Kao gošća na koncertu Joséa Carrerasa u Lisinskom 23. rujna, nastupit će hrvatska sopranistica Martina Zadro. Nacionalu je dala intervju uoči nastupa.

NACIONAL: Ovo nije prvi put da nastupate s Joséom Carrerasom, kako je došlo do vaše suradnje?

Da, s Joséom Carrerasom već sam puno puta nastupila tijekom posljednjih osam godina, a prvi put 2016. u pulskoj Areni, gdje sam mu bila gošća na velikom koncertu. Nakon tog nastupa često me poziva da mu se ponovno pridružim pa smo bili u Grazu, Ljubljani, na Elbi te na Festivalu Tantora Al Ula u Saudijskoj Arabiji i na prestižnom Castell Peralada Festivalu kraj Barcelone.

NACIONAL: Što ćete pjevati u Zagrebu, kakav je program?

Pjevat ćemo program popularnih opernih i operetnih arija, dobro znanih pjesama i dueta koje publika voli, poput „Non ti scordar di me“ ili „Moon River“.

NACIONAL: Kako se osjećate pred takav nastup? Imate jako puno iskustva, nastupate često, ali vjerujem da je takav nastup nešto posebno.

Naravno da je poseban osjećaj nastupiti uz takvu legendu kao što je gospodin Carreras i presretna sam što imam tu sreću da ponovno zajedno muziciramo. Osobito se veselim ovoga puta jer ćemo nastupiti u mom rodnom gradu, a prije dvije godine smo nastupili pokraj njegove rodne Barcelone i bila mi je velika čast da je za taj koncert baš mene odabrao kao gošću, jer rijetko nastupa kod kuće. Tom prilikom uručena mu je i nagrada za životno djelo.

FOTO: Darja Stravs Tisu Martina Zadro i Jose Carreras više su puta zajedno nastupali, a jedan od koncerata bio je u Ljubljani 2019. godine

NACIONAL: Koliko možete imati proba, kako izgleda priprema za takav koncert?

Imat ćemo dvije probe prije koncerta, kojima prethode individualne pripreme, a onda koncentrirano zajednički radimo s orkestrom Zagrebačke filharmonije uoči zagrebačkog koncerta, dok maestro Giménez ima i samostalne orkestralne probe prije nego što se pridruže solisti. Bavim se memoriranjem tekstova, pogotovo novih pjesama koje ću pjevati, poput Gershwinove „By Strauss“ koju ćemo izvesti prema orkestralnom aranžmanu pripremljenom za novozelandsku opernu pjevačicu Kiri Te Kanawu.

NACIONAL: Carreras je jedan od najboljih i najcjenjenijih tenora, u poslu je više od pola stoljeća. Što to zapravo znači za svijet opere, biti u poslu toliko dugo?

Naravno da svi imamo veliki respekt prema takvom umjetniku koji ima nevjerojatno dugu karijeru i još uvijek snagu da nastupa. Fascinantno je kad vidite kako on izdrži naporne koncerte – sjećam se vrućine od 30 stupnjeva u ponoć na Elbi kad je završio koncert ili u Peraladi kad se od vrućine već tijekom prve orkestralne točke jedna violinistica onesvijestila na sceni i pred nama su je spašavali dok TV kamere snimaju i publika čeka na naš prvi izlaz. To su samo primjeri iz prve ruke što znači biti posvećen profesiji opernog pjevača, mislim da ljudi nisu svjesni koliko je zahtjevno održavati vrhunsku kondiciju unatoč godinama i svim promjenama koje život nosi. Meni je José Carreras velika inspiracija, profinjena osoba i veliki pjevač.

NACIONAL: Zašto vi volite operu, kakav osjećaj izaziva u vama dok je pjevate, slušate, gledate?

Pa, volim operu s profesionalnog gledišta jer je to forma koja pjevaču nudi mogućnost velike transformacije kroz uloge koje interpretira. Meni su najdraže zahtjevne uloge koje nude mogućnost da pokažem svoje umijeće, kako vokalno tako i glumačko. Kada ste profesionalac, manje vas oduševljava popularnost nekih melodija, mi to drugačije, kritički sve doživljavamo, a budući da su danas dostupne i brojne povijesne snimke, imamo referencu za nešto što je danas vrhunsko i možemo raditi usporedbe. Zato moje gledište obuhvaća jedan dublji smisao i, naravno, različiti su osjećaji koji se tu miješaju. Osjećaji odgovaraju interpretaciji, imam sposobnost prepuštanja ulogama koje interpretiram i teško mi je to verbalizirati, ali preplavljuju me emocije koje moja uloga u nekom trenutku doživljava. To je veliko bogatstvo koje se u operi skriva. A onda i publika bude uvučena u taj svijet i, nadam se, odlazi kući pod dojmom interpretacije.

NACIONAL: Profesorica ste na Muzičkoj akademiji, čemu učite studente, a što ste vi od njih naučili?

Studentima se posvećujem bez rezerve, prenosim im svoje znanje i iskustvo, a pristup je individualan i živ tako da je to aktivna razmjena i konkretna i umjetnička, koja je vezana i uz neverbalnu komunikaciju, jer ne da se sve opisati riječima ili zvukom. Pedagog može studentu pokazati put, ali svatko mora pronaći u sebi svoju autentičnu prirodu i mislim da oni koji su uspješni imaju tog unutarnjeg vodiča koji im pomaže da se izgrade do svog punog potencijala. Otvorena sam prema učenju i jako osluškujem što mi studenti daju kao „feedback“ tako da oni mene formiraju isto kao i ja njih. Razmjena je to razmišljanja i iskustava, jedno istraživanje i prema mom dosadašnjem iskustvu, jedno lijepo putovanje.

NACIONAL: Kakvi su vam planovi?

Trenutačno pripremam ulogu Alice u Verdijevoj operi „Falstaff“, u svojoj matičnoj kući SNG Opera in balet Ljubljana, čiju premijeru imamo početkom listopada. Početkom prosinca igramo „La bohème“, gdje tumačim ulogu Mimi koja me prati u karijeri već dvadeset godina, a zatim me očekuje ponovno uloga Rosalinde u Straussovom „Šišmišu“, u novoj produkciji u Cankarjevom domu u Ljubljani, koju će režirati naš Krešimir Dolenčić, a dirigirat će izvrstan belgijski dirigent Ayrton Desimpelaere. Nakon toga ću debitirati u ulozi Leonore u Verdijevu „Trubaduru“, na proljeće 2025. također u Ljubljani. Uz veliki broj studenata koje imam u klasi, imam i dalje vrlo aktivnu karijeru i nadam se da će me i snaga pratiti u svim zahtjevnim zadacima koji me očekuju.