U prvom velikom intervjuu novi čelni čovjek hotelske grupacije Lošinj Hotels&Villa otkriva kakvu misiju ima na Lošinju, kakva iskustva donosi sa sobom, ali i zašto vođenje hotela uspoređuje s igranjem ragbi utakmice
Lošinj Hotels & Villas u novu sezonu ulazi s novim čelnim čovjekom, Martinom van Kanom, jednim od najcjenjenijih hotelskih menadžera, koji je veći dio karijere proveo u hotelskoj grupaciji Intecontinental Hotels Group (IHG), a radio je u njihovim hotelima po cijelom svijetu, od Velike Britanije, Malte, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Katara do Omana i Kine. Martin van Kan preuzeo je poziciju izvršnog direktora tvrtke Jadranka turizam, koja upravlja grupacijom Lošinj Hotels&Villas, a u svom portfelju ima nekoliko različitih kategorija smještajnih kapaciteta. U prvom velikom intervjuu za hrvatske medije Martin van Kan otkriva kakve planove i misiju ima na Lošinju, kako vidi svoju ulogu u upravljanju hotelskom grupacijom i njezinim zaposlenicima, kakva iskustva donosi sa sobom, ali i zašto vođenje hotela uspoređuje s igranjem ragbija.
B&B: U poslovnom svijetu poznati ste kao jedan od najboljih hotelskih menadžera s više od 25 godina iskustva u upravljanju najboljim hotelima, radili ste u čak 16 zemalja i na četiri kontinenta. Kako je dogovoren vaš transfer u Lošinj Hotels & Villas, je li to bilo pitanje agencija za „headhunting“, preporuke ili vaše vlastite inicijative? I jeste li ikada prije bili u Hrvatskoj?
Iz lošinjske hotelske grupacije su pokazali jasnu želju da vodim tvrtku i tim. Uistinu mi laskaju takve situacije u kojima vidim da je moj rad prepoznat, ali i da sam na radaru hotelskih kuća koje cijene dosljednost i inovativnost u poslu. Ono što je prevagnulo u mojoj odluci da preuzmem upravljanje tvrtkom s Lošinja je vizija vlasnika. Tako jasna vizija privukla me da se bez oklijevanja doselim na Lošinj.
B&B: Koji su vaši prvi dojmovi o Lošinju i grupaciji Lošinj Hotels & Villas, hotelu Bellevue i Boutique Hotelu Alhambra?
Lošinj je izniman otok prepun potencijala. Zadivljujuća, gotovo netaknuta priroda, stoljetna tradicija lječilišnog turizma i jednostavna i brza dostupnost. Moram priznati da iako sam radio u 16 država, još nisam vidio nešto slično hotelima grupacije Lošinj Hotels & Villas. Pritom se, pored luksuznih austrougarskih vila koje su svega nekoliko metara od mora, ističu hotel Bellevue i Boutique Hotel Alhambra. To su dva zapanjujuća objekta dizajnirana tako da se ne ističu u okolišu, već mu, naprotiv, komplimentiraju. Primjećujem da je misao vodilja prilikom dizajniranja navedenih dvaju hotela bilo iskustvo gosta.
B&B: Iako ste jednom izjavili da kad dolazite negdje na novu poziciju, najprije uzmete vrijeme da „snimite“ kako stvari funkcioniraju, moram vas ipak pitati koje će biti vaše prve odluke i koje ćete promjene unijeti u poslovanje grupacije Lošinj Hotels & Villas?
Temelji tvrtke su snažni. To je postignuto strukturiranim investicijskim planom i jasno izraženom vizijom i misijom tvrtke. Prvi zadaci bit će mi naučiti i razumjeti trenutne procese poslovanja, unaprijediti procese gdje vidim potencijal da se unaprijede i nastaviti graditi kompaniju kako bismo poboljšali iskustva kako naših gostiju tako i svih kolega u LH&V. Predanost lokalnoj zajednici i okolišu držat ću upisanu u temeljima našeg poslovanja i na tome ću inzistirati.
B&B: Gdje vidite mogućnosti za privlačenje više gostiju s dalekih destinacija, od SAD-a, Australije, Kine, Japana do Bliskog istoka, ali i iz Velike Britanije, Francuske, sjeverne Europe i ostalih destinacija iz kojih dolaze gosti visoke platežne moći?
Lošinj Hotels & Villas je grupacija koja ima nekoliko različitih kategorija smještajnih kapaciteta kojima možemo privući putnike iz cijeloga svijeta. Od kampova, za koje se naša tradicionalna emitivna tržišta neće značajno promijeniti u sljedećih nekoliko godina, do ultraluksuznih vila, gdje nam je konkurencija najbolja ponuda Azurne obale, Kariba i jugoistočne Azije. Kada se natječete s najboljima, cijeli svijet je vaše tržište. Kako se svijet potpuno otvorio, veselimo se kako gostima iz dalekih destinacija, i susjednih zemalja tako i domaćim gostima. Namjera nam je postati prva asocijacija gostima iz Hrvatske kad pomisle na godišnji odmor.
‘Kada se natječete s najboljima, cijeli svijet je vaše tržište, ali želimo postati prva asocijacija za odmor gostima iz Hrvatske’
B&B: Hoće li ulazak Hrvatske u Schengen i eurozonu također dovesti do većeg broja gostiju iz Europske unije?
Ulazak u schengenski prostor ima višestruku korist za hrvatski turizam. Najznačajnije je da će putnicima biti mnogo lakše planirati svoje itinerare kada znaju da nema graničnog prijelaza. U tom smislu Lošinj možemo promatrati kao produžetak sjevernotalijanskih itinerara, slovenskih itinerara i tako dalje. U luksuznom segmentu to je posebno važno jer privatni avioni, helikopteri i jahte ne moraju prolaziti kontrolu putovnica kada dolaze iz EU-a i mogu krenuti izravno na odredište. Možda nećemo primijetiti značajan porast dolazaka s naših tradicionalnih emitivnih tržišta, ali bi se gosti s dalekih tržišta mogli lakše odvažiti doći na Jadran.
B&B: Kad je riječ o mogućnostima koje pruža Lošinj, neovisno o luksuzu hotela, gostoljubivosti, sadržajima i aktivnostima koje hoteli organiziraju, što mislite, koje bi sadržaje izvan hotela trebalo poboljšati kako bi otok bio još privlačniji gostima? Ili to ne igra presudnu ulogu budući da moderni gosti samo traže mir i tišinu? Primjerice, posljednjih godina raste trend iznajmljivanja ekskluzivnih skupih vila s bazenima u kojima gosti praktički borave tijekom cijelog svog odmora i nemaju ni potrebu izlaziti. Mislite li da će se taj trend mijenjati?
Imamo zaista nevjerojatnu ponudu na otoku Lošinju. Međutim, često sama ponuda nije dovoljna ako za nju ne zna dovoljno ljudi. Svjesni smo trendova globalnih putnika luksuznog sektora i u pravu ste, jedan od trendova je usmjerenost na privatnost i duhovni mir. Većina trendova ne upućuje na goste koji traže dodatni sadržaj. Naprotiv, traže iskustva inspirirana lokalnom sredinom, motivirani su životom na otvorenom koliko i kvalitetom smještaja i jako cijene odgovorno gostoprimstvo. Lošinj tu može jako puno ponuditi, a mi ćemo nastojati dodatno osnažiti tu ponudu.
B&B: Mislite li da bi gostima koji dođu na Lošinj izdaleka, trebalo ponuditi i posjet nekim drugim poznatim destinacijama, poput Dubrovnika, Pule, Splita, Plitvica?
Jedan od naših glavnih ciljeva u razdoblju koje je pred nama jest reintegracija Lošinja u širu jadransku regiju, bolje povezivanje na jugu s Dalmacijom, kao i na sjeveru s Istrom, kao i s Alpama i Dolomitima. U tom smislu mnoge naše aktivnosti bit će usmjerene na destinacijski menadžment i promociju drugih poznatih mjesta u Hrvatskoj. Tu svakako vidimo sinergiju Lošinja s ostalim jadranskim otocima, ali i nacionalnim parkovima, jer Lošinj je već prepoznat kao otok vitalnosti pa je sasvim prirodno da se pozicioniramo uz druga prirodna čuda u Hrvatskoj.
B&B: Iz vlastite perspektive, što očekujete od odmora u luksuznom hotelu?
Moja interpretacija luksuznog odmora je odmor na kojem otkrivam iznimnu udobnost i vrhunsku uslugu, jednom riječju, mjesto koje može razmaziti sva vaša čula za mene je savršeni godišnji odmor.
B&B: Mnogi hotelski lanci pripremaju se za sezonu i u potrazi su za radnom snagom, što u posljednje vrijeme postaje sve veći izazov. Kako bi se taj problem mogao riješiti – većim plaćama, radnicima iz Indije i drugih zemalja ili nečim trećim? Jeste li se s tim problemom susretali na drugim destinacijama na kojima ste radili i kako ste to rješavali?
Zapošljavanja u uslužnim djelatnostima predstavljaju izazov s kojim se susreće cijeli svijet. Nedovoljno radne snage problem je i tema opsežnih rasprava. Temeljni uzroci su nedovoljno savjetovanja prilikom izbora zanimanja u školi, ograničeni programi i mogućnost obavljanja praksi, ali i zatvaranje granica. Rješenje će doći, mladi će sve bolje razumjeti da rad u uslužnim djelatnostima ispunjava; kad vidite jasan uzrok i posljedicu, primjerice, gost vam dođe na večeru, a iziđe s osmijehom do uha do uha, to je nešto što vas može ispuniti i s čime odlazite s posla sretniji.
‘Lošinj je prepoznat kao otok vitalnosti pa je sasvim prirodno da se pozicioniramo uz druga prirodna čuda u Hrvatskoj’
B&B: Jeste li već popunili radna mjesta za aktualnu sezonu? Primijetila sam prije nekoliko tjedana da vaši hoteli traže osoblje na različitim pozicijama, od kuhara, sommeliera, sobarica, arhitekta za hortikulturu, recepcionera… No, Lošinj Hotels & Villas ima i 65 posto sezonskih radnika koji se vraćaju svake godine. Koji je najbolji način za zadržavanje kvalitetnih radnika?
Broj jedan je da ste pošten i dobar poslodavac. Da se držite ugovora i da svima date jednaku priliku za uspjeh. Da ono što radnicima obećate i ispunite. Smještaj koji osiguravate mora biti dobar i blizu mjesta rada, obroci za osoblje moraju biti kvalitetni i redoviti. Zaposlenici se moraju osjećati ugodno i moraju osjetiti da su dio procesa koji dovodi do zajedničkog uspjeha. To su razlozi zašto Lošinj Hotels & Villas ima visoku stopu zaposlenika koji su dio tima već nekoliko uzastopnih sezona.
B&B: Kako vidite svoju funkciju izvršnog direktora? U jednom intervjuu rekli ste da vam je inspiracija bio Dario Regazzoni, izvršni direktor hotela Marco Polo u Singapuru, koji je dio grupacije Peninsula. Opisali ste ga kao besprijekorno odjevena čovjeka čija bi se prisutnost osjetila kad bi prolazio hotelom, znao je svakog zaposlenika po imenu, nije mu bilo mrsko sagnuti se i pokupiti papirić s poda ili popraviti zavjesu, a gosti su ga doživljavali kao zaštitno lice hotela. Je li to i vaš poslovni moto, nastojite li takav način rada i razmišljanja prenijeti na mlađe menadžere koje učite poslu?
Inspirirao me je Dario Regazzoni. Svi su ga se pomalo bojali. Bio je velik, visok i glasan. Ali jedina stvar koju ste znali o njemu bila je da je gostoljubiv čovjek. Znao je svoju ulogu. Nadam se da će ljudi i u meni pronaći inspiraciju. To je moja temeljna svrha. Želim inspirirati druge ljude da napreduju u svojim karijerama. Želim da rastu dopuštajući im da budu zabavni, da eksperimentiraju, da su inovativni i kreativni. Želim stvoriti zonu sigurnosti i zaštite u kojoj ljudi mogu uživati.
B&B: Pretpostavljam da ste upoznati s jednim od najvećih problema hrvatskog turizma, da se naša sezona uglavnom svodi na srpanj i kolovoz iako hoteli uglavnom rade od proljeća, to jest od Uskrsa. Što mislite, kako bi se to moglo promijeniti i je li to bilo problem i u drugdje gdje ste radili?
Ne možemo sami riješiti taj problem. Hrvatska, ponajprije Jadran, izgradila je reputaciju brenda i pozicionirala se kao ljetna destinacija. Sada kad putovanja više nisu vezana samo uz ljeto, kad putnici sve više traže druga iskustva osim mora i sunca, mi možemo ponuditi dodatnu vrijednost i istaknuti se. Naše prednosti su besprijekorno kulinarsko iskustvo, kristalno čisto more i nevjerojatna priroda, jedinstvena medical-wellness ponuda. Tu leži naša snaga za repozicioniranje Lošinja kao otoka, a time i Hrvatske.
B&B: Koja biste iskustva iz Velike Britanije, Malte, Dubaija, Omana, Kine, Katara, pa čak i Libanona, mogli primijeniti u Hrvatskoj?
Radio sam i živio u 16 zemalja. Sposobnost prilagođavanja je ključna. Iako imate različite načine rada i procese, oni se ne razlikuju ovisno o tome u kojoj ste zemlji. Radi se o tome kako iskoristiti svako od tih znanja i nastaviti graditi svoju priču i iskustvo koje zatim dijelite s drugima. To je vrlo važno. Svi u organizaciji dobit će dio mog iskustva iz navedenih zemalja, ali i ja se veselim tome da upijem dio znanja i iskustva od lokalnog stanovništva i zaposlenika.
‘Probao sam hranu naših chefova, ono što rade Michael Gollenz u Alfredu Kelleru i Orhan Cakiroglu u Matsunokiju prava je umjetnost’
B&B: Kad je riječ o gastronomskoj ponudi grupacije Lošinj Hotels & Villas, jeste li već degustirali kuhinju chefa Michaela Golenza, koji je restoranu Alfred Keller u hotelu Alhambra donio Michelinovu zvjezdicu? I je li vam cilj osvajanje još jedne zvjezdice?
Hrana i piće jako su mi bliski. Neki dan su me pitali: “Martine, kakvu hranu voliš?” Rekao sam da na to pitanje nije teško odgovoriti, ali će moj odgovor vjerojatno biti malo dulji nego što se očekuje. Dva su Martina kad se postavi to pitanje. Prvi je Martin koji uživa u vrhunskim namirnicama, pripremljenim na najdelikatniji način. Filigranska preciznost u kuhinji me fascinira. Prenošenje emocije, ali i prirode na tanjur za mene je prava umjetnost. Tako dobijete tanjur na kojem izvorni okusi nisu ugroženi, već naprotiv, poboljšani i komplimentiraju ambijentu. Drugi Martin je Južnoafrikanac koji voli stajati ispred roštilja s limenkom piva u ruci i pripremati obrok za svoje bližnje. Pritom mora imati najkvalitetnije meso ili vrhunsku ribu. Probao sam hranu naših chefova, smatram da je ono što rade Michael Gollenz u restoranu Alfred Keller i Orhan Cakiroglu u restoranu Matsunoki prava umjetnost. Svakako ćemo i dalje inzistirati na beskompromisno kvalitetnim namirnicama i filigranskoj preciznosti prilikom kreiranja jela. Zvjezdice će same doći jer takva kvaliteta mora biti prepoznata. Orhan je chef koji zaslužuje zvjezdicu, time bi Hrvatska dobila prvi japanski fusion restoran s Michelinovom zvjezdicom. Michael korača prema svojoj drugoj zvjezdici i vidim da ga na tom putu nitko ne može zaustaviti.
B&B: A kako vam se sviđaju hrvatska vina, jeste li probali neka i jesu li vas impresionirala?
Hrvatska vina su nevjerojatna, zanimljivo mi je bilo probati vina iz raznih regija Hrvatske, od Slavonije, Plešivice, Istre pa do Dalmacije. Toliko različitih okusa i pristupa vinarstvu za tako malu zemlju je fascinantno. Trenutni favorit mi je Matuško. Želja mi je probati dobru kupažu, ali držim oko na zanimljivim biodinamičkim i organskim vinima. Mislim da se Hrvatska tu može odlično pozicionirati na svjetskoj mapi.
B&B: Koje su inače vaše asocijacije kad je Hrvatska u pitanju, hrana, kultura, sport… ?
Trenutno sam u procesu upoznavanja lokalne kulture, hrane, običaja i navika. Cilj mi je što više naučiti kako bih mogao i svojim primjerom biti ambasador Hrvatske. Veselim se učenju o hrvatskom sportu kako bih shvatio kako je tako mala zemlja iznjedrila tolike sportske talente i postala svjetska sportska velesila. Vjerujem da ključ leži u upornosti i mentalitetu pobjednika, što ovdje primjećujem na svakom koraku, čak i u svakodnevnom životu.
B&B: Na svom profilu na Twitteru opisujete sebe kao cijenjenog hotelskog izvršnog direktora s iznimnim međunarodnim vezama, ali i kao osobu čije su strasti obitelj, ragbi i Harley. Hoćete li dovesti obitelj i svoj Harley Davidson na Lošinj? I hoćemo li gledati ragbi utakmicu na Lošinju?
Imam bogato životno iskustvo, živio sam uzduž i poprijeko azijskog Pacifika, u južnoj i jugozapadnoj Aziji. Čak sam naučio govoriti indonezijski kako bih imao bolji odnos sa zaposlenicima. Mogu reći da sam osoba koja puno sluša, a vodim se onom da čovjek ima dva uha i jedna usta. Druželjubiv sam, a družim se kako s ljudima iz svoje djelatnosti tako i s ljudima iz drugih djelatnosti, jer to mi omogućava širinu. Zanimljivo, vjerojatno sam jedan od prvih članova grupe vlasnika Harleyja Davidsona u Katru. U toj grupi vlasnika proslavio me Willie G, jedan od izvornih osnivača Harley Davidsona. I danas sam član međunarodne grupe vlasnika. Ono što kod Harleyja cijenim je priča brenda, emocija. Životne priče vlasnika Harleyja su nešto impresivno, ne dijele se ni po kakvom ključu, svi su ujedinjeni u ljubavi – prema motoru.
‘Živio sam uzduž azijskog Pacifika. Čak sam naučio govoriti indonezijski kako bih imao bolji odnos sa zaposlenicima’
Inače, porijeklom sam Južnoafrikanac, od oca Nizozemca i majke Engleskinje. Moj otac emigrirao je u Južnu Afriku kao bivši bankar, tako da ja nisam dio južnoafričke povijesti. Ja sam Južnoafrikanac koji govori engleski. Jedina stvar koja je bitna u Južnoj Africi je vaša ljubav prema ragbiju, baš kao što je u Hrvatskoj nogomet najvažnija sporedna stvar. Išao sam u irsko-katolički internat i to je bio jedini sport koji smo igrali. Igrao sam ragbi do svoje 30. godine. Kasnije sam trenirao školarce iz Hong Konga i Abu Dhabija, ali sam na kraju odustao od te karijere. Moj mlađi sin odlučio je da želi igrati ragbi u Muscatu. Jedne večeri stajao sam uz crtu, a trener se ozlijedio i zamolio me da uskočim. Jedna stvar je vodila drugoj, a ja sam nastavio trenirati. Preselili smo se u Dubai nekoliko godina kasnije i dogodio se gotovo isti scenarij. Iz ragbi kluba u Dubaiju u kojem je moj sin trenirao, predložili su mi da mi sponzoriraju obuku za suca. Dug je to proces u kojem morate dokazati svoju spremnost i poznavanje pravila igre. Tada postajete kvalificirani sudac utakmice. I danas to povremeno radim, više iz ljubavi.
Kroz suđenje uživam u vrijednostima ragbija, a to su sportski duh i poštovanje. Što je još važnije, kao sudac odgovoran sam za sigurnost igrača, užitak igrača u igri, užitak gledatelja u igri i svoju želju da uživam u igri. Trebate upravljati s 30 ljudi na terenu da to postignete. Stavimo to u kontekst vođenja poduzeća. U ragbiju su vaše majice označene brojevima od 1 do 15, a broj vam se dodjeljuje na temelju pozicije na terenu. Pozicija na terenu je odgovornost koju imate unutar svog tima. Sudac koji vidi nekoga s brojem 2 na leđima zna točno poziciju koju ta osoba igra, njenu ulogu i pravila igre koja bi igrač trebao poštovati. U poslu, metaforički, svatko ima broj na leđima. Zaposlenici znaju svoju ulogu, a ja znam njihovu ulogu u igri. Svatko zna što mu je činiti. Zatekao sam se kako uspoređujem suđenje ragbija s vođenjem posla.
Igranje ragbija na Lošinju vrlo je malo vjerojatno, ali metaforički, igrat ću ragbi na Lošinju.
Komentari