubika plina koji je trebao biti pod Ininom kontrolom.

U lipnju 2020. dio kapaciteta zakupila je i tvrtka MFGK Croatia u vlasništvu mađarskog distributera plina i električne energije MVM. U prvoj godini tvrtka MFGK Croatia zakupila je oko 0,7 milijardi prostornih metara, a idućih godina po nešto više od milijardu prostornih metara godišnje.

Bivši ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, u čijem je mandatu pušten u rad LNG terminal na Krku, nakon otvorenja terminala sastao se s mađarskim ministrom Péterom Szijjártóm. FOTO: Nel Pavletic/PIXSELL

U svibnju 2020. dio kapaciteta zakupila je i tvrtka PPD u vlasništvu Pave Vujnovca, a nakon što je LNG početkom ove godine povećao kapacitet s 2,6 na 2,9 milijardi prostornih metara plina, javili su se i na novi natječaj te zakupili i dodatne kapacitete, preotevši posao najvećem slovenskom trgovcu plinom, tvrtki Geoplin. U posao s hrvatskim LNG terminalom ušla je i katarska kompanija POWERGLOBE QATAR LLC koja je u lipnju 2020. zakupila tada sve preostale kapacitete, i to prvih nekoliko godina oko 0,46 milijardi kubika godišnje, a kasnije blizu milijardu kubika godišnje.

Upravo zbog očekivanog velikog interesa za LNG terminal na Krku, Nacionalov izvor postavlja pitanje zašto Ina kao najveća energetska kompanija u Hrvatskoj uopće nije bila zainteresirana. Te pogotovo zašto su i to malo kapaciteta koje su zakupili, dali u podnajam.

“Zašto su taj plin dali u podnajam? Prvo, mislim da su uzeli premalo plina. Dakle, jedan od glavnih opskrbljivača plinom u Hrvatskoj nije zainteresiran, a ima još 79 posto otvorenog tržišta. Pa nije to HEP koji drži 95 posto tržišta strujom pa si može dozvoliti da nije zainteresiran za preostalih pet posto. Ali Ina ima samo 21 posto, što pokriva iz vlastite proizvodnje, i još nešto sitno uvozi, dakle, kako je moguće da nije zainteresirana osvojiti barem polovicu od preostalog dijela tržišta? To ne može biti vjerodostojno, već se očito tu radi o nekim shemama”, tvrdi Nacionalov izvor.

Taj izvor ističe da se, u trenutku kad je Škugor prvi put predložio da Ina svoj dio zakupa LNG-ja da u najam, pobunio jedan od tadašnjih operativnih direktora Stjepan Nikolić. Međutim, napravljene su neke sitne korekcije i prijedlog je ipak prošao.

“Škugor je predložio, a ovi su to progurali gore. Oni su napravili matematiku da se to njima isplati. ‘Ajde da ih pitamo danas da li se isplati. To je kao da meni netko kaže da se ne isplati imati protupožarni aparat. Naravno, kad nema požara uopće se ne isplati. A može li se požar očekivati? Pa zato i postoje protupožarni aparati što svi očekujemo da može biti požar. A kad izbije požar, protupožarni aparat vrijedi milijune”, objašnjava Nacionalov izvor blizak vrhu Ine.

Dio plina za potrebe domaćeg tržišta Hrvatska dobiva preko LNG terminala, no prije izbijanja ukrajinske krize zbog ruske agresije te su cijene bile više od onih koje su se mogle postići sklapanjem terminskih ugovora za nabavu plina. Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Nacionalu je u veljači ove godine potvrđeno da je tijekom 2021. godine preko LNG terminala na Krku uvezeno i u plinski transportni sustav utisnuto 1,6 milijardi prostornih metara plina. Od toga je, kako su naglasili, čak 95 posto plina ostalo u Hrvatskoj, odnosno namijenjeno je domaćoj potrošnji, što je vidljivo iz dostupnih podataka o količinama prirodnog plina koje su ušle i izašle iz transportnog sustava tijekom protekle godine. No do točnih podataka o tome tko je od zakupaca kapaciteta terminala prodao plin domaćim opskrbljivačima i po kojim cijenama, nije lako doći.

Uhićeni Damir Škugor bio je izrazito blizak s članom Uprave Ine Nikom Dalićem, suprugom bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić, i kod njega u ured dolazio je svakog drugog dana. FOTO: Matija Habljak/PIXSELL

„Korisnici terminala za UPP – ukapljeni prirodni plin, odnosno LNG – su tvrtke INA, HEP, MET Croatia Energy Trade, MVM CEEnergy Croatia i PPD. Sve navedene tvrtke imaju vlastite portfelje kupaca u Hrvatskoj i inozemstvu koje opskrbljuju prirodnim plinom, a terminal za UPP im je jedan od dobavnih pravaca koje koriste u procesu opskrbe. Što se tiče zakupljenih kapaciteta, možemo sa sigurnošću tvrditi da tvrtke HEP i INA imaju zakupljene kapacitete koji iznose nekoliko stotina milijuna prostornih metara godišnje. No njihovi komercijalni uvjeti dobave, kao i daljnje prodaje ukapljenog prirodnog plina, spadaju u domenu poslovne tajne te nisu dostupni Ministarstvu“, odgovorili su u veljači iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja na čijem je čelu tada još uvijek bio Tomislav Ćorić.

Nacional je već ranije pisao i o višegodišnjem izostanku ulaganja u povećanje domaćih rezervi plina, što je Hrvatsku svelo na ovisnika o uvozu. Prijašnje su vlade sve do prije koju godinu bile odgovorne za smanjena ulaganja u nova plinska ležišta zbog višegodišnjeg tretiranja plina kao socijalne kategorije čija se cijena prisilno držala na vrlo niskim razinama, što je dodatno demotiviralo investitore da ulažu u nova istraživanja. Takva se neizvjesna situacija mogla i morala izbjeći da je Hrvatska na vrijeme donijela strategiju poticanja ulaganja u nova plinska ležišta i povećanje rezervi.

Bivši predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević u intervjuu Nacionalu prije nekoliko mjeseci kazao je da je sve do 2008. godine Hrvatska iz vlastitih plinskih polja u sjevernom Jadranu i u Molvama zadovoljavala čak 70 posto potreba za plinom, a svega je 30 posto uvozila. Danas je situacija dijametralno suprotna, vlastitom se proizvodnjom pokriva tek 30 posto domaćih potreba za plinom i taj postotak posljednjih godina rapidno pada jer su plinska polja u sjevernom Jadranu pred gašenjem, a čak 70 posto se uvozi. Katastrofalne posljedice ovog omjera posebno brinu domaće stručne krugove u aktualnoj situaciji žestokih poremećaja na tržištu plina koji su nastali zbog ruske agresije na Ukrajinu. To je u intervjuu za Nacionalov prilog Megawatt prije nekoliko mjeseci naglasio i predsjednik Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) Dalibor Pudić, koji je kazao da energetska neovisnost svake države podrazumijeva značajno oslanjanje na domaće izvore.

U trenutku kad je Škugor prvi put predložio da Ina svoj dio zakupa LNG-ja da u najam, pobunio se jedan od tadašnjih operativnih direktora Stjepan Nikolić. No nakon sitnih korekcija prijedlog je prošao

„Hrvatska je proizvođač plina i pripada grupi od samo nekoliko država članica EU-a koje na svojem teritoriju imaju izvore plina. Stoga trebamo valorizirati vlastite potencijale i ne povoditi se za interesima država uvoznica ma koliko one bile gospodarski snažne i politički utjecajne u EU-u. Iz tog su razloga ulaganja u domaće rezerve plina i nadalje nužna i bez prave alternative. Sigurno postoje potencijali da povećamo domaću proizvodnju plina i tako smanjimo sadašnji previsoki udio uvoza, pri čemu mogu pomoći i nove istražne koncesije koje su nedavno dodijeljene“, kazao je tom prilikom Pudić.

Slično razmišlja i bivši predsjednik Uprave Ine i naftni stručnjak Davor Štern, koji je u izjavi za Nacional tada kazao da su rezerve plina na kopnu već u značajnoj mjeri iscrpljene, no potencijala u podmorju Jadrana još ima.

„Preniske cijene plina do sada nisu motivirale na istraživanje novih rezervi u sjevernom Jadranu. Mislim da bi Agencija za ugljikovodike trebala provesti reviziju koncesija za to područje i potaknuti koncesionare da krenu u procese istraživanja, a to se može postići ako koncesionarima ponudite bolje uvjete i veće provizije. No treba pritom računati na to da je istraživanje novih ležišta plina uvijek neizvjesno i da su to aktivnosti na duge staze koje tek za osam ili 10 godina daju konkretne rezultate“, kazao je još početkom ožujka ove godine Davor Štern.

Uloga šefa Odvjetničke komore u plinskoj aferi otvara problem sudaca poduzetnika

Nakon eksplozije nove korupcijske afere u Ini, procijenjene na gotovo milijardu kuna, zbog malverzacija trgovanja plinom u režiji Damira Škugora, jednog od HDZ-ovih direktora u Ini zaduženog za plinski sektor, u pravosudnim krugovima s kojima se Nacional konzultirao ocijenjeno je da je ta afera po značaju u rangu krize u Agrokoru, nekadašnjoj najvećoj kompaniju na jugoistoku Europe. Da apsurd bude veći, ove su malverzacije bile odrađene preko tvrtke OMS Ulaganje u suvlasništvu predsjednika Hrvatske odvjetničke komore Josipa Šurjaka i poduzetnika Gorana Husića. Budući da MOL upravlja Inom na temelju protuzakonitog i pravomoćno presuđeno koruptivnog aneksa ugovora o upravljanju, zahvaljujući mitu od 10 milijuna eura bivšem premijeru Ivi Sanaderu, Nacionalov pravosudni izvor lakonski je zaključio da se to moglo dogoditi samo u slučaju da je MOL posve digao ruke od Ine kao poslovnog partnera, odustajući usput i od ozbiljnog nadzora poslovanja Ine, i to unatoč tome što je Ina, barem Hrvatskoj, iznimno važna strateška kompanija u nadolazećoj energetskoj krizi.

Prema tom Nacionalovom sugovorniku, postoji i drugo moguće objašnjenje ove afere, a kreće od postavke da se cijela ta operacija nije mogla izvesti bez dosluha s Mađarima. Ali i to bi opet dokazivalo da je MOL apsolutno nezainteresiran za budućnost Ine, uz izuzetak njene distributivne mreže koju želi potpuno preuzeti, kako u Hrvatskoj tako i u razgranatoj regiji nekadašnje Jugoslavije. Mađari su, dakle, smatra Nacionalov izvor, morali znati što se događalo u tom dvogodišnjem poslovanju s plinom u Ini u režiji direktora Damira Škugora, a što je Porezna uprava registrirala tek nakon otkrića skoro 500 milijuna kuna na računu Škugorova oca. „Crvenu lampicu“ upalio je pomalo zaboravljeni Ured za sprječavanje pranja novca, organizacijska jedinica u okviru Porezne uprave.

Nacionalov pravosudni ekspert primijetio je da je ova afera – u kojoj je jedan od aktera i Josip Šurjak, šef Hrvatske odvjetničke komore – u duhu teme koju je početkom srpnja na okruglom stolu o izvansudskim aktivnostima sudaca, otvorio predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Neki od sudaca kroz takve su aktivnosti zarađivali i više od svoje godišnje plaće, a po Nacionalovu izvoru, i odvjetnici su se mogli dovesti u kompromitirajući položaj kada su se, osim svojim osnovnim poslom, bavili poduzetništvom. Upravo to se sada dogodilo čelniku Hrvatske odvjetničke komore Josipu Šurjaku. Kako je naglasio Nacionalov izvor, kao što postoje etički kodeksi za suce i liječnike tako postoji i etički kodeks za odvjetnike. S tim se problemom posebno suočio odvjetnik Marijan Hanžeković, koji je također bio na čelu Hrvatske odvjetničke komore od 1996. do 2000. godine, a bio je i odvjetnik zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Marijan Hanžeković je i u svom zadnjem intervjuu, koji je dao Aleksandru Stankoviću u emisiji „Nedjeljom u 2“ na HTV-u, rekao da je bivšem ravnatelju HRT-a Mirku Galiću ponudio naplatu pretplate za javni servis osmislivši ovršni model naplate neurednim platišama.

‘Plenković MOL-u treba poslati pismo i službeno predložiti smjenu članova Uprave’

REAKCIJA: ‘Nadležnost Nike Dalića nikada nije obuhvaćala sektor trgovine plinom’

„Ovim putem g. Niko Dalić izričito demantira informacije vezane uz njegovo ime koje su objavljenje u člancima Nacionala u izdanjima od 30.08.2022. godine i 06.09.2022. godine vezane uz aktualne događaje trgovine plinom.

G. Niko Dalić zaposlenik je INE d.d. preko 35 godina, od čega veliki dio na rukovodećim pozicijama, te se uz njegova ime veže isključivo stručnost, a nikada nikakve afere.

Njegovo ovlaštenje i nadležnost nikada nije obuhvaćalo sektor trgovine plinom te on nije utjecao niti je mogao utjecati na imenovanje odgovornih osoba za bilo koji segment kupnje i prodaje plina u INI d.d., a što je sve provjerljivo iz dostupnih izvora.

Pored toga, g. Niko Dalić nije se učestalo nalazio sa Damirom Škugorom niti u uredu niti u kafiću niti bilo gdje drugdje, niti su bili u bilo kakvom bliskom kontaktu. Jedini njihov kontakt je bio na rijetkim službenim sastancima u INI d.d. većinom u prisutnosti više osoba.

U predmetnim člancima se sustavno dovodi ime g. Nike Dalića sa akterima postojećih aktualnih događaja vezanih uz trgovinu plinom jedino na temelju činjenice što imaju istog poslodavca i na „anonimnim izvorima“ bez ikakvih konkretnih dokaza te bez da se g. Niki Daliću uopće dala mogućnost očitovanje prije objave spornih članaka.

Stavljanjem obitelji Dalić u kontekst postojećih događaja, očito se želi stvoriti potpuno neistinit dojam u javnosti da su g. Niko i Martina Dalić aktivni učesnici ovih događaja s namjerom da se našteti njihovom ugledu i časti.“

Niko Dalić, po opunomoćenici

Sinevi Vukušić, odvjetnici iz Zagreba