Ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti Alemka Markotić u intervjuu za Novi List komentirala je aktualnu situaciju vezanu uz pandemiju, sporo cijepljenje, ali i antivakserski pokret. Rekla je kako su bolnički kapaciteti skoro puni te da je sve više bolesnika sa srednje teškim i teškim oblicima bolesti. Također, kaže, jedinica intenzivne njege je blizu popunjavanja.

“Veliki postotak je necijepljenih, ta se slika vjerojatno iz dana u dan mijenja, ali sada ih je više od 80 posto. Prema zadnjim podacima koje smo analizirali, bilo je nešto više od 90 posto necijepljenih na intenzivnoj. Dakle, u pravilu se događa da, ako cijepljene osobe i završe na intenzivnoj, to su uglavnom osobe visoke starosne dobi, s teškim komorbiditetima i neki mlađi pacijenti s teškim komorbiditetima. Naravno da se uvijek može dogoditi neka iznimka, ali ovo je ono što najčešće viđamo. I dalje imamo dosta teške kliničke slike, teške oblike bolesti, i osim ovih bolesnika koji su sada na intenzivnoj, barem je još deset kandidata s visokim protokom kisika koji mogu završiti na intenzivnoj”, rekla je Markotić.

Napomenula je kako je dob hospitaliziranih nešto niža te da je značajan postotak njih u pedesetim godinama, ali ima i mlađih. Dodaje kako će jasen pred nama biti iznimno zahtjevna.

“Jesen, zima i proljeće su razdoblja kad respiratorne bolesti, dakle, bolesti dišnog sustava vladaju. Možemo, osim covida, očekivati i druge takve bolesti, a sigurno je, sudeći prema tome kako se brojke sad penju, da će biti dosta oboljelih, tim više što je doista jedva nešto više od 50 posto ljudi u Hrvatskoj cijepljeno. Virus, nažalost, još ima dovoljno prostora da se širi, da cirkulira među necijepljenom populacijom”, kazala je.

Napominje da bi virus mogao krenunti lakšim putem, prema onima koji se do sada nisu cijepili zbog čega bi ova pandemija mogla postati pandemija necijepljenih.

Komentirala je i covid-potvrde koje će od početka listopada biti obavezne za sve djelatnike u zdravstvu.

“Mislim da svi mi zdravstveni djelatnici moramo biti svjesni da smo tu na prvoj crti obrane od virusa, bez obzira na to jesmo li infektolozi, epidemiolozi, mikrobiolozi ili nismo. Kompletno zdravstvo je definitivno više eksponirano. U čitavom zdravstvu se liječe ljudi ne samo s covidom nego i s kroničnim bolestima, i oni su definitivno pod većim rizikom od covida. Svaki necijepljeni djelatnik može ugroziti takvog pacijenta, a time što se kreće u bolničkoj sredini, na neki način predstavlja i veći rizik za svoju obitelj i za ostale ljude s kojima je u kontaktu. Mislim da bi zdravstveni djelatnici morali imati visoku razinu odgovornosti i svjesnosti da je cijepljenje bitno i da moraju zaštititi sebe i svoje pacijente, kao i sve ljude oko sebe. Dakle, ako se mi nećemo cijepiti, što onda očekivati od drugih?”, poručila je Markotić.

‘Obiteljski liječnici zbog inercije ne potiču građane na cijepljenje’

Činjenica da 30 posto medicinskih djelatnika još uvijek nije cijepljeno komentira kako je s njima potrebno raditi na edukaciji i dodatnom stjecanju znanja.

“To je struka koja je iznimno važna u medicini, u zdravstvu, koja je iznimno važna za pacijenta i koja je cijelo vrijeme uz pacijenta. Dakle, liječnici obavljaju određene postupke liječenja, ali sestra je praktično non-stop uz pacijenta. Zato je jako važno da i one budu cijepljene. Sigurna sam, prema onome što znam, da još uvijek postoji određena skepsa među mlađim medicinskim sestrama i tehničarima, između ostalog i zbog nekakvih neosnovanih priča o sterilnosti, na što cjepivo apsolutno ne utječe, ali zato ima podataka da virus utječe. Mislim da se oni na jedan način možda osjećaju i nedodirljivima, a vjerojatno i nemaju dovoljno iskustva. Mislim da ćemo trebati još dodatno raditi na edukaciji da bi ljudi shvatili da je to jako važno, pa i za one službe koje nisu medicinske, ali rade u bolnici. Evo, ja sam sretna da smo mi u našoj bolnici ipak taj postotak necijepljenih sestara sveli na desetak posto, ali neću biti zadovoljna dok svi ne budu cijepljeni”, kaže Markotić.

Dodaje kako ju je dosta neodlučnih ljudi pitalo za savjet nakon kojeg su se ipak cijepili jer im je iznijela znanstveno podkrijepljene podatke o cjepivu. Smatra kako bi liječnici trebali, edukacijom, više utjecati na one koji se još nisu cijepili.

“Nagledala sam se i ja, i svi mi zajedno, i onih necijepljenih koji su se pokajali što se nisu cijepili jer su završili s teškom bolešću, a onda kasnije i s teškim posljedicama. Dakle, nije samo stvar u tome da covid-19 može biti jako teška bolest, dugo se liječiti i osoba završiti na respiratoru nego je stvar i u tome da u jednom visokom postotku ljudima ostaju ili lakše ili nekada iznimno teške posljedice koje se onda nose mjesecima”, kaže.

Nastavlja kako danas možemo biti sigurniji u cijepivo nego smo bili u početku, kada nismo znali sve moguće nuspojave. Dodaje kako kod svake medicinske intervencije postoji određeni rizik, pa tako i kod cijepljenja, ali on je nesagledivo manji u odnosu na opasnost koju donosi bolest.

Komentirala je i podatak da je u Europskoj uniji cijepljeno gotovo 70 posto stanovništva dok je u Hrvatskoj taj postotak jedva dosegnuo 50%. “Ono što će vjerojatno i kolege u društvenim znanostima moći malo analizirati jest zašto je cijepljenje lošije u zemljama istočne Europe, koje su imale dobre javnozdravstvene sustave, a cijepljenje je u neko doba bilo i obavezno, za razliku od zapadnog svijeta, gdje nije, gdje se razvijala svijest da je potrebno cijepiti se, a to nije bila obaveza. U našim sustavima, kad se moralo cijepiti, svi su se cijepili i sad se događa možda neka vrsta nedovoljne svjesnosti i odgovornosti da čovjek mora nešto i sam od sebe učiniti, da te ne mora sustav na sve tjerati. Svijesti o tome da postoje neke vrijednosti koje sam razvijaš, koje sam potičeš u društvu, a ne da čekaš da se nešto s vrha nametne, natjera i da te kazne ako to ne radiš. Možda smo više naučili na mrkvu i batinu, možda ona još nije izašla iz kolektivne svijesti, za razliku od zemalja koje su razvile neku razinu zdravstvene svijesti i zdravstvenog odgoja koji djeluje i na kolektivnu i na pojedinačnu odgovornost, umjesto da ljudi reagiraju samo na prisilu”, kaže.

Očekuje se, kaže da bi od idućeg proljeća do iduće jeseni ipak mogli ući u neko stabilnije doba. To će ovisiti, naravno, i o postotku ljudi koji će se cijepiti i o postotku onih koji će se koristiti epidemiološkim mjerama zaštite i provoditi ih, ali i o tome koliko će virus stvarati nove varijante koje neće biti u skladu s postojećim cjepivima, poručuje Markotić.