Masovni prosvjedi odvijaju se diljem Francuske s ciljem zaustavljanja najavljene mirovinske reforme, o nedavnom događajima analizira Index. Predsjednik Emanuel Macron najavio je promjene u mirovinskom sustavu, a glavna se odnosi na produljenje dobi za mirovinu s trenutnih 62 godine na 64 godine.

Sindikati pozivaju građane na prosvjed, javni prijevoz je stao, dio rafinerija je prestao s radom, a zatvorene su i neke škole. U ponedjeljak 7. veljače je diljem Francuske prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova prosvjedovalo 1.27 milijuna ljudi, a prema podacima sindikata preko 2 milijuna.

Drugi je to krug prosvjeda, koji su počeli 19. siječnja, a organizatori su najavili da će se ovaj krug odvijati bar do četvrtka 11. veljače. U prvom krugu je diljem Francuske prosvjedovalo milijun ljudi, od čega 80 tisuća samo u Parizu, pa se da zaključiti da pokret protiv predložene mirovinske reforme jača.

Duga povijest problema

Praktički sve ankete pokazuju kako se Francuzi snažno protive povećanju dobi za umirovljenje sa 62 na 64 godine, stoga se radi o politički skupom potezu Emmanuela Macrona. Slične reforme su pokušale provesti prijašnje vlasti, s desnog i lijevog političkog spektra.

Socijalist François Hollande je uz velike napore, otpore sindikata, javnosti i političara uspio progurati povećanje mirovinskih doprinosa 2014. Prije nego što je reforma odobrena, čak dva puta je srušena u Senatu.

Prijedlog ekonomista je već tada bio da se hitno mora podignuti dob za ulazak u starosnu mirovinu, to je bila želja i samog Hollandea, ali je politički izvedivo bilo samo povećanje doprinosa. Čak i to je jedva doneseno, i samo je omogućilo da se ne uruši cijeli mirovinski sustav Francuske, koji bi prema prognozama bez reforme bio u minusu 20.7 milijardi eura u 2020. To je izbjegnuto pa je trenutni godišnji manjak oko 10 milijardi eura.

I Nicolas Sarkozy je 2010. bio suočen s masovnim prosvjedima zbog porezne reforme. Iako iz liberalno-konzervativne stranke, nakon izbijanja financijske krize 2008. vratio se politikama državnog intervencionizma, osuđivao “diktaturu tržišta”, a na kritiku da je postao socijalist je jednom prilikom odgovorio: “Jesam li postao socijalist? Možda.” Ipak, upravo on je odgovoran za podizanje dobi za mirovinu sa 60 na 62 godine.

Za neobično nisku dob umirovljenja je odgovoran socijalist François Mitterrand, koji je smanjio dob za odlazak u mirovinu sa 65 godina na 60. Čak i nakon Sarkozyjevog podizanja na 62 godine, to je još uvijek jedna od najmanjih dobi za starosnu mirovinu u EU.

Većina država najavljuje podizanje dobi za starosnu mirovinu. Švedska je 2020. podigla sa 61 na 62 godine, a ove godine je najavljeno podizanje na 63 godine, i očekuje se nastavak rasta sljedećih godina. Danska, Italija, Njemačka, Grčka… većina zemalja planira povećati dob za ulazak u starosnu mirovinu, već je povećala, ili oboje.

Francuska jako puno izdvaja za mirovine

Gledano udjelom u bruto društvenom proizvodu (BDP), Francuska jako puno izdvaja za mirovine. Treća je od svih članica OECD-a, a time vjerojatno i u svijetu, nakon Italije i Grčke. S troškom mirovinskog sustava koji iznosi 14.5 posto BDP-a je u puno goroj situaciji od Njemačke (10.4 posto), Japana (9.7 posto), SAD-a (7.5 posto), Švicarske (6.4 posto) itd. Prosjek članica OECD-a je 7.7 posto.

Ukupno gledano Francuska ima relativno najskuplju socijalnu državu na svijetu, sa socijalnim izdacima od 31.6 posto BDP-a. Daleko više od Njemačke (26.7 posto), Švedske (23.7 posto), SAD-a (22.7 posto), Norveške (20.7 posto) itd.

Francuska je rekorder i u potrošnji na državna socijalna davanja za nezaposlenost (izraženo udjelom u BDP-u), druga po potrošnji na socijalne usluge kućanstvima i treća u svijetu po potrošnji na razne mjere za tržište rada.