Poduzetnici su okosnica svakog gospodarstva, 21. stoljeće proglašeno je stoljećem poduzetništva, ali je kao disciplina u obrazovnom sustavu do sada bilo pomalo zapostavljeno. Tek ove jeseni na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu osnovana je Katedra za poduzetništvo, kao samostalna katedra, ujedno prva takva u Hrvatskoj. Pokrenuo ju je profesor Marko Kolaković koji je na pripremi programa i osnivanja katedre radio dvije godine.

Marko Kolaković redoviti je profesor u trajnom zvanju na Katedri za ekonomiku poduzeća te je i do sada bio nositelj discipline Poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kao izvanstranački stručnjak jedno je vrijeme obnašao i dužnost predsjednika HDZ-ova Odbora za gospodarstvo te sudjelovao u izgradi gospodarskog programa za Vladu Andreja Plenkovića. Iako u aktivnom provođenju tog programa nije sudjelovao, i dalje kao ekonomist prati Vladine poteze. Prošloga tjedna sudjelovao je na konferenciji Društva ekonomista u Opatiji, gdje je bio i premijer Andrej Plenković koji je ondje mogao čuti stavove da je Hrvatskoj za dugoročan uspjeh potrebna korjenita promjena načina na koji se vodi ekonomska politika. Kolaković je oduvijek izlazio iz strogo profesorskih okvira i zalagao se za čvrsto povezivanje akademskog i realnog sektora te konkretna gospodarska rješenja. Iako nije član HDZ-a, u dva je navrata (i dvije vlade) slovio i za kandidata za ministra gospodarstva. Prije nešto više od godinu dana ušao je u Nadzorni odbor brodogradilišta 3. maj, a kako je porijeklom iz Like, novi ličko-senjski župan Ernest Petry uključio ga je i u Upravno vijeće Razvojne agencije Ličko-senjske županije. Smatra da Lika tek treba razviti sve svoje potencijale i da će to sada i uspjeti, uz župana koji je u politiku ušao iz realnog sektora. Profesor Kolaković je i predsjednik Zajednice za unapređenje intelektualnog kapitala pri HGK-u, a vrijeme koronakrize i prošlog lockdowna iskoristio je za pisanje i uređivanje opsežne monografije “Intelektualni kapital: 30 godina teorije i prakse u svijetu i Hrvatskoj”, u izdanju HGK-a, u kojoj su vodeći hrvatski ekonomisti iznijeli svoje viđenje utjecaja i važnosti intelektualnog kapitala na gospodarski rast i prosperitet cijelog društva. Kolaković je pogovor knjizi završio riječima: “Pametni ljudi koji rade pametne stvari moraju doći u prvi plan.”

B&B: Prošlog tjedna je u Opatiji održan skup Društva ekonomista čiji ste član. Skupu je prisustvovao i premijer Plenković. Koji su bili zaključci skupa?

Možemo se nadati da će ostvareni aktivni dijalog predstavnika Vlade i usporedba njihovih stajališta s viđenjima ekonomista rezultirati povećanim ekonomskim učincima na benefit svih dionika. Za dugoročni uspjeh potrebna nam je korjenita promjena načina na koji se vodi ekonomska politika. Djelatnosti industrije 4.0 moraju biti nositelj razvoja zemlje, a sredstva EU-a iz Programa oporavka i otpornosti naša su šansa kako bismo povećali stope rasta BDP-a dodatnih 1-1,5 posto uz one koje se očekuje. No potrebno je promijeniti i kolektivni mentalitet i staviti poduzetničku orijentaciju kao jezgru svih aktivnosti u našem društvu.

B&B: Što biste preporučili Vladi kad je u pitanju odnos prema poduzetnicima?

Moja uloga u poduzetništvu je trojaka, uz to što sam profesor poduzetništva, predsjednik sam jedne od zajednica u HGK-u, ali se istovremeno trudim biti i uspješan mali poduzetnik, a to sam bio još i dosta prije nego što sam postao profesor. Stoga je moja misija aktivno povezivanje i dijalog svih dionika u tom, za Hrvatsku danas, ključnom gospodarskom segmentu. Ključnom zato što smo nažalost zapostavili i devastirali ostale segmente u kojima smo imali uspješne rezultate prije osamostaljenja. Tu prije svega mislim na poljoprivredu i prerađivačku industriju. Ostao nam je još, dakle, taj sektor malog gospodarstva koji je danas predvodnik gospodarskog rasta. Od poduzetnika u turizmu, preko građevinskog sektora do prosperitetnog IT sektora itd. On je, nažalost, čemu upravo svjedočimo, najosjetljiviji na eksterne promjene. Suradnju s poduzetnicima treba stoga njegovati, osluškivati njihove ideje i zajednički unaprjeđivati uvjete za njihov daljnji rast i razvitak. A to danas, svjedoci smo, nije ni približno na zadovoljavajućoj razini. Dijalog s poduzetnicima i udrugama poduzetnika treba biti puno aktivniji i otvoreniji, država tu mora biti partner, pružiti ruku, otvarati nove prostore i mogućnosti za poduzetnike. Ovakav razgovor s udrugama poduzetnika je nedopustiv. S poduzetničkim udrugama treba partnerski razgovarati na svakodnevnoj bazi. Bilo bi dobro možda i nekoga od ministara ili savjetnika zadužiti za tu permanentnu suradnju, možda čak imenovati i potpredsjednika Vlade zaduženog samo za tu ulogu.

B&B: Jedna od glavnih ekonomskih tema danas je uvođenje eura. Kakve će to posljedice imati na gospodarske subjekte i na građane, s obzirom na to da će cijene neminovno rasti? Kako će se preračunavati neki proizvodi koji, primjerice, na tržnici koštaju 50 lipa ili nešto što je zaokruženo na 5,20 ili 1,20?

Dobro ste to detektirali. Kao građani možemo očekivati poskupljenje. Primjera radi, kava na automatu, kakvu imamo tu na fakultetu, sigurno više neće koštati šest kuna, već jedan euro pa će trebati ubaciti jedan euro u aparat, a ne 0,89 eura, koliko sad košta. Hoće li se salata zaokružiti na dva eura, vidjet ćemo, ali sigurno se neće zaokruživati na manje.

‘Dijalog s poduzetnicima i udrugama poduzetnika treba biti puno aktivniji i otvoreniji, država tu treba biti partner’, smatra profesor Kolaković. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Je li to dobro ili loše?

To se ne može samo jednoznačno reći, ali to je cijena uvođenja eura. Ako će samo to biti cijena svih ostalih benefita koje spominje Vlada, onda je to valjda prihvatljivo. Nisam se time previše bavio, time su se kod nas više bavili monetaristi poput profesora Lovrinovića i ostalih s financija koji analiziraju prednosti i nedostatke u uvođenju eura. Ono što ja mogu reći i postaviti pitanja: a zašto Mađarska, Češka, Rumunjska, Bugarska, koje su puno prije nas ušle u Europsku uniju, nisu uvele euro i odrekle se svoje samostalne monetarne politike? Što one čekaju? Što one misle o tome? Treba dobro pogledati što one po tom pitanju rade, pa čak ih i konzultirati. Jesmo li možda opet prebrzi? Samo je to moje pitanje, ništa drugo.

B&B: Slovenija je odavno uvela euro. A mi se ipak više volimo uspoređivati sa zapadnim zemljama, a manje s istočnom Europom. Pogotovo zbog nekih antidemokratskih procesa u tim zemljama. Ali to ne znači da njihova ekonomija nije bolja nego u Hrvatskoj.

Bolja je i u Češkoj, i u Slovačkoj, i u Mađarskoj. Neusporedivo. Nažalost, pretekli su nas i to debelo. A pogledajmo samo što radi Poljska. Zašto Poljska ne uvodi euro, a rastura u gospodarskom smislu? Poljska, čitam, povlači i 300 posto sredstava iz Europskih fondova, a mi 25, 30 posto. Znači, kad mi ne povučemo svoj dio novca, to ide nazad u fond i preraspodjeljuje se onima koji su prijavili projekte. Oni su se jako dobro pripremili za ulazak u Europsku uniju, pripremili su par tisuća ljudi da se samo bave pristupnim fondovima. Dakle, ozbiljno su se pripremali za ulazak i kad su ušli u EU, sve su povukli što su mogli. I još povlače. Kad jednog trena prestanu toliko povlačiti i kad budu morali u proračun EU-a ubacivati više nego što povlače, samo će još više ojačati snage koje su već sada za izlazak Poljske iz Unije. Sapienti sat.

B&B: Osnovali ste Katedru za poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu, nakon dvije godine priprema. Kako to da ta katedra nije postojala prije kao samostalna katedra?

Zato što je Poduzetništvo još uvijek relativno mlada znanstvena disciplina, kako u svijetu tako i kod nas. Tijekom prošlog stoljeća u tzv. zapadnom, kapitalističkom svijetu dominirale su velike industrijske korporacije na čelu s menadžerima, dok su istočnu hemisferu uglavnom obilježavala državna poduzeća na čelu s direktorima. I tu nije bilo puno prostora za bavljenje poduzetništvom. Poduzetnici su radili servisne djelatnosti i proizvodili neke sitne dijelove, ono što je bilo presitno za velike kompanije. Što je bilo velikim kompanijama nezanimljivo, tu je bio prostor otvoren za poduzetništvo, točnije, za obrtništvo. Prisjetimo se kako se Bill Gates u svojim počecima mučio, skupljajući dijelove za kompjutore s IBM-ovih skladišta i kontejnera. No krajem 20. stoljeća, s padom Berlinskog zida i pojavom novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, stvorili su se sasvim novi uvjeti i svijet se ponovno širom otvorio poduzetništvu. Internet je postao i sredstvo komunikacije i golemo tržište, svijet se počeo globalizirati i tu su se pojavili novi poduzetnici ponajviše u tom sektoru informatike i digitalne revolucije. Više nije bilo bitno tko je veliki, a tko mali. Dok su dotad velike ribe jele male, sada su brze ribe počele jesti spore. Ili dok su dotad veliki konkurenti preuzimali male, sada su brzi igrači počeli preuzimati tržišta sporima. Samim time se i ta disciplina Poduzetništvo počela aktivno proučavati na fakultetima u svijetu pa i kod nas. Unatrag tridesetak godina prošli smo put od tzv. Ad-hoc ili „gerilskog“ poduzetništva (koje nije obilježavalo samo Hrvatsku u 90-im godinama 20. stoljeća), do Strateškog poduzetništva u 21. stoljeću u kojem, najkraće rečeno, nema slučajnosti i za poduzetnički nastup treba se dobro pripremiti. Ja sam još s Bolonjskom reformom 2006. godine krenuo s osnaživanjem i osamostaljenjem poduzetništva kao discipline. Uveli smo samostalni kolegij Poduzetništvo, pokrenuo sam diplomski stručni studij Ekonomika poduzetništva, poslijediplomski studij Strateško poduzetništvo, osnovao prvi Studentski poduzetnički inkubator u Hrvatskoj. Naziv Inkubator tada je izazvao i brojne podsmjehe među kolegama. Inicirao sam organiziranje međunarodne konferencije posvećene poduzetništvu pod nazivom Business&Entrepreneurial Economics, upravo s ciljem zbližavanja akademskog i realnog sektora, te osnovao Međunarodni institut poduzetništva u kojem okupljam već blizu tisuću znanstvenika i stručnjaka iz područja poduzetništva iz čitavog svijeta, među kojima su neki i savjetnici vlada raznih država. Aktivno komuniciramo putem društvenih mreža, održavamo online sastanke, pripremamo i vodimo projekte itd. Samo što se, nažalost, trenutno baš ne možemo i uživo posjećivati što nam je ipak veliki nedostatak.

Nakon temeljitih priprema, što je za Sveučilište razumna i uobičajena praksa, konačno smo ove godine osnovali i posebnu Katedru za poduzetništvo. U planu je jačanje poduzetničkih učenja i uvođenje šireg portfelja novih kolegija kao što su: Obiteljsko poduzetništvo (jer već druga generacija hrvatskih poduzetnika stupa na scenu), zatim Društveno poduzetništvo koje nema profit kao primarnu vodilju, Digitalno poduzetništvo itd.

B&B: Kakve su bile reakcije struke?

Mi smo prva i za sada jedina samostalna katedra za poduzetništvo u Hrvatskoj. Prije nas Katedra za poduzetništvo u ovim našim krajevima pokrenuta je još samo na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. Brojni kolege iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja, uz čestitke su me konzultirali i za korake koje bi i oni po tom pitanju slijedili. Jer sada je pravo vrijeme da se posvetimo poduzetništvu, kada vidimo da je upravo poduzetništvo zdravo tijelo hrvatskog gospodarstva kojim se jedino može krenuti naprijed. Teško je, dakle, reći što mi to još proizvodimo da možemo biti konkurentni u svijetu, ali zato su tu poduzetnici, od Mate Rimca pa nadalje, koji preuzimaju primat. Zato poduzetništvu trebamo svi maksimalno posvetiti pažnju, od akademskog sektora do Vlade.

B&B: Kako studenti vide mogućnosti razvoja Hrvatske?

Mi studente potičemo da se još tijekom studija uključe u poduzetničke aktivnosti, s posebno zainteresiranima radimo u svom Poduzetničkom inkubatoru, povezani smo sa ZICERom – Zagrebačkim inovacijskim centrom, ali i s centrima okolnih gradova Bjelovara, Samobora, Koprivnice, i šaljemo ih odmah dalje tamo ako žele stvarno nešto pokrenuti. Kako sam već spomenuo, krećemo i s novim disciplinama unutar poduzetništva, a čim se za to stvore uvjeti planiramo ostvariti direktne kontakte s drugim studentskim poduzetničkim inkubatorima s ciljem stjecanja prakse u drugim zemljama širim svijeta. Ako bude sve u redu, sljedeće godine ponovno ćemo na Plitvičkim jezerima održati međunarodnu poduzetničku konferenciju.

B&B: Slažete li se s teorijama da se neki ljudi naprosto rađaju kao poduzetnici, da imaju takve predispozicije?

Postoje te teorije da se neki ljudi rađaju predodređeni za poduzetništvo, međutim, ozbiljna znanstvena istraživanja kažu da to nije baš tako i da se poduzetništvo itekako može naučiti te da se za bavljenje poduzetništvom nužno treba temeljito pripremiti, jer danas konkurenti svi o svima sve znaju i svatko u sekundi može o svakome sve saznati. Tako da su za bavljenje poduzetništvom danas nužna dobra predznanja o raspoloživim poduzetničkim opcijama, strategijama, načinima planiranja i kontrole, dok su ti nekakvi posebni generički obiteljski nasljedni geni možda samo dodatak smjesi koja čini uspješnog poduzetnika. Ja tu svojim studentima često citiram Gorana Ivaniševića koji je rekao da je za uspjeh potrebno 10 posto talenta i 90 posto rada i treninga.

‘Pametni ljudi koji rade pametne stvari moraju doći u prvi plan’, istaknuo je u knjizi ‘Intelektualni kapital: 30 godina teorije i prakse u svijetu i Hrvatskoj’ Kolaković, koji je i predsjednik Zajednice za unapređenje intelektualnog kapitala pri HGK-u. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Kakva je atmosfera među studentima? Čekaju li oni samo da završe studij kako bi mogli pobjeći iz Hrvatske ili dio njih ipak ima neke vizije i ovdje?

Studenti kod nas razrađuju poslovne planove, imamo čitavu bazu tih planova. Među njima postoji veliki broj sjajnih ideja. Nevjerojatno je kolika je širina mladog uma potpomognuta internetom kao platformom za stjecanje ideja. Te su ideje, po mom mišljenju, zavrijedile da dobiju priliku, ali i određena sredstva pomoći. Nastojim se stoga maksimalno povezati s institucijama poduzetništva da se studenti uključe u te vode, jer mi na fakultetu možemo ipak samo dio toga napraviti. Studente učimo da je poduzetništvo danas značajno i u Hrvatskoj i u svijetu, tako da je uloga poduzetništva u razvoju nacionalnih gospodarstava svih zemalja danas ogromna. Makar se oni i ne bavili poslije poduzetništvom, neka barem nauče cijeniti poduzetničke napore i poduzetnike koji se trude više od drugih. Poduzetnici su ti koji plaćaju poreze, zapošljavaju ljude, otvaraju nova radna mjesta i pokreću nešto novo i pritom riskiraju svoja sredstva, vrijeme, obitelj, a često i zdravlje.

B&B: Tko su studentima uzori u poduzetništvu danas, ako stavimo na stranu Matu Rimca?

Razne informatičke tvrtke kao što su Infobip i Nanobit koje su praktički ni iz čega krenule pa su se izvrsno pozicionirale u svijetu s tim digitalnim proizvodima i video aplikacijama. To je prostor koji stvarno nema granice, nemate prepreku granice, jezika, nemate veliku financijsku prepreku. Tu samo igraju ideja, ideja, ideja – i rad, volja, trud, spremnost. Uz, naravno, dobru pripremu. Pitajte te poduzetnike koji su prodali svoje tvrtke sada za milijune, koliko su oni vremena i rada uložili u proučavanje, istraživanje i razvoj tih svojih aplikacija, tih igara i što su sve tu uspjeli napraviti. To je segment u kojem možete ući u poduzetništvo uz relativno malo ili nimalo kapitala, ako imate znanje i ideju. A ja kažem da se svi mogu baviti poduzetništvom, samo moraju željeli, imati volju, truditi se, pokrenuti i ne sjediti. Jer postoje i brojni drugi, možda manje poznati primjeri uspješnih poduzetnika, među kojima su i brojni bili moji studenti. S mnogima od njih i danas sam u kontaktu.

B&B: Onda da ministre pošaljemo malo u poduzetništvo?

Zanimljiva ideja.

B&B: Što vašim studentima najviše smeta u Hrvatskoj?

Uvijek kad ih pitam, navode pravnu nesigurnost u poduzetništvu, plaćanja, barijere, birokratske prepreke. Nemaju otvorenih vrata ni prozora. U tom kontekstu se vrte njihova razmišljanja. Zašto se baviti poduzetništvom kad se izlažeš jako velikom riziku na koji ne možeš sam utjecati, a s druge strane ti se nudi sigurnost državne službe.

B&B: Uredili ste knjigu o utjecaju intelektualnog kapitala na ekonomski rast. Kako gledate na činjenicu da Hrvatska odlaskom ljudi u inozemstvo gubi te svoje potencijale i kako će se to nadoknaditi?

Intelektualni kapital predstavlja danas dominantni oblik kapitala koji stvara bogatstvo u ovoj novoj ekonomiji. Vrhunski intelektualni kapital danas je iznimno cijenjen i skupo se plaća. Svjedoci smo toga upravo danas kada najbogatiji kupuju naš intelektualni kapital za relativno mali novac. Taj gubitak se neće odmah reflektirati na ekonomske rezultate, no dugoročno tu neprocjenjivo gubimo. Stoga zadatak Zajednice za unaprjeđenje intelektualnog kapitala pri HGK-u, koju vodim, nije samo povećanje uloge znanja u suvremenom poslovanju već i zadržavanja i zaštite tih znanja, tj. našeg nacionalnog intelektualnog kapitala.

Profesor Marko Kolaković rekao je urednici Business&Bankinga da svojim studentima omogućava uključivanje u poduzetnički inkubator i da su mnogi njegovi bivši studenti danas uspješni poduzetnici. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

B&B: Koliko se u brodogradilištu 3. maj situacija promijenila otkako ste vi član Nadzornog odbora i koji su najveći problemi koji opterećuju to brodogradilište?

Još uvijek nije do kraja raščišćen odnos Uljanika i 3. maja. Taj bi odnos trebalo što prije raščistiti kako bi na zdravim osnovama mogli krenuti proizvoditi brodove, jer to znaju i mogu. Treba pustiti stručnjake i nove, mlade ljude neopterećene politikom i prošlošću, jer potražnje za brodovima u svijetu definitivno ima, a naša brodogradilišta – ne samo 3. maj već i Uljanik i Viktor Lenac i Brodosplit – znaju graditi brodove. Potreban je samo jedan ozbiljniji strateški pristup, čisto ekonomski, uz minimiziranje uplitanja politike.

B&B: Vaša obitelj porijeklom je iz Like. Jeste li zato ušli i u Upravno vijeće Razvojne agencije Like? I kako vidite šanse za razvoj Like?

Perspektive Like su ogromne, potencijali neslućeni, ali Lika je bila dosta zapuštena. Trebali bi se uključiti mladi ljudi s novim idejama. Župan Ernest Petry, koji se bavio poduzetništvom pa dobro zna što znači boriti se na tržištu i sam zaraditi, angažirao me upravo zato da podignemo razinu poduzetničke svijesti i nužnosti poduzetničkih obrazovanja, kao i da radimo na pripremama svih zainteresiranih za brži ulazak u poduzetništvo. Ako Lika nema komparativne prednosti, ne znam tko u Hrvatskoj ima. Nema nikakvih zapreka za ozbiljan uzlet poduzetništva u Lici. Zato očekujem da će Lika potegnuti i zauzeti mjesto sukladno svojim potencijalima.