Slavu je stekao dvostrukom ulogom Stanleyja Kowalskog, no najzapamćeniji je ipak ostao kao Don Vito Corleone. Naravno, riječ je o glumcu Marlonu Brandu koji je rođen 3. travnja 1924. godine u Omahi, u Nebraski, a odrastao je u Illinoisu. Pohađao je vojnu akademiju, no nakon isključenja kopao je jarke dok mu  otac nije ponudio da mu financira obrazovanje. Preselio se u New York kako bi studirao glumu u Lee Strasberg’s Actors’ Studio, gdje je usvojio tzv. metodu pristupa koja naglašava motivaciju likova za akcijom.

Na brodvejskim se kazališnim daskama prvi put pojavio 1944. godine, a radi uloge u predstavi ‘Truckline Caf’ iz 1946. godine kazališni su kritičari glasali za Branda kao najobećavajućeg glumca. Samo godinu dana kasnije pojavio se u svojoj najvećoj kazališnoj ulozi kao brutalni Stanley Kowalski u predstavi  ‘Tramvaj zvan čežnja’.

Hollywoodu nije dugo trebalo da ga stavi pred kamere, pa se tako 1950. pojavio u ulozi veterana iz Drugog svjetskog rata u filmu ‘Ljudi’, da bi godinu dana kasnije ponovio svoju ulogu Kowalskog i zahvaljujući tome dobio Oscara. Nakon toga su uslijedile uloge u filmovima Viva Zapata!, Julije Cezar, Divljak, Na dokovima New Yorka, Mladi lavovi… Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća njegova je karijera doživjela više padova nego uspona, osobito nakon remakea filma iz 1962. godine ‘Pobuna na brodu Bounty’ gdje je bio kritiziran zbog izljeva bijesa na setovima i pokušaja mijenjanja scenarija. Izvan setova je, pak, imao brojne afere, previše je jeo i udaljio se od ekipe.

No, njegova je karijera doživjela renesansu 1972. godine kada je utjelovio mafijaškog vođu Don Vita Corleonea u Kumu, redatelja Francisa Forda Coppole, ulogu koja mu je ujedno donijela još jednog Oscara kojeg je odbio protestirajući protiv odnosa Hollywooda naspram Indijanaca. Slijedećih se godina pojavio u filmovima Posljednji tango u Parizu, Supermen, Apokalipsa danas, Don Juan De Marco…