[quote_box_center]

• “Politika mora imati i sadržaj, posebno u zemlji koja je u ovako teškim problemima. Nije dovoljno samo iz oporbe vikati da je Vlada nesposobna, da Vlada ne zna”

[/quote_box_center]

Martina Dalić bila je ministrica financija u vladi Jadranke Kosor, a nakon poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima pokušala se izboriti da HDZ bude konstruktivna oporbena stranka koja će zakonskim prijedlozima i argumentiranim kritikama pomoći da Hrvatska iziđe iz gospodarske krize. Nakon što je postala svjesna da takvu politiku HDZ ne namjerava provoditi, u rujnu prošle godine napustila je tu stranku. “Izlazim iz HDZ-a jer se ta stranka nema snage suočiti s krizom”, obrazložila je svoje napuštanje HDZ-a bivša ministrica financija.

Pola godine poslije nije promijenila mišljenje i još uvijek smatra da HDZ i Tomislav Karamarko ne mogu izvući zemlju iz krize. U razgovoru za Nacional bila je vrlo kritična i prema sadašnjoj vladi, za koju kaže da tapka na mjestu i iz straha od gubitka vlasti ne provodi ključne reforme koje su potrebne da država krene putem oporavka. S Martinom Dalić razgovarali smo i o njezinu prijedlogu reforme javne uprave, koji su u Saboru odbile i vladajuća koalicija i HDZ, a samo nekoliko dana nakon toga ministar Boris Lalovac izjavio je da je Hrvatskoj potrebna opsežna reforma javne uprave.

NACIONAL: U tekstu objavljenom na vašim internetskim stranicama kritizirali ste premijera Milanovića da se hvali populističkim mjerama, dok pravih rezultata i reformi nema. Možete li malo pojasniti svoj stav?

Tu se, na žalost, radi o gruboj stvarnosti. Sve tzv. nove članice Unije, s kojima se obično volimo uspoređivati, rasle su prošle godine više od 2% kvartalno, osim Bugarske koja je rasla oko 1,5%. Mi smo se pak jedva u posljednjem kvartalu dočepali pozitivnog teritorija. Kriza je ostavila mnoge posljedice, ali svijet oko nas grabi dalje. Mi, u najboljem slučaju, tapkamo na mjestu, uvjeravamo sami sebe što sve ne možemo ili ne trebamo jer smo mi, eto, tako specifični sa svojim problemima, navikama i sl. Međutim, Hrvatska funkcionira kao dio europskog okruženja, natječe se na globalnom tržištu i te naše tzv. specifičnosti nikoga posebno ne zanimaju. Važno je samo, da se tako izrazim, koliko tko brzo trči, koliko se brzo mijenja, koliko brzo prilagođava sebe i svoje gospodarstvo izazovima globalnog natjecanja. Jedno od mjesta na kojima se to vrlo jasno vidi jest financijsko tržište, koje prati i procjenjuje ukupne rezultate i perspektive država na način od kojih je jedan opisan u spomenutom članku. Može to politika ignorirati, uvjeravati sebe i narod da to nije važno, da je globalna utakmica nepravedna i da ćemo mi putovati tempom koji sami odredimo, ali utoliko gore za Hrvatsku.

NACIONAL: Znači li to da je rast BDP-a na kraju 2014. “anomalija” i da nas ne očekuje daljnji rast u ovoj godini?

Rast koji relevantne institucije procjenjuju za ovu godinu na razini je statističke pogreške i uglavnom je posljedica oporavka u EU. Samo zbog pukog prelijevanja oporavka i rasta iz EU Hrvatska vjerojatno može rasti oko 1% godišnje, najviše do 1,5%. Međutim, uz prosječan godišnji rast od 1,5% Hrvatskoj bi bilo potrebno osam godina da se BDP vrati na razinu iz 2007., a zasad nitko ne prognozira rast veći od 1,5% ni u ovoj ni u idućoj godini. Za brži i dinamičniji rast Hrvatskoj je potrebna odlučna ekonomska politika koja provodi reforme, koja otvara Hrvatsku i domaćim i stranim investitorima i poduzetnicima, koja se ne boji donošenja odluka, koja umjesto beskrajnog odgađanja rješava probleme, koja ne gubi vrijeme u zavaravanju da sve ono što drugi mogu Hrvatska ne može.

NACIONAL: Nedavno je u Saboru odbijen vaš prijedlog reforme javne uprave. Zbog čega ste uopće uputili taj prijedlog?

Politika mora imati i sadržaj, posebno u zemlji koja je u ovako teškim problemima. Nije dovoljno samo iz oporbe vikati da je Vlada nesposobna, da Vlada ne zna. Sve je to točno, ali treba imati i vlastitu viziju i pokazati na primjerima kako bi se to moglo drukčije i bolje i naposljetku jasno pokazati što netko tko se zalaže za reforme zaista pri tome misli. Naravno, taj je prijedlog nastao u kontekstu HDZ-a, što mu je trebalo dati dodatnu snagu i pokazati da i u oporbi može bolje od sadašnje vlasti. Ali kako u HDZ-u to nije išlo, uputila sam ga ja sama. Rezultat glasovanja jasno pokazuje da hrvatska politička elita od reformi zazire i spominje ih samo u prigodničarskim uvjeravanjima. Samo nekoliko dana nakon što su spomenuti prijedlozi odbijeni ministar financija govorio je o uvođenju mjerenja učinkovitosti u javnu upravu i potrebi jedinstvenog zakona o plaćama. Potpuno nevjerodostojno nakon što je samo nekoliko dana prije Vlada objasnila da takvo što nije potrebno. Međutim, neovisno o tome, takve će se promjene morati provesti, a ja se zalažem da to bude što prije.

`NISAM OSOBA OD GOLICAVIH I ZVUČNIH DOSKOČICA I DOSJETKI. SADRŽAJ POLITIKE JE PUNO OZBILJNIJI OD TOGA`
FOTO: Josip Regović

NACIONAL: Zašto ni jedna vlada dosad nije reformirala javnu upravu? Zbog nedostatka političke volje ili straha od sindikalnih prosvjeda?

Nedostatak političke volje je očit. Ali nedostatak političke volje više proizlazi iz straha od gubitka političkih položaja nego iz straha od nekih imaginarnih prosvjeda. Strah od gubitka postojećih pozicija nastaje iz nedostatka vizije o koristima koje bi takve promjene mogle donijeti državi, pa i samim političarima. Među našim visokopozicioniranim političarima, mislim na predsjednike stranaka, članove predsjedništava stranaka i ostale slične dužnosnike, vrlo je malo ljudi s ekonomskim znanjima i oni vrlo teško sagledavaju kompleksne ekonomske međuodnose, uključujući, recimo, i važnost snage i kvalitete državnih institucija za gospodarski rast, čiji je pak sastavni dio ova reforma. Zbog toga se sadržaj i bit ekonomskih problema u nas još uvijek ne doživljavaju kao središnje političko pitanje. Politika se dominantno vodi na ideološkim problemima, u nadi da će se ekonomski problemi već nekako riješiti, samo treba naći dovoljno kapacitirane ekonomiste koji će sve probleme riješiti u nekom procesu koji neće previše uznemiriti tzv. političku bazu. E, to nije moguće i tako se već godinama vrtimo u krug.

NACIONAL: Može li sadašnja vlada do kraja mandata pokrenuti neke reforme koje su nužne kako bi država polako otpočela put prema oporavku?

Ova je vlada imala više od tri godine da to učini. Vladajuća koalicija je premoćno pobijedila i to u uvjetima kad su svi takozvani vanjski ciljevi, kao što je članstvo u EU, bili ispunjeni. Barem je moj dojam bio da je postojalo veliko razumijevanje i očekivanje o pokretanju reformi. Međutim, baš je sadašnja vlada lijepo pokazala kako na djelu izgledaju spomenuti strahovi i nedostatak političke volje i moderne ekonomske vizije. Stoga, kako ova vlada nije pokrenula reforme u vrijeme kad je postojala šansa da će i sama osjetiti njihove koristi, ne vjerujem da će se u to upuštati nekoliko mjeseci prije izbora. S druge strane, ne vidim baš ni spremnost Vlade da sve karte baci na dobrobit države i kaže “učinimo ono što je dobro za državu pa što bude”.

NACIONAL: Osim reforme javne uprave, koje su reforme nužne za barem mali napredak?

Bit je reforme javne uprave u tome da bi se zbog njenog kvalitetnijeg i bržeg rada poboljšali uvjeti poslovanja. S tim je povezano, a radi istog cilja, i čišćenje zakonodavstva i drugih propisa od odredbi koje nepotrebno otežavaju i povećavaju troškove poslovanja i, što je još važnije, sprečavaju konkurenciju na tržištu. Toga ima more. Od odredbi koje prerestriktivno određuju uvjete pod kojima privatni subjekti mogu poslovati, o uvjetima za obrtnike da i ne govorim, do odredbi koje su zaostale iz razdoblja prije članstva u Uniji i koje nemaju smisla, a nameću nepotrebne troškove. Takvi se potezi nazivaju reformama na tržištu roba i usluga. Za razliku od reforme javne uprave, tu se pomaci mogu postići relativno brzo, pa makar i po cijenu toga da Sabor na šest mjeseci prestane donositi nove zakone. Relativno brze rezultate mogla bi dati i privatizacija poduzeća i imovine, čime bi se stvorile brojne nove poslovne prilike i prilike za zapošljavanje. Reforma zdravstva potrebna je zbog trajnog i održivog snižavanja poreznog opterećenja. Potrebno je i nekoliko brzih pobjeda u obliku dvije-tri strane investicije koje bi se realizirale u Hrvatskoj, za što bi bio presudan snažan angažman Vlade. Uglavnom, puno hrabriji, odlučniji i radikalniji potezi od onoga na što smo dosad navikli. A ove i mnoge druge promjene savjetuju se i u dubinskoj analizi koju je provela Komisija.

NACIONAL: Ministar Lalovac nedavno se pohvalio da se Hrvatska zadužila po najpovoljnijim uvjetima otkako je samostalna država i da će se taj novac iskoristiti za zatvaranje starih kredita. Slažete li se s takvom politikom i kako komentirate rad ministra Lalovca?

Varljivo je to. Točno je da su kamatne stope koje će Hrvatska plaćati na taj dug najniže otkad Hrvatska izdaje obveznice. Međutim, valja znati da se kamatna stopa na obveznice sastoji od dva dijela. Jedan je referentna kamatna stopa koja se određuje kao kamatna stopa koju na svoje obveznice plaća, primjerice, Njemačka i koja je danas ispod 0,5%. Drugi dio je premija rizika na Hrvatsku koja se posljednjih mjeseci kreće između 2,5% i 2,8%, što je poprilično više nego što plaćaju nama slične zemlje. Jasno je stoga da je niska kamatna stopa na ove obveznice isključivo posljedica ogromne ponude novca na europskom tržištu, a nije, nažalost, posljedica snage hrvatskog gospodarstva. Stoga ova kretanja pokazuju ogromne opasnosti koje stoje pred Hrvatskom, ako trenutak porasta kamatnih stopa u Europi dočeka s jednako slabom ekonomijom kakvu ima i danas.

NACIONAL: Kako komentirate nalaz državne revizije u Ministarstvu kulture i smatrate li da je ministrica Zlatar Violić morala podnijeti ostavku?

Tu nije bilo druge mogućnosti. Međutim, sasvim mi je nerazumljivo kako netko uopće može doći na takvu ideju da podiže novac na putne naloge za putovanja na koja ne odlazi i onda sve to zajedno vraća u ratama.

NACIONAL: Je li normalno da jednu vladu u jednom, još nedovršenom mandatu napusti devet ministara i može li takva vlada normalno funkcionirati?

Sve je to dokaz velike nepripremljenosti i nerazumijevanja koliko je upravljanje državom ozbiljan i složen posao. Međutim, problem je i veći od toga. Evo, od prije nekoliko dana imamo i četvrtog ravnatelja Porezne uprave u malo više od tri godine. U takvim uvjetima ne može biti ni govora o učinkovitosti, profesionalnosti i kvaliteti rada. Vrijeme se troši na prilagođavanje željama i idejama svakog novog ravnatelja, a svi ti problemi uopće se ne bi javljali da na čelu Porezne uprave stoji profesionalac čiji opstanak ovisi samo i jedino o uspješnosti rada porezne uprave. Ima li boljeg dokaza za nužnost depolitizacije?

NACIONAL: Smatrate li da bi se parlamentarni izbori trebali održati prije ljeta?

Za državu bi bilo dobro da se što više skrati vrijeme koje će se izgubiti u predizbornim nadmetanjima. Vrijeme protječe, dug raste, a reformi nema. Međutim, sumnjam da će izbori biti prije ljeta.

NACIONAL: Prema svim anketama HDZ i njegova koalicija trebali bi pobijediti na parlamentarnim izborima. Smatrate li još uvijek da HDZ i vjerojatni budući premijer Karamarko nemaju dovoljno snage da provedu reforme i izvuku zemlju iz krize?

O tome svatko može suditi na temelju konkretnosti, uvjerljivosti i raznovrsnosti prijedloga i ideja koje HDZ iznosi o načinu na koji bi državu izvukao iz krize. O spomenutom prijedlogu za reformu državne i javne uprave HDZ je većinom ostao suzdržan, a neki njihovi zastupnici bili su protiv. Recimo da se još nisu odlučili. A vrijeme ide.

NACIONAL: Kako komentirate gospodarski program HDZ-a o kojem se raspravljalo na nedavnom Gospodarskom forumu u organizaciji te stranke?

Koliko sam shvatila iz novinskih napisa, na tom skupu uglavnom su govorili strani gosti i nestranački ljudi. S većinom onoga što su govorili gosti slažem se, ali razmišljanja i savjeti gostiju ne mogu se izjednačiti s HDZ-ovim programom. Dakle, i dalje čekamo stranačke prvake. Osim toga, mislim da bi svima trebalo biti poprilično jasno kako je program buduće vlade već više-manje zapisan u dokumentima Europske komisije i Europskog vijeća.

NACIONAL: Glumac Vilim Matula u razgovoru za Nacional gospodarski program HDZ-a nazvao je pivskim sanjarenjem s Oktoberfesta. Slažete li se s njim?

Nisam osoba od golicavih i zvučnih doskočica i dosjetki. Sadržaj politike je puno ozbiljniji od toga. Danas smo tu gdje jesmo i zato što su mnogi političari iz raznih razloga dopustili da im doskočice postanu glavni sadržaj politike.

NACIONAL: Kritičari gospodarskog programa HDZ-a kažu da se zasniva na slabljenju vrijednosti kune. Smatrate li i vi da je kuna precijenjena i da treba srušiti njenu vrijednost?

Prvo, pitanje tečaja kune nije direktno u domeni odlučivanja politike, tj. Vlade, pa se i ne bi trebalo potezati u političkim nadmetanjima. Drugo, s obzirom na stupanj euroizacije, povezanost obveza, tj. kredita, s visinom tečaja, indeksaciju plaća, makar i mentalnu, na euro, stvarno mjerenje vrijednosti imovine i nekretnina u euru i slično, razmatranja o deprecijaciji tečaja kao mogućem rješenju potpuno su promašena. Ova ograničenja, koje se neće lako promijeniti, ograničavaju Hrvatsku u monetarnoj politici gotovo isto toliko kao da je članica eurozone pa bismo se umjesto bavljenja deprecijacijom trebali koncentrirati na to kako da što brže postanemo članica eurozone. Nuđenje deprecijacije tečaja i kojekakvih monetarnih reformi kao rješenja bilo bi samo još jedno skretanje pozornosti sa stvarnih problema koje bi moglo stvoriti ogromne društvene troškove. Ako nakon epizode sa švicarskim frankom ima onih koji ne razumiju o čemu se tu radi, takvima su daljnja obrazloženja izlišna. Misli li itko da bi deprecijacija tečaja smanjila prosječan broj dana za dobivanje građevinske dozvole, ubrzala rad pravosuđa ili pokrenula tromu administraciju?

NACIONAL: Josip Budimir, autor HSLS-ova gospodarskog programa, u razgovoru za Nacional rekao je da vjeruje kako će buduća koalicijska vlada biti vlada stručnjaka, a ne podobnih i poslušnih ministara. Je li to moguće?

Nominalno je moguće. Međutim, stručnjaci bi sigurno tražili političke garancije i političku volju za provedbu svojih ideja i prijedloga. Pa što će biti kad stručnjaci predlože reformu državne i javne uprave, za što ih se puno zalaže? Glasovanje u Saboru je dalo odgovor. Što će biti kada stručnjaci predlože smanjivanje broja zaposlenih zbog informatizacije državne uprave? Što će biti kad stručnjaci predlože privatizaciju? Što će biti kad stručnjaci predlože usklađivanje i vezivanje povlaštenih mirovina s radničkima? Pitanja na koja jasne odgovore opet mora dati politika i evo nas opet na početku. Imam i osobnih konkretnih iskustava o tome što se tada događa, a ima li boljeg aktualnog primjera od iskustva zagrebačke dogradonačelnice.

NACIONAL: Pretpostavljam da mislite na Sandru Švaljek i način na koji joj je Milan Bandić oduzeo punomoć za upravljanje Zagrebom?

Sandra Švaljek je primjer osobe koja udovoljava kriterijima stručnjaka i k tomu je bila na izborima, zbog čega ima i politički legitimitet. Međutim, njezina sudbina pokazuje da ni to, uz vrlo korektno obavljanje posla koji je preuzela u iznimno neugodnim okolnostima, nije bilo dovoljno da uobičajena hrvatska politika, u ovom slučaju oličena u osobi Milana Bandića, tu stručnost poštuje i prihvati. Što mislite što bi bilo sa “stručnjacima” koji nemaju nikakav politički legitimitet? Kažem nikakav, jer zasad stručnjaka kao jakih ljudi u političkim strankama ne vidim pa pretpostavljam da Budimirova ideja uglavnom znači izvanstranačke ljude. Meni se čini da hrvatska politika pod stručnjacima više traži ljude koji će svoje znanje koristiti za poslušno opravdavanje onoga što se politici čini da bi bilo popularno, nego što traži ljude koji znaju rješavati probleme i čije je stavove i rješenja iskreno spremna prihvatiti.

NACIONAL: Kakvi su vaši politički planovi, planirate li izići na parlamentarne izbore?

U ovom trenutku još nije moguće pronaći kritičan broj odlučnih i dokazanih ljudi koji bi se upustili u otvorenu političku utakmicu na programu onoga što je Hrvatskoj potrebno da postane uspješna država. Bez lažnih i neprovedivih obećanja, bez izvrtanja stvarnosti i skretanja pozornosti na nepostojeće dileme i na prošlost koja se ne može promijeniti, bez neprekidne političke trgovine koja ne poznaje vrijednosti i granice ispod kojih se ne ide. Zašto je to tako, tema je za dugu diskusiju, ali kritičan broj ljudi koji se dobro i jasno razumiju je ključ. Bez toga me politička utakmica ne privlači.