Nakon predstavnika stanara Branka Miodraga, novu kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića Thompsona podnijela je i Milena Banjan, suvlasnica u zgradi na splitskom Žnjanu, čiji stambeni prostor pjevač također pokušava osvojiti na nelegalan način

Prošloga utorka, 7. ožujka 2023. godine, ponovo je na Općinskom sudu u Splitu odgođena rasprava o spornom bazenu Marka Perkovića Thompsona na krovu kaskadne zgrade uz morsku obalu na Žnjanu, na adresi Šetalište pape Ivana Pavla II. broj 23. Posve precizno, na sudu ni ovoga puta, zbog proceduralnih propusta ili možda i svjesne namjere tužitelja, a to je u konkretnom slučaju u ime Marka Perkovića mogao biti njegov odvjetnički tim, nije razmatrana pjevačeva tužba protiv nagrađivane novinarke RTL televizije Danke Derifaj i Branka Miodraga, predstavnika šesnaestero stanara iz ulaza A zgrade na navedenoj adresi. Marko Perković Thompson tužio je Danku Derifaj i Branka Miodraga prije dvije godine da su protupožarnim ljestvama upali u njegov posjed na vrhu spomenute zgrade i da su mu uplašili djecu. U prošlotjednom razgovoru za Nacional Branko Miodrag rekao je kako ne spori da su se protupožarnim ljestvama popeli na krov, ali dodaje da se on popeo na vlastiti krov, a ne u Thompsonov posjed. Prošloga četvrtka Miodrag je ponovio Nacionalu da Danka Derifaj i on tada nisu mogli nikoga uplašiti na krovu te zgrade, pa ni djecu kontroverznog pjevača, jer gore nikoga nije bilo kada su se tamo popeli.

Branko Miodrag i Danka Derifaj sa snimateljem RTL televizije popeli su se na taj krov kako bi snimili reportažu o sporu susjeda s Markom Perkovićem Thompsonom. I ekipa Nacionala tim je povodom prošloga tjedna posjetila splitski Žnjan, najveću nasutu plažu na platou uz more nastalu 1998. godine za potrebe posjeta pape Ivana Pavla II. koji je tamo održao misu na otvorenom pred pola milijuna vjernika. U četvrtak su novinari Nacionala ušli i u stan Branka Miodraga, koji nam je na jednom od zidova pokazao tragove oštećenja zbog curenja vode iz Thompsonova bazena na krovu zgrade. U stanu prve Miodragove susjede, osamdesetogodišnje Marije Pintar, vidjeli smo i da je u njenoj kuhinji strop doista niži nekih pola metra nego u ostatku stana, i to opet zbog spornog bazena. Poznati splitski poduzetnik Zvonko Kotarac, investitor te zgrade, doista je prethodnom vlasniku stana Marka Perkovića Thompsona, splitskom poduzetniku Zoranu Sikirici, bivšem direktoru propale Hypo banke za Dalmaciju, na krovu te zgrade ugradio i bazen. Ali to je istodobno ostao i krov pa prema tome, i zajednički prostor svih stanara na adresi Šetalište pape Ivana Pavla II. broj 23, ulaz A.

Problem je u tome što iako je riječ o zajedničkom prostoru svih stanara, Marko Perković Thompson uspio je kroz upravni postupak legalizirati taj krov zgrade kao svoju terasu te je potom svim stanarima zabranio pristup krovu, uklanjajući usput i gromobransku traku. Znači, uklonio im je gromobran sa zgrade dovodeći ih tako u opasnost od snažnijeg grmljavinskog nevremena.

Tako je taj krov ostao dostupan stanarima samo putem tih protupožarnih ljestvi, a i te ljestve je Marko Perković, prema riječima Miodraga, „jednom prilikom ukrao“. Kako god bilo, ako protupožarne ljestve možda baš i nije ukrao, u svakom slučaju ih je uklonio, kao i gromobran. Postoji i drugi način dolaska do te pozicije, stana poznatog pjevača u inkriminiranoj zgradi, ali okolnim cestovnim putem, vožnjom od pola kilometra, jer je na vrhu tog brda, gdje je krov zgrade, glavni ulaz u njegov stan. Taj je ulaz praktički u razini ceste, što dodatno zbunjuje. U svakom slučaju, sudeći po sudskim sporovima, pokazalo se da nije uputno kupovati stanove u kaskadama, a posebno ako je zgrada k tome izgrađena na dvije susjedne katarske čestice kao u ovom slučaju. Na jednoj katastarskoj čestici nalazi se stan Marka Perkovića, a na drugoj susjeda ispod njega, sa zajedničkim prostorom na krovu zgrade gdje je sagrađen bazen iz kojeg navodno curi voda u Miodragov stan.

Sve se to moglo dogoditi i događa se, kako tvrdi Miodrag, „zbog protupravne legalizacije objekta Marka Perkovića u zemljišniku“, ali i protuzakonite gradnje Zvonka Kotarca. Zato je Branko Miodrag u svibnju prošle godine uzvratio kaznenom prijavom protiv Marka Perkovića u kojoj ga zastupaju dvije odvjetnice, Marina Marković iz Splita i Jadranka Sloković iz Zagreba, koja u tom sporu zastupa i RTL-ovu novinarku Danku Derifaj. Tu Miodragovu kaznenu prijavu odvjetnice Marković i Sloković nadopunile su u lipnju prošle godine prijavom i protiv službenica u Gradskoj upravi Splita Sandre Ćuk i Lade Pocrnić Mladinić, kao i splitskog arhitekta Emila Šverka. Kaznenu prijavu sa sličnim elementima nedavno je, dakle, 20. veljače, protiv Marka Perkovića i spomenutih službenica iz Gradske uprave i arhitekta Šverka podnijela i Milena Banjan, Miodragova susjeda s nižih etaža zgrade na Žnjanu.

Branko Miodrag je zato citirao i dijelove te njene najsvježije kaznene prijave. Prema Miodragovim riječima, njegova susjeda Milena Banjan u toj prijavi navodi da je ona „vlasnik stana koji se nalazi u zgradi u Splitu anagrafske oznake Šetalište pape lvana Pavla II. 23, Split, a koji je 2014. kupila od društva KANZA d.o.o., a taj je stan 2003. godine kupljen od investitora koji je izradio predmetnu zgradu, društva DAL-KON ING d.o.o.“ Kao dokaz podastrla je i vlasnički list i kupoprodajne ugovore. Nadalje, Banjan u tom dokumentu precizira da je „Marko Perković vlasnik susjedne zgrade na adresi Put Radoševca 46, Split“ te dodaje: „Osumnjičeni Marko Perković počeo je svojatati dio mog stana te je tvrdio da je taj dio mog stana i legalizirao kao dio svoje zgrade. Utvrdila sam da se postupak legalizacije po zahtjevu Marka Perkovića vodio pred Gradom Splitom pod brojem Klasa: UP/1-361-03/13-04/04490 te sam izvršila uvid u taj predmet i malo je reći, ostala sam zaprepaštena količinom laži i nezakonitosti koje sam kao laik utvrdila i koje sasvim sigurno predstavljaju kriminalna djela. Osumnjičeni Marko Perković je za izradu arhitektonskog snimka svoje nezakonite zgrade angažirao arhitekta osumnjičenika Emila Šverka. Bitno je naglasiti da je Emil Šverko vrlo dobro upoznat sa stvarnim stanjem, s obzirom na to da je bio projektant zgrade u kojoj se nalazi moj stan. Emil Šverko je izradio arhitektonsku snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od travnja 2013. na temelju koje je Marko Perković podnio zahtjev za legalizaciju.“

Branko Miodrag odveo je Nacionalovu ekipu i u stan Milene Banjan, gdje su se uvjerili da ne postoji nikakvo stubište kojim bi Marko Perković mogao pristupiti njenom stanu. U kaznenoj prijavi Milene Banjan ovako je opisana snimka arhitekta Šverka: „Navedena snimka ne prikazuje stvarno stanje odnosno zgrada koja je predmet legalizacije je lažno prikazana, i to namjerno, a sve kako bi Marko Perković prisvojio nešto što nije njegovo. Konkretno, u Arhitektonskom snimku izvedenog stanja izrađenom od Emila Šverka kao dio zgrade Marka Perkovića prikazane su prostorije koje oni nazivaju ‘podrum 3’. Međutim, te prostorije nikada nisu bile niti su sada dio zgrade Marka Perkovića, nego su dio stanova stanara anagrafske oznake Šetalište pape Ivana Pavla II. broj 23, Split. Tako je i dio tog ‘podruma 3’ dio moga stana. Kako bi opravdao ovo svojatanje tuđeg, Emil Šverko je u svom snimku lažno prikazao da je podrum 3 (dio mog stana) spojen stepenicama i otvorom sa zgradom Marka Perkovića odnosno prostorijom koju naziva podrum 2.“

• 

• 

• 

‘Perković nije vlasnik našeg krova gdje mu je bazen, ali smo na krovu suvlasnici i mi, a nemamo tamo pristupa iako nam curi voda iz njegova bazena’, kaže Miodrag i pokazuje oštećenja u stanu Milene Banjan. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Evo kako je i sam Branko Miodrag u opširnom prikazu objasnio situaciju u kojoj se našao sa svojim susjedima: „Žrtve smo obijesnog ponašanja jednog od suvlasnika susjedne zgrade, koji je to postao na prijevaran način. Upisani je suvlasnik i naše zgrade. U zemljišnim knjigama mu piše da je on suvlasnik 339 kvadrata na cijeloj ovoj čestici, ali ne piše gdje. Za ovaj moj stan piše da sam vlasnik 166 kvadrata na sjeverozapadu. Točno je opisan stan. Za moj etažirani stan napisano je gdje se nalazi. Nije napisano da i taj stan ima krov i gdje se taj krov nalazi. Njemu, Marku Perkoviću, piše da ima samo 339 kvadrata, a sve što ne piše je zajedničko. Tako je i lift u zgradi zajednički svih stanara. Sve što ne piše čije je, zajedničko je i pripada svima. Tako je i ovaj krov s bazenom zajednički i pripada nama stanarima. Nije taj krov vlasništvo Marka Perkovića Thompsona, ali on kaže da je njegov. Zemljišnik to ne kaže.“

Miodrag je objasnio i što kaže zemljišnik: „Zemljišnik kaže da je Marko Perković suvlasnik na cijeloj ovoj čestici. I ja sam suvlasnik na cijeloj čestici sa 162 kvadrata svog stana, ali on nije vlasnik našeg krova gdje mu je bazen. On, međutim, tvrdi da je suvlasnik i onih maslina dolje u prizemlju, parkinga, svugdje gdje je naša zgrada. Na svemu je Marko. I na krovu je, ali smo na krovu suvlasnici i mi, a nemamo tamo pristupa iako nam curi voda iz njegova bazena na našem zajedničkom krovu. Postavio sam protupožarne ljestve pa bismo trebali imati pristup, a on mi želi skinuti te ljestve. Jednom mi ih je ukrao pa ih je onda policija vratila.“

Miodrag je nastavio: „Susjeda Milena Banjan, kod koje smo bili, suvlasnica je na etaži minus 3, a ja sam po njegovom na etaži minus jedan. Dakle, po njemu, mi smo u podrumu, ali do mog stana iz garaže išli smo liftom gore do četvrtog kata. Iz perspektive njegova objekta mi smo u podrumu, ali to je samo po njegovoj legalizaciji. Međutim, ovo što se vodi kao minus jedan, dakle, u podrumu, kao moj stan, kada se gleda iz prizemlja zgrade na četvrtom je katu. Kolegica Banjan s drugog kata je u srazu kao da je to njegov podrum na minus tri. Cijela se zgrada nalazi i na dijelu katastarske čestice koju je on kupio, a neki stanari kupili su stanove koji djelomice zadiru i u njegovu česticu.“ Branko Miodrag naglasio je da cijeli problem proizlazi iz činjenice da je Zvonko Kotarac protuzakonito gradio zgradu na dvije susjedne katastarske čestice, te je zaključio:

„To je kolegica Banjan napisala u svojoj kaznenoj prijavi, a u mojoj kaznenoj prijavi je naglašeno nadgrađe Marka Perkovića na krovu zgrade. Sve to dokazuje da je Marko Perković na prijevaran način s predumišljajem išao varati i Ministarstvo graditeljstva, a tu su mu pomogle određene osobe. U Ministarstvu graditeljstva Sandra Ćuk i Lada Pocrnić. Kaznene prijave protiv njih podnijeli smo i Milena Banjan, susjeda s drugog kata, i ja. Da biste nešto legalizirali, morate pribaviti određene dokumente, uključujući i izjavu statičara, a Marko Perković ju je lažirao. Ima dvije izjave statičara. Jednu zapečaćenu i potpisanu izjavu za 677 kvadrata. Drugu izjavu statičara, koju je uručio prilikom legalizacije, dao je za više od 1000 kvadrata, ali ta izjava nije ovjerena ni potpisana.“ Nacional je u posjedu obiju tih izjava statičara.

To nije jedina pravna bitka oko kvadrata i stanova na splitskom Žnjanu. Uz slučaj Marka Perkovića, kojem je objekt gradila tvrtka splitskog poduzetnika Zvonka Kotarca, nimalo bolja situacija nije ni u drugom redu zgrada udaljenijem od morske obale. Tamo je investitor bio PIS, tvrtka koja je u međuvremenu bankrotirala. Na adresi Velebitska 116 u posjed jednog stana, s čije se terase vidi i zgrada Marka Perkovića Thompsona, ušla je tvrtka Kerametal Stil zagrebačkog poduzetnika Mladena Viskovića. Baš u toj zgradi, prema riječima Branka Miodraga, i danas se vodi bespoštedna bitka za vlasništvo nad više puta prodavanim stanovima. Jedan od kupaca Viskovićevog stana, osim u zemljišnim knjigama upisanog Zorana Mrduljaša, bio je i Željko Laštro iz Busovače u susjednoj Bosni i Hercegovini. Stoga je uslijedio žestoki pritisak na Viskovića, o čemu donosimo i snimljene telefonske razgovore Viskovića s predstavnikom investitora Željkom Bilićem.

O svim nepravilnostima svjedoči i jedan tekst objavljen u Večernjem listu u lipnju 2010. godine, u kojem se navodi da su „federalci zbog kamatarenja i iznuda uhitili hotelijera“, a u naslovu članka bilo je precizirano „Federalna policija privela je Željka Laštru, vlasnika hotela Tisa i restorana Venecija u Busovači“. Večernji list tada je objavio da su „prema neslužbenim informacijama, u akciji policije, koja je počela rano ujutro po nalogu Županijskog tužiteljstva u Travniku, pretreseni hotel i restoran u vlasništvu Laštre te još nekoliko objekata osoba čija imena nisu spominjana“. U sličnom tonu bilo je i izvješće Radio Viteza od 11. lipnja 2010. godine, prema kojem je „sudac za prethodni postupak Općinskog suda Travnik odredio pritvor Željku Laštri i Igoru Juriću, nakon čega su upućeni u KPD Busovača. Laštro, nekadašnji načelnik Policijske stanice Busovača, osumnjičen je za zelenaštvo i iznudu, a Jurić i za prijevaru. Njih su u srijedu uhitili pripadnici Federalne uprave policije“.

Mladen Visković riješio se prijetnji tek kad se požalio jednom kontroverznom zagrebačkom poduzetniku bliskom kriminalnom miljeu, kojeg nije želio imenovati, a za kojeg je svojedobno kao poduzetnik odradio jedan posao uređenja prostora. Nakon što se požalio tom svom poslovnom suradniku, prestali su i prijeteći telefonski pozivi, koje Nacional donosi u prilogu. Viskovićeva odvjetnica i dalje vodi bitku za upis tog stana u Velebitskoj 116 na Žnjanu u splitsku gruntovnicu, kako bi postao neupitno vlasništvo s obzirom na to da je u njegovu posjedu Visković bio praktički još od 2008. godine.

---

Investitor kupcu: ‘Nadam se da ću ti vidjeti osmrtnicu’

Mladen Visković, poduzetnik iz Zagreba, ustupio je Nacionalu svoje snimljene telefonske razgovore sa Željkom Bilićem, predstavnikom tvrtke PIS i investitorom zgrade s njegovim stanom, u kojima je katkad i uz prijetnje traženo od Viskovića da napusti kupljeni stan na adresi Velebitska 116 na splitskom Žnjanu, koji je bio nekoliko puta prodavan. Nacionalovi izvori tvrde da je bilo desetak sličnih slučajeva u kojima su stanovi baš u toj zgradi na Žnjanu više puta prodavani.

Mladen Visković: Željko, dao si mi zeleno svjetlo da uđem u stan. Dao si mi ugovor, dao si mi zapisnik u kojem kažeš da mogu ući u posjed stana, dao si mi ključeve…

Željko Bilić: Dao sam ti da dobijem na vrimenu jer sam mislio da si normalan čovjek. Mislio sam da to nećeš zloupotrijebiti.

Visković: Jesi li mi dao ključeve i rekao: odi u stan? Jesi li mi dao zapisnik u kojem piše da mogu ući u posjed?

Bilić: Ne možeš biti toliko morbidan. Znamo da si provalio u stan, p… mu materina. Kako si mogao ući kada nisi imao originalni ključ?

Visković: Kako nisam imao? Jesi li mi ti, Željko, dao ključeve?

Bilić: Jesi li ti provalio ili si otključao stan?

Visković: Otključao sam. Ti si mi dao ključeve.

Bilić: Ti si monstrum.

Visković: Rekao si mi: evo ti ključevi, odi u stan. Jesi li mi dao zapisnik u kojem piše da mogu ući u stan?

Bilić: Ne možeš biti toliko morbidan. Sami znamo da si provalio u stan, p… mu materina. Kako si mogao kada nisi imao originalne ključeve?

Visković: Jesi li mi ti, Željko, dao te ključeve? Jesi li mi dao ključeve ili nisi Željko?

Bilić: Jesi li ti provalio ili ušao u stan?

Visković: Ja sam ušao u stan s ključevima koje si mi ti dao.

Bilić: I ti to imaš obraza meni reći?

Visković: Reci mi, u čemu je problem?

Bilić: Ja ti tvrdim da tako bio proklet ti i tvoja obitelj. Tvoja dica neka budu prokleti. Pogledaj što si napravio meni i mojoj obitelji. Nadam se da ću brzo pročitati tvoju osmrtnicu.

Visković: Što sam ti ja napravio? Tvoju obitelj nisam takao.

Bilić: J… mi pas mater, ovo će ti izići na nos. Dabogda mi ovo zadnje bilo u životu. Mogu ti reć’, čuvaj glavu. Nadam se da ću pročitati osmrtnicu u novinama vrlo brzo.

Bilić: Više te neću zvati, ali mogu reći: čuvaj glavu i pazi leđa!

Visković: Željko, sve što bude, bude. Nemam ti što drugo reći. Bolje da nemaš s oružjem posla.

Bilić: Ja nisam na to navika, da se netko iživljava na meni. Neću to dozvoliti.

Visković: Meni je žao ako si ti to tako doživio. Ne iživljavam se, nego sam samo svoje zaštitio.

Bilić: Ovo mi u mom životu, u mojih 45 godina, nitko nije napravio. Nikad nisam doživio tako nešto. To je prestrašno.

Visković: Ne znam što si doživio, ali samo sam štitio svoju imovinu.

Bilić: Nitko neće živjeti u tom stanu dok sam ja živ. To ti garantiram.

Visković: Jesi li ti mi meni dao ključeve, ja te pitam?

Bilić: Ostavi te finte za svoj Zagreb i za svoje seratorsko društvo. Šta mi glumiš, kome glumiš?

Visković: Reci mi, što glumim?

Bilić: Šta pizdiš bez veze?

Visković: Ja nisam provalio u stan, nego si me ti, prijatelju, uputio da idem i dao si mi ključeve i zapisnik da mogu krenuti u posjed.

Bilić: Žao mi je što ovaj čovjek kraj mene sluša sad ovaj razgovor. Znaš koliko si jadan. U mojih 45 godina ne postoji tako jadno biće ako si u stanju ovo reć.

Visković: Ne znam zašto sam jadan. Platio sam ti stan, čekao sam te četiri godine. 30 puta si me zajeba.

Bilić: Ti dobro znaš da ga nisi platio.

Visković: Kako ga nisam platio kada si mi prije četiri godine potpisao da sam ga platio?

Bilić: Ja te više neću zvati, ali čuvaj glavu i pazi leđa od mene.

Visković: Nema problema, Željko.

Bilić: Ja se nadam da ću vrlo brzo pročitati osmrtnicu u novinama.

Bilić: Ajmo se nać negdje na sredini, jebemu miša. Ja sad imam šoldi i mogu ti to riješiti. Niti ćeš ti puno zaraditi na tome, a ja sam i onoga Hercegovca riješio. Isplatio sam ga preko Euroherca. To mi stvarno triba. Znaš da me ganjaju ovdje po Splitu i jebu. To mi stvarno triba da i ja riješim neke svoje obveze. Smatram da je tebi to lakše. Ti si firma i vrtiš, a ovdje su ljudi i to mi je problem.

Visković: Željko, ja sam ti rekao i onda. Ja sam za dogovor, ali on mora biti korektan za obje strane.

Visković: Pozovi sud neka zapečati stan, pa ćemo onda vidjeti tko je vlasnik.

Bilić: Nećemo čekati, prijatelju moj, sud, nemoj ti sad sa svojim kokošarskim odvjetnicima. To će presuditi netko drugi. Budi bez brige. Neće moja koža nego će tvoja koža ići na bubanj.

Visković: Može biti. To je zato što sam ti prije četiri godine dao novac za stan za koji si me mislio zajebat.

Bilić: Meni nisi dao ni lipe.

Visković: Pa Željko, dobro si rekao, nisam dao tebi nego tvojoj firmi PIS-u.