Martina Nakić, mlada docentica s katedre za financije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu upravo se vratila s Islanda, male države s 340.000 stanovnika koju je uoči krize 2008. godine krasio epitet jedne od najbogatijih zemalja Europe. Međutim, te 2008. Island je prvi potopio financijski tsunami koji je došao u Europu iz Amerike, a pokrenula ga je propast investicijske kuće Lehman Brothers. Martina Nakić na Islandu je istražila kako je ta mala zemlja-otok, smještena između Grenlanda, Norveške i Velike Britanije prebrodila jednu od najvećih svjetskih financijskih kriza. Prisjetila se da se u jednom trenutku razmišljalo da Island u svoj monetarni sustav uvede euro kako bi prevladao krizu. Bruxelles tada Islandu nije izašao u susret, da bi se potom 2015. povukao iz pregovora i odustao od ulaska u Europsku uniju. Ocjenjujući namjeru hrvatske vlade da u monetarni sustav uvede euro, rekla je da je „ulazak Hrvatske u eurozonu prije svega ispalo političko, a ne ekonomsko pitanje“. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu doktorirala je na temi: Izbor nekonvencionalnih mjera monetarne politike za poticanje gospodarskog rasta u uvjetima zamke likvidnosti“.

NACIONAL: Ekonomski analitičar Velimir Šonje krajem prošle godine dao je ocjenu Vladine ekonomske politike na godišnjem skupu Hrvatske udruge poslodavaca. Vlada je dobila prolaznu ocjenu, ali tek nešto veću od dvojke, dakle ocjenu dovoljan. S druge strane, premijer Andrej Plenković i dalje se hvali uspješnom ekonomskom politikom svoje vlade, koja se suočava s prijetnjom štrajkova. Kako vi ocjenjujete aktualnu situaciju?

Slažem se s kolegom u ocjeni. Vlada je na štrajkove odgovorila povećanjem plaća u državnom i javnom sektoru, što nije iznenađenje jer smo u predizbornom razdoblju. Poslije predsjedničkih, sljedeće godine imat ćemo i parlamentarne izbore pa su ovi potezi logični. Ne treba očekivati nikakve ozbiljne strukturne reforme u izbornoj godini. I dalje postoje ozbiljne administrativne barijere, a poduzeća su opterećena i brojnim parafiskalnim nametima. Bojim se da smo se u kontekstu ulaska u eurozonu i uvođenja eura fokusirali na uljepšavanje brojeva što se tiče proračunskog deficita i javnog duga te je prisutan trend smanjenja njihova udjela u BDP-u. Ali Vlada se nije značajnije usmjerila na rashodovnu stranu proračuna.

NACIONAL: Je li na sličan uljepšavala brojke i Grčka pa su joj zbog toga u vrijeme krize stigli na naplatu ti računi zbog toga što je nespremna uvela euro?

Kada je Grčka ulazila u eurozonu, oni su formalno prema pokazateljima ispunjavali sve uvjete za uvođenje eura u svoj monetarni sustav, ali to nije bilo realno. Vjerojatno je to bilo poznato i eurozoni ali je, po svemu sudeći, bila presudna politička odluka. U Hrvatskoj ti podaci izgledaju ljepše nego što su prije izgledali, ali upitna je njihova održivost, posebno u kontekstu obećavanja rasta plaća u javnom i državnom sektoru.

NACIONAL: Ali plaće su niske u Hrvatskoj u odnosu na europski prosjek.

Plaće su niske, a i dalje su značajno opterećene porezima. Naš je problem što imamo jako velik državni aparat upitne učinkovitosti pa je potrebna detaljna analiza koja će ukazati postoji li potreba za smanjivanjem broja zaposlenika u državnom sektoru.

NACIONAL: Kažete smanjivanje broja zaposlenih u državnom sektoru, ali kako: dijeljenjem otkaza i slanjem ljudi na cestu?

Ne treba ih slati na cestu, nego se taj problem može riješiti preraspodjelom radnih mjesta u državnom sektoru u cilju povećanja njegove učinkovitosti, prekvalifikacijom zaposlenika u suradnji s privatnim sektorom i slično.

‘Pitanje ulaska u eurozonu u Hrvatskoj je političko, a ne ekonomsko pitanje. Ulaskom prihvaćamo jedinstvenu monetarnu politiku koja ne odgovara gospodarskoj situaciji svake članice eurozone’

NACIONAL: To djeluje utopijski. Trebaju li se oni koji su završili ekonomski fakultet prekvalificirati u njegovatelje u domovima umirovljenika?

Treba provesti detaljnu analizu i vidjeti koje su potrebe tržišta rada pa onda rješavati taj problem. Krenuli smo s uvozom radne snage, a zašto ne omogućiti našim građanima da se prekvalifikacijom osposobe za obavljanje poslova koji se traže, naravno u skladu s njihovim obrazovanjem i kompetencijama.

NACIONAL: Napokon i pitanje: čemu žurba Hrvatske u eurozonu i uvođenje eura?

Pitanje ulaska u eurozonu u Hrvatskoj je prije svega ispalo političko, a ne ekonomsko pitanje. Bez obzira na to što ulazak u eurozonu nosi prednosti, dovodi i do gubitka monetarnog suvereniteta. Iako taj ekonomski suverenitet Hrvatska do sada nije koristila, uz vlastitu valutu ima mogućnost provođenja monetarne politike koja može odgovoriti na specifične izazove našeg gospodarstva, a ulaskom u eurozonu prihvaćamo jedinstvenu monetarnu politiku koja ne mora odgovarati gospodarskoj situaciji svake članice eurozone.

NACIONAL: Prije no što je 2009. podnio ostavku, Ivo Sanader i hrvatska vlada tvrdili su da u Hrvatskoj nema krize, da bi nakon njegova odlaska Hrvatska gospodarski potonula. I danas se Vlada hvali dobrim rezultatima u ekonomskoj politici. Paralelno se, međutim, ponovo vode rasprave dolazi li nova kriza, a iz HNB-a stižu procjene da te očekivane krize neće biti ni u 2020.. Može li Hrvatska ipak doživjeti novu krizu sličnu onoj od prije 10 godina?

Teško je to prognozirati, posebno u kontekstu trenutnih ekonomskih i geopolitičkih odnosa u svijetu. U gospodarstvu više ne možemo pratiti samo ekonomske varijable, nego i neuobičajene političke odluke. Ponovo su otpočeli trgovinski ratovi kojih dugo nije bilo, poput ovog sukoba između SAD-a i Kine.

NACIONAL: Može li taj trgovinski rat između Amerike i Kine ostaviti tragične posljedice i na gospodarstvo Europske unije, pa onda i Hrvatske?

Možda se to nazire u padu njemačke industrije, ali Njemačka je ipak izbjegla recesiju. Recesijom smatramo situaciju u gospodarstvu kada imamo u dva uzastopna kvartala pad BDP-a, što trenutno nije slučaj. Njemačka i dalje ima blage stope rasta pa bismo mogli prije reći da gospodarstvo stagnira, ali nije u recesiji. Upravo je izašla ocjena instituta iz Kiela koji je objavio da je stopa rasta BDP-a u Njemačkoj za ovu godinu 0,5 posto, a za sljedeću godinu procjene govore da bi taj rast mogao biti 1,1 posto, a tek 2021. očekuje se nešto snažniji rast BDP-a od 1,5 posto. Činjenica je da su to slabe stope rasta. Prognozirati što će se događati sve je teže ponajprije zbog nepredvidivosti nositelja ekonomske politike, a tu ponajprije mislim na trenutnu vlast u SAD-u, ali i Kinu koja također sprema odgovore na te izazove. Ostaje još otvoreno pitanje na koji će način Njemačka, ali i Europska unija, odgovoriti na taj novi američki i kineski protekcionizam.

NACIONAL: Kako Hrvatska može odgovoriti na te izazove?

Moj je dojam da se u Hrvatskoj o toj vrsti izazova uopće ne razgovara. Što se Europske unije tiče, ona je trenutno okupirana Brexitom i kako riješiti taj problem, a on će ostaviti posljedice na ekonomiju Velike Britanije, ali i Europske unije. To će kratkoročno sigurno imati negativne posljedice, a dugoročno ćemo tek vidjeti koliko to može biti dobro za jednu ili drugu stranu. Ekonomija Europske unije možda može i profitirati u tom američko-kineskom sukobu jer ima značajnu razmjenu i s SAD-om i s Kinom, pa može biti konkurentnija sa svojim proizvodima. Isto tako, EU se može ubaciti kao medijator u pregovorima između Amerike i Kine i tako ispregovarati i sebi bolju poziciju.

NACIONAL: Ima li uzdrmana Europska unija kapacitet da bude medijator između Amerike i Kine?

Ima, ali ga dosad nije dovoljno koristila jer je previše bila okupirana unutarnjim problemima, ponajprije Brexitom koji i dalje ostaje problem Europske unije.

NACIONAL: Nedavno ste se vratili s Islanda, nordijske zemlje koja je prije desetak godina doživjela financijski slom, a 2015. napustila je pregovore i odustala od ulaska u Europsku uniju. Odsustvo pomoći Bruxellesa odvratilo je islandsku vladu od ulaska u Europsku uniju. Bolje sreće nije bila ni Grčka kada se našla pred bankrotom. Ni njoj se nije pomoglo, ali su se Grci na referendumu izjasnili za ostanak u eurozoni, pa se Grexit ipak nije dogodio.

Island je bio u boljoj poziciji u odnosu na Grčku što se tiče veza s Europskom unijom. Grčka je dio Europske unije i eurozone s eurom kao nacionalnom valutom tako da bi postupak napuštanja eurozone za nju bio daleko teži i kompliciraniji. Vidimo koliko su veliki problemi s Brexitom, izlaskom Velike Britanije iz Europske unije koja uopće nije bila u eurozoni jer nije imala euro kao valutu u svom monetarnom sustavu. Island sada koristi prednosti zajedničkog europskog tržišta, ali njegove vlade očito vide više nedostataka nego prednosti od ulaska u Europsku uniju. Island je dio europskog ekonomskog prostora s još tri europske zemlje koje nisu članice Europske unije, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom. Dio je i prostora Schengena pa koristi prednosti slobodnog kretanja kapitala, roba i ljudi. Međutim, više nemaju ambicije postati članicom EU-a. Doduše, na vrhuncu islandske financijske krize postojala je inicijativa da Island preuzme euro kao svoju valutu kada nije bio u Europskoj uniji. Međutim, ta ideja nije naišla na razumijevanje u Bruxellesu.

‘Teško je prognozirati hoće li se u Hrvatskoj ponoviti kriza kao ona prije desetak godina. U gospodarstvu više se ne prate samo ekonomske varijable, nego i neuobičajene političke odluke’

NACIONAL: U čemu je bio temeljni problem financijske krize na Islandu? Je li to bila posljedica činjenica što je bio svojevrsna offshore zona, neka vrsta porezne oaze?

U jednom se trenutku dogodilo da je u vrlo kratkom vremenu njihov bankovni sustav značajno porastao. Islandski bankovni sustav 2007. i 2008. bio je deset puta veći od ukupnog BDP-a Islanda. Toliko je iznosila aktiva tri najveće islandske banke koje su imale svoje podružnice u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj, a zbog kamatnog diferencijala došlo je do velikog priljeva kapitala. U njima se koncentrirao veliki broj depozita Britanaca i Nizozemaca jer su tim zemljama islandske banke nudile znatno više kamatne stope na depozite u odnosu na druge banke. Tako se u njima koncentrirao veliki broj depozita Britanaca i Nizozemaca. No u jednom trenutku islandski bankovni sektor je „pregorio“, što je bilo i očekivano jer nije normalno da financijski sektor, a riječ je bila o samo tri najveće banke, postane 10 puta veći od BDP-a države.

NACIONAL: Je li zbog toga taj balon u jednom trenutku puknuo?

Mogli bismo i tako reći. Bio je to „balon bilanci banaka“, a on je puknuo kada je eksplodirala financijska kriza u SAD-u nakon propasti investicijskog holdinga Lehman Brothers. Te 2008. došlo je do stresa na svim financijskim tržištima pa se to odrazilo i na banke na Islandu. Pojavio se manjak likvidnosti, a u takvoj situaciji međunarodne financijske institucije ocijenile su islandske banke rizičnima, pa one više nisu mogle refinancirati svoje dugove na novčanom tržištu.

NACIONAL: Kako je riješen financijski slom Islanda? Postoji podatak da je i Rusija s 400 milijuna eura spašavala islandski bankarski sektor.

Znam da je islandska vlada tražila pomoć od SAD-a i Europske unije, ali nisu naišli na pretjerano razumijevanje. Na kraju su sklopili aranžman s MMF-om, nordijskim zemljama i Poljskom, ali mora se priznati da su reagirali brzo. Njihova valuta na vrhuncu krize deprecirala je preko 50 posto. Problem su riješili tako da su u suradnji s MMF-om uveli kapitalne kontrole, što je bio presedan jer se to gotovo nikada nije dogodilo, a posebno ne u zadnjih četrdesetak godina. To je bilo kontroverzno rješenje, ali je bilo nužno, što je odobrio i MMF. Tako su spriječili odljev kapitala s Islanda. Sličan je model bio primijenjen kasnije i u Grčkoj. Banke su bile restrukturirane tako da su izdvojili domaću od inozemne imovine. Za inozemni dio banaka je pokrenut stečaj ili likvidacija, a domaća imovina je preseljena u novoosnovane banke u vlasništvu države.

NACIONAL: Nisu li na taj potez islandske vlade žestoko reagirali klijenti iz Velike Britanije i Nizozemske, jer su se osjetili pokradenima?

Oglasila se tada službeno i Velika Britanija jer je velik broj njihovih građana imao depozite u Icesaveu, podružnici jedne od većih islandskih banaka Landsbankinn koja je nudila online štedne račune. Islandska vlada tada je odlučila iz sustava osiguranja depozita izuzeti depozite stranaca, a prioritet su imali domaći depoziti. U prvom je trenutku izgledalo da su stranci u islandskim bankama izgubili sav novac, ali je do 2016. dio novca ipak isplaćen britanskim i nizozemskim sustavima za osiguranja depozita iz likvidacijske mase Landsbankinna. Riječ je bila o nešto više od 6,5 milijardi eura. Dva ranija pokušaja dogovora o zajmu za povrat depozita koje je prihvatila islandska vlada nisu prošla na referendumu.

NACIONAL: Jesu li to Islanđani na referendumu odbili isplatu strancima zajamčenih iznosa po depozitima?

Upravo tako. Na dva održana referenduma nije bila prihvaćena obveza isplate zajamčenih depozita strancima. Kasnije je to završilo na sudu EFTA-e, Europske slobodne trgovinske zone (European Free Trade Association). I tada je odlučeno da Island nema obvezu isplate zajamčenih depozita strancima, ali do 2016. Island je ipak britanskim i nizozemskim agencijama za osiguranje depozita isplatio te zajamčene depozite. Taj novac britanskim i nizozemskim štedišama prethodno su isplatile nacionalne agencije za osiguranje depozita.

NACIONAL: Glavna privredna grana Islanda bila je ribarstvo. Je li europska politika u toj grani koja ograničava izlov ribe bila razlog što je Island odustao od ulaska u Europsku uniju?

Ribarstvo je, uz proizvodnju aluminija, doista ostalo važna gospodarska grana, ali od 2012. godine sve veći značaj u gospodarstvu ima i turizam koji se približava udjelu od 10 posto u islandskom BDP-u. Od 2012. do 2018. četiri puta povećao se broj turista na Islandu, da bi te 2018. godine dosegao brojku od 2,3 milijuna turista godišnje. Ranije su bili hub, neka vrsta premosnice u avioprometu između Amerike i Europe. Iskoristili su tu poziciju da ljudi koji putuju preko Atlantika neko vrijeme ostanu i na Islandu. Recimo, najveća aviokompanija je ponudila novi turistički proizvod koji su nazvali Stopover koji omogućuje ostanak do nekoliko dana na Islandu, a onda nastavak putovanja bez dodatnih nadoplata. Trenutno se procjenjuje da udio turizma čini oko 10 posto BDP-a, a njegov udio u izvozu prelazi i 40 posto.

‘Europska unija je okupirana Brexitom i kako riješiti taj problem, a on će ostaviti posljedice na ekonomiju Velike Britanije, ali i Europske unije. To će kratkoročn0 sigurno imati negativne posljedice za obje strane’

NACIONAL: Do financijskog sloma Island je bio u kategoriji najbogatijih zemalja. Kakva je situacija danas?

Island se ekonomski oporavio i danas stoji jako dobro. Gospodarski rast je vidljiv i zadnjih nekoliko godina iznosi u prosjeku godišnje oko 4 posto. Dok im je javni dug 2011. bio 90 posto BDP-a, sada je nešto veći od 35 posto, a prije financijskog sloma 2007. udio islandskog javnog duga u BDP-u bio je svega 27 posto. Imali su zdrave državne financije prije nego što je došla financijska kriza.

NACIONAL: Je li islandski slučaj pokazatelj da je ekonomske probleme lakše rješavati kada zemlja ima vlastitu nacionalnu valutu pa može voditi i vlastitu monetarnu politiku? Island se oporavio, a Grčka, koja je uvela euro, još uvijek nije. I u grčkom slučaju postojale su ideje o povratku na nacionalnu valutu umjesto eura da lakše prebrodi krizu.

To je jedan od mogućih instrumenata, ali Island ipak u rješavanju financijskog sloma nije koristio tečajnu politiku. Island je imao suprotan problem jer su imali veliku deprecijaciju pa su nastojali stabilizirati tečaj.

NACIONAL: Je li u islandskom slučaju bilo moguće provesti deprecijaciju upravo zato što to nije ovisilo u Europskoj središnjoj banci koja je odgovorna za eurozonu i euro kao valutu?

Island ima vlastitu valutu pa u skladu s tim može voditi neovisnu tečajnu politiku. Međutim, cilj je u ovom slučaju bio stabilizirati vrijednost valute koja je značajno izgubila na svojoj vrijednosti u trenutku nastupa financijske krize. Tečaj se na Islandu stabilizirao čim su uvedene kapitalne kontrole, vrsta nadzora koje je provodila islandska narodna banka. Poznato je da se kroz kapitalne kontrole prati priljev kapitala u zemlju i njegov odljev iz zemlje, pa se tako može i spriječiti njegov nekontrolirani odljev kada nastane panika na domaćem financijskom tržištu zbog eventualne krize. Odljev kapitala može srušiti vrijednost valute i dramatično povećati inflaciju. Njima je tada inflacija značajno skočila, što se odrazilo na dugove građana i poduzeća jer je većina dugova bila indeksirana uz stopu inflacije, a poželjne stope inflacije su uobičajeno oko 2-3 posto godišnje.

NACIONAL: Kada je riječ o kriznom menadžmentu u ekonomiji, objavljeno je da je Grčka uspjela prebroditi prijetnju bankrotom, ali njen javni dug je i dalje veoma visok, iznosi 180 posto BDP-a.

Različiti su bili problemi u Grčkoj i na Islandu. Na Islandu nije bio problem s javnim dugom, nego financijskim slomom u bankovnom sustavu. Kod Grčke vidimo oporavak u kontekstu gospodarskog rasta, a njima je u jednom trenutku BDP pao čak za 10 posto. Međutim, i dalje ima visoku stopu nezaposlenosti, preko 16,5%, dok je u slučaju Islanda ona oko 3,5%. Grčka se donekle oporavila zahvaljujući turizmu i potrošnji, ali u javnim financijama situacija se nije bitno popravila. Za razliku od grčkog slučaja, na Islandu je osim proračunskog deficita značajno smanjen i udio javnog duga u BDP-u.