Massimiliano Volpini, ravnatelj Baleta HNK u Zagrebu, najavljuje novu baletnu premijeru – ‘Peer Gynt’ – i otkriva planove za svoj mandat. Važan cilj mu je da HNK ima što bolji međunarodni status i prepoznatljiv identitet na europskoj sceni, zahvaljujući inozemnim turnejama i pozivanjem umjetnika iz cijeloga svijeta

Velika baletna ansambl predstava ‘’Peer Gynt’’ u koreografiji i režiji Edwarda Cluga premijerno će biti izvedena 31. ožujka na pozornici Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. U drugoj polovici 19. stoljeća veliki norveški dramatičar Henrik Ibsen stvorio je lik antijunaka Peera Gynta, avanturista, lažljivca i romantika koji tražeći pravoga sebe u svojim snovima i napola mističnoj stvarnosti ne brine o nedaćama u kojima ostavlja svoje bližnje. Edvard Grieg je prema tom predlošku napisao melodičnu slavnu glazbenu uvertiru, pa je do danas Solveigina pjesma mnogo poznatija od one koja ju je nadahnula.

Balet ‘‘Peer Gynt’’ za Nacional najavljuje Massimiliano Volpini, ravnatelj Baleta HNK u Zagrebu, koreograf, redatelj, autor raznih plesnih, glazbenih događanja i videoumjetnik.

Volpini je započeo studij klasičnoga baleta u školi Giuseppea Urbanija, a kao plesač surađivao je s gradskim baletom u Veneciji, baletnim ansamblom festivala Arena di Verona, gradskim baletom u Firenci i Palermu, baletnim ansamblom ljubljanske Opere, a do 2014. bio je solist Baleta Teatro alla Scala u Milanu. Plesao je sve najvažnije baletne uloge klasičnoga repertoara te surađivao s nekima od najcjenjenijih koreografa dvadesetoga stoljeća poput Rolanda Petita, Rudolfa Nurejeva, Matsa Eka, Mauricea Bèjarta, Uwea Scholza. Koreografsku karijeru započeo je 1995. projektom ‘’Buster’’ posvećenom Busteru Keatonu, ostvarenom s grupom plesača iz Teatro alla Scala. Otada je osmislio i koreografirao više od sto koreografija za dramsko kazalište, televiziju, operu i mjuzikl. Njegovi najpoznatiji cjelovečernji baleti su ‘’Drakula’’, ‘’Petar Pan’’, ‘’Zmajeva koža’’, ‘’Moje ime je nitko’’, ‘’Obiteljsko zapinjanje’’, ‘’Orašar’’, ‘’Pirandellova suita’’, ‘’Vrt ljubavnika’’, ‘’Dincanto’’. Kao koreograf je surađivao s Teatrom alla Scala, Tulsa Baletom, Muzičkim biennaleom Zagreb, Koreografskim institutom u New Yorku, Rimskim gradskim baletom, Torinskim regionalnim baletom, Operom u Rimu, Operom u Kielu i Operom u Bordeauxu. Godine 2000. započinje dugu i plodnu suradnju s velikim plesačem Robertom Bolleom za kojega je osmislio brojne koreografije kasnije izvođene diljem svijeta i prikazivane na mnogim televizijskim programima. Zajedno s Bolleom počeo je eksperimentirati s novim tehnologijama stvorivši uspješne baletne produkcije. Massimiliano Volpini glavni je koreograf svih produkcija pod naslovom ‘’Danza con me / Pleši sa mnom’’, televizijskim emisijama u kojima Roberto Bolle predstavlja domaće i inozemne baletne plesače. Na Festivalu plesa u Milanu, koji je utemeljio Bolle, Volpini je umjetnički koordinator i član kreativnog tima.

NACIONAL: Nova baletna premijera u HNK je “Peer Gynt”, kakvi su vaši dojmovi o tom naslovu i kakva su vaša iskustva s ovim baletom?

Jako volim ovaj balet, zabavan je i strastven, pun ideja i prekrasnog plesa. Ovo je vrsta predstave koju preferiram, modernog jezika, nepredvidiva, sposobna ispričati priču i uzbuditi.

NACIONAL: Imali ste vremena analizirati baletnu trupu HNK Zagreb, što biste mogli reći? Gdje su najveći izazovi, a što ne biste mijenjali?

Volim ove plesače, vrlo su profesionalni i puni entuzijazma, pomažu jedni drugima, kao velika obitelj. Samo nam je potrebno još nekoliko plesača kako bismo se bolje nosili s velikim repertoarom. Sada su se novim zakonom za mirovine oslobodila mnoga mjesta i imamo mogućnost zapošljavanja mladih plesača. Stoga 25. i 26. ožujka imamo veliku audiciju s više od 300 sudionika, odabranih između 1200 prijava. Bit će to velika transformacija za tvrtku.

NACIONAL: “Peer Gynt” nije, recimo tako, uobičajen naslov, a kako vidim takvi vam se naslovi sviđaju, što ti neobični naslovi donose baletu? Zašto ih je dobro postaviti na pozornicu?

Postoji mnogo lijepih baleta, talentiranih koreografa i mnogo novih stilova u svijetu baleta, želim publici pružiti najširu panoramu plesa, a također je za plesače veliki izazov moći plesati toliko različitih stvari. Uvijek imajući na umu da kazalište mora biti magija, priče, emocije, ideje.

NACIONAL: U Baletu HNK postavljene su mnoge neobične produkcije koje je publika obožavala – “Ana Karenjina”, “Petar Pan”, “Ponos i predrasude”, samo su neki od njih. Koliko je važno da Balet to čini?

Kao što sam već rekao, velika europska kompanija mora imati vrlo širok repertoar kako bi doprla do najrazličitije publike i plesačima uvijek nudila nove izazove. A javnost, kao što smo vidjeli, uvijek dobro reagira na te izazove.

NACIONAL: Prati li balet neke moderne trendove, ako mogu tako reći? Jesu li ove moderne tendencije važne ne samo za publiku, nego i za plesače?

S jedne strane imamo veliki klasični repertoar koji moramo očuvati na najbolji mogući način, s druge strane su novi trendovi i ples današnjice, suvremeni ples, ali i novi načini korištenja baletne tehnike. Uvijek moramo imati ravnotežu između tih različitih svjetova, koji nisu tako udaljeni. Uvijek postoji neka nit koja povezuje jučerašnje balete s današnjim baletima, bitno je da sve bude na najvišoj razini. Gdje ima emocija, gdje je ljepote, uvijek će biti dobar odaziv publike.

Volpini je bivši solist milanske Scale, a danas cijenjeni redatelj i koreograf. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Danas ste ravnatelj Baleta, ali ste godinama bili plesač, potom redatelj i koreograf. Što biste rekli, koji su vrhunci vaše karijere?

Bio sam 24 godine plesač u kazalištu La Scala, tamo sam naučio sve što se može znati o ovoj prekrasnoj umjetnosti, zahvaljujući blizini najvećih svjetskih umjetnika. Zatim je tu bila suradnja s Robertom Bolleom, za njega sam stvorio mnoge koreografije i iznad svega zajedno smo stvorili mnoge posebne projekte. S njim sam imao priliku otvoriti svoju viziju i razmišljati o plesu na globalniji način.

NACIONAL: Je li izazovnije plesati ili biti s “one strane” kao redatelj ili koreograf? Zašto uopće toliko volite balet?

Kao plesač volio sam najinstinktivniji dio plesa, sposobnost neposredne komunikacije kroz tijelo. Ples na pozornici pruža vam trenutačno i potpuno zadovoljstvo. Kao koreograf volim mogućnost komuniciranja svoje osobnosti i misli na intenzivniji i dublji način. Koreografija je umjetnost koja zahtijeva mnogo talenata i mnogo kvaliteta, treba vam um, srce, znanje, mašta. Svako novo djelo veliki je izazov za koreografa. Za redatelja, pak, najfascinantnije je znati da stvarno možeš izgraditi nešto što ostavlja trag. Svaka mala ili velika odluka koju donesete ima izravan ili neizravan utjecaj na živote drugih, zbog toga osjećate težinu odgovornosti, ali radeći ispravno, kompetentno i dobronamjerno, može se učiniti nešto važno.

NACIONAL: Ima mnogo dobrih plesača, ali što je potrebno da bi netko postao izvrstan?

Prva kvaliteta koja mi pada u oči kod plesača je inteligencija koja je često instinktivna, gotovo životinjska inteligencija, zbog čega zna biti iznenađujuća. Talent je tajanstvena stvar, ne znamo od čega je sačinjen, ali ono što je sigurno je da kada ga imamo pred sobom, ne možemo ga ne vidjeti.

NACIONAL: Koliko je takvim vrsnim plesačima važno da budu prepoznati, posebno kad su mladi, na početku karijere?

Plesačka karijera je vrlo kratka, s 20 već mogu biti poznati umjetnici, putovati svijetom i imati velike obveze. Zato je važno tražiti talent i dati mu prostora, brinuti se o njemu, od malih nogu.

NACIONAL: Jeste li upoznati sa situacijom u hrvatskoj plesnoj školi ili na Plesnoj akademiji, je li to nešto što je u fokusu vašeg interesa, možda prepoznati talent i dati mu šansu u HNK? Što mislite o tome?

Upravo sam posjetio Baletnu akademiju u Zagrebu koja trenutačno nema dvoranu jer je zgradu u kojoj se nalazi škola pogodio potres. Nadam se da će institucije uskoro pronaći odgovarajući novi dom za studente. Želim produbiti suradnju između kazališta i škole, omogućiti maturantima da odrade praksu u kući, ali i pomoći im u pripremi za završne predstave jer je jako važno da studenti izađu na pozornicu i izraze se pred publikom.

NACIONAL: Baletu ste posvećeni cijeli život. Kada ste počeli i zašto, postoji li neki važan događaj ili osoba zbog koje ste počeli plesati?

Počeo sam učiti ples s deset godina, moje sestre su već išle na ples, a ja sam išao s mamom kao pratnja. Bilo je mnogo dječaka u toj školi i učitelj, Giuseppe Urbani, uvjerio me da pokušam. Odmah sam postao jako strastven u tome i sve mi je išlo lako, pa sam u kratkom vremenu odlučio da će upravo ples biti moj život.

NACIONAL: Kako danas vidite balet kao oblik umjetnosti? Je li izgubio magiju ili se to nije promijenilo? Je li ta promjena nužna za razvoj baleta?

Čini mi se da je balet danas u dobrom trenutku, činilo se da bi klasični ples trebao nestati, a umjesto toga je življi nego ikad. Publika voli velike balete kao što su ‘’Giselle’’, ‘’Labuđe jezero’’, ‘’Orašar’’ i prepušta se fascinaciji najsuvremenijim stvarima. Ples samo treba upoznati, upoznati javnost, pogotovo mlađu. Uvijek moramo raditi na stvaranju poveznice između grada i kazališta, između publike i umjetnika.

NACIONAL: Zbog svog velikog iskustva već ste dovodili velike umjetnike u HNK, što možemo očekivati u vašem mandatu? Kako vidite HNK Zagreb na kraju svog mandata?

Važan cilj je imati što bolji međunarodni status, imati prepoznatljiv identitet na europskoj sceni. Zahvaljujući inozemnim turnejama, ali i pozivanjem umjetnika iz cijeloga svijeta: koreografa, plesača, pedagoga. Htio bih društvu dati bogat i širok repertoar koji može istaknuti vrijednost svakog pojedinog plesača. Ali iznad svega, volio bih stvoriti jako snažnu vezu s plesačima, da osjetim da mi vjeruju, da znam da svi zajedno idemo u istom smjeru. Činim sve što mogu da budem redatelj kakvog sam želio imati kad sam bio plesač.