Massimo Savić svoju je glazbeničku i pjevačku karijeru počeo davne 1983. godine, kao 21-godišnjak, u novovalnoj synth pop grupi Dorian Gray. Od tada je prošlo punih 37 godina tijekom kojih je Massimo prošao uspone i padove, da bi danas, kao 58-godišnjak, bio na svojevrsnom vrhuncu karijere s objavljena četiri samostalna studijska albuma i brojnim hitovima kojima oduševljava publiku. Njegov aktualni hit „Mali krug velikih ljudi“ već je punih 15 tjedana na vrhovima domaćih top ljestvica. Ovaj karizmatični pjevač izražene vokalne emocije, koji je već desetljećima na glasu kao najbolji muški vokal u Hrvatskoj i regiji, održat će 3. listopada koncert u perivoju Novih dvora bana Jelačića u Zaprešiću te 17. listopada veliki samostalni koncert u varaždinskoj Areni. Tim povodom za Nacional je govorio o aktualnom uspjehu, snimanju novog albuma, nastupima i životu u vrijeme koronavirusa te statusu slobodnog umjetnika koji je izgubio.

NACIONAL: Vaša pjesma „Mali krug velikih ljudi“ već je 15 tjedana na vrhu domaćih top ljestvica i polako ali sigurno postaje najuspješniji singl u vašoj karijeri. Kako komentirate činjenicu da je vrhunac vaše popularnosti, na neki način, došao u 58. godini života, nakon gotovo 40 godina glazbene karijere?

To se ne događa tek tako. Nisam netko tko se okoristio time što je radio prije i ubirao plodove starih lovorika. Uvijek su se događale neke važne i vrlo jake pjesme. Dogodila se pjesma „Odjednom ti“, pa „Zar više nema nas“, „Indija“, „Nama se nikud ne žuri“, „Zbog jednog pogleda“, „Suze nam stale na put“… a sada i „Mali krug velikih ljudi“. To su snažne kompozicije i mislim da i treba svako toliko izbacivati snažne kompozicije koje dopiru daleko i s kojima dobaciš malo dublje do velikog broja ljudi. Ipak, na kraju krajeva, na koncerte dolaze ljudi koji vole taj moj zvuk uživo i od toga živim.

NACIONAL: Pretpostavljam da to i jest poanta bavljenja glazbom?

Jako je važno napraviti dobar raspored pjesama koje ću svirati na koncertu. U Domu sportova ili, na primjer, u Vinkovcima na otvorenom prostoru. To je najteži dio zadatka. Moraš jako dobro pogoditi kako voditi ljude kroz jedan glazbeni osjećaj. S druge strane, potpuno ti je jasno da pjesme teško zaslužuju svoje mjesto da ih se izvodi uživo. Pjesme koje izvodiš uživo su pjesme koje su prošle ozbiljan ispit vremena i ozbiljan ispit publike. Vrlo sam zadovoljan čovjek jer mi se svako toliko dogodi jedna pjesma koja ljudima puno znači.

NACIONAL: Nova pjesma „Mali krug velikih ljudi“ nastavak je vaše suradnje s Ivanom Dečakom s kojim ste već surađivali na još jednom velikom hitu „Nama se nikud ne žuri“, ali i producentskim tandemom koji čine Jura Ferina i Pavle Miholjević. Znači li to da je riječ o dobitnoj kombinaciji i da ćete s njima raditi i novi album ili će, po starom običaju, biti više autora?

Apsolutno ću nastaviti raditi s njima, ali i surađivati s Peggyjem (Predrag Martinjak). Radim sa svega nekoliko suradnika koje bih mogao nabrojiti na prste jedne ruke. Ima nekoliko producenata s kojima volim raditi. Recimo, ne znam zašto već prije nisam otkrio Juru Ferinu i Pavla Miholjevića. Valjda zato što se sve događa kako se i treba dogoditi.

NACIONAL: Očito je sada vrijeme tu suradnju?

Da, ali ja dosta staromodno gledam na glazbu. Kada sam došao snimati gitare za pjesmu „Nama se nikud žuri“, donio sam neku svoju opremu, postavio je na pod, uključio gitaru i krenuo snimati. Međutim, u jednom trenutku se Pavle sagnuo i taj moj zvuk nekako spojio s dvjema svojim pedalama, odakle je išao glavni zvuk u miks pult. Toliko je poboljšao kvalitetu zvuka, toliko je učinio zvuk prisutnijim u snimci da mi je odmah bilo jasno da Miholjević stvarno zna što radi. Čim smo krenuli raditi pjesmu „Mali krug velikih ljudi“, nismo imali problema.

NACIONAL: Kako je izgledalo snimanje te pjesme?

Uvjeti u kojima smo radili bili su neuobičajeni, ali imali smo predivnu fakturu Ivanove pjesme i znali smo da imamo divan teren na kojem ćemo se glazbeno kretati. Na vrijeme sam se sjetio zvižduka kojim počinje pjesma, a koji sam imao snimljen na mobitelu već dosta ranije. Rekao sam na početku snimanja Pavlu i Juri da mi daju 15 minuta da potražim ideje za pjesmu. I našao sam zvižduk i taj zvižduk je potom determinirao cijeli pogled na pjesmu. No pogled je pozitivan i to je ono što je meni najvažnije.

NACIONAL: Zašto vam je to najvažnije?

Ovo su vremena koja izgledaju kao da živimo u filmu „Blade Runner“ Ridleyja Scotta. Jako se pazimo jedni drugih i naraslo je veliko nepovjerenje među ljudima. Neizvjesnost je velika i nitko ne zna se što će se dogoditi. Nema pravila. Imao sam 16. rujna koncert na Kalemegdanu u Beogradu, gdje je bilo propisanih oko 800 ljudi, ali zato unazad sedam dana dva benda iz Srbije nisu pustili u Hrvatsku iako su imali sve potrebne dozvole. Počelo se događati to da se zatvaramo. Čini mi se da će toga biti sve više. Važno je da izdržimo ovaj period.

NACIONAL: Kada već spominjete ovo neobično vrijeme „novonormalnog“, bojite li se koronavirusa ili kao neki mislite da je to sve izmišljeno i da je u pitanju globalna urota?

Kod mene je hipohondrija normalna stvar i bolujem od svega što netko spomene. Nisam osoba kojoj treba postaviti takvo pitanje. Treba tu bolest ozbiljno shvatiti jer nije u pitanju zezancija. Treba se jako paziti. Moja sestrična radi kao liječnica u Bergamu u Italiji, prošla je najgore i na svu sreću preživjela. Sestra moje majke plakala je svakoga dana jer joj je kći odlazila u tu bolnicu iz koje je izlazilo najviše mrtvih. Htio bih ovim putem izraziti svoje duboko saučešće svima koji su izgubili nekog dragog u ovim teškim vremenima.

NACIONAL: Kad već govorimo o tome, što mislite, rade li država i Stožer civilne zaštite dovoljno za suzbijanje i preventivu koronavirusa ili mislite da bi mogli biti učinkovitiji?

Stalno imam neki osjećaj da kada bi cijeli svijet stao na tridesetak dana, kada bi se dogodio takav konsenzus da svi jednostavno stanu, da ne idu nigdje i ostanu tu gdje jesu, da bi se stvari popravile. Da se izdrži tridesetak dana, siguran sam da bismo pobijedili virus jer bi se virus zbunio i ne bi znao kamo dalje ići. Jednostavno bismo zatvorili krug. Ali taj konsenzus je samo moja mašta pa se stoga to sigurno neće dogoditi jer će svaka država uvoditi svoje mjere s obzirom na događanja na terenu. Međutim, bojim se da zapravo još uvijek ne znamo što se događa na terenu.

NACIONAL: Zašto to mislite?

Kao da mediji čine sve da nas zbune. U koliko sati je krenulo mjerenje i od kada do kada se mjerio broj zaraženih i kako oni tako rano ujutro već imaju toliko riješenih testova itd. Mislim da sam normalna osoba koja si postavlja normalna pitanja i želim nekako da oni moji najmiliji prođu ovaj krug.

NACIONAL: Ranije ste spomenuli da vam je jako važan pozitivan pogled, ima li to s tim veze?

Strašno mi je drago što se dogodio jedan moment koji se zove Dečak i kada se sretnemo, jedan u drugome vidimo samo pozitivu. Ivan krene potom tako i pisati. Ovaj tekst za pjesmu „Mali krug velikih ljudi“ vrlo je afirmativan i nekako ohrabruje da ćeš sve moći savladati ako nisi sam, a ako si sam, naći ćeš nekoga tko ti je blizak. Drago mi je što Ivan tako reagira na mene.

NACIONAL: Ne komentirate često politiku niti se u svojim pjesmama njome bavite, ali ste ipak jedan od svojih prethodnih singlova „Jedan potez previše“ snimili u Kinu Europa dan prije zatvaranja, dajući time do znanja da vam i te kako nije svejedno što je došlo do zatvaranja tog kina u srcu grada. Zbog čega?

Zato što se bavim glazbom i to je moje područje znanja. Međutim, ja sam i socijalno biće koje živi svoj život u ovom gradu. Gledam što radi moj grad i neke stvari ne volim vidjeti, da grad tako reagira. Dakle, radi se o ljudima koji odlučuju o ovom gradu u njegovo ime. Želim gradu Zagrebu samo dobro, a momentalno mu nije dobro.

NACIONAL: Koliko vas dnevnopolitička pitanja mogu izbaciti iz takta, recimo omesti vas u pripremama za nastup?

Do te mjere me ne mogu omesti. Dnevnopolitički problemi ne mogu utjecati na moj performans u glazbenom smislu.

NACIONAL: Znači, uspijevate se isključiti od vanjskih utjecaja i prepustiti se izvedbi?

Apsolutno! Izvedba je toliko moćna da meni pomaže da se potpuno isključim i ne razmišljam o problemima analitički. Svjestan sam ih, ali ih ne želim herojski rješavati. Držim se onoga što najbolje radim. Za mene je veliki uspjeh kada imaš tim od 15-ak ljudi koji živi od onoga što ti radiš. To ja smatram uspjehom. Smatram i velikim uspjehom što smo mi ovoga ljeta imali desetak koncerata.

NACIONAL: Kako ste to uspjeli?

Potrudio sam se uz pomoć nekih ljudi koji su iz inata htjeli napraviti koncerte na kojima će se ljudi moći malo opustiti. Na svu sreću, moja glazba ide uz sjedenje, uz stolice i mogućnost odvajanja stolica na propisanu udaljenost, tako da smo uspjeli uz pomoć Tomislava Kašljevića koji se zarekao da će napraviti te koncerte i stvarno ih je napravio. Apetiti su se morali smanjiti, ali moj bend je radio. Pokazao sam bendu da nije važno kako ja prođem, već da taj jedan sistem koji sam pokrenuo funkcionira, tako da oni od tih nastupa mogu prehraniti svoje obitelji. i kroz takav postupak sam pokazao apsolutno poštovanje prema njima. Imam stvarno najbolji bend u zemlji i volim to naglasiti. Bez imalo uvijenosti, jako sam ponosan na bend i na to kako ton majstor Smokva radi naš zvuk.

NACIONAL: A što ako se sve to nastavi i u 2021.? Neki dan je objavljen podatak da čak trećina britanskih glazbenika planira odustati od bavljenja glazbom ako se situacija ne promijeni jer ne vide ikakvu mogućnost zarade dovoljne za život.

Mislim da su se engleski glazbenici malo zabunili. Ne možeš se inatiti virusu. Ne možeš se zamjeriti bolesti. Ne možeš se s bolesti ništa dogovoriti. Ona se događa ili se ne događa. Mislim da će sigurno do kraja sljedeće godine sve biti poremećeno u smislu poslovanja. Mi ćemo kao ljudi pokušavati poslati djecu u školu, a djeca će se vraćati pa ćemo zatvoriti škole. Pa ćemo ih opet poslati u školu pa ćemo opet zatvoriti škole. Mislim da će tako svi biznisi zapravo funkcionirati. Malo će funkcionirati, malo neće, malo ćemo se plašiti, malo nećemo.

NACIONAL: A što mislite, kako će nam izgledati sljedeća godina?

Neka predviđanja, s kojima se slažem, kažu da će do kraja 2021. godine pronaći cjepivo i da će onda sve krenuti nabolje. To će se morati dogoditi.

NACIONAL: Kako komentirate otvorene i vrlo neugodne napade i vrijeđanja domaćih glazbenika tijekom ovoga ljeta, kojima je najizloženija bila Nina Badrić koja je otvoreno rekla da su glazbenici u ozbiljnoj krizi i pokrenula val negodovanja i određenog prezira prema glazbenicima?

Zato što se u jednom trenutku stvarno dogodilo da smo postali apsolutno zadnja rupa na svirali. O svemu se razgovaralo. Pa se netko sjetio kazališta pa se počelo razgovarati o kazalištu, ali se nije nastavio razgovor o glazbenicima i kako bi se oni trebali snaći u toj situaciji. Ni ja nisam imao recept kako se snaći u toj situaciji i prebroditi tu krizu. Ravnao sam se po onoj Stingovoj „adapt and survive“ (prilagodi se i preživi). Ljudi mogu imati pogled na svijet kakav god žele, ali ne može me se stavljati u istu vreću sa svima jer sam sa svojim malim krugom velikih ljudi u jeku pandemije koronavirusa i te kako radio i proizveo nešto dobre glazbe i nešto malo koncerata s kojima sam ovoga ljeta obišao našu obalu. Zadovoljan sam time kakva je sad situacija jer uvijek može biti gore.

NACIONAL: Sudjelovali ste prošle godine u okruglom stolu o novom zakonu o slobodnim umjetnicima. Kakav je vaš status danas kao slobodnog umjetnika, jeste li zadovoljni?

Nemam status slobodnog umjetnika. Izgubio sam ga.

NACIONAL: Kako je to moguće?

Jedna se čudna stvar dogodila. Jedne godine sam shvatio da sam zaradio više od državno propisanog cenzusa. Dakle, ako zaradiš više od sto i nešto tisuća kuna godišnje, ne bi trebalo od države tražiti da ti plaća socijalno i staž. Te godine sam poprilično premašio taj iznos i svoju uobičajenu godišnju zaradu i rekao sam da bih dalje volio sam plaćati socijalno i mirovinsko osiguranje. Jasno, pomislio sam da mi status slobodnog umjetnika ostaje. Jer kada dobivaš status slobodnog umjetnika, moraš dokazati koliko si puta svirao u državno priznatim dvoranama, pa koliko si puta bio u Lisinskom, koliko puta u HNK itd. Moraš navesti jako puno svojih nastupa koji su važni za ovu zemlju i naše ljude kako bi ti netko dao status slobodnog umjetnika. Prve godine su me odbili, ali su me prihvatili već sljedeće godine. I mislio sam da ću i dalje imati taj status iako si sam plaćam socijalno i mirovinsko. Međutim, status sam izgubio iste sekunde kada sam uplatio prvu uplatnicu za socijalno i mirovinsko.

NACIONAL: Nije li besmisleno da vaša zarada i davanja državi uopće imaju veze s vašim statusom slobodnog umjetnika?

To je sve jako pogrešno. Po zakonu, da opet dobijem status slobodnog umjetnika, a imaju ga mnogi koji i na svadbama sviraju, morao bih dokazati da sam tri godine u nizu zarađivao niže od cenzusa, odnosno manje od 100.000 kn godišnje, i onda bih tek mogao ponovo aplicirati, ponovo nabrajati gdje sam sve svirao, što sam radio i na kojim sam snimkama sudjelovao.

NACIONAL: Drugim riječima, ako je slobodni umjetnik u Hrvatskoj financijski uspješan, gubi taj status?

Da, automatski gubi status slobodnog umjetnika. Žao mi je što je to vezano uz nešto socijalno, a trebalo bi isključivo biti vezano uz tvoj pečat u umjetnosti. Kad jednom dobiješ taj status, više ti ga nitko ne bi smio oduzeti. Meni je to sve vrlo smiješno, ali i žao mi je što sam ispao jedan od rijetkih koji su priznali da zarađuju više i ne žele da im država plaća socijalno i mirovinsko. Kako ja gledam na taj status? Ako si dosta u umjetnosti jedne zemlje ostavio značajan trag, to svejedno ne znači da ćeš uvijek biti uspješan. Doći ćeš u svoje zrelije godine kada ćeš puno manje raditi, puno će ti manje trebati i počet ćeš zarađivati samo unutar spomenutog cenzusa. Tada ti se to treba automatski aktivirati.

NACIONAL: Ne mislite li da je u tome velika greška i Ministarstva kulture, medija, a i same ministrice Nine Obuljen Koržinek?

Ja sam s ministricom imao odličnih razgovora i vidim da ona potpuno razumije tematiku, ali se za sada ništa ne pomiče u potrebnom pravcu.

NACIONAL: Nastupate 3. listopada u perivoju Novih dvora bana Jelačića u Zaprešiću na jednom vrlo intimnom koncertu. Zašto ste odlučili baš tamo organizirati koncert?

Ovoga ljeta smo doista dosta muzicirali i to zato što volimo muzicirati. I moj bend i ja. Prvi i osnovni razlog za taj koncert u Zaprešiću je taj što nas dosta zagrebačke publike pita kad ćemo ponovo nastupiti u Zagrebu pa je ovo na neki način koncert za zagrebačku publiku. Bojim se jedino da ne bude prehladna večer.

NACIONAL: Radite paralelno i na pjesmama za novi album. Kako napredujete?

Radimo na nekoliko kompozicija istovremeno. Sam odabir rada s Ferinom i Miholjevićem u jednom trenutku je već sam po sebi sugerirao da će se dogoditi jedan glazbeni zaokret i da ćemo se približiti alternativnom zvuku, tako da radimo u tom pravcu.

NACIONAL: Planirate li, kao i dosad, izbaciti album nakon nekoliko singlova ili imate neku drugi taktiku?

Što se novog albuma tiče, bit ću nešto oprezniji s njegovim izlaskom jer mi se uvijek dogodi da nakon PR kampanje za određeni album ostane nekih četiri do pet pjesama koje nisu dobile šansu. Tako da ću od sada davati šansu svakoj pjesmi i tek kad ih se dovoljno nakupi, napravit ćemo neki koncept od svega toga i nazvati ga na koncu albumom.

NACIONAL: Znači li to da planirate objaviti novi album do kraja 2021. godine?

Vjerujem da da.