Pred kraj života Martin Luther King Jr. požalio se da se njegov san “pretvorio u noćnu moru”.

Vođa američke borbe za građanska prava bio je izmoren čovjek kada ga je u dobi od 39 godina oborio metak ubojice na balkonu motela u Memphisu u Tennesseeju 4. travnja 1968. godine.

Bio je tada kontroverzan čovjek, suprotno od ikone koju se danas slavi nacionalnim praznikom i impozantnim granitnim spomenikom u Washingtonu.

“Zamrznut je u vremenu – ne kao čovjek kakav je bio 1968., nego kao onaj koji je u kolovozu 1963. održao govor ‘Sanjam'”, rekao je David Farber, profesor povijesti na Sveučilištu u Kanzasu.

“Amerikanci lako zaborave koliko je zapravo King 1960-ih bio polarizirajuća ličnost”, rekao je.

“Postao je doista radikalan lik u Sjedinjenim Državama – otvoreni kritičar američke vanjske politike, tražeći pravdu ne samo za Afroamerikance nego za sve siromašne Amerikance.”

Prijelomni trenutak dogodio se u travnju 1967. kada je King u New Yorku održao govor protiv rata u Vijetnamu, gdje je te godine poginulo više od 11.000 američkih vojnika.

“Kada je istupio protiv Vijetnamskog rata King je razljutio cijeli pokret za građanska prava i vladu te velik dio političkog establišmenta, rekao je Henry Louis Taylor Jr., direktor Centra za urbane studije pri Sveučilištu Buffalo.

David Garrow, autor knjige “Noseći križ: Martin Luther King Jr.”, rekao je da se protivljenje ratu tada smatralo “rubnim” te da ono “nije bilo popularno kao, recimo, 1972.”.

Borac za ljudska prava

U vrijeme kada ga je ubio rasist James Earl Ray, King je već godinama živio pod kontinuiranim nadzorom FBI-ja koji ga je smatrao “najopasnijim” čovjekom u Americi.

A njegovo nepokolebljivo zauzimanje za nenasilje kao sredstvo koje bi trebalo donijeti promjene naišlo je na otpor mlađe i nestrpljive generacije militantne crnačke mladeži.

“Posljednjih 12 mjeseci svojeg života King je bio iscrpljen, pesimističan u pogledu budućnosti, deprimiran”, rekao je Garrow.

“Desetak ili više puta u svoje posljednje dvije godine, rekao je: ‘San koji sam imao u Washingtonu 1963. pretvorio se u noćnu moru.”

“Mi često ne percipiramo koliko je bilo teško raditi ono što je King radio, cijenu koju je to imalo”, kazala je Jeanne Theoharis, profesorica politologije na Bruklinskom koledžu Gradskog sveučilišta u New Yorku.

“S koliko se mržnje, s koliko otpora susretao i koliko je toga bilo u obliku strašnog nasilja”, rekla je Theoharis, autorica knjige o povijesti borbe za građanska prava “A More Beautiful and Terrible History: The Uses and Misues of Civil Rights History”.

Pedeset godina nakon njegove smrti, vizija rasne jednakosti koju je King iznio na stepenicama Lincolnova memorijalnog centra u Washingtonu i dalje se čini nedostižnom.

Jason Sokol, profesor povijesti na Sveučilištu New Hampshire, rekao je da je s godinama došlo do određenih pomaka kada je riječ o pravima Afroamerikanaca, što je kulminiralo 2008. pobjedom Baracka Obame, prvog crnca koji je postao predsjednikom SAD-a.

Ali rasne nejednakosti i dalje postoje, “posebno kada pogledate siromaštvo među crncima, stopu crnaca u zatvorima i pitanje policijskog nasilja”, rekao je Sokol, koji je napisao knjigu o Kingu “The Heavens Might Crack: The Death and Legacy of Martin Luther King Jr.”

Taylor, profesor na Sveučilištu u Buffalu, naglašava da su Kingove ambicije do vremena kada je ubijen “prerasle građanska prava i proširile se na ljudska prava.”

“King je sanjao o drugom mogućem svijetu utemeljenom na ekonomskoj, društvenoj, političkoj i rasnoj pravdi – stvarima povezanima s dobrim obrazovanjem, pristojnim i pristupačnim stanovanjem, dobrim radnim mjestima s plaćama od kojih se može živjeti, kvalietnom i pristupačnom zdravstvenom skrbi”, rekao je.

“Kada dobro pogledamo, shvatimo da nismo zapravo puno napredovali zadnjih 50 godina u ostvarenju toga sna”, rekao je.

“Premda su se doista promijenila rasna stajališta pojedinaca, rasizam koji je ukorijenjen u institucijama i strukturama u SAD-u uopće se nije bitno promijenio.”

Kingova ostavština

Međutim, Kingova ostavština je golema.

“King je u svojem govoru prilikom preuzimanja Nobelove nagrade za mir 1964. rekao da pokret za slobodu širi najveće oslobođenje u ljudskoj povijesti”, rekao je Taylor Branch, autor knjige “America in the King Years”, trilogije o Kingovu životu i eri borbe za građanska prava.

“Govorio je o cijelom svijetu, a ne samo crncima”, rekao je Branch, izvršni producent novog dokumentarca “King in the Wilderness”.

“Na puno načina to je uspjelo i više nego li je mogao zamisliti”, rekao je.

“Mislim da u vrijeme kada se o homoseksualnosti nije govorilo i kada je bila čak kazneno djelo ne bi mogao zamisliti da ćemo imati istospolne brakove”, rekao je. “Ili crnog predsjednika. Ili prava koja su stekle žene.”

Kingova ostavština može se prepoznati i u kampanji protiv policijskog nasilja Black Lives Matter te u drugim pokretima za društvenu pravdu, rekao je Taylor.

“Nedavno ste ga vidjeli u pokretu ‘March for Our Lives’ u kojem su milijuni djece iz cijele zemlje izišli na ulice”, rekao je.

“Jako sam optimističan da svjedočimo novoj generaciji ljudi u ovoj zemlji koja oživljava Kingov san”, rekao je.

Među tom djecom bila je Kingova devetogodišnja unuka Yolanda Renee, koja je okupljeno mnoštvo podsjetila na njegove slavne riječi.

“Sanjam da je sad stvarno dosta”, kazala je. “I da bi ovo trebao biti svijet bez oružja, točka.”