Rođen u Parizu 2. lipnja 1740. godine kao Donatien Alphonse François, Marquis de Sade bio je francuski književnik koji je u svojim djelima opisivao mračne porive za psihičkim i fizičkim mučenjem: od čovjekova prava na “apsolutni egoizam” i naslađivanje u tuđim mukama pa do umorstava iz spolnog užitka. U svojim pornografskim romanima zagovarao je ateizam, što Katolička Crkva nije odobravala.

Markiz je živio život pun divljačke strasti, pa ne čudi što ga se pamti kao jednog od seksualno najdevijantnijih ljudi u povijesti. Neupućeni ga pamte kao književnika, a poznavatelji kao bludnika – što je zasigurno i bio, promotri li se njegov život. Bilo da mu se divili ili ga prezirali, mora se priznati da je živio kao nitko drugi.

Markiz nije bio bilo tko, bio je jedini sin Grofa de Sade i njegove plemenite žene Jean Baptiste. Iako se čini kako je bio privilegiran plemenitim naslovima i bogatim životom, Markiza su oba roditelja napustila te ostavila na odgoj njegovom ujaku, ozloglašenom perverznjaku. Dječak je odrastao bez majke, ispunjavajući zahtijeve bolesnog ujaka, a jedini normalni ljudi u njegovoj okolini su bili sluge koje mu nisu smijele pokazati ljubav i pažnju. Zbog toga je odrastao u razmaženog gospodina s kratkim fitiljom i bizarnim smislom za ono što je privlačno. U dobi od 10 godina poslan je na Jezuitski koledž u Parizu gdje su ga učitelji redovito bičevali i ponižavali pred drugim učenicima.

Kad je kasnije u životu bio na sudu zbog zlodjela koja je počinio nad ženama, svećenik je svjedočio kako je de Sade oduvijek bio opsjednut s traženjem tjelesnih zadovoljstava i povezivanjem njih s nasiljem, sve zbog tih trauma iz djetinjstva. No, njegovo zanimanje za tjelesne užitke nije stalo na tome – pretvorilo se u opsesiju sadizmom i seksualnom devijantnošću.